REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: P-1105/2019-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji toga suda Ines Golešić-Plašić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Josipa Brekala, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Meczner, odvjetnik u Samoboru, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 8. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51404627-5102894885 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke“.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, da isplati tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 572,68 EUR (pet stotina sedamdeset dva eura i šezdeset osam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- na iznos od 9,47 EUR od 28.04.2009.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 23.06.2009.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 23.06.2009.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 20.07.2009.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 26.08.2009.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 02.10.2009.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 30.11.2009.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 22.12.2009.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 01.03.2010.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 04.03.2010.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 04.03.2010.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 06.04.2010.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 04.06.2010.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 04.06.2010.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 06.07.2010.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 04.08.2010.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 03.09.2010.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 05.10.2010.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 05.11.2010.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 06.12.2010.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 07.02.2011.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 07.02.2011.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 04.03.2011.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 06.05.2011.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 19.07.2011.g.

- na iznos od 9,47 EUR od 19.07.2011.g.

- na iznos od 9,46 EUR od 21.07.2011.g.

- na iznos od 9,46 EUR od 17.08.2011.g.

- na iznos od 9,46 EUR od 17.08.2011.g.

- na iznos od 9,46 EUR od 06.09.2011.g.

- na iznos od 6,82 EUR od 07.12.2011.g.

- na iznos od 6,82 EUR od 06.03.2012.g.

- na iznos od 6,82 EUR od 21.03.2012.g

- na iznos od 6,82 EUR od 06.04.2012.g

- na iznos od 6,82 EUR od 09.05.2012.g

- na iznos od 6,82 EUR od 06.07.2012.g

- na iznos od 6,82 EUR od 15.01.2013.g

- na iznos od 6,82 EUR od 26.04.2013.g

- na iznos od 6,82 EUR od 26.04.2013.g

- na iznos od 6,82 EUR od 26.04.2013.g

- na iznos od 6,82 EUR od 26.04.2013.g

- na iznos od 6,82 EUR od 26.04.2013.g

- na iznos od 6,82 EUR od 26.04.2013.g

- na iznos od 6,82 EUR od 26.04.2013.g

- na iznos od 6,82 EUR od 26.04.2013.g

- na iznos od 6,82 EUR od 26.04.2013.g

- na iznos od 6,82 EUR od 26.04.2013.g

- na iznos od 6,82 EUR od 26.04.2013.g

- na iznos od 165,86 EUR od 26.04.2013.g

pa sve do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom s tijekom od dana svake pojedine uplate pa sve do isplate, po stopi koja se do dana 31.07.2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, od dana 1.08.2015.g. do dana 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, a od dana 1.1.2023.g. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine., a sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51404627-5102894885 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika koji glasi:

„VALUTNA KLAUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, da isplati tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.934,93 EUR (šest tisuća devet stotina trideset četiri eura i devedeset tri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 3,31 EUR od 17.11.2008.g.

- iznos od 2,46 EUR od 23.12.2008.g.

- iznos od 13,61 EUR od 28.01.2009.g.

- iznos od 16,73 EUR od 06.02.2009.g.

- iznos od 17,09 EUR od 01.03.2009.g.

- iznos od 11,43 EUR od 07.04.2009.g.

- iznos od 14,70 EUR od 28.04.2009.g.

- iznos od 8,57 EUR od 23.06.2009.g.

- iznos od 8,57 EUR od 23.06.2009.g.

- iznos od 8,83 EUR od 20.07.2009.g.

- iznos od 8,95 EUR od 26.08.2009.g.

- iznos od 6,72 EUR od 02.10.2009.g.

- iznos od 10,86 EUR od 30.11.2009.g.

- iznos od 11,63 EUR od 22.12.2009.g.

- iznos od 17,07 EUR od 01.03.2010.g.

- iznos od 17,42 EUR od 04.03.2010.g.

- iznos od 17,42 EUR od 04.03.2010.g.

- iznos od 23,00 EUR od 06.04.2010.g.

- iznos od 26,25 EUR od 04.06.2010.g.

- iznos od 26,25 EUR od 04.06.2010.g.

- iznos od 40,39 EUR od 06.07.2010.g.

- iznos od 33,56 EUR od 04.08.2010.g.

- iznos od 52,72 EUR od 03.09.2010.g.

- iznos od 44,12 EUR od 05.10.2010.g.

- iznos od 37,34 EUR od 05.11.2010.g.

- iznos od 53,91 EUR od 06.12.2010.g.

- iznos od 59,30 EUR od 07.02.2011.g.

- iznos od 59,30 EUR od 07.02.2011.g.

- iznos od 60,17 EUR od 04.03.2011.g.

- iznos od 63,58 EUR od 06.05.2011.g.

- iznos od 100,54 EUR od 19.07.2011.g.

- iznos od 100,54 EUR od 19.07.2011.g.

- iznos od 96,17 EUR od 21.07.2011.g.

- iznos od 108,16 EUR od 17.08.2011.g.

- iznos od 108,16 EUR od 17.08.2011.g.

- iznos od 114,06 EUR od 06.09.2011.g.

- iznos od 77,05 EUR od 07.12.2011.g.

- iznos od 88,34 EUR od 06.03.2012.g.

- iznos od 86,58 EUR od 21.03.2012.g

- iznos od 85,44 EUR od 06.04.2012.g

- iznos od 87,06 EUR od 09.05.2012.g

- iznos od 86,12 EUR od 06.07.2012.g

- iznos od 82,94 EUR od 15.01.2013.g

- iznos od 82,41 EUR od 26.04.2013.g

- iznos od 82,41 EUR od 26.04.2013.g

- iznos od 82,41 EUR od 26.04.2013.g

- iznos od 82,41 EUR od 26.04.2013.g

- iznos od 82,41 EUR od 26.04.2013.g

- iznos od 82,41 EUR od 26.04.2013.g

- iznos od 82,41 EUR od 26.04.2013.g

- iznos od 82,40 EUR od 26.04.2013.g

- iznos od 82,40 EUR od 26.04.2013.g

- iznos od 82,40 EUR od 26.04.2013.g

- iznos od 82,40 EUR od 26.04.2013.g

- iznos od 4.032,04 EUR od 26.04.2013.g

pa sve do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom s tijekom od dana svake pojedine uplate pa sve do isplate, po stopi koja se do dana 31.07.2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, od dana 1.08.2015.g. do dana 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, a od dana 1.1.2023.g. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, da tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.167,73 EUR (dvije tisuće jednu stotinu šezdeset sedam eura i sedamdeset tri centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. lipnja 2026., kao dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu 1.300,00 (jednu tisuću tri stotine eura i nula centi), kao neosnovan.

VII. Utvrđuje se nepostojanje tuženikove tražbine prema tužiteljici u iznosu 218,49 EUR (dvije stotine osamnaest eura i četrdeset devet centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- eur 1,22 od 24.03.2006. pa do isplate

- eur 1,22 od 24.03.2006. pa do isplate

- eur 1,46 od 28.06.2006. pa do isplate

- eur 2,98 od 21.07.2006. pa do isplate

- eur 3,80 od 17.08.2006. pa do isplate

- eur 0,78 od 19.09.2006. pa do isplate

- eur 0,47 od 18.10.2006. pa do isplate

- eur 3,19 od 15.11.2006. pa do isplate

- eur 3,29 od 19.12.2006. pa do isplate

- eur 5,10 od 17.01.2007. pa do isplate

- eur 7,79 od 16.02.2007. pa do isplate

- eur 5,25 od 06.03.2007. pa do isplate

- eur 6,81 od 06.04.2007. pa do isplate

- eur 11,61 od 11.05.2007. pa do isplate

- eur 12,50 od 15.06.2007. pa do isplate

- eur 14,92 od 18.07.2007. pa do isplate

- eur 12,88od 07.08.2007. pa do isplate

- eur 10,78 od 13.09.2007. pa do isplate

- eur 15,85 od 13.10.2007. pa do isplate

- eur 10,14 od 20.11.2007. pa do isplate

- eur 13,06 od 12.12.2007. pa do isplate

- eur 5,98 od 26.01.2008. pa do isplate

- eur 5,98 od 26.01.2008. pa do isplate

- eur 3,39 od 16.04.2008. pa do isplate

- eur 11,40 od 16.05.2008. pa do isplate

- eur 8,68 od 17.06.2008. pa do isplate

- eur 11,08 od 16.07.2008. pa do isplate

- eur 11,70 od 15.08.2008. pa do isplate

- eur 11,34 od 16.09.2008. pa do isplate

- eur 3,87od 16.10.2008. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kako je učinjena podneskom tužitelja od 22. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 13. ožujka 2006. kao korisnik kredita sa prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-10312621660/51404627-5102894885. Vrijednost kredita izražena je u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 37.000,00 CHF, obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja u kredita u tečaj. Kredit je podignut za zatvaranje obveza. Tužitelj posebno ističe da je banka tužitelju ponudila sklapanje jedino predmetnog Ugovora o kreditu isključivo u valuti CHF, iako je tužitelj zatražio kredit koji se veže za valutnu klauzulu euro, međutim da su ga u banci odbili navodeći kao razlog da je kreditno nesposoban za euro. Osim toga navodi da je člankom 8. navedenog Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, i to na način da se ista mijenja sukladno odluci banke o kamatnim stopama, a pri čemu je ugovoreno da se i kamatna stopa obračunava u CHF. Pri promjenama kamatne stope, banka nije obavještavala tužitelja, nego je isti kroz mjesečne rate osjetio da je došlo do promjena u visini njegovog mjesečnog anuiteta. Usmeni prigovori tužitelja na navedeno su ostali bez učinka. Tužitelj naglašava da je do nepovoljne situacije za tužitelja, te slijedom toga i do osnovanosti tužbe, došlo do zbog dva međusobno povezana faktora, odnosno dvije ugovorne odredbe navedenog Ugovora o namjenskom kreditu, i to ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule. U sudskoj praksi je utvrđena ništetnost takvih odredbi, odnosno ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Slijedom navedenog, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tužitelju.

1.1. Podneskom od 22. listopada 2025. je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, uskladivši ga s nalazom i mišljenjem vještaka.

1.2. Tuženik se nije protivio navedenoj preinaci tužbe. Ovaj sud je stava da je dopuštena navedena preinaka tužbenog zahtjeva s obzirom da je tek po zaprimljenom nalazu i mišljenju vještaka utvrđena visina tražbine tužiteljice pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo usklađenje tužbenog zahtjeva, a isto je i svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, prvenstveno ističući prigovor zastare potraživanja tužiteljice. U pogledu navoda iznesenih u tužbi u odnosu na valutnu klauzulu, tuženik navodi da je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te kako su tvrdnje tužitelja o korištenju valutne klauzule protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovane. Tuženik posebno ističe da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik nadalje navodi da su potrošačima, pa tako i tužitelju, prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula (npr EUR, CHF ili USD) koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita. Iz tada postojećih brošura i reklamnog materijala koje je tuženik nudio strankama, proizlazi da je strankama bilo omogućeno potpuno upoznavanje sa svim rizicima koje sa sobom nosi ugovaranje kredita u CHF, sa valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. Osim toga, i u razgovoru sa službenicima u banci tuženika, tužitelj je od navedenih službenika dobio sve informacije o sklapanju ugovora u valuti CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi. Nadalje, tuženik naglašava da je nemoguće da bi banka izdavanjem kredita u CHF mogla ostvarivati neku vrstu ekstra profita, obzirom da je i sama zadužena u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Tuženik smatra da je tužiteljica trebala biti svjesna da sklapanjem dugoročnog kredita preuzima određenu vrstu rizika, te da u tako dugačkom vremenskom razdoblju nitko ne može predvidjeti što se sve može dogoditi niti kako će se tečaj kretati, a to iz razloga jer tečaj ovisi o kretanjima na financijskim tržištima, a na što tuženik nikako ne može utjecati. U pogledu promjene kamatne stope, tuženik navodi da su sve promjene kamatnih stopa vršene sukladno tada važećim pozitivnim propisima, i ne samo to, nego radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, tuženik se u postupanju prema tužiteljici rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Osim toga, tuženik navodi da ugovorna određenja stranaka o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaćaju dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora, i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope, te o načinu podešavanja kamatne stope. Ta dva dogovora samo zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ukoliko bi se iz sadržaja ugovora uklonio način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu načina njezinog podešavanja. Nemoguće je kamatnu stopu koju su stranke odredile kao promjenjivu, prisilno odrediti kao fiksnu, uostalom navedeno je suprotno i volji ugovornih strana izraženoj prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno se očitovale da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Tuženik spori da je na strani tužitelja nastala bilo kakva šteta, a pogotovo ne šteta koju bi počinio tuženik, slijedom čega predlaže sudu odbiti tuženicu sa tužbenim zahtjevom, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka provođenja dokaza sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006-10312621660/51404627-5102894885 (list 9-13), (list 13-14), Reklamni materijal tuženika Paket "Iz minusa u plus", Erste stambeni krediti, Stambeni krediti uz posebne pogodnosti namijenjeni pomorcima, Stambeni krediti Erste banke – krediti uz valutnu klauzulu u CHF, Stambeni krediti Erste banke – krediti uz valutnu klauzulu u EUR, Stambeni krediti Erste banke – krediti uz valutnu klauzulu u USD, Informacija "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom (list 48-60), e- mail korespondenciju među djelatnicima tuženika (list 60-62), Očitovanje Hrvatske narodne banke, Direkcija pravnih poslova (list 63), Priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 21. siječnja 2015., (list 64-72), Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 73-75), Priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 16. ožujka 2015., (list 1199), Pregled prometa po partiji kredita 5102894885 za razdoblje od 14. ožujka 2006. do 1. prosinca 2018. (list 94-99), Obavijest o promjeni kamatne stope od 1. travnja 2009.(list 167-168), Otplatni plan od 1. travnja 2009. (list 169-170), Obavijest o promjeni kamatne stope kao i otplatni plan od 6. listopada 2011 (list 171-173), proveo financijsko vještačenje te izvršio uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka mr.sc. Zrinka Ručevića (list 213-221) kao i dopunu nalaza i mišljenja od 4. ožujka 2022. kao od 13. listopada 2022., (list 307-315 i 337-342), izveo dokaz saslušanja stranaka, odnosno tužitelja te saslušao svjedoka ĐT. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka CT i JT.

4. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti. Tuženikov zahtjev za utvrđenjem postojanja tuženikove tražbine nije osnovan.

Prigovor radi prebijanja nije osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi povrata plaćenih iznosa kamata zbog odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržanih Ugovoru o kreditu broj 2402006-10312621660/51404627-5102894885, sklopljenog 13. ožujka 2006.

6. Između stranaka nije sporno da je 13. ožujka 2006 sklopljen Ugovor o kreditu broj 2402006-10312621660/51404627-5102894885, kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 37.000,00 CHF, koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaju, s rokom otplate kredita na 144 mjeseca. Člankom 8. navedenog Ugovora ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva i u trenutku sklapanja ugovora je iznosila 7,990% godišnje, a utvrđuje se jednostrano. Između stranaka isto tako nije sporno da je člankom 7. predmetnog ugovora o kreditu, ugovorena primjena valutne klauzule. Između stranaka nije sporno ni da je za vrijeme otplate kredita, tužitelj plaćala iznose anuiteta sukladno obračunima tuženika.

7. Među strankama je sporno jesu li odredbe 2402006-10312621660/51404627- 5102894885, sklopljenog 13. ožujka 2006 o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne kao i je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.

8. Uvidom u 2402006-10312621660/51404627-5102894885, sklopljenog 13. ožujka 2006., sklopljenog između tuženika i tužitelja kao korisnika kredita te AT kao sudužnika, sud je utvrdio da je predmetnim Ugovorom tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 37.000,00 CHF, koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaju, s rokom otplate kredita na 144 mjeseca.

10. Iz iskaza svjedoka ĐT proizlazi da je ista bivša supruga tužitelja koja je sa tužiteljem bila prisutna u banci kad su se raspitivali o mogućnosti kreditiranja za dogradnju njihove kuće. Svjedok navodi da su se raspitivali o kreditima u valuti euro te o kunskim kreditima, da bi im službenica koja je radila u banci, predložila kredit u švicarskim francima. Na kraju su se složili da uzmu kredit u švicarskim francima, a to iz razloga jer im je kod takvog kredita rata bila najpovoljnija, koja je u početku iznosila 1.800,00 kuna, da bi na kraju rata kredita iznosila 3.500,00 kuna. Obzirom da nakon nekog vremena nisu više mogli podmirivati tako visoku ratu, propustili su plaćanje nekoliko rata, uslijed čega je banka otkazala ugovor o kreditu. Svjedok nadalje navodi da misli da su im prilikom razgovora s bankaricom dane neke brošure, te da se ono što se nalazilo u brošurama nije suviše razlikovalo od onoga što im je bankarica rekla prilikom razgovora o kreditu. Navodi da nije bilo mogućnosti pregovaranja oko kredita, da su samo dobili ugovor da ga potpišu, ako se slažu s uvjetima kreditiranja. Ugovor su pročitali, no bankarica im nije ništa objašnjavala. Kada su došli potpisati ugovor, on je već sastavljen s njihovim osobnim podacima. Kredit je podignut za stambene potrebe, kuća nikada nije bila iznajmljivana, niti se u njoj nalazio obrt ili trgovačko društvo. Osim toga, svjedok navodi da im nije bilo objašnjeno uslijed čega dolazi do promjene kamatne stope, niti im je bankarica rekla da će doći do promjene kamatne stope. Da im je netko rekao da će doći do promjene iznosa otplate kredita sa 1.800,00 do 3.500,00 kuna, nikada ne bi pristali na kredit jer su imali dvoje djece, te im je to predstavljalo veliki udar na kućni budžet. Svjedok je naveo i da im nitko nije rekao da je Hrvatska narodna banka štitila tečaj kune prema eurima, a ne prema švicarskim francima.

10.1. Sud je iskaz svjedoka ocijenio vjerodostojnim, jer je isti potpun, logičan i u skladu sa materijalnom dokumentacijom sadržanom u spisu predmeta.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit dizao za dovršenje i uređenje kuće, te da je iz tog razloga riječ o nenamjenskom, a ne hipotekarnom kreditu. Sjeća se da se u razgovoru bankaricom razgovaralo o kreditu u kunama, da bi mu na kraja bankarica predložila kredit u švicarskim francima, jer bi mu na taj način rata bila povoljnija za 200,00 kuna, a to mu je bilo bitno, obzirom da je u to vrijeme imao plaću u iznosu 6,500,00 kuna. Da je tužitelj isti kredit uzeo u valuti euro, rata kredita bi mu bila 200,00 kuna veća. Posebno navodi da se nije pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora, da je njemu i tadašnjoj supruzi samo objašnjeno da koliko će mjesečno iznositi rata, koliko godina otplate i koliki iznos kredita će mu biti isplaćen. Ništa drugo im nije bilo pojašnjeno. Na početku je rata oko 1.900,00 kuna, da bi kada je više nije mogao plaćati iznosila 3.500,00 kuna. Navodi da je banci dobio razne letke o kreditima, da je iste pročitao i razumio koliko je mogao. Nije o ničemu pregovarao jer nije znao da smije pregovarati, kredit mu je isplaćen u kunama, ali ne cjelokupan iznos kredita, nego umanjen za ulaznu naknadu, znao je za to i morao je pristati. Nadalje navodi da mu nitko nije objašnjavao na koji način će se mijenjati kamatna stopa, niti su mu prikazani parametri o kojima ovisi kamatna stopa. Vezano za kamatnu stopu, navodi da mu u banci nisu rekli da Hrvatska narodna banka štiti kunu naspram valute euro, ali da ne štiti u odnosu ni na jednu drugu valutu. Rečeno mu je da može doći do povećanja ili smanjenja tečaja, ali ne u tolikom omjeru. Nikada kuću nije iznajmljivao, niti u njoj imao registriran obrt ili trgovačko društvo.

11. Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim, jer je isti u skladu ispravama koje se nalaze u spisu predmeta, logičan je i skladu sa svime što jedan prosječan potrošač i inače zna prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Sud prihvaća iskaz tužitelja i u dijelu u kojem isti navodi mu je ponuđeni kredit u švicarskim francima bio u datom trenutku najpovoljniji s obzirom na njegovu kreditnu sposobnost. Logičan je zaključak da će svaki prosječni potrošač izabrati kredit s kojim će dobiti najveći iznos novaca uz što manju mjesečnu obvezu. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i dijelu u kojem isti navodi da nije sasvim razumio ni što znači valutna klauzula, ni točno koliko može varirati promjenjiva kamatna stopa, a da u cijelosti adekvatne informacije nije dobio od strane tuženika. Iz same namjene Ugovora o kreditu sadržane u članku 3. Ugovora o kreditu kao i iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju riječ o potrošačkom kreditu, odnosno da je tužitelj potrošač, u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, 46/2007).

12. Iz materijalne dokumentacije sadržane u spisu predmeta, i to Ugovor o kreditu broj 2402006-10312621660/51404627-5102894885 (list 9-13), (list 13-14), Reklamni materijal tuženika Paket "Iz minusa u plus", Erste stambeni krediti, Stambeni krediti uz posebne pogodnosti namijenjeni pomorcima, Stambeni krediti Erste banke – krediti uz valutnu klauzulu u CHF, Stambeni krediti Erste banke – krediti uz valutnu klauzulu u EUR, Stambeni krediti Erste banke – krediti uz valutnu klauzulu u USD, Informacija "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom (list 48-60), e- mail korespondenciju među djelatnicima tuženika (list 60-62), Očitovanje Hrvatske narodne banke, Direkcija pravnih poslova (list 63), Priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 21. siječnja 2015., (list 64-72), Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 73-75), Priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 16. ožujka 2015., (list 1199), Pregled prometa po partiji kredita 5102894885 za razdoblje od 14. ožujka 2006. do 1. prosinca 2018. (list 94-99), Obavijest o promjeni kamatne stope od 1. travnja 2009.(list 167-168), Otplatni plan od 1. travnja 2009. (list 169-170), Obavijest o promjeni kamatne stope kao i otplatni plan od 6. listopada 2011 (list 171-173) sud je izveo zaključak da je tuženik obavještavao tužitelja o promjeni kamatne stope uz dostave otplate plana otplate kredita. Iz dostavljenog reklamnog materijala evidentno je da je tuženik isti nudio strankama, no isto tako ne može se izvesti zaključak da je na temelju navedenog prosječan potrošač mogao doći do potpunih saznanja vezanih valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

13. U prvom redu potrebno je navesti da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od dana 04. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018. godine, a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od dana 03. rujna 2019. godine, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP), i to u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 06. kolovoza 2007.godine, a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14.1. Također, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od dana 04. srpnja 2013. godine, potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od dana 09. travnja 2015. godine utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te drugih banaka navedenim u citiranim odlukama, kao i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

14.2. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Nadalje, istom odredbom određeno je da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14.3. Nadalje, ističe se da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. godine. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

16. Neosnovan je i prigovor zastare tužiteljevog potraživanja istaknut od strane tuženika. Naime Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi i rješenju posl. br. Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zauzeo stajalište kako je zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju pojedinačnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., jer je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesena 13. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu iste tužbe, poglavito presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., dakle od 15. lipnja 2018. S obzirom da je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019. (potvrda o predaji pošiljke Hrvatskoj pošti list 14 spisa predmeta), očito je da ista tražbina nije pala u zastaru temeljem odredbe članka 225. ZOO-a.

17. U tijeku postupka tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 218,49 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznosi. Međutim, tuženik je ona strana koja je u ovom obveznopravnom odnosu bila nepoštena i nesavjesna. Nikakva imovina tuženika, kao kreditora, nije prešla u imovinu tužiteljice, kao korisnika kredita, i to zbog valutne klauzule (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja), a kako to neosnovano tvrdi tuženik, pa tako niti zbog promjene kamatne stope (kada je kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene kamatne stope), niti priznate neotplaćene glavnice.

18. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju provedenog financijskog vještačenja. Uvidom u nalaz i mišljenje od 26. svibnja 2021. sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića sud je utvrdio da je predmetni kredit iskorišten 15. ožujka 2006., s kojim danom je srednji tečaj Hrvatske narodne banke za valutu CHF iznosio 4,658800 kn za 1 CHF, pa je dakle isplaćeni iznos od 37.000,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 172.375,60 kn.18.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, obzirom da je isti izrađen stručno i u skladu sa zadanim zadatkom suda, te se temelji na ispravama sadržanim u spisu predmeta. Ističe se i da stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Sud je isto tako da je kamatna stopa više puta mijenjana, te je iznosila 7,99 % godišnje do zaključno anuiteta s dospijećem 1. travnja 2009., 8,94 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. svibnja 2009. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. listopada 2011., 8,59 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. studenog 2011. do konca izračuna. Nadalje, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2006.) do dana do posljednje evidentirane obveze (1. travanj 2013.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 926,14 CHF, odnosno 4.314,88 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita) te da razlika obveza (ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio), u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. svibnja 2006.) do dana do posljednje evidentirane obveze (1. travanj 2013.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 52.251,21 kn.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, obzirom da je isti izrađen stručno i u skladu sa zadanim zadatkom suda, te se temelji na ispravama sadržanim u spisu predmeta. Ističe se i da stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a dok se dopune nalaza i mišljenja u osnovi odnose na zadatke vještaku za koje su stranke smatrale da su bitni za predmet ovog postupka, te iste sud nije posebno cijenio jer je visinu potraživanja sud utvrdio temeljem nalaza i mišljenja od 26. svibnja 2021. sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 eur (Tbr. 54. OT).

22. Slijedom navedenog, a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa pravnom osnovom i visinom tužbenog zahtjeva, tužitelju je valjalo priznati kao troškove potrebne za vođenje parnice trošak sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 1. veljače 2021., te troška podneska od 22. listopada 2025., (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 20. veljače 2020., 20. listopada 2020., 4. studenog 2025. i 30. travnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle, ukupno u iznosu 1.200,00 EUR. Sukladno Tbr. 8./4. OT tužitelju je priznat trošak podnesaka od 26. svibnja 2020., 13. srpnja 2021., 15. lipnja 2022. i 4. siječnja 2023. u iznosu 50,00 EUR po podnesku, odnosno u ukupnom iznosu 200,00 EUR. Sud je tužitelju sukladno Tbr. 10./4. OT priznao i trošak žalbe protiv rješenja u iznosu 100,00 EUR, a obzirom da je tužitelj uspio sa navedenom žalbom protiv rješenja. Ujedno je tužitelju valjalo dosuditi trošak financijskog vještačenja u zahtijevanom iznosu 132,73 EUR. Sud je tužitelju priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 110,00 EUR, sukladno vrijednosti predmeta spora postavljenoj u tužbi od strane tužitelja, te troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u zatraženom iznosu 125,00 EUR. Tužitelju nisu priznati troškovi za podneske koji nisu bili nužni za vođenje parničnog postupka, odnosno trošak podneska od 20. veljače 2020., jer je navode iznesene u tom podnesku tužitelj mogao iznijeti na ročištu koje je održano isti dan, zatim podneska od 23. listopada 2020. jer isti nije bio potreban za vođenje postupka. Isto tako tužitelju nije priznat trošak podnesaka od 3. ožujka 2021., 9. studenog 2021. i 7. travnja 2023., jer istim tužitelj ili samo dostavlja uplatnicu u spis predmeta ili požuruje rad suda. Tužitelju je priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude dana 11. lipnja 2026. u iznosu 100,00 EUR, a obzirom da je punomoćnik tužitelja pristupio na navedeno ročište.

22.1. Slijedom navedenog, valjalo je tužiteljici dosuditi troškove u iznosu 2.167,73 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

U Samoboru 11. lipnja 2026.

Sudac:

Ines Golešić-Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude Županijskom sudu, putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije pristupila, presuda se objavljuje na e- oglasnoj ploči Općinskog suda u Novom Zagrebu. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku