Poslovni broj: P-6038/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Albina Bradarić Hrlić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave 5. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 11. lipnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prisilni prijenos iznosa od 9.717,48 EUR za korist tuženika VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem zahtjeva za izravnu naplatu po pravomoćnom i ovršnom rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2331/17-5 od 24. travnja 2018., po računu tužitelja i na račun tuženika i ukidaju se sve provede pravne radnje.
II. Nalaže se tuženiku VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.717,48 EUR koji je primljen na račun tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu po pravomoćnom i ovršnom rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2331/17-5 od 24. travnja 2018., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo
polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, a sve u sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate i obračunava se po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, a sve u sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima."
II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 875,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik 25. travnja 2025. podnio Financijskoj agenciji (FINA) zahtjev za izravnu naplatu iznosa od 9.717,48 EUR pozivom na pravomoćno i ovršno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2331/17-5 od 24. travnja 2018. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28. studenoga 2017. te kojim je utvrđena tužiteljeva obveza plaćanja uzdržavanja tuženiku. Tužitelj ističe da je do promijenjenih okolnosti u odnosu na stanje u trenutku donošenja navedenog rješenja jer se tada maloljetni tuženik, na preporuku liječnika Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež i sukladno vlastitoj volji, u prosincu 2019. uselio kod tužitelja umjesto da boravi s majkom kako je tim planom predviđeno. Navodi da su on i majka tuženika postigli usmeni dogovor da će svaki roditelj snositi troškove uzdržavanja za dijete koje boravi kod njega te da je on sukladno tome uredno uzdržavao tuženika u naravi. Ističe da je tražbina utvrđena navedenim rješenjem prestala na temelju činjenice koja je nastala u trenutku kada je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe navedena odluka. Predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja stvarnog dugovanja, saslušanje stranaka i svjedoka, te zahtijeva povrat naplaćenog iznosa od 9.717,48 EUR s kamatama od 1. srpnja 2025. do isplate, kao i naknadu troškova postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev Ističe da su navodi tužitelja o promijenjenim okolnostima i usmenom dogovoru paušalni i neosnovani te da Rješenje od 24. travnja 2018. nikada nije izmijenjeno ni stavljeno izvan snage u postupku predviđenom zakonom. Navodi da je tužiteljeva obveza uzdržavanja ostala pravno valjana i djelotvorna te da je tuženik bio prisiljen pokrenuti ovršni postupak pred FINA-om upravo zbog tužiteljevog sustavnog neizvršavanja te obveze, pri čemu je tuženik uvažio i okolnost da su određeni obroci plaćeni i nije ih uključio u zahtjev za izravnu naplatu. Ističe da su eventualni usmeni dogovori suprotni pravomoćnom sudskom rješenju bez ikakvog pravnog učinka te da je za izmjenu Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi propisan zakonski put u postupku pred sudom. Kao dokaze predlaže čitanje isprava priloženih spisu, uključujući rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao i zahtjev za izravnu naplatu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužitelju naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Tijekom postupka sud je pročitao rješenje i zaključak ovog suda Ovr Ob- 42/25-3 od 27. kolovoza 2025. (str. 9-13 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj R1 Ob-2331/17-5 od 24. travnja 2018. (16-17), Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (18- 24), zahtjev za izravnu naplatu (26-27), specifikacija o prijenosu novčanih sredstava i prometu po računu (32-45), medicinsku dokumentaciju (78-86) presliku SMS korespondencije između tužitelja i KK (64-77).
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je tužitelj Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-42/25-3 od 27. kolovoza 2025. tužitelj je upućen da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2331/17-5 od 24. travnja 2018., iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona. Nije sporno ni da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2331/17-5 od 24. travnja 2018., razveden brak između majke tuženika i tužitelja te odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim su se roditelji dogovorili kako će tužitelj na ime uzdržavanja tuženika doprinositi iznos od 323,84 eura. Nesporno je i da je tuženik 25. travnja 2025. podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave sa specifikacijom.
6. Sporno je pitanje je li tuženik imao pravo pokrenuti postupak izravne naplate protiv tužitelja i može li se usmeno mijenjati dogovor o uzdržavanju koji proizlazi iz ovršne isprave.
7. Sud nije ocjenjivao dokaze niti utvrđivao činjenice u odnosu na utvrđenja koja među strankama nisu sporne. Nadalje, sud je odbio provoditi ostale predložene dokaze jer se saslušanjem ne može dokazivati da je izmjenjena obveza koja proizlazi iz ovršne isprave, a sve kako je objašnjeno dalje u presudi.
8. Odredbom čl. 107. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15, 98/19, 47/20, u daljnjem tekstu: ObZ) propisano je da se plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može mijenjati u skladu s dobi i zrelošću djeteta ili ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti te podnijeti sudu u izvanparničnom postupku radi provjere sadržaja i odobravanja izmijenjenog plana sukladno odredbama članka 469. ovoga Zakona. Tužitelj taj zakonski put nije slijedio prije podnošenja ove tužbe. Usmeni dogovor roditelja kojim se nastoji odstupiti od pravomoćne i ovršne sudske odluke o uzdržavanju nema nikakav pravni učinak te stoga ne treba ni utvrđivati je li takav dogovor postojao. Obveza uzdržavanja određena pravomoćnom sudskom odlukom može prestati ili se izmijeniti jedino odlukom nadležnog suda donesenom u za to propisanom postupku.
9. Nadalje, prema čl. 50 t. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) protiv rješenja o ovrsi, ovršenik može izjaviti žalbu ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu. Navedena odredba nije razlog za upućivanje u parnicu, ali potvrđuje koji je pravni put koji ovršenik treba slijediti želi li se osloboditi svoje obveze.
10. Medicinska dokumentacija iz psihijatrijske bolnice i SMS korespondencija između tužitelja i CK mogu potvrditi o tome u kakvim je životnim okolnostima tuženik boravio, ali ne mogu predstavljati pravno valjanu osnovu za prestanak ili izmjenu obveze uzdržavanja utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom. Takvi dokazi mogli su biti relevantni u postupku izmjene rješenja pred nadležnim sudom, no ne i u ovom postupku.
11. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev.
12. Odluka o trošku tuženika temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), u skladu s troškovnikom tuženika s ročišta na kojem je rasprava zaključena. Tuženiku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 27. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) i pristupa na ročište 5. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), što sve zajedno iznosi 600,00 eura, odnosno s PDV- om 750,00 eura. Tome treba pribrojati i 125,00 eura troška pristupa na ročište za objavu (Tbr. 9/3 Tarife).
13. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. lipnja 2026.
Sudac:
Ivan Borković
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
