REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-1072/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužiteljice JČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima HČ, Marku Vučiniću i Karlu Vučiniću, odvjetnicima u Rijeci protiv tuženika Općine Jelenje, OIB: 37666833094, Dražičkih boraca 64, Dražice, zastupana po punomoćniku Florijanu Matiću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica JČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižnog odjela Rijeka označene kao kč. br. [katastarska čestica] površine 771 m2, i to dvorište površine 639 m2, spremnik površine 40 m2, spremište površine 11 m2, kuća J, [adresa], površine 56 m2, pomoćna zgrada površine 25 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati, te trpjeti da tužiteljica upiše svoje pravo vlasništva na nekretnini na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Općini [adresa], OIB 37666833094 da naknadi tužiteljici JČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prouzročene troškove postupka u iznosu od 1.965,60 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2026. do isplate, po stopi od 5,50%, a u slučaju promjene po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 722 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetna čestica u zemljišnim knjigama opisana kao pašnjak, u naravi predstavlja kuću u izvanknjižnom vlasništvu tužiteljice kućnog broja 119 u selu [adresa] zajedno s okućnicom. No, navedena kuća, iako evidentirana kao sagrađena na predmetnoj čestici, nikada nije upisana u zemljišne knjige, iako je davno sagrađena i u istoj su odrasle generacije iz obitelji tužiteljice. Predmetnu nekretninu sagradili su preci tužiteljice još davnih godina 19. stoljeća, što dokazuje činjenica kako je predak tužiteljice VČ, rođen 1876. godine zajedno sa suprugom CČ živio u toj kući koja je tada imala kućni broj 92 u selu [adresa]. Kuća da je na predmetnoj nekretnini promijenila kućni broj u broj 99 i u njoj su živjeli KČ i supruga ĐČ i njihova djeca. Nakon navedenih u kući je do svoje smrti živjela pok. AČ, rođ. 1946. godine, kao i jedno razdoblje ZČ, majka tužiteljice. Za vrijeme života pok. AČ kući da je dodijeljen novi kućni broj koji je ostao do danas, a koji glasi [adresa]. Nitko do danas nije osporavao posjed i korištenje kuće tužiteljici i njenim precima. Tuženik da je kroz povijest davao razne usmene i pisane suglasnosti precima tužiteljice koji su živjeli u kući iz kojih je razvidno da im nikada nije osporavao posjed kao niti kvalitetu posjedovanja. Nakon smrti pok. Marije Zoretić 2021. u posjedu kuće da je tužiteljica. Ključeve joj je predala upravo pok. AČ koja je inzistirala na tome da u predmetnu kuću, po njenoj smrti, stupe tužiteljica i njen suprug te da nastave živjeti u njoj. Ostali eventualni nasljednici iza pok. AČ iza koje nije vođena ostavinska rasprava da se nisu tome protivili budući da su znali za želju pok. AČ da kuću naslijedi tužiteljica koja se brinula o njoj cijeli život, a najviše u vrijeme njene starosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako nisu ispunjene formalno pravne pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću iz razloga što nije protekao rok iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ističe da je predmetna nekretnina na dan 8.10.1991. bila u režimu društvenog vlasništva jer da iz povijesnog posjedovnog lista od 13.4.2023. proizlazi kako je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje je nastala predmetna k. č. br. [katastarska čestica]) od dan revizije katastra 1954. g. upisana kao društveno vlasništvo Općina Rijeka. Tuženik da je zemljišnoknjižni vlasnik ali da je i faktični posjednik predmetne nekretnine. Također ističe kako je iz posjedovnog lista vidljivo da je 2011. godine na zahtjev RČ radi diobe predmetne nekretnine izvršena parcelacija te je površina smanjena na današnjih 722 m2 dok je od preostale površine od 102 m2 u katastarskom operatu formirana katastarska čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Površina predmetne nekretnine da je smanjena bez suglasnosti tadašnje posjednice AČ kao što tuženik nije tražio niti je trebao tražiti suglasnost od imenovane za izgradnju i parcelaciju ceste. Osporava da bi predmetna kuća imala prethodno kućni broj 99, prije toga broj 92, a danas 119. Osporava i pravno sljedništvo tužiteljice iza pok. AČ jer da ona ne bi mogla naslijediti predmetnu nekretninu u cijelosti. Ističe kako je pok. AČ tražila suglasnost od tuženika da izvede vodovodni priključak o svom trošku 2007. pa da se postavlja pitanje zašto je pok. AČ tražila takvu suglasnost ako ne zato što je znala da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer sve i da je pok. AČ bila izvanknjižna vlasnica predmetne nekretnine, predmetnu kuću nije mogla samo "prepustiti" već je trebala zaključiti ugovor o darovanju.

3. Dalje tijekom postupka tužiteljica navodi kako se pravo vlasništva na nekoj nekretnini stječe kad se ispune zakonski uvjeti za stjecanje dosjelošću. U konkretnom slučaju da se radi o derivativnom prenošenju posjeda iz ruku poštenih posjednika s generacije na generaciju. U obitelji AČ da se dobro se znalo kome što pripada budući da su pok. KČ i pok. NČ podijelili svoju imovinu svojim četvoro djece ZČ, ČČ, AČ i H. Da je tome tako ukazuje i činjenica da nikada nitko iz obitelji nije osporavao izvanknjižna prava i posjed upravo AČ, a sve zbog dogovora unutar obitelji. Po njenoj smrti, zbog činjenice da se JČ brinula o njoj, dogledala je do smrti, te često boravila u predmetnoj nekretnini, ostaviteljica je jedino tužiteljici htjela prenijeti posjed svoje kuće, a isto i iz razloga što njena sestra ZČ, nije htjela ući u posjed te nekretnine, niti ju je ista na bilo koji način zanimala, stoga je tužiteljici prenesen pošten posjed nekretnine, derivativnim načinom, predajom ključeva, čime je ista postala jedina aktivno legitimirana na podnošenje ove tužbe, Tuženik da do podnošenja ove tužbe nije nikada osporavao posjed prednicima tuženika, niti bi to činio tužiteljici da ista nije odlučila napokon upisati kuću na stvarnog izvanknjižnog vlasnika. Podneskom od 16. ožujka 2026. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev s obzirom da je tijekom postupka, na inicijativu tuženika, došlo do promijene kulture i zemljišnoknjižnom izvatku.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u izvadak iz knjige [adresa] za kućni broj 92 i 99 (list 6 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 7-9 spisa), uvjerenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Rijeka od 3.4.2007. (list 10 spisa), kopiju katastarskog plana k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (list 11 spisa), uvjerenje o prebivalištu za pok. AČ (list 12 spisa), potvrda o obvezniku plaćanja komunalne naknade (list 13 spisa), suglasnost o vodovodnom priključku od 6.9.2007. (list 14 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 15- 16 spisa), zahtjev Odjelu za katastar nekretnina od 14.11.2006. (list 17 spisa), uvjerenje Područnog ureda za katastar od 17.4.2007. (list 18 spisa), polica osiguranja Državnog osiguravajućeg zavoda iz 1956. (list 19 spisa), rješenje Vodovod i kanalizacije d.o.o. od 5.7.2007. (list 33-34 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 35 spisa), prijepis posjedovnog lista broj 1598 (list 36-38 spisa), prijepis posjedovnog lista broj 372 (list 39-40 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak k. o. [katastarska općina] (list 43-52 spisa), potvrdu o događajima MUP RH,

II. PP Rijeka od 11.4.2024. (list 56-57 spisa), uplatnice (list 58 spisa), povijest promjene kućnog broja (list 64-65 spisa), saslušani su svjedoci ZČ (list 69-71 spisa), PČ (list 78-79 spisa), GČ (list 79-80 spisa), FČ (list 80 spisa), ŠČ (list 96-97 spisa), UČ (list 97-98 spisa), BČ (list 102-103 spisa), EČ (list 103 spisa), TČ (list 104 spisa), DČ (list 104-105 spisa) te tužiteljica kao stranaka (list 71-72 spisa) i zz tuženog (list 72-73 spisa).

5. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Uvidom u izvadak iz knjige [adresa] za kućni broj 92 i 99 (list 6 spisa) utvrđeno je da su na broju 92 bili upisani JČK, rođen **.**.1876. i CČ, rođena **.**.1982., a koji su se vjenčali 23.5.1903. Nadalje je utvrđeno da su na broju 99 bili upisani KČ, sin Josipov (rođen **.**.1906.) i ŽČ (rođena **.**.1908., vjenčani 25.2.1933.). Na istom broju upisani su i ČČ (rođena 1933.), nečitljivo ime (rođen 1936., umro 1937.), JČK (rođen 1937.), V (rođen 1938., umro 1938.), AČ (rođena 1946.) i ZČ (rođena 1947.).

6.1. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama od 13.4.2023. (list 7 spisa) utvrđeno je da je od revizije katastra 1954. k. č. [katastarska čestica] pašnjak Rezina u plasi – površine 196407 m2, bila upisana u Posjedovnom listu broj 372 k. o. [katastarska općina] na društevno vlasništvo – Općina Rijeka. 1961. prijavnim listom radi formiranja gradilišta N.O. Sušak cijepa se na k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak Rezian u plasi – površine 194947 m2, k. č. [katastarska čestica] gradilište Rezina u plasi – površine 450 m2 i k. č. [katastarska čestica] pašnjak Rezina u plasi – površine 1010 m2, sve na istom posjedniku. 2000. prijavnim listom 752/1 pašnjak Rezina u plasi – površine 186296 m2 cijepa se i mijenja površinu na k. č. [katastarska čestica] (površine 824 m2), u posjedovnom listu prelaze na Općinu Jelenje, ovdje tuženika. Na zahtjev Vladimire Brmalj 2001. k. č. br. [katastarska čestica] cijepa se na k. č. [katastarska čestica] (722 m2) i k. č. [katastarska čestica] (102 m2) ostaje na istom vlasniku.

6.2. Uvidom u uvjerenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Rijeka od 3.4.2007. (list 10 spisa) na zahtjev AČ iz [adresa], utvrđeno je da građevine nisu evidentirane u katastarskom operatu, već su evidentirane na Hrvatskoj osnovnoj karti Risnjak -42 te su locirane na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Hrvatska osnovna karta izrađena je na temelju snimanja iz zraka 1966.

6.3. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu (list 12 spisa) utvrđeno je da je AČ, rođena **.**.1946., imala prijavljeno prebivalište od 1967. na adresi [adresa], a od 1980. na adresi [adresa].

6.4. Uvidom u potvrdu o obvezniku plaćanja komunalne naknade (list 13 spisa) utvrđeno je da je AČ, rođena 1946. obveznik plaćanja komunalne naknade u Općini Jelenje od 1993. godine na adresi [adresa].

6.5. Uvidom u suglasnost o vodovodnom priključku od 6.9.2007. (list 14 spisa) utvrđeno je da je Općina Jelenje, ovdje tuženik, AČ dala suglasnost da izvede vodovodni priključak u svoje ime i o svom trošku na adresi [adresa].

6.6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 15 -16 spisa) utvrđeno je da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 722 m2 upisana na tuženika.

6.7. Uvidom u uvjerenje Područnog ureda za Katastar od 17.4.2007. (list 18 spisa) utvrđeno je da na zahtjev AČ izdano uvjerenje da je zgrada sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojoj je u katastarskom operatu upisan posjednik Općina Jelenje, a nalazi se na području Općine Jelenje, u [adresa] i ima kućni broj 119.

6.8. Uvidom u policu osiguranja Državnog osiguravajućeg zavoda iz 1956. (list 19 spisa) utvrđeno je da je osiguranik KČ ugovorio dugoročno osiguranje za kuću i predmete kućanstva na adresi [adresa], s datumom početka osiguranja 9. rujna 1956. i traje do otkaza.

6.9. Uvidom u rješenje VIK d.o.o. od 5.11.2007. (list 33-34 spisa) utvrđeno je da je Vodovod i kanalizacija dozvolila priključenje stambene građevine na adresi [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to na zahtjev AČ koja je priložila uz zahtjev i suglasnost vlasnika građevine, Općine Jelenje ko jim se dozvoljava korisniku građevine da podnese zahtjev za priključenje, te uvjerenje Područnog ureda za katastar Rijeka od 3.4.2007. kao dokaz da je građevina izgrađena prije 15. veljače 1968.

6.10.Uvidom u prijepis posjedovnog lista (list 36-38 spisa) utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 771 m2 upisana na tuženika, a sastoji se od spremnika, spremišta, kuće [adresa], pomoćne zgrade i dvorišta.

6.11. Uvidom u povijesni zk izvadak (list 43-52 spisa) utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini 1906. bila upisana zemljišna zajednica urbarske Općine Grobnik.

6.12. Uvidom u račune (list 58 spisa) utvrđeno je da je račun za struju studeni 2023. došao na ime ĆČ, [adresa], a za vodu na ime tužiteljice.

6.13. Uvidom u povijest promjena kućnog broja zgrade od 6.9.2023. (list 64 spisa) utvrđeno je da je za predmetnu nekretninu vidljiva promjena kućnog broja 99 u kućni broj 119 [adresa].

7. Svjedokinja ZČ je u svojem iskazu navela kako je predmetnu kuću gradio njezin otac KČ i to novcima što ih je slao njezin pokojni nonić IČ koji je živio u [adresa]. IČ da je novac slao noni C koja je novac davala njezinom ocu. Kuća da se gradila kada je ona bila malena, imala je možda nekoliko godina u smislu da se gradila šterna, stepenice i dr. Pojasnila je da se ona rodila u toj kući te je kuća već bila izgrađena kada se ona rodila. Kuća da je prvo imala broj 92, pa 99 i sada ima broj 119. Kada se ona rodila kuća je imala broj 92. U toj kući da su živjeli nona MČ, mama i tata KČ i ĆČ, njezina sestra AČ, ČČ, brat VČ i ona. Imala je još dva brata čijih se imena ne sjeća jer su umrli čak i prije nego što se JČK rodio. Sada u kući da nitko ne živi. Ona da se odselila kada je starija kćerka, BČ, rođena 1968., krenula u peti razred osnovne škole. Brat JČK i sestra ČČ, oboje pokojni, da su se isto bili odselili iz kuće u grad, a samo sestra AČ da je ostala živjeti u njoj. Sestra AČ da je prije smrti bila smještena u Dom i rekla je JČ da se poslije njezine smrti useli u tu kuću. Sestra AČ da nije imala djece i nije bila udana. Pokojna sestra ČČ da je bila udana i udano prezime joj je EČ te ima jednu kćer LČ. Pokojni brat JČK da je isto bio oženjen i ima kćerku ŠČ. Svi oni znaju za to da je AČ pustila kuću JČ i slažu se s time. AČ da je umrla 2020. ili 2022. Nikada nitko da im nije osporavao niti im brani da žive u kući. Općina da je čak tražila AČ da im da komad zemlje kako bi proširili put za kamion i obećali su joj zauzvrat napraviti zid, ali zid joj nikada nisu napravili. Brat JČK da je rođen 1931. Ne zna kada je nonić IČ otišao u [adresa]. Sestra da je bila dobila livadu na [adresa] gdje je napravila kuću, a brat JČK da je dobio štalu koju je uredio kuću isto u [adresa]. Ta kuća je ostala njegovoj kćeri. Ona da je u toj podjeli zajedno sa AČ dobila kuću. MČ da je živjela u toj kući, a za IČ ne zna jer se odselio u [adresa]. Djevojačko prezime od MČ da je CČ, a IČ da se zvao HČK. Prilikom podjele ČČ da je dobila livadu iza te kuće, a JČK štalu ispod kuće. To sve da je na udaljenosti od 500 metara. Njezin otac da je rođen 1906., a umro je 1968. Iza oca nije vođen ostavinski postupak. Dok je on bio živ je uvijek govorio da je kuća njezina i od pok. sestre AČ. Nonić IČ da nije imao druge djece, samo njezinog oca.

7.1. Svjedokinja PČ je u svojem iskazu navela da je 1965. došla živjeti u [adresa] i da je od tada u predmetnoj kući viđala mamu od JČ, nonu i nonića. JČ da je u toj kući rođena i živjela je u njoj, te je ovdje išla i u školu. Nikada nije čula da bi netko drugi govorio da je ta kuća njegova. U kući da su živjeli roditelji od JČ (ZČ i K) zajedno sa sestrom od ZČ koja se zvala Đ odnosno AČ. Kada je Đ umrla ona da je pustila kuću ZČ. Sestra ČČ da je prodala svoju kuću koja se nalazi iza predmetne kuće.

7.2. Svjedokinja GČ je u svojem iskazu navela da se ona rodila u kući u susjedstvu, na današnjem broju 137, koji je prije nosila kućni broj 112. Majka od svjedokinje da je dolazila noni ĐČ u predmetnu kuću, pomagati kopati vrt. Sjeća se da su se kao djeca igrali u vrtu predmetne kuće, koja ima preko 100 godina, u vrtu da je bio napisan kućni broj 92, a na samoj kući da je bio kućni broj 99 i oko toga da su se znali šaliti. U kući je živjela i pranona od JČ koja se zvala MČ , a njezin muž IČ da je bio otišao u [adresa]. U kući da je živio i KČ koji je bio nono od JČ i jedini sin od MČ. Sjeća se da su MČ i ČČ znale odlazile podizati novac koji je IČ slao iz [adresa] i sa tim novcem da su pomogli ČČ izgraditi kuću koja se nalazi iza kuće na terenu kojeg su joj darovali. MČ i KČ da su u štali držali životinje te su za vrijeme Drugog svjetskog rata pomogli majci i bratu od svjedokinje jer su im dozvolili da se smjeste u toj štali i oni su tamo živjeli do 1948. Kasnije da su KČ i MČ tu štalu i vrt dali JČK, a on je napravio kuću. KČ i MČ da su imali djecu JČK, ČČ, Đ i ZČ. Nikada nitko da nije govorio da bi ta kuća bila njegova. Vlasnik kuće da je JČ, a ne Općina.

7.3. Svjedokinja FČ je u svojem iskazu navela da ima 67 godina te je još kao dijete stalno bila po selu zajedno sa drugom djecom i sa JČ. Od kada zna za sebe u predmetnoj kući da su živjeli nonići od NČ i KČ, teta Đ, mama ZČ i NČ kao i starija sestra BČ i njihov tata. NČ da je rođena u ovoj kući i tu je živjela dok se nije sa mamom odselila u Rijeku ali da su redovito nastavili dolaziti u ovu kuću. Nikada nije vidjela da bi netko drugi dolazio u kuću i da bi svojatao ili govorio da je njegova. Barba A da se rodio u ovoj kući, a to zna jer je bio vršnjak sa majkom od svjedokinje koja joj je o tome pričala.

7.4. Svjedokinja OČ je u svojem iskazu navela da se 1880. rodio njezin pranono JČK i on je 1900. dobio sina KČ koji je bio njezin nonić, a žena mu je bila ĐČ. Pranono JČK da je otišao u [adresa] kad se rodio KČ. Žena od KČ da je bila ŽČ i ona je došla u tu kuću kao nevjesta 1931. kada se rodio njezin otac VČ koji je dobio ime po svojem noniću. Nadalje je navela kako zna da je ta kuća prvo nosila br. 92, pa zatim br. 99 i sada da ima kućni broj 119. KČ i ĐČ da su imali četvero djece od kojih su dvije kćeri bile AČ i ZČ (majka od tužiteljice). Svi oni da su se rodili u toj kući i u njoj su živjeli dok nisu otišli u Rijeku. Dana 2.6.1968. da je umro KČ i njega je naslijedila ĐČ koja je i dalje nastavila živjeti u toj kući. Negdje pred kraj života susjedi su rekli da su čuli kako je nono KČ bio rekao neka se kuća pusti pola pola svakoj od sestara i to KČ AČ i SČ, a kako AČ nije imala djece, ta kuća je na kraju pripala SČ i sada tužiteljici. Tako smo se i mi u obitelji dogovorili. AČ da je umrla prije četiri godine i do svoje smrti je živjela u toj kući, a dan danas tužiteljica i druga sestrična da dolaze u tu kuću. Kuća da je oduvijek bila održavana, plaćale su se komunalije, krov je rađen. Sjećam se kada je općina radila put odnosno cestu za tzv. [adresa] da došli pitati AČ mogu li srušiti suhozid kako bi napravili cestu te su ga srušili i nikada ga više nisu napravili. [adresa] ĐČ da je umrla 1988. Nikada nije bilo problema oko te kuće niti je itko osporavao vlasništvo.

7.5. Svjedokinja UČ je u svojem iskazu navela da koliko ona zna predmetna kuća je tamo više od 100 godina i to sto metara od te kuće gdje svjedokinja živi. Ona da je na [adresa] došla 1971. i već tada da su u toj kući živjeli Đ, NČ, SČ sa svojim mužem K i kćerkama NČ i BČ. Kuća da je bila pola od Đ, a pola od sestre SČ. Đ nije imala djece. Nikada nije čula da bi netko drugi rekao da je ta kuća njegova.

7.6. Svjedok JH je u svojem iskazu naveo kako su se NČ i on igrali od djetinjstva, znam da je NČ redovito dolazila kod svoje none i tete gore u tu kuću vikendima i praznicima. U kući da su živjele Đ i SČ, ta kuća da je njihova, a druga braća da su si izgradili svoje kuće. Nikada nitko drugi nije rekao da je ta kuća njegova ili im branio da tamo žive.

7.7. Svjedokinja BČ je u svojem iskazu navela kako su ona i tužiteljica rođene u toj kući, te su u njoj živjele sa tetom AČ, bakom ĐČ i roditeljima. Kada je otac dobio stan u [adresa], oni da su se preselili ali su smo svaki vikend odlazile gore u tu kuću i nju su smatrale domom. Kada je umrla teta AČ da je nastao kaos jer je Općina tada rekla da kuća nije njihova. Majka i pokojna teta da su uvijek govorile da će NČ živjeti u toj kući i nitko od familije se nije tome prot ivio. Obitelj da je uredno plaćala račune za struju i vodu.

7.8. Svjedok EČ je u svojem iskazu naveo da je njega pokojna AČ čuvala dok je bio dijete, te je godinama bio uz nju. Uvijek joj je pomagao ako je što trebalo oko kuće, kao na primjer cijepati drva, okopati vrt i dr. AČ da je uvijek govorila da će ta kuća biti od NČ. Ne zna točno koje godine je počela izgradnja kuća u [adresa] ali zna da je AČ imala suhozid i iz Općine su ju molili ako mogu maknuti taj suhozid radi izgradnje ceste. Obećali su joj da će dobiti novi zid i zato je ona to i dozvolila. U par navrata da ju je vozio u Općinu jer je htjela znati što je sa tim zidom, međutim, oni joj ne bi znali dati odgovor i na kraju nije doživjela da se taj zid izgradi kao što su joj obećali. Oduvijek da pamti AČ i njezinu mamu ĐČ u toj kući. SČ da je isto živjele u toj kući, a zna i da su NČ i njena sestra uvijek dolazile tamo. Za života AČ nikada nije čuo da bi ih itko tjerao iz te kuće. Problemi su se javili kasnije kad je Općina rekla da je to njihovo.

7.9. Svjedokinja TČ je u svojem iskazu navela kako su u predmetnoj kući oduvijek živjele BČ i NČ sa mamom i tatom i sa pokojnom nonom ĐČ i tetom Đ (Marijom). Nitko drugi nije govorio da bi ta kuća bila njegova.

7.10. Svjedok DČ je u svojem iskazu naveo da je 33 godine u braku s NČ i NČ da je oduvijek govorila da će ta kuća biti njezina i da će oni tamo živjeti. Radi se o obiteljskoj kuća u kojoj su rođene NČ i njezina sestra i njihova majka. Njegov punac da je oduvijek držao drva za loženje u toj kući, a oni da su barem jednom tjedno odlazili u kuću po drva. U podrumu kuće da je imao vino, te je redovito održavao i uređivao tu kuću. Kada je punac umro 2010. ona da je tri puta farbao kuću iznutra i sređivao stolariju na kući. Nikada nitko nije došao i rekao da ta kuća ne bi bila njihova. Od kada je on u familiji, AČ da je cijelo vrijeme živjela u toj kući i uvijek govorila da će ta kuća biti od NČ. Kada je otišla u dom, ostavila je ključ NČ, te je NČ nastavila plaćati račune za kuću. Odmah po smrti AČ, NČ je išla prebaciti vodu na sebe i počeli su sređivati kuću. Kada su htjeli sve legalizirati, otišli su na općinu i tamo da su im rekli da ju ne mogu legalizirati jer da kuća uopće ne postoji i da smo oni u biti bili podstanari. Nakon toga da su se raspitali kod familije i nakon što su prikupili sve informacije, odlučili su podnijeti tužbu.

7.11. Tužiteljica je u svojem iskazu navela kako se ona praktički rodila u toj kući te joj je i prva prijava prebivališta bila u toj kući. Dok je nona ĐČ bila živa svaki vikend da bi odlazili kod nje, a kasnije da je ona redovito odlazila posjećivati i brinuti se o teti AČ. Nikada da im nitko nije rekao da to nije njihova kuća niti im je itko branio da u njoj žive. U toj kući da su živjeli njezini nonići, njezina mama sa braćom i sestrama, pranona MČ, te tužiteljica sa majkom, sestrom i ocem. Kuća da je bila izgrađena prije nego se ona njezina majka rodila i na kući da se još uvijek nalazi broj 99. Nakon što je umrla teta AČ, ona da je sjela sa sestričnama RČ i ŠČ te su se dogovorile da ova kuća njoj pripadne. Nakon toga da je razgovarala sa g. Z i on je rekao da je ona u kući podstanar, da ta kuća nije njihova, što njoj nikako nije bilo jasno zašto. Po pričanju njezinih sestrični misli da je IČ također bio rođen u toj kući, a MČ je u kući ostala živjeti sa KČ koji je bio njezin sin jedinac. Novcima od pranonića IČ da se gradila konoba u kući, stepenice, šterna i terasa ispred kuće i to je ono što je njezina majka pobrkala. KČ da se isto rodio u toj kući. Teta ČČ da je dobila zemljište koje se nalazi iza kuće i tamo je sagrađena kuća koju je njezina sestrična RČ prodala nakon što su njezini roditelji umrli. Njezina sestrična da je morala prije prodaje riješiti zemljište te je razgovarala sa Općinom i dogovorila je otkup tog zemljišta jer joj je nedostao mali dio. Barba JČK da je bio naslijedio štalu i sagradio je kuću na mjestu te štale koju je naslijedila sestrična ŠČ. [adresa] da je imao samo tu jednu kuću koja je predmet ovog spora, a oko kuće da je imao zemljište koje je podijelio.

7.12. Zakonski zastupnik tuženika je u svojem iskazu naveo da je on načelnik Općine Jelenje od 2017. i da Općina mora, po službenoj dužnosti, evidentirati sve nekretnine koje su u njezinom vlasništvu i njima upravljati. Negdje 2021. ili 2022. Općina da je od suda dobila obavijest da je ova nekretnina u njezinom vlasništvu. Tada da je savjetnik načelnika bio sreo LČ te ju je pitao da što ta kuća nije. Općina da se nije prije bavila sa tom kućom jer je u njoj živjela gospođa AČ. Zatim su održali sastanak sa tužiteljicom i sinom od gospođe LČ, HH, te su obrazložili situaciju i pokazali papire koje imaju, a oni da su rekli da će dostaviti svoje papire ali ih nikada nisu dostavili. Nakon tog sastanka održali su još jedan ili dva sastanaka sa odvjetnicima međutim ništa novo u pogledu činjenica da nisu dobili i zbog toga da su pred sudom. On da je dao nalog da se stavi lokot na tu nekretninu jer je ujedno i odgovorna osoba, a nekretninu je trebalo zaštititi od eventualnog vandalizma. Lokot da je nekoliko puta mijenjan i nakon nekoliko promjena kontaktirao ga je direktor komunalnog društva i rekao da je na terenu prisutna kamera te da mu se putem kamere obraća muški glas koji je direktoru rekao da je to njihovo. Nakon toga na teren da je došla tužiteljica i policija. Dodao je da je na terenu iza te kuće izgrađena još jedna kuća i da je taj teren imao čisto vlasništvo osim dijela okućnice koji je zadirao u predmetnu česticu, a na tom dijelu su bili izgrađeni šterna i skale. Tada se obitelj LČ obratila Općini kako bi otkupila taj mali dio čestice da može formirati okućnicu jer zakon dozvoljava da se do 200 m2 može izaći u susret zainteresiranim osobama jer inače je potrebno uputiti javni poziv. Kada je Općina 2020. dobila poziv suda iz kojeg je bilo razvidno da je Općina vlasnik nekretnine stručne službe su krenu le u postupak evidentiranja nekretnine te je organiziran sastanak sa tužiteljicom i VH.

8. Iskaze svjedokinja ZČ, PČ, GČ, FČ, ŠČ, UČ, BČ, TČ te svjedoka JH, EČ i CH sud ocjenjuje vjerodostojnima i uvjerljivima jer su međusobno suglasni u svim odlučnim okolnostima, logični su, životno uvjerljivi i u bitnim dijelovima potvrđeni materijalnim dokazima priloženim spisu.

8.1. Vjerodostojnim sud ocjenjuje i iskaz tužiteljice. Iako je zainteresirana za ishod postupka, njezin iskaz u cijelosti je suglasan iskazima saslušanih svjedoka i dokumentaciji u spisu.

8.2. Sud također prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tuženika u dijelu u kojem opisuje saznanja Općine Jelenje o predmetnoj nekretnini. Iz njegova iskaza proizlazi da se tuženik sve do zaprimanja obavijesti suda nije aktivno bavio predmetnom nekretninom niti je na bilo koji način ostvarivao faktičnu vlast nad njom. Naprotiv, sam je naveo da je u kući živjela AČ te da je Općina tek nakon saznanja o formalno upisanom vlasništvu poduzela određene radnje vezane uz nekretninu. Takav iskaz zapravo potvrđuje da tuženik tijekom desetljeća nije imao faktični posjed nad predmetnom nekretninom.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da predmetna kuća postoji više od 100 godina, što proizlazi iz izvatka iz knjige Župe sv. Mihovila [adresa] za kućne brojeve 92 i 99, te suglasnih iskaza saslušanih svjedoka;

- da je predmetna nekretnina, u naravi kuća sa okućnicom, bila dom obitelji AČ kroz najmanje četiri generacije, počevši od HČK i MČ i njihova sina KČ, zatim Stankove supruge; ŽČ i njihove djece, pa sve do AČ, SČ i tužiteljice;

- da su JČK (Antonio) Zoretić i CČ imali jednog sina KČ koji je bio oženjen sa ŽČ sa kojom je imao četvero djece (ne računajući dvoje koji su umrli vrlo mladi) i to JČK, ČČ, AČ i SČ;

- da su članovi obitelji KČ kontinuirano, mirno i nesmetano koristili predmetnu kuću i pripadajuće zemljište kao svoju nekretninu preko 100 godina, plaćali komunalne i druge troškove vezane uz nekretninu te ulagali u njezino održavanje i poboljšanje;

- da nitko nije osporavao posjed obitelji KČ niti ih ometao u korištenju predmetne nekretnine kao svoje preko 100 godina sve do trenutka kada je tuženik, nakon 2020. evidentirao vlasništvo nad nekretninom, kako to proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika;

- da je 2007. pok. AČ zatražila suglasnost od tuženika za izvođenje vodovodnog priključka za kuću na adresi [adresa], koju suglasnost je i dobila;

- da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika, dok je u ranijem razdoblju bila evidentirana kao društveno vlasništvo odnosno vlasništvo urbarske zajednice.

10. Člankom 159. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten takav posjed nekretnine stječe protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Sukladno stavku 4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave steći će dosjelošću vlasništvo tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. ovog članka. Sukladno čl. 18. st.5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Također, primjenom pravnog pravila iz § 1472. Austrijskog općeg građanskog zakonika rok za izvanrednu dosjelost iznosio je 40 godina.

10.1. Sud je tijekom dokaznog postupka utvrdio da su pravni prednici tužiteljice, počevši od njezinog pradjeda HČK (rođenog 1876.) i prabake CČ (rođene 1882.), preko djeda KČ (rođenog 1906.) i bake ĐČ, te majke SČ i tete AČ, kontinuirano bili u posjedu predmetne kuće preko 100 godina. Kuću su uređivali, održavali, osigurali od požara (1956.) te su kroz cijelo vrijeme posjedovanja koristili ju kao svoje vlasništvo. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza zz tužitelja koji je naveo kako općina nije niti znala da je kuća u njezinom vlasništvu, a kada su saznali, da se nisu tom kućom željeli baviti jer je u njoj živjela AČ. Sukladno navedenom, utvrđeno je da prednicima tužiteljice nitko nije osporavao posjed kuće, niti je utvrđeno da bi prednici tužitelja bili nepošteni posjednici. Pri tom valja istaći kako je pok. Marija Zoretić 2007. podnijela zahtjev tuženici za dobivanje suglasnosti za izvođenje vodovodnog priključka, što svakako ukazuje da je tada znala zemljišnoknjižno stanje i da je kao vlasnik upisan tuženik. Međutim, do tada je već prošlo i više nego dovoljno vremena za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću budući da je tijekom postupka utvrđeno da su pravni prednici tužiteljice, čak i oni prije pok. AČ, bili u poštenom, samostalnom i neprekidnom posjedu predmetne nekretnine kroz razdoblje koje višestruko premašuje rok od 40 godina potreban za izvanrednu dosjelost prema pravnim pravilima Austrijskog općeg građanskog zakonika, kao i rokove propisane kasnijim propisima. Stoga ovaj sud zaključuje da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stečeno dosjelošću još za života prednika tužiteljice.

11. Ovdje valja istaći da je sud također utvrdio da današnja adresa [adresa] odgovara ranijim kućnim brojevima 99 i 92 te da se tijekom cijelog promatranog razdoblja radi o istoj nekretnini. Navedeno proizlazi prvenstveno iz povijesti promjena kućnog broja zgrade od 6. rujna 2023. (list 64 spisa), iz koje je razvidno da je za predmetnu zgradu evidentirana promjena kućnog broja 99 u kućni broj 119.

11.1. Nadalje, iz izvatka iz knjige [adresa] za kućne brojeve 92 i 99 (list 6 spisa) proizlazi da su na kućnom broju 92 evidentirani HČK i CČ, dok su na kućnom broju 99 evidentirani njihov sin KČ sa suprugom ŽČ i njihovom djecom. Time je utvrđen kontinuitet stanovanja iste obitelji na predmetnoj lokaciji kroz više generacija. Da se radi o istoj kući potvrđuju i iskazi svjedokinja ZČ, GČ, ŠČ te tužiteljice, koje su suglasno iskazale da je predmetna kuća tijekom godina nosila kućne brojeve 92, potom 99, a danas 119. Svjedokinja GČ posebno je navela da se sjeća kako je u vrtu bio označen broj 92, dok je na kući bio broj 99, zbog čega su se djeca iz susjedstva znala šaliti, što njezin iskaz čini osobito uvjerljivim i životn im.

11.2. Nadalje, iz police osiguranja iz 1956. godine razvidno je da je KČ osigurao kuću na adresi [adresa], dok iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da je AČ od 1967. godine imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], a od 1980. godine na adresi [adresa]. Nadalje, iz uvjerenja Područnog ureda za katastar Rijeka od 17. travnja 2007. i uvjerenja od 3. travnja 2007. proizlazi da se kuća na adresi [adresa] nalazi upravo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je predmet ovog postupka.

11.3. Dovodeći u međusobnu vezu navedene isprave i iskaze svjedoka, sud je utvrdio da se oznake [adresa] i [adresa] odnose na istu obiteljsku kuću obitelji AČ sagrađenu na današnjoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu su se tijekom vremena mijenjali samo administrativni kućni brojevi, dok je identitet same nekretnine ostao nepromijenjen.

12. U odnosu na prigovor tuženice da je prijeporna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva pa da se stoga razdoblje posjedovanja prije 8. listopada 1991. ne može uračunati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sud smatra da isti nije osnovan. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da su pravni prednici tužiteljice bili u neprekinutom, mirnom i poštenom posjedu prijeporne nekretnine od početka 20. stoljeća, a moguće i ranije. Istodobno tijekom postupka nije utvrđeno da bi na prijepornoj nekretnini postojao suprotstavljeni privatnopravni interes trećih osoba niti da bi itko osporavao posjed obitelji AČ sve do trenutka kada je tuženica nakon 2020. godine počela poduzimati radnje vezane uz predmetnu nekretninu.

12.1. Prema pravnim shvaćanjima izraženima u odlukama Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske te Jakeljić protiv Hrvatske, pri ocjeni stjecanja prava vlasništva dosjelošću potrebno je uzeti u obzir i razdoblje posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno vrijeme kada je nekretnina bila evidentirana kao društveno vlasništvo, pod uvjetom da su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile ostvarene do 17. studenoga 1999., kada je donesena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV-a, te da ne postoji suprotstavljeni privatnopravni interes trećih osoba.

12.2. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da su prednici tužiteljice najkasnije od 1903. godine, kada su HČK i CČ evidentirani kao stanovnici kuće broj 92 u [adresa], neprekidno posjedovali prijepornu nekretninu kao svoju punih 96 godina (do 1999.). Čak i polazeći od kasnijeg razdoblja, odnosno od 1933. godine kada su KČ i ŽČ zasnovali svoje kućanstvo u istoj kući koja je tada nosila broj 99, do 17. studenoga 1999. proteklo je više od 60 godina neprekinutog posjedovanja. Stoga su rokovi potrebni za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bili višestruko ispunjeni i prije navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, činjenica da je prijeporna nekretnina u određenom razdoblju bila evidentirana kao društveno vlasništvo ne dovodi u pitanje zaključak da su prednici tužiteljice pravo vlasništva na istoj stekli dosjelošću budući da je proteklo zakonom propisano vrijeme za izvanrednu dosjelost, a ne postoji suprotstavljeni privatnopravni interes trećih osoba nad predmetnom nekretninom.

13. U odnosu na istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije valja istaći kako je tijekom postupka utvrđeno da su JČK (Antonio) Zoretić i CČ imali jedno dijete, KČ koji je pak sa ŽČ imao četvero djece koja su nadživjela svoje roditelje i to JČK, ČČ, AČ i ZČ (majku tužiteljice).

13.1 Iz iskaza svjedokinja ZČ i ŠČ proizlazi da je među članovima obitelji još za života starijih generacija izvršena faktična podjela obiteljske imovine na način da su štala i pripadajuće zemljište pripali VČ (čija je kći ŠČ saslušana kao svjedokinja), zemljište iza predmetne kuće pripalo je ČČ, na kojem je kasnije izgrađena kuća njezine kćeri LČ, dok je predmetna kuća ostala AČ i SČ. Navedene okolnosti potvrđene su iskazima ZČ, ŠČ, tužiteljice te zakonskog zastupnika tuženika koji je naveo da se obitelj LČ obraćala Općini radi otkupa manjeg dijela zemljišta potrebnog za formiranje okućnice uz kuću izgrađenu na zemljištu koje je koristila ta grana obitelji.

13.2 Nadalje, iz suglasnih iskaza ZČ, ŠČ, BČ, EČ i CH proizlazi da je AČ za života više puta izražavala svoju volju da nakon njezine smrti predmetnu kuću nastavi koristiti upravo tužiteljica , koja se o njoj brinula tijekom posljednjih godina života. Također je utvrđeno da je AČ prije smrti predala ključeve kuće tužiteljici, da je tužiteljica nakon njezine smrti stupila u neposredan posjed nekretnine te nastavila podmirivati t roškove vezane uz njezino korištenje, pri čemu se takvom načinu raspolaganja nisu protivili ostali članovi obitelji.

13.3. Stoga, neosnovani su navodi tuženika da tužiteljica nije aktivno legitimirana za vođenje ovog postupka. Naime, predmet ove parnice je utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica sadašnja posjednica predmetne nekretnine te pravna slijednica višegeneracijskog posjeda obitelji AČ, ovlaštena je zahtijevati sudsku zaštitu i utvrđenje prava vlasništva koje je, prema utvrđenom činjeničnom stanju, stečeno dugotrajnim poštenim i samostalnim posjedovanjem njezinih prednika.

14. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP -a te primjenom Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Sud je tužiteljici priznao trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe (200,00 € - Tbr. 7/1), sastav podnesaka od 7.5.2024. (200,00 € - Tbr. 8/1), pristup na ročišta održana 8.11.2024., 7.2.2025., 8.5.2025., 24.2.2026. i 17.3.2026. (200,00 €, svako ročište – Tbr. 9/1) i sastav podneska od 16.3.2026. (50,00 € - Tbr. 8/3), sveukupno 1.450,00 € što uvećano za pripadajući PDV iznosi 1.812,50 €. Sud je tužiteljici priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu (26,55 €) i presudu (26,55 €) te trošak izlaska suda na uviđaj (100,00 €). Sud je tužiteljici priznao i zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st.3. ZPP-a.

15.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana nadležnom županijskom sud, putem ovoga suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja eKomunikacijom uz nalog za platež pristojbe na presudu (26,55 €)

2. Pun. tuženog eKomunikacijom