REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P-156/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sucu Almi Horvatinović kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista ZE u parničnom postupku tužitelja ĐE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320 sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. , odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 05. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, dana 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, da tužitelju DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati novčani iznos od 159,27 (slovima: stopedesetdeveteura i dvadesetsedamcenti) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 20. listopada 2011. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 269,92 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od 11. lipnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, donio presudu br. P-991/2021-21 od 2. studenog 2023., koja je potvrđena presudom ŽS u Varaždinu br. Gž-1449/2023-2 od 10. siječnja 2024., a kojom prvostupanjskom presudom je između istih parničnih stranaka presuđeno da se „utvrđuje ništetnom odredba članka 10. Troškovi i naknada, Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/50404607-5106346923 od 13. rujna 2011. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovorena naknada u iznosu od 3,000% iznosa kredita, odnosno minimalno 33,18 eura/250,00 kn. Budući da je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da je ništetna odredba iz ugovora o kreditu, temeljem koje je tuženik naplatio tužitelju jednokratnu naknadu za obradu kredita, tužitelj je ovlašten temeljem važećih odredbi Zakona o obveznim odnosima potraživati od tuženika vraćanje – isplatu iznosa koji mu je nezakonito naplaćen, sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja. Tužitelj je od tuženika ishodio Potvrdu od 27. listopada 2021., u kojoj tuženik potvrđuje da je od tužitelja temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu dana 19. listopada 2011. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 1.200,00 kuna ili 159,27 eura. S obzirom na sve navedeno, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu navedenog iznosa, uvećano za zateznu kamatu tukuću od 20. listopada 2011. do isplate, kao i trošak ovog postupka.

2. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, pri čemu ne spori visinu utuženog iznosa od 159,27 EUR. Sukladno čl. 3. t. 9. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, dalje: ZZP), status potrošača ne presumira se, već ga je tužitelj dužan dokazati u svakom konkretnom slučaju, što potvrđuje i recentna praksa županijskih sudova. Odredbom čl. 84. ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su jasne, lako razumljive i lako uočljive, a istovjetno načelo transparentnosti sadržano je u čl. 4. st. 2. i čl. 5. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ. Odredba čl. 10. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada od 3,000% od iznosa kredita jasna je, nedvosmislena i lako uočljiva, tužitelj je o obvezi plaćanja bio upoznat tijekom pregovora i pri sklapanju ugovora, a tuženik mu je prezentirao Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva. Sukladno presudi Suda EU u predmetu C - 621/17 (ČE protiv CIB Bank Zrt.), zahtjev jasnog i razumljivog sastavljanja ne nalaže da se u ugovoru detaljno navedu sve usluge pružene u zamjenu za naknadu

— dovoljno je da se njihova priroda može razumno izvesti iz cjelokupnog ugovora, zbog čega naslovnom sudu nije dopušteno ocjenjivati nepoštenost odnosno ništetnost predmetne odredbe. Čak i kada bi takva ocjena bila dopuštena, predmetna odredba ne uzrokuje znatnu neravnotežu u smislu čl. 81. ZZP-a i čl. 3. st. 1. Direktive 93/13, budući da naknada od 3,000% predstavlja naknadu stvarnih troškova obrade kredita, što tuženik dokumentira priloženim prikazom procesa obrade, a Sud EU u predmetu C-621/17 potvrdio je da takva odredba načelno ne uzrokuje znatniju neravnotežu na štetu potrošača. U trenutku sklapanja ugovora nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje naplate naknade za obradu kredita, a takva ograničenja uvedena su tek Pravilnikom o naknadama na potrošačke kredite (NN 15/2014) i Zakonom o stambenom potrošačkom kreditiranju (NN 101/2017), koji se ne primjenjuju retroaktivno. Podredno, tuženik ističe prigovor zastare jer je naknada naplaćena 19. listopada 2011. godine, primjenjuje se petogodišnji zastarni rok koji je istekao, a nijedna pravomoćna presuda nije utvrdila ništetnost predmetnih odredbi niti je podnesena tužba koja bi prekinula tijek zastare. Naposljetku, čak i u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva po glavnici, što se u cijelosti osporava, zatezne kamate od 20. listopada 2011. nisu osnovane jer sukladno čl. 214. ZOO -a, mišljenju Građanskog odjela VSRH od 5. ožujka 2004. te odluci VSRH Rev-2781/2011 od 16. ožujka 2015. ugovorne strane iz ništavog ugovora smatraju se savjesnim stjecateljima, pa zatezne kamate teku tek od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan te da se tuženiku naknade troškovi postupka.

2a. Tuženik je u odgovoru na tužbu podnio i prigovor mjesne nenadležnosti suda, koji prigovor je sud u rješenju posl. broj P-156/2024-9 od 7. studenog 2024. odbio kao neosnovan, a koje rješenje je povodom žalbe tuženika potvrdio i Županijski sud u Osijeku svojim rješenjem posl. broj Gž-225/2025-3 od 22. siječnja 2026.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 159,27 eura na ime naplaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

4. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o kreditu, broj ugovora: 2402006-1031262160 / 50404607-5106346923 od dana 13. rujna 2011., kojim je tuženik odobrio tužitelju iznos od 40.000,00 kuna sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosi 8,690 % godišnje. Nije sporno ni da je predmetnim ugovorom pod naslovom "TROŠKOVI I NAKNADA:" propisana naknada za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 3,000 % (tri posto) iznosa kredita, odnosno minimalno 250,00 kuna, obračunate s datumom puštanja kredita u tečaj. Nije sporno ni da je tužitelj navedenu naknadu platio, a također nije sporna niti visina plaćene naknade, odnosno visina tužbenog zahtjeva.

5. Između stranaka je sporan osnov tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik dužan tužitelju naknaditi plaćenu (ustegnutu) naknadu s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj naknadi za obradu i odobravanje kredita broj 2402006-1031262160 / 50404607-5106346923 od dana 13. rujna 2011., u iznosu od 159,27 eura, kao i prigovor zastare tuženika, te da li tužitelj ima status potrošača.

6. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnost stanja, sud je izvršio uvid u: presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, posl. broj Gž-1449/2023-2 od 10. siječnja 2024. (list 4-13), Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 50404607-5106346923 od 13. rujna 2011. (list 14-19), potvrdu o uplati nakade (list 20), prikaz procesa obrade kredita za razdoblje od 200. do 2011.u IBIS-u vrijeme po službama (list 46-46), obračun naknade za bankarske usluge od 13. rujna 2011. (list 47) i Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe u primijeni od 05.07.2010. (list 61-67)

7. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/093, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP).

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Iz Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 50404607-5106346923 od dana 13. rujna 2011., proizlazi kako je tuženik odobrio tužitelju iznos od 40.000,00 kuna sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosi 8,690 % godišnje. Predmetnim ugovorom pod naslovom "TROŠKOVI I NAKNADA:" propisana je naknada za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 3,000 % (tri posto) iznosa kredita, odnosno minimalno 250,00 kuna, obračunato s datumom puštanja kredita u tečaj. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita, odnosno prilikom puštanja kredita u tečaj.

10. Iz potvrde o naplaćenoj naknadi za obradu kredita od 27. listopada 2021. proizlazi kako je naknada za obradu kredita naplaćena 19. listopada 2011. u iznosu od 1.200,00 kn. I iz obračuna naknade za bankarske usluge proizlazi da naknada iznosi 3%, odnosno 1.200,00 kuna (159,27 eura).

11. Uvidom u presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, posl. broj Gž- 1449/2023-2 od 10. siječnja 2024. sud je utvrdio kako je odbijena žalba tuženice Erste&Steiermärkische bank d.d., kao neosnovana i potvrđena je presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju poslovni broj: P - 991/2021-21 od 2. studenog 2023. u cijelosti. Uvidom u e-spis utvrđeno je kako je presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj: P-991/2021-21 od 2. studenog 2023 odredba članka 10. Troškovi i naknada, Ugovora kreditu broj 2402006 – 1031262160/50404607-5106346923 od 13. rujna 2011., zaključenog između tužitelja ĐE i tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., prema kojoj je, za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita, Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 3,000% (triposto) iznosa kredita, odnosno minimalno 33,18 eura / 250,00 kuna obračunate s datumom puštanja Kredita u tečaj, ništetna te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u roku 15 dana.

12. U svezi s ovako provedenim dokaznim postupkom, sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude.

13. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje, pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu sa drugim dokazima te odredbama zakona.

14. Prigovor tuženika kako tužitelj nije potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju nije osnovan. Tužitelj je u predmetnom slučaju imao status potrošača u skladu s odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 93/03), kojom je određeno, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog ugovora pod nazivom "NAMJENA:" je navedeno kako je riječ o kreditu građana preko 3 godine, gotovinskom kreditu, a u parničnom postupku Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj: P - 991/2021, utvrđeno je kako je tužitelj podigao kredit kako bi kupio traktor za svoje privatne potrebe i u to vrijeme nije imao OPG već se bavio poljoprivredom za potrebe svog domaćinstva. Dakle, niti iz jedne stavke ugovora o kreditu nije vidljivo da bi tužitelj ugovor sklopio kao poduzetnik. . Posebno se ukazuje i da teret dokaza kako tužitelj nije potrošač nije na samom tužitelju već upravo na tuženiku, što isti tijekom postupka nije dokazao (tako i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018.).

15. Sud je dakle izvršio uvid u presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, posl. broj Gž-1449/2023-2 od 10. siječnja 2024. te utvrdio kako je istom u cijelosti potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju poslovni broj: P-991/2021-21 od 2. studenog 2023., a kojom presudom je utvrđena ništetnost odredbe članka 10. Troškovi i naknada, Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/50404607-5106346923 od 13. rujna 2011. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovorena naknada u iznosu od 3,000% iznosa kredita, odnosno minimalno 33,18 eura/250,00 kn i ista odredba ne proizvodi pravne učinke. Sud je stoga vezan upravo takvim utvrđenjem iz pravomoćne presude budući se ovdje predmetnom tužbom traži isplata naplaćenog temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu. Kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna, a osnov istog po stajalištu ovoga suda proizlazi upravo iz navedene pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj: P-991/2021-21 od 2. studenog 2023., sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

16. Sukladno odredbi čl. 323. st.1 ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2 ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

17. Članak 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ga tužitelju. Sud je postupanje tuženika ocijenio nepoštenim pa je zatezna kamata tužitelju priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženog iznosa.

19. Visina stope zatezne kamate određena je po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje, od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke.

20. Visina tužbenog zahtjeva nije među strankama sporna, stoga je tuženik dužan tužitelju vratiti plaćeni iznos od 159,27 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 20. listopada 2011. do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

21. Prigovor zastare tuženika također nije osnovan. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020., zastara nastupa istekom roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili nekog njegovog dijela iz kojeg proizlazi isplata. Dakle, zastara potraživanja koje je predmet ovog postupka počela je teći sa danom pravomoćnosti presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju poslovni broj: P-991/2021-21 od 2. studenog 2023., a kojom presudom je utvrđena ništetnom odredba kojom je ugovorena tzv. naknada za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita. Navedena presuda postala je pravomoćna 10. siječnja 2024., a tužba u ovom predmetu podnesena je 19. veljače 2024., dakle nije protekao petogodišnji zastarni rok.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a.

23. Tužitelj je potraživao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 269,92 eura, uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate, koji je sud tužitelju u cijelosti priznao kao nužan i opravdan, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura, sastava podneska od 4. travnja 2024. u iznosu od 50,00 eura, zastupanja na ročištu dana 17. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 eura, zastupanja na ročištu dana 5. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV 25%, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), te troška sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 19,92 eura, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23) te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/23), sve kako je navedeno u toč. II. izreke ove presude.

24. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, budući nije uspio u istom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

25. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama, te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

26. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od 11. lipnja 2026. do isplate (čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Čazmi, 11. lipnja 2026.

Sutkinja:

Alma Horvatinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP -a, osim povrede iz čl. 354 st. 2 i 3 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. pun. tuženika

3. spis.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica – specijalist:

ZE