Poslovni broj: P-10036/2021-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja KB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 5. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Valentina Božiček, odvjetnice te punomoćnice tuženika, radi utvrđenja, 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Iz Ugovora o kreditu broj 9012224284, solemniziran po javnom bilježniku Davoru Dušiću iz Rovinja posl.br. OU-110/07 između tuženika kao banke i tužitelja korisnika kredita i to

- točka 4.1. tog ugovora koja glasi: "Na kredit u otplati, Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,30% godišnje".

- točka 4.2. tog ugovora koja glasi: "Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (prvisiječnja) do 30.6. (tridesetoglipnja) tekuće godine i na dan 01.07. (prvogsrpnja) do 31.12. (tridesetprvogprosinca) tekuće godine s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene".

- točka 6. tog ugovora koja glasi: na dospjele, nepodmirene obveze iz ovog Ugovora, osim u mjeri u kojoj je to zapriječeno mjerodavnim propisima, Banka će za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu, koja je promjenjiva u skladu s propisima. Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.

-točka 7.2. tog ugovora koja glasi: Kredit u iznosu od 339.017,07 CHF (slovima: tristotridesetdevettisućasedamnaest CHF i nula sedam C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 360 (slovima: tristošezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita.

- točka 12.10 tog ugovora koja glasi: Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnim u preostalom dijelu - Ugovora o kreditu broj 9012224284, solemniziran po javnom bilježniku Davoru Dušiću iz Rovinja posl.br. OU-110/07 od 13.2.2007. sklopljen između tuženika kao banke i tužitelja kao korisnika kredita kao i utvrđenje ništetnim Sporazuma o utvrđivanju nove visine obveze nakon postupka konverzije tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF nastale zbog prestanka Ugovora o kreditu broj 9012224284 u tražbinu denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR od dana 18.3.2016. solemniziran po javnom bilježniku Rinu Zujiću iz Rovinja, dana 12.4.2016.g., Posl.br. OV-2639/16, sklopljen između tuženika kao banke i tužitelja kao Korisnika kredita.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 14. prosinca 2021. tužitelj navodi da je 16.1.2007. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu br. 9012224284 u iznosu od 339.017,07 CHF, solemniziran po javnom bilježniku Davoru Dušiću iz [adresa]. Ugovorom je predviđena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke (početno 4,30%) te otplata u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF, u 360 jednakih mjesečnih anuiteta. Zbog aprecijacije CHF i jednostranih promjena kamatne stope, anuitet je značajno porastao u odnosu na početni iznos, čime je tužitelj preplaćivao više nego što je bio dužan. Tužba se temelji na pravomoćnim kolektivnim presudama kojima je utvrđeno da je PBZ d.d. koristio ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. Tužitelj smatra da su te odredbe bitne za cijeli ugovor te da njihova ništetnost povlači ništetnost cjelokupnog ugovora. Dana 18.3.2016. stranke su sklopile Sporazum o konverziji kredita iz CHF u EUR, koji tužitelj također smatra ništetnim jer da je nastao iz ništetnog ugovornog odnosa. Pravna osnova tužbe su čl. 322., 323., 324. i 328. ZOO-a te temeljna načela ZOO-a. U tijeku je i ovršni postupak pred Općinskim sudom u Puli, a kao solidarni dužnik sudjeluje DB. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu i Sporazuma o konverziji te naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom. Kao dokaze je predložio ugovor o kreditu, financijsku dokumentaciju i svoje saslušanje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja ističući da je sklapanjem Sporazuma o konverziji temeljem ZIDZPK/2015 tužiteljev položaj u potpunosti izjednačen s položajem korisnika EUR kredita, čime je postignuta potpuna restitucija, a VSRH je u oglednom postupku Gos-1/2019 potvrdio valjanost takvih sporazuma čak i kada su odredbe osnovnog ugovora ništetne. Konverzija je obuhvatila sve uplate po svim osnovama do 30.9.2015., a preplata se koristila za namirenje budućih anuiteta pa tužitelj stoga nema pravnog interesa za vođenje ovog postupka niti bi usvajanjem tužbenog zahtjeva mogao ostvariti više od onoga što mu je već priznatom konverzijom vraćeno. Glede kolektivnih presuda, tuženik ističe da iste nemaju učinak erga omnes u individualnim sporovima jer je u kolektivnom postupku utvrđivana apstraktna povreda, a ne konkretni individualni interes tužitelja, pri čemu sud mora posebno utvrditi pripada li tužitelj kategoriji prosječnog potrošača iz kolektivnog spora. U pogledu promjenjive kamatne stope, tuženik tvrdi da je ista zakonito ugovorena i mijenjana sukladno objektivnim tržišnim parametrima te da primjena početne stope od 4,30% kao fiksne nema uporišta ni u jednom propisu niti u samoj citiranoj presudi Pž-7129/13. Što se tiče valutne klauzule, tuženik ističe da je zakonski dopuštena da tužitelj nije bio u obvezi odabrati CHF kredit, da je bio obaviješten o rizicima tečaja te da ni banka ni tuženik nisu mogli predvidjeti iznimni rast tečaja CHF. Naposlijetku, tuženik ističe prigovor zastare - potraživanje je zastarjelo jer zastarni rok od pet godina teče od dana sklapanja ugovora a podnošenje kolektivne tužbe od strane treće osobe nije prekinulo tijek zastare, dok anuiteti podliježu trogodišnjoj zastari od dana dospjelosti svakog pojedinog davanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu s aneksom konverzije (listovi 32-49 spisa), opće uvjete poslovanja tuženika (73-80), saslušao je svjedokinju

GB (120) i tužitelja (121)

4. Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava stranke su suglasno navele da su svi predloženi dokazi potrebni za donošenje odluke u ovom postupku izvedeni, odnosno, da nije potrebno nijedan od predloženih dokaza pribaviti ili dodatno izvoditi. Stoga sud nije izvodio daljnje dokazne prijedloge jer je na temelju stanja spisa mogao odlučiti o tužbenom zahtjevu.

5. Među strankama nije sporno da su 16.1.2007. sklopili Ugovor o kreditu br. 9012224284 u iznosu od 339.017,07 CHF, solemniziran po javnom bilježniku Davoru Dušiću iz [adresa], s valutnom klauzulom u CHF, odnosno promjenjivu kamatnu stopu kao i da je sklopljen Aneks ugovora o konverziji tog ugovora o kreditu - Sporazuma o utvrđivanju nove visine obveze nakon postupka konverzije tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF nastale zbog prestanka Ugovora o kreditu broj 9012224284 u tražbinu denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR od dana 18.3.2016. solemniziran po javnom bilježniku Rinu Zujiću iz [adresa], dana 12.4.2016.g., Posl.br. OV-2639/16, sklopljen između tuženika kao banke i tužitelja kao korisnika kredita.

6. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno jesu li ništetni ugovor o kreditu i aneks tog ugovora o konverziji.

7. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Sud nije ocjenjivao dokaze niti utvrđivao činjenice u odnosu na utvrđenja koja među strankama nisu sporne.

9. Iz Ugovora o kreditu broj 9012224284, solemniziran po javnom bilježniku Davoru Dušiću iz [adresa] posl.br. OU-110/07 između tuženika i tužitelja korisnika kredita proizlazi da točka 4.1. tog ugovora glasi: "Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,30% godišnje". Točka 4.2. tog ugovora glasi: "Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (prvisiječnja) do 30.6. (tridesetoglipnja) tekuće godine i na dan 01.07. (prvogsrpnja) do 31.12. (tridesetprvogprosinca) tekuće godine s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene". Točka 6. tog ugovora glasi: Na dospjele, nepodmirene obveze iz ovog Ugovora, osim u mjeri u kojoj je to zapriječeno mjerodavnim propisima, Banka će za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu, koja je promjenjiva u skladu s propisima. Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate. Točka 7.2. glasi: Kredit u iznosu od 339.017,07 CHF (slovima: tristotridesetdevettisućasedamnaest CHF i nula sedam C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 360 (slovima: tristošezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Točka 12.10 glasi: Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.

10. U svom je iskazu svjedokinja DB navela da je pristala biti jamac u ovom postupku jer su je zamolili kao prijateljsku uslugu. Otplaćuje dug kao jamac i već je otplatila oko 50.000,00 eura. Ne sjeća se da je bila prisutna u banci prilikom sklapanja ugovora o kreditu, sjeća se da je bila kod javnog bilježnika. Koliko se sjeća, tužitelj je digao kredit radi kupnje stana, ali ne sjeća se je li za osobne ili za poslovne potrebe. Nisu joj poznate činjenice o pregovaranju prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Na upit da objasni činjenice vezano uz aneks ugovora o kreditu i konverziju, navodi da su bili kontaktirani od strane predstavnika banke koji ih je pozvao i rekao da će to pomoći u smanjivanju kamata i da će poboljšati uvjete otplate. Otplaćuje kredit na način da joj se ovršava plaća.

11. Navedenom iskazu sud vjeruje no iz tog iskaza sud nije mogao utvrditi činjenice koje su odlučne za donošenje odluke u ovom postupku.

12. U svom je iskazu tužitelj naveo da smatra kako je ovaj postupak više za kazneni predmet jer je riječ o prevari. Ugovora o kreditu ne sjeća se je li ga potpisao, a vjerojatno jest, bilo je to davno. Potpisao ga je iz odgovornosti prema obitelji, ugovor o kreditu su vjerojatno dogovorili treći, vjerojatno neki član njegove obitelji s gospođom koja je radila u banci. Novcem iz tog kredita kupljen je stan. Ugovor o konverziji potpisao je jer bez toga nije bilo moguće daljnje pregovaranje s bankom. Ugovor o konverziji nije pročitao jer ga je morao potpisati. Javni bilježnik nije prošao odredbe ugovora o kreditu s njima. U banci mu nitko nije objašnjavao odredbe kredita, savjetovali su mu da potpiše i rekli da će sve biti super. Stan je bila njegova nekretnina u kojoj je živio. Završio je višu ekonomsku školu, ne i fakultet. Navodi da je kredit digao radi kupnje stana, ali ne zna zašto je bio baš takav kredit jer je sve bilo u zadnji čas. Imao je obrt, poslovao je na adresi [adresa]. Adresa stana koji je kupio je Medveščak 111 u Zagrebu i u to vrijeme nastavio je živjeti s bratom na toj adresi. Ugovor nije pročitao prije potpisivanja. Na pitanje o visini kredita navodi da je podatak o 339.000,00 CHF pogrešan jer je digao kredit od oko 168.000,00 eura. Kaznenu prijavu za sada nije podnio iz razloga jer je imao posla s kriminalcima, prijetili su mu.

13. Sud vjeruje tužitelju da nije pročitao ugovor koji je potpisao i da mu odredbe ugovora nisu pojašnjavane, kao i da je kredit uzet za kupnju stana za osobne potrebe, odnosno, da je riječ o potrošačkom ugovoru. S druge strane, tuženik nije dokazao da je kredit uzet za poslovne svrhe. Neusklađenost iskaza i dokumentacije u spisu (npr, visina iznosa kredita) samo potvrđuje zaključak da tužitelj nije mogao shvatiti obveze koje je prihvatio potpisivanjem ovog ugovora o kreditu.

14. Tužitelj se pravilno tijekom ovog postupka poziva na odluke u predmetu Udruge Potrošač protiv više banaka i to presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-249/14 od 5. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Zagreb br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2013. te presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu, na način da ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a do prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac – korisnik kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorne kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time i tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82., 90, a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. ZZP, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/18 od 14. lipnja 2018., u kojoj je utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, imaju direktan učinak u ovoj parnici po odredbi čl. 502. a. ZPP-a i čl. 502. c. ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14).

15. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je uočljiva, ali nije razumljiva, jer proizlazi da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

16. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 odlučeno je da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. To znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama Ugovora, tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice

17. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba, a ona je zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa tako ove odredbe Ugovora o kreditu, kojim se određuje visina promjenjive kamatne stope, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužniku, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a temeljem navedene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata.

18. Osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva i njezin sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio niti je mogao biti razumljiv. Ovaj sud, a polazeći od naravi tuženika kao novčarske institucije čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade, ne dovodi u pitanje tuženikovo legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu, ali istovremeno ovaj sud zaključuje da je tuženik kao dobar i odgovoran gospodarstvenik trebao imati drugačiji pristup prema tužitelju prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu te tužitelja informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015.

19. U odnosu na valutnu klauzulu, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 je odbijena revizija tužene protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81, čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP). Stoga je i postupanje tuženika o pitanju valutne klauzule unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, s obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke. Također sve to proizlazi i iz iskaza tužitelja koji navodi da nije pregovarao s djelatnicima prednika tuženika o odredbama kredita vezano za valutnu klauzulu, niti je bio upozoren od strane istih da bi moglo doći do povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu i shodno tome i rate kredita.

20. S obzirom na utvrđeno očito je da tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi i da ga je upoznao s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope, valutnoj klauzuli i ulaznoj naknadi te o posljedicama koje iz toga proizlaze. Naime, banka je dužna upoznati klijente s elementima koji utječu na promjenu kamatne stope kao i s posljedicama koje bi promjena kamatne stope mogla imati na visinu njegove obveze jer je znanje i iskustvo banke u kreditnom poslovanju neproporcionalno veće u odnosu na znanje prosječnog potrošača što u konkretnom slučaju nije učinjeno s obzirom na općenitu i nedorečenu formulaciju o promjenljivoj kamatnoj stopi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, koja formulacija je tužitelju, kao i svakom prosječnom potrošaču, nerazumljiva.

21. Tužitelju su u samom ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope da bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za njega iz ugovora mogu proizaći, pri čemu nije dovoljno da je tužitelj samo općenito znao i da je kamatna stopa promjenjiva. S obzirom da je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer kod ugovaranja promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o promjenjivom bitnom elementu i zato je posebno rizična jer potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

22. Zbog svega do sad navedenog ovaj je sud utvrdio da su ništetni dijelovi odredbe Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kako je navedeno u točki I izreke.

23. U preostalom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen iz razloga što bez obzira što je sud utvrdio da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i ništetne, ta ništetnost ne zahvaća ugovor u cjelini. Razlog je taj što odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli nisu bitni sastojci ugovora o kreditu u smislu članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO. Bitni sastojci; iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita - ostaju u cijelosti valjani. Ugovorna odredba o početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,30% godišnje je valjana i primjenjiva, jednako kao što je valjana odredba o kunskom iznosu koji je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju. Uklanjanjem eventualno ništetnih sporednih odredaba, Ugovor o kreditu bez ikakve zapreke nastavlja opstajati u skladu s odredbom članka 324. stavaka 1. i 2. ZOO te članka 59. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, štoviše, upravo je svrha utvrđenja ništetnosti tih odredaba da se ugovor oslobodi spornih odredaba i nastavi važiti bez njih. Navedeno pravno shvaćanje je utemeljeno u praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024., Rev- 518/2023-2 od 27. veljače 2024. i Rev-513/2024-2 od 10. travnja 2024.). Nadalje, tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti Sporazuma o konverziji od 18. ožujka 2016. u cijelosti je neosnovan i stoga odbijen. Tužitelj nije ničim dokazao da bi aneks ugovora o konverziji bio ništetan. Naprotiv, navedeni je aneks valjan, a tužitelj bi eventualno mogao potraživati povrat preplaćenih iznosa iz navedenog kredita, ali navedeno nije ni tražio tužbenim zahtjevom. Sporazum je sklopljen u skladu s kogentnim odredbama ZIDZPK-a, koji kao lex specialis isključuje primjenu općih pravila ZOO-a, Kako je VSRH u oglednom postupku zauzeo obvezujuće pravno shvaćanje da su sporazumi o konverziji sklopljeni temeljem ZIDZPK-a valjani i da proizvode pravne učinke bez obzira na eventualne ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu te kako je to shvaćanje potvrđeno u odluci Rev-637/2019-2, navedeno je i u skladu sa sudskom praksom.

24. Nadalje, neosnovano tuženik ističe prigovor zastare jer zastara za utvrđenje ništetnosti ne teče.

25. S obzirom na to da je tužitelj tražio utvrđenje ništetnosti cijelih ugovora, a uspio samo s djelomičnim utvrđenjem određenih odredbi jednog ugovora, ocijenjeno je da je svaka stranka uspjela u pojednakom dijelu u sporu te stoga svaka strana snosi svoje troškove.

26. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 11. lipnja 2026.

Sudac

Ivan Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana

- od održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćnici