REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Povrv-333/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Snježani Cvitanović, na prijedlog sudske savjetnice Valentine Čubrilo Šišić, u pravnoj stvari tužitelja: Lučka uprava Splitsko- Dalmatinske Županije, OIB: 27478788865, Split, Braće Kaliterna 10, koje zastupa zakonski zastupnik Domagoj Maroević i punomoćnica Željana Škare, odvjetnica u Splitu protiv tuženika: NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Saša Lalić, odvjetnik u OD Vuković & Lalić d.o.o., Split, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Josipe Periše, odvjetnice kod odvjetnice Željane Škare u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika FK, odvjetničke vježbenice u OD Vuković & Lalić d.o.o., Split, 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Borica Kovačević, sa sjedištem u [adresa] od 25. studenog 2024. , pod poslovnim brojem Ovrv-22834/2024 i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 236,68 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Borica Kovačević, sa sjedištem u [adresa], od 25. studenog 2024., pod poslovnim brojem Ovrv-22834/2024 u dijelu u kojem se nalaže tuženoj NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije, OIB: 27478788865, isplati iznos od 263,32 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 131,66 EUR od 11.03.2024

- 65,83 EUR od 02.04.2024

- 65,83 EUR od 02.05.2024.

- 65,83 EUR od 28.05.2024.,

pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Kod javnog bilježnika Borice Kovačević, u Splitu, pod poslovnim brojem Ovrv-22834/2024 zaprimljen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelja) protiv ovršenika (u daljnjem tekstu: tuženica) u kojem navodi kako na temelju vjerodostojne isprave, i to izvatka iz poslovnih knjiga tužena duguje tužitelju iznos od 500,00 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos glavnice od dospijeća pa do naplate te kako tužena nije podmirila svoje dospjelo dugovanje to tužitelj predlaže donijeti rješenje o ovrsi s kojim će se tuženik obvezati na isplatu istoga.

2. Javni bilježnik Borica Kovačević, sa sjedištem u [adresa], donio je 25. studenog 2024. rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-22834/2024.

2.1. Tužena u svom prigovoru izjavljenom 7. ožujka 2025., navodi da prema tužitelju nema dug te je potraživanje neosnovano. Navodi da joj nikada nije dostavljena dokumentacija temelj koje bi dug bio opravdan, da su računi paušalni, predlaže odbaciti prijedlog za ovrhu te staviti rješenje o ovrsi van snage.

3. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Ovrv- 22834/2024 od 3. travnja 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Borice Kovačevića, sa sjedištem u [adresa], pod poslovnim Ovrv-22834/2024 od 25. studenog 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se u svom podnesku od 25. travnja 2025. očituje na navode iz prigovora ovršenice od dana 25. studenog 2024. godine.

4.1. U odnosu na prigovor aktivne legitimacije ističe da je temeljem Odluke o davanju Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje područja postojeće luke Zenta i postojeće športske luke Špinut od 27. prosinca 2019. područje predmetne luke dano na privremeno upravljanje i korištenje na vremensko razdoblje od jedne godine. Nakon toga, Odlukom o izmjeni Odluke o davanju Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja luke Zenta i postojeće športske luke Špinut od 20. svibnja 2021. vremensko razdoblje od jedne godine zamijenjeno je razdobljem od dvije godine, jer Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije uzevši u obzir situaciju s COVID pandemijom nije mogla u punini iskoristiti dobiveno vrijeme za privremeno upravljanje, posebno jer su se pojavile i nepredviđene okolnosti što je zahtijevalo dodatnu pažnju prije ispunjenja uvjeta za davanje luke u koncesiju. Nakon toga, Odlukom o izmjeni Odluke o davanju Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće luke Zenta i postojeće športske luke Špinut od 13. listopada 2022., koja je objavljena u Narodnim novinama 14. listopada 2022. proizlazi da se područje postojeće športske luke Špinut daje tužitelju na privremeno upravljanje i korištenje na vremensko razdoblje do dana sklapanja ugovora o koncesiji, ali ne dulje od četiri godine računajući od dana objave Odluke u Narodnim novinama.

4.2. Ovrhovoditelj je navodi se uvidom u evidenciju PŠD Špinut (koji je prije utuženog razdoblja upravljao lukom Špinut) utvrdio da ovršenica nikada nije koristila predmetni vez, s obzirom da to dana kupnje predmetnog plovila nije imala u vlasništvu plovilo. Ovršenica da je sa svojim plovilom uplovila u luku Špinut 08. kolovoza 2020. kada je upozorena od ovlaštenih osoba zaposlenih kod ovrhovoditelja da se nalazi neovlašteno u luci. Također, plovilo ovršenice je bilo privezano lancima i lokotom na lukobran-vez 18 čime je višestruko povrijeđen Pravilnik o redu u luci, prvenstveno jer se radi o neovlaštenom uplovu na lučko područje, a onda i privezivanju na vez korisnika koji ima uredno sklopljen ugovor o korištenju veza i to sve na način koji predstavlja opasnost s obzirom na to da je vezivanje lancima i lokotom strogo zabranjeno iz sigurnosnih razloga. Plovilo se nalazilo neovlašteno u luci Špinut u cijelom utuženom razdoblju. Predmetno plovilo ovršenika je ostalo pod krivotvorenom registarskom oznakom, odnosno pod registarskom oznakom prijašnjeg vlasnika plovila, VŽ 1288, stoga, ovrhovoditelj pretragom putem sustava e plovila nije mogao provjeriti vlasništvo plovila te je ovrhovoditelj od nadležne lučke kapetanije zatražio tko je vlasnik plovila i utvrđeno je da je to upravo ovršenica i to za predmetno plovilo koje je sada registrirano pod novim registarskim oznakama [registarska oznaka]. Ovršenica, da je ista upisana kao vlasnica predmetnog plovila od 05. listopada 2020. odnosno nakon što je ovrhovoditelj stupio u posjed luke, te da prema zatečenom stanju se njeno plovilo nije nalazilo u luci i zato joj nikada nije ponuđeno sklapanje Ugovora. Naime, iz dostavljenog izvoda otvorenih stavki, priloženog salda konto kartica, te računa jasno je da se tražbina odnosi na naplatu lučki pristojbi za privremeni vez mjesečno za plovilo od 3,01-6 m, ST-167500, m/b, LOA 4,96 m za razdoblja siječnja, veljače, ožujka, travnja, svibnja 2024. Cijelo utuženo razdoblje plovilo se nalazilo neovlašteno u luci na lukobranu-vez 18. Stoga su, ovršenici, kao vlasnici plovila ispostavljeni računi za korištenje lučkog područja u utuženom razdoblju za neovlašteni boravak u luci i korištenje lučkom područja.

5. Tužena u podnesku od 30. prosinca 2025. u cijelosti pobija navode tužitelja iz podneska od 25. travnja 2025., navodeći u prvom redu kao netočne navode tužitelja kojima paušalno ističe kako je isti po stupanju u posjed luke Špinut (kojom je prethodno upravljao PŠD Špinut), ponudio sklapanje Ugovora svim korisnicima koji su ispunjavali uvjete za sklapanje Ugovora.

5.1. Navodi se kao nesporna činjenica da je tužena temeljem Ugovora (72/07) o udruživanju sredstava za trajno korištenje prava veza na lukobranu u lučici „Špinut“ od 02. listopada 2007., i Aneksa ugovora br. (87/10) o udruživanju sredstava za trajno korištenje prava veza na lukobranu u lučici „Špinut“ od 03. rujna 2010., stekla status udruženika, odnosno pravo korištenja predmetnog veza 18. na lukobranu lučice Špinut. Navedeni Ugovor o udruživanju sredstava za trajno korištenje prava veza na lukobranu u lučici „Špinut“ te pripadajući Aneks ugovora nikada nisu stavljeni izvan snage, odnosno isti nikada nisu prestali važiti.

5.2. U Odluci o imenovanju tužitelja novim upraviteljem od 27. prosinca 2019. izričito je navedeno u točki IX. da: „Danom stupanja na snagu ove Odluke, Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije preuzima posjed sportskih luka, te preuzima zatečene ugovore o vezu plovila.“, te „Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije dužna je zaključiti nove ugovore o vezu…“ Dakle, nakon promjene upravitelja predmetne luke, odnosno nakon što je tužitelj stupio na mjesto privremenog upravitelja, tuženik je sasvim logički očekivao sklapanje novog ugovora o vezu. Prethodno istaknuto se osobito naglašava uzevši u obzir činjenicu da su određeni udruženici, a koji su pravo korištenja veza stekli na identičan način kao i tuženica, dobili nove prethodno istaknute ugovore o reguliraju korištenja veza. Slijedom navedenog proizlazi, a što je tužena naknadno i utvrdila kroz komunikaciju s drugim udruženicima, kako je tužitelj selektivno odlučivao kojim udruženicima će dostaviti nove ugovore po njegovom stupanju na položaj upravitelja. Navedeno je posljedično rezultiralo time da nekolicina udruženika uključujući i tuženu nikada, potpuno neosnovano, nisu zaprimili novi ugovor. Tužena da je na koncu i sama zatražila od strane tužitelja da dostavi tuženiku novi ugovor, a koji je već dostavljen preostalim udruženicima.

5.3. Da je tužena imala pravo trajno korištenja veza proizlazi iz uplatnica zaprimljenih od strane Pomorskog športskog društva Špinut, te iz izjave dane upravo od strane tuženika za korištenjem 20 cm veza od strane gospodina N koji je koristio vez pored tuženikovog, kao i opomene. Dakle, tužitelj je neosnovano odbio s tuženikom sklopiti novi ugovor, iako isti ima status udruženika i pravo trajnog korištenja veza na temelju Ugovora o udruživanju sredstava za trajno korištenje prava veza na lukobranu u lučici „Špinut“ te aneksa spomenutog ugovora. U odnosu na istaknuto u ovoj točki, razvidno da je kako tuženik nije dužan plaćati tužitelju lučke pristojbe.

5.4. Nadalje tužena navodi da je neistinita tvrdnja da tužitelju nije bilo poznato da je upravo tuženik vlasnik brodice reg. oznaka [registarska oznaka] (VŽ – 1288), odnosno kako se prema zatečenom stanju njegovo plovilo nije nalazilo u luci, te da iz tog razloga tuženiku nije ponuđeno sklapanje novog ugovora. Ističe kako okolnost da se brodica u određenom trenutku je ili nije nalazila u lučici nikako ne može biti odlučujući kriterij za dodjelu novog ugovora, isto nigdje nije propisano, te svakako ne može poništiti tuženikovo prethodno istaknuto pravo na trajno korištenje predmetnog veza koje je stekao priloženim ugovorima. Prethodno da potvrđuje i sama Odluka o imenovanju tužitelja novim upraviteljem. U odnosu na tužiteljeve navode kako istom, nije bilo niti moglo biti poznato da je tužena vlasnica predmetne brodice tuženik ističe kako je odmah po stupanju tužitelja na mjesto upravitelja došla u lučicu i prijavila se nadležnom kapetanu s namjerom da mu uruči svu potrebnu dokumentaciju za prijavu (kupoprodajni ugovor, ugovor/aneks o trajnom korištenju veza), na što mu je isti odgovorio kako je primijetio brod i evidentirao ga te da svu dokumentaciju odnese u upravu lučice, gdje joj je odgovoreno kako ne može dobiti novi ugovor. Nakon istaknutog tužena da je u više navrata dolazila u lučicu sa svom potrebnom dokumentacijom, ali svaki put je neosnovano odbijena. Stoga su neistiniti navodi kako tuženik nije dostavio niti jedan dokument za predmetno plovilo. Također neistinit je navod kojim tužitelj tvrdi da je više puta dao nalog tuženiku za napuštanje luke, a na koji se on oglušio. Tuženik nije zaprimio niti jedan takav nalog.

5.5. Tužena ističe kako nikad nije zaprimila niti jedan račun tužitelja u odnosu na predmetno potraživanje, stoga tužitelj sasvim sigurno ne može potraživati zakonske zatezne kamate.

5.6. Neosnovanost i visina utuženih iznosa osobito se naglašava uzimajući u obzir točku VII. Odluke o imenovanju tužitelja novim upraviteljem od 27.12.2019., a koja izričito navodi: „…maksimalni iznos pristojbe za vez za brodice namijenjene za osobne potrebe dužine do 10 metra prema nedjeljivom dužnom metru preko svega iznosi 100,00 kuna godišnje..“ Tužena ističe kako njegova brodica spada upravo u citiranom Odlukom određenu kategoriju, obzirom da je duljina iste preko svega 4,96 m.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

8. Predmet ovog postupka, bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa slijedom toga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati lučku pristojbu za vez u sportskoj luci Špinut u Splitu.

9. Među strankama nije sporno:

- da je sukladno Odluci o izmjeni Odluke o davanju Lučkoj upravi Splitsko- dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Zenta i postojeće sportske luke Špinut tužitelj ovlašten upravljati lukom

- da je tužena koristila predmetni vez u utuženom razdoblju,

- da je tužena bila vlasnica plovila koje se nalazilo na predmetnom vezu,

- da tužena u utuženom razdoblju nije imala sklopljen ugovor o stalnom vezu

10. Među strankama je sporno je li nastala obveza plaćanja lučke pristojbe postupanjem tužene i u kojoj visini.

11. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP) sud je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, presudio kao u izreci ove presude.

11.1. Kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl.220.st.1. ZPP-a), ovaj Sud je odbio daljnje dokazne prijedloge kao nepotrebne jer daljnje izvođenje dokaza ne bi dovelo do drugačije oduke Suda, a utjecalo bi na nepotrebno odugovlačenje postupka (čl.10.st.1.ZPP-a)

12. U dokaznom postupku sud je pregledao: izvod otvorenih stavku ( list 7 i 50 spisa), saldo konto kartica Lučke uprave (list 45 spisa), račun usluga br. 1161-055- 10 (list 46 spisa), račun usluga br. 101-055-10 (list 47 spisa), račun usluga br. 365- 055-10 ( list 48 spisa), račun usluga br. 237-055-10 ( list 49 spisa), Odluka Vlade od 27. prosinca 2019. (list 59-67 spisa), Odluka Vlade od 20. svibnja 2021. (list 51-54 spisa), Odluka Vlade iz 2022. (list 55 – 58 spisa), Odluka o izmjeni i dopuni odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut, prosinac, 2022. (list 67-74 spisa), Odluka Upravnog vijeća Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, od dana 10. lipnja 2020. (list 75-84 spisa), Zapisnik o izvršenom nadzoru na dan 31. 08. 2020. (list 107-108 spisa), Zapisnik o izvršenom nadzoru na dan 10. 08. 2020., (list 85-86 spisa), Pravilniku o visini naknada za obavljanje djelatnosti u lukama otvorenim za javni promet županijskog i lokalnog značaja (lučke tarife), ožujak 2014.(list 176-188 spisa), te lipanj 2023. (list 87-106, 109-117 spisa), Pravilnik o redu u luci, (list 119-125, 126- 131 spisa), povijesni izvadak za plovilo tuženika ST-167500 (list 150-152 spisa),, Odluka o izmjeni i dopuni odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut svibanj 2021. (list 140-149 spisa), Odluka o izmjeni i dopuni odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut travanj 2022. (list 167-175 spisa), Odluka o izmjeni i dopuni odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut, srpanj 2022. (list 132-139spisa), poziv na očitovanje na zahtjev tužene (list 192 spisa), Ugovor (72/07) o udruživanju sredstava za trajno korištenje prava veza na lukobranu u lučici „Špinut“ (list 204-205 spisa), potvrda o korištenju stalnog veza (list 206 spisa), Aneks ugovora br. (87/10) o udruživanju sredstava za trajno korištenje prava veza na lukobranu u lučici „Špinut“ (list 217 spisa), zahtjev za dostavu novog ugovora o reguliranju korištenja veza (list 207 spisa), požurnica zahtjeva za dostavom aneksa Ugovora (list 208 spisa), potvrda o slanju požurnice zahtjeva za dostavom aneksa Ugovora (list 209 spisa), uplatnice (list 210-211 spisa), izjava - suglasnost o korištenju veza (list 212-213 spisa), odgovor na očitovanje lučkoj upravi ( list 214-215 spisa), ugovor o kupoprodaji čamca (list 218-219 spisa).

12.1. U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi saslušanjem tužene u svojstvu parnične stranke te svjedoka EK i LK.

13. Tužena saslušana na ročištu za glavnu raspravu pred ovim sudom 25. ožujka 2026. u bitnom je navela da je 2007. kao udruženik PŠD Zente uložila u početku otprilike 25.000 €, a naknadnim promjenama odnosno Aneksima ugovora došlo je do povećanja na otprilike uloženih 30.000 €, čime drži da je zadobila pravo trajnog korištenja veza. Tim sredstvima udruženika izgrađeni su gatovi u lučici, kupljena je oprema, npr. dizalice i ostalo potrebno za normalno funkcioniranje lučice. Cijelo to vrijeme od trenutka potpisivanja Ugovora o udruživanju Lučica je imala pravilnik prema kojemu su plaćali članarinu i vezarinu bez obzira da li smo trenutno imali vezan brod, ali je postojalo pravilo da kada udruženik doveze svoj brod njemu se treba osigurati vez. Sve do 2020. plaćala je kao i drugi i pravilo je bilo da udruženici koji nisu imali brodove plaćaju minimum 5 m x 100,00 kn/godišnje. Početkom 2020. preko drugih udruženika da je saznala da je istekla koncesija koju ima PŠD da još nije raspisan natječaj i da je Vlada RH donijela Odluku da do raspisivanja natječaja i dobivanja koncesije da će Lučka uprava upravljati lučicom i da će to trajati godinu dana. Dosta udruženika je već odmah početkom godine dobilo nove Ugovore, jedan broj udruženika nije i kako je bilo sve nejasno što će biti sa udruženicima, angažirao se od strane udruženika odvjetnik koji je kontaktirao Lučku upravu. Na sastanku udruženika u prostoru PŠD Špinut odvjetnik da ih je informirao da je Vlada donijela Odluku da se ništa neće mijenjati, da je to privremeno upravljanje, da svi udruženici zadržavaju svoje pravo i da će svi dobiti Ugovore nove na godinu dana, kolika je donijeta odluka Vlade. Tužena navodi da je početkom kolovoza 2020. kupila brod, i kako ima Ugovor o korištenju veza dovezla ga u Lučicu Špinut. Svi novi brodovi koji su ulazili su morali biti prijavljeni Lučkom kapetanu, dolaskom u lučicu na prostorijama lučice je bila nalijepljena naljepnica sa brojem mobitela lučkog kapetana kojega je nazvala, no nitko se nije javljao, preko kapije se nije moglo pristupiti, te je svoj brod spustila preko druge lučice i došla na svoj vez morskim putem. To sve se dešavalo vikendom, u ponedjeljak na radni dan je došla ujutro kod lučkog kapetana sa svom dokumentacijom ali je upućena u Lučku upravu. Prvi kontakt da joj je bio sa gosp. EK, koji je uzeo dokumentaciju i rekao da mora razgovarati sa gosp ČK, koji joj je potom pristupio i rekao kako ona tu nema što raditi, da neće zaprimiti njezinu dokumentaciju i da nema nikakva prava u toj lučici. Nakon toga na sastanku udruženika, obzirom da nije bila jedina u takvoj situaciji grupno su se obratili odvjetniku. Da je na svom vezu ostavila brod, otišla na lučku kapetaniju i prijavila svoj brod i otišla kući. Nakon određenog vremena navodi da je saznala da je par udruženika, koji su imali isti slučaj dobili potpisan ugovor, nakon čega je još nekoliko puta otišla osobno u prostorije i tražila da se i meni dostavi novi ugovor, međutim nikada to nisu napravili. Tako je putem odvjetnika zatražila sklapanje Ugovora, koji nije dobila ali je i dalje držala vezan svoj brod i računala da će se to riješiti, tim više što sam u izmjeni Rješenja Vlade RH 2021. pročitala da su popisani svi korisnici stalnog veza i stalni udruživači smatrala da će do sklapanja novog ugovora svakako doći. Ističe kako nije dobivala račune i računala sam da će se to riješiti. Nitko da je nije dirao, brod je tamo stajao, došlo je do produljenja roka za upravljanje još godinu dana, imali su par sastanaka sa predsjednikom PŠD Špinut i radilo se intenzivno na dobivanju nove koncesije i kako je i sama Vlada predvidjela u roku od 2 godine je trebalo je sve biti riješeno. Navodi da je račune za korištenje veza vidjela tek po primitku prijedloga za ovrhu, kao ni Nalog za napuštanje lučice. Samo usmenim putem od ČK da joj je rečeno da će morati maknuti brod. Kasnije da ju je isti kontaktirao da riješe mirnim putem, a bilo je izvjesno da će PŠD Spinut dobiti koncesiju, ali to se nije dogodilo, nema dokaz za to. Prije 2020. nije imala brod u svom vlasništvu, ali ističe da nije stekla pravo na temelju posjedovanja broda, već pravo ima temeljem ulaganja sredstava. Navodi da je bilo u početku 25 udruženika kojima lučka uprava nije ponudila ugovor, na kraju da je ostalo 5, 6. Tužena nadalje navodi da se ne može sjetiti točno imena ljudi koji su dobili, a bilo ih je nekoliko, a nisu imali brod. Navodi i da je nikada nitko nije direktno kontaktirao iz Lučke uprave za sklapanje novog Ugovora, iako su imali saznanja da je korisnik veza br. 18, svi djelatnici koji su radili u PŠD su ostali isti, imali su na uvid Ugovor i imali su je u popisu udruženika i korisnika veza. Naglašava kako nije dobila pristup korištenju struje, ulaza u lučicu, vode. Stoga drži da nije osnovano izdavanje računa, za komercijalni vez.

13. Saslušani su svjedoci EK i LK, zaposlenici tužitelja.

13. 1. Svjedok EK zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu koordinator operativnog Centra, u svom je iskazu u bitnom naveo da je temeljem odluke Vlade Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije preuzela je privremeno upravljanje Luke Špinut, gdje je tada došao radno mjesto voditelja Luke Špinut. U to vrijeme da su sklopljeni s postojećim korisnicima nekih 640-650 Ugovora – stalnih ugovora tj. Ugovora o stalnom vezu. U evidenciji prednika kojem je koncesija istekla 2015. nalazilo se nekih 150 ljudi koji su imali "vez" a nisu imali brod. Izvršili su provjeru te su od tih 150 dali nekih 20 do 30 Ugovora i to su ljudi koji su u trenutku preuzimanja luke imao kontinuitet nad vlasništvom u brodice koja nije morala biti fizički u luci. Među navedenim bilo je raznih pod-kategorija pa su neki imali brod koji se nije nalazio na vezu, neki su ga prodali, ali onima koji nikada nisu imali brod u svom vlasništvu nisu ponudili stalni vez jer nisu za to imali zakonsku osnovu. U kolovozu 2020. da se na lukobranu pojavio brod koji je bio vezan na jednom vezu koji je koristio drugi korisnik. PŠD Špinut je na prazne vezove puštao druge brodove da se vežu, što bi u duhu odluke Vlade RH njima trebalo priznati pravo na stalni vez. U ponedjeljak ujutro lučki kapetan da ga je obavijestio o vezivanju brodice na lukobranu koja tu do tada nije bila, a kasnije sam saznao i u čijem vlasništvu je navedeno, što je stvorilo operativan problem jer su morali brodicu tadašnjeg korisnika izmjestiti na neki drugi vez. Da je u ured Lučke uprave u luci Špinut pristupila tužena, da bi obavijestila o dovođenju broda, čemu da su se usprotivili zbog izostanka najave. Kasnije da su proučili cijeli predmeti evidencijom PŠD-a Špinut te utvrdili da tužena nikada nije koristila taj vez po njihovoj evidenciji, zbog čega nisu smatrali da postoji zakonska osnova sklapanja ugovora o vezu. Istaknuto je kako je trajno pravo korištenja isteklo svim korisnicima u trenutku isteka koncesije PŠD Špinut u kolovozu 2015. Izlaskom na teren da je sastavljen Zapisnik o nadzoru kojim je utvrđeno da navedena brodica ima krive reg. oznake, a ista je ostala na vezu naredne 4 godine, niti je ikad promijenjena tablica na njoj. Zatekli su brod vezan lancem što je opasno iz sigurnosnog aspekta, o čemu je sastavljen zapisnik i upozorena je vlasnicu broda, a lanac je u međuvremenu nestao. Obzirom da nije imala nikakvo pravo na stalni vez, računi su poslani tuženoj na adresu, a uz pomoć kapetanije su utvrdili novu registraciju broda. Navodi da od tih 150 udruženika bez broda, otprilike 130 nije ostvarili pravo na stalni vez. Neki su pristali na privremeni vez i plaćali ga. Navodi da su preuzeli sve valjane ugovore, a ugovore o vezu bez brodice nisu preuzeli niti bi ih mogli preuzeti. Pojam "trajno" da je nazakonit u ugovoru koji su udruženici imali sklopljen sa PŠD Spinut.

13.2. Svjedok LK, zaposlenik tužitelja na poslu voditelja operative, u vezi predmeta spora iskazao je da ukoliko bi se u to vrijeme se radilo o spornom predmetu kao što je bio predmet gđe. NK takav bi na kolegiju raspravili on, kolega EK i ravnatelj. Ovaj predmet da nije bio sporan do kolovoza do kada je tužena vezala brod. Navodi da su tražili da brod ukloni jer tužena nije imala ni jedno pravo, da ostvari bilo kakvo pravo na vez obzirom nikada nije imala brod u vlasništvu na tom vezu, a oni su imali nekakav ugovor o udruživanju. Brod nije bio propisno označen niti je bio propisno vezan, bio je vezan lancima.

14. Tužena se u svom podnesku od 8. travnja 2026. očituje se na iskaze saslušanih svjedoka navodeći kako se isti ne mogu uzeti kao vjerodostojni u dijelu u kojem se tvrdi da lučka uprava ne poznaje korištenje imanje prava veza bez broda. Naime, prvotno je navedeno da Zakon i lučka uprava ne poznaju korištenje prava imanje prava (korištenje veza) bez brodice, dok naknadno se navodi da su sklapali nove ugovore s osobama koje su pred preuzimanje koncesije prodali brodice, u duhu prakse. Da je tužitelj sklopio ugovore sa osobama koje nisu imale u vlasništvu brod, a bili su raniji korisnici veza dok je upravljalo PŠD Špinut, potvrdila je u svom iskazu i tužena, te su njen i iskaz saslušanog svjedoka EK u tim dijelovima suglasni, te potvrđuju da kriterij sklapanja novog ugovora nije bio ima li korisnik veza raniji brodicu u vlasništvu u trenutku preuzimanja ili ne. Ističe da tvrdnja da ugovor nisu mogli sklopiti s osobom bez broda je u cijelosti iskonstruirana za potrebe ovog postupka s obzirom na to da je u svom iskazu svjedok jasno potvrdio da su sklapali ugovore i osobama koje nisu imale brod u vlasništvu u trenutku primopredaje luke. Odnosno, zaključak je da nisu imali brod na vezu, ali je ipak sklopljen ugovor sa istima. Sve ovo prethodno navedeno potvrđuje kako okolnost da se brodica u određenom trenutku je ili nije nalazila u lučici (ima li ili nema osoba brodicu u vlasništvu u trenutku preuzimanja) nikako ne može biti odlučujući kriterij za dodjelu novog ugovora, isto nigdje nije propisano, te svakako ne može poništiti tuženikovo prethodno istaknuto pravo na korištenje predmetnog veza. Ugovor o udruživanju sredstava za trajno korištenje prava veza na lukobranu u lučici „Špinut“ te pripadajući Aneks ugovora nikada nisu stavljeni izvan snage, odnosno isti nikada nisu prestali važiti, već su isti faktički preuzeti od strane Tužitelja sukladno odlukama Vlade RH koja navodi da preuzima zatečene ugovore o vezu plovila.

15. Tužitelj u svom podnesku od 9. travnja 2026. ne dostavlja podatak o ukupnom broju sklopljenih ugovora o stalnom vezu suprotno nalogu suda. Tužitelj navodi kako ne raspolaže podacima koliki je bio ukupan broj tzv. “svih udruženika“ sa i bez broda, jer je takav podatak dostupan samo prijašnjem koncesionaru PŠRD Špinut i samo on bi mogao dostaviti konkretan broj. Tužitelju je jedino relevantno bilo imati popis korisnika koji ostvaraju pravo na temelju zakona i Odluke Vlade RH. Ukupno je sklopljeno 638 ugovora o stalnom vezu, među kojima se nalazilo i 16 Ugovora o stalnom vezu koji su sklopljeni sa tzv. „udruženicima“ koji su od trenutka prestanka koncesije 31. kolovoza 2015. do donošenja Odluke Vlade RH dokazali da su imali vlasništvo nad brodom, te onih preuzimanja luke koji nisu imali brod na vezu, ali su se naknadno javili i dokazali da su u trenutku preuzimanja posjeda luke imali brod u svom vlasništvu, ali se isti nalazio izvan luke. Kako bi se ispunile preuzete obveze iz Odluke Vlade RH i sklopili ugovori i osigurao nastavak sportske aktivnosti, ali i unaprijedilo pomorsko dobro i osiguralo pružanje usluga od općeg interesa, a s druge strane kako bi se uveo red u poslovanje predmetne sportske luke tužitelj je radi pomirenja tih dvaju oprečnih interesa dobio izvješće od strane prijašnjeg koncesionara iz kojeg je bilo razvidno da postoji skupina tzv. „udruženika bez broda “ od 150 korisnika veza, od kojih velika većina nije nikad a imala brod u svom vlasništvu , među kojima je i tužena.Tužitelj se nije posebno osvrtao na tu kategoriju korisnika s obzirom da ni zakon, a ni Pravilnik tužitelja ne poznaju kategoriju prava korištenja veza bez broda u vlasništvu korisnika. Osim toga, nezanemariva je činjenica da je prijašnji koncesionar imao sklopljeno više ugovora, nego što je bilo vezova u luci, tako da je uspostavljenje reda prilikom privremene uprave tužitelja bilo izrazito teško. U odnosu na navode tužene da je dobila pravo trajnog korištenja veza sa bivšim koncesionarom ističe se da isti nije mogao dati pravo trajno korištenja veza u okviru svoje koncesije, jer se koncesija daje na određeno razdoblje i maksimalan rok trajanja ugovora bi bio na razdoblje izdane koncesije. Ponašanje tužene da upućuje na neovlašteni ulazak u luku, te višestruko kršenje Pravilnika o redu u luci, vezivanje lancima, krive registarske oznake itd. Ističe da tuženoj nije ponuđeno sklapanje ugovora, jer u trenutku preuzimanja luke i popisivanja brodova u luci tužena nije imala brod u luci, a prema evidencijama bivšeg koncesionara je utvrđeno da nikada nije imala brod .

16. Pregledom priležeće dokumentacije utvrđeno je:

- da je tužena sa PŠD Špinut, 2. listopada 2007., sklopila Ugovor (72/07) o udruživanju sredstava za trajno korištenje prava veza na lukobranu u lučici „Špinut“ (list 204-205 spisa) temeljem kojeg se obvezala uplatiti iznos od tadašnjih 190.847,93 kune za potrebe izgradnje vezova,

- tužena je sukladno navedenom stekla pravo kao "Udruženik" te joj se temeljem istog izdalo Rješenje o trajnom korištenju veza,

- Aneksom ugovora br. (87/10) o udruživanju sredstava za trajno korištenje prava veza na lukobranu u lučici „Špinut“ udruženici su se obvezali uplatiti iznos od 30.000,00 eura.

- tužena je od sklapanja navedenih podmirivala troškove prema PŠD Špinut,

- tužena je temeljem Ugovora o kupoprodaji čamca (list 218-219 spisa) stekla vlasništvo nad brodicom, Yamaha, Quicksilver 500, reg. oznake VŽ 1288, dužine 4,96 m, a koji se isti nalazio privezan u utuženom razdoblju na vezu broj 18, na lukobranu lučice Špinut, što proizlazi iz zapisnika o izvršenom nadzoru koji prileže spisu i svih saslušanih svjedoka te tužene,

- Odlukom Vlade o davanju Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Zenta i postojeće sportske luke Špinut (Narodne novine br. 128/2019, 55/2021, 119/2022 – dalje odluka Vlade) dano je Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučka područja postojeće sportske luke Zenta i postojeće sportske luke Špinut,

- U toč. VII. Odluke Vlade navodi se da maksimalni iznos pristojbe za vez za brodice namijenjene za osobne potrebe dužine do 10 metra prema nedjeljivom dužnom metru preko svega iznosi ne više od 100,00 kuna godišnje,

- u toč. IX. Odluke Vlade određeno je da Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije preuzima posjed sportskih luka, te preuzima zatečene ugovore o vezu plovila. Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije dužna je zaključiti nove ugovore o vezu, sukladno namjeni pojedine brodice, a na razdoblje ne duže od onog na koji su istoj lučka područja sportskih luka iz točke II. Odluke dana na privremeno upravljanje,

- sukladno čl. 3. Pravilnika o visini lučkih pristojbi u lukama otvorenim za javni promet županijskog i lokalnog značaja od 21. lipanj 2023. (u nastavku Pravilnik), pristojba za vez plaća se za ribarski brod/brodicu, jahte, sportske ili druge brodove/brodice/plovne objekte na komunalnom i nautičkom dijelu luke prema nedjeljivom dužnom metru broda/brodice/plovnog objekta,

- sukladno čl. 2. Pravilnika - komunalni dio luke je dio luke otvorene za javni promet namijenjen za stalni vez plovnog objekta čiji vlasnik ima prebivalište na području jedinice lokalne samouprave ili plovni objekt pretežito boravi na tom području i upisan je u upisnik brodova nadležne lučke kapetanije ili očevidnik brodica nadležne lučke kapetanije ili ispostave i za korištenje kojeg se zaključuje ugovor o stalnom vezu s Lučkom upravom i na kojem se u pravilu ne obavljaju gospodarske aktivnosti; nautički dio luke je dio luke namijenjen za privez nautičkih plovila u kojem se naplaćuje pristojba za vez,

- Pristojba za vez plaća se za ribarski brod/brodicu, jahte, sportske ili druge brodove/brodice/plovne objekte na komunalnom i nautičkom dijelu luke prema nedjeljivom dužnom metru broda/brodice/plovnog

- Sukladno članaku 14. Pravilnika, pristojba za vez plaća se po nedjeljivom dužnom metru i nedjeljivom danu boravka plovnog objekta u luci računajući dužinu preko svega,

- sukladno Odluci o izmjeni i dopuni odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut, prosinac 2022. (list 67-74 spisa), naknada za vez plovila – stalni vez – godišnja za brod dužine do 5 m iznosila je 66,36 eura, dok je privremeni mjesečni vez iznosio 100,00 eura.

- Lučka uprava izdala je račune tuženoj i to: račun br. 101-055-10 od 05.03.2024, račun br. 237-055- 10 od 27.03.2024, račun br.365-055-10od 26.04.2024. i račun broj 1161-055-10 od 22.05.2024. , na ime Lučke pristojbe za privremeni vez mjesečno, od 3,01-6 metara, za brodicu reg. oznake [registarska oznaka] , m/b, LOA 4,96 m, Lukobran- vez 18, u mjesečnom iznosu od po 100,00 eura, sveukupno 500,00 eura,

- iz izvod otvorenih stavku ( list 7 i 50 spisa) i saldo konto kartica Lučke uprave (list 45 spisa) vidljivo je da se tražbina odnosi na naplatu lučki pristojbi za privremeni vez mjesečno za plovilo od 3,01-6 m, ST-167500, m/b, LOA 4,96 m za razdoblja siječnja, veljače, ožujka, travnja i svibnja 2024.

17. U odnosu na prigovore tužene na aktivnu i pasivnu legitimaciju tužitelja ovaj sud ih drži kao neosnovane.

17. 1. U vezi prigovora tužene aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz Odluke o davanju Lučkoj upravi Splitsko dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće sportske luke Zenta i postojeće sportske luke Špinut ("Narodne novine" broj 128/19) i Odluci o izmjeni Odluke o davanju Lučkoj upravi Splitsko dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučka područja postojeće sportske luke Zenta i postojeće sportske luke Špinut ("Narodne novine" broj 55/21). Naime, Iz Odluke o davanju Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće luke Zenta i postojeće športske luke Špinut od 27. prosinca 2019. proizlazi da se područje postojeće športske luke Špinut daje Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije, ovdje tužitelju, na privremeno upravljanje i korištenje na vremensko razdoblje od jedne godine, a to sukladno odredbi članka 10. stavaka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj: 158/2003., 100/20004., 141/2006., 38/2009., 123/2011., 56/2016. i 98/2019.; dalje ZPDML-a). Nadalje, Odlukom o izmjeni Odluke o davanju Lučkoj upravi Splitsko- dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće luke Zenta i postojeće športske luke Špinut od 20. svibnja 2021. vremensko razdoblje od jedne godine na koje je tužitelju luka Špinut dana na upravljanje zamijenjeno je vremenskim razdobljem od dvije godine, a to uzimajući u obzir situaciju s COVID pandemijom zbog koje, Lučka uprava Splitsko- dalmatinske županije nije mogla u punini iskoristiti dobiveno vrijeme za privremeno upravljanje, posebno imajući u vidu da su se pojavile i nepredviđene okolnosti poput pucanja gata što zahtjeva dodatnu pažnju prije ispunjenja uvjeta za davanje luke u koncesiju, kako je to navedeno u obrazloženju prijedloga Odluke o izmjeni Odluke. Napokon, iz Odluke o izmjeni Odluke o davanju Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije na privremeno upravljanje i korištenje lučkih područja postojeće luke Zenta i postojeće športske luke Špinut od 13. listopada 2022., a koja je objavljena u Narodnim novinama 14. listopada 2022. proizlazi da se područje postojeće športske luke Špinut daje Lučkoj upravi Splitsko-dalmatinske županije, ovdje tužitelju, na privremeno upravljanje i korištenje na vremensko razdoblje do dana sklapanja ugovora o koncesiji, ali ne dulje od četiri godine računajući od dana objave Odluke u Narodnim novinama. Iz obrazloženja prijedloga Odluke o izmjeni Odluke proizlazi da u odnosu na športsku luku Špinut još nisu ispunjeni preduvjeti za dodjelu koncesije za luku, a zbog čega je bilo potrebno produžiti rok privremenog upravljanja i korištenja Lučkoj upravi Splitsko- dalmatinske županije, ovdje tužitelju.

17.2. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije ističe se da je Pomorskim zakonikom (Narodne novine br. 181/2004, 76/2007, 146/2008, 61/2011, 56/2013, 26/2015, 17/2019 dalje PZ) je propisano da se lučke pristojbe plaćaju za brod (brodicu), što znači da je obveznik plaćanja pristojbe brodar, odnosno vlasnik broda. Brodar je fizička ili pravna osoba koja je kao posjednik broda nositelj plovidbenog pothvata, s time što se pretpostavlja, dok se ne dokaže protivno, da je brodar osoba koja je u upisnik brodova upisana kao vlasnik broda.

Odredbom čl. 98. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, br. 83/2023 dalje ZPDML) prihodi lučke uprave su, između ostalog, lučke pristojbe, dok, a čl.100. propisano da lučke pristojbe plaćaju korisnici luka otvorenih za javni promet za upotrebu lučke infrastrukture. Lučke pristojbe su: pristojba za upotrebu obale, brodska ležarina i pristojba za vez.

18. Sud je ocijenio iskaze saslušanih svjedoka i tužene vjerodostojne, isti u bitnome nisu bili proturječni.

18.1. Sud iskaze saslušanih svjedoka drži istinitima i životnima, dok u dijelu u kojemu tužitelj u svojim podnescima tvrdi da mu nije bilo poznato da je upravo tužena vlasnica brodice reg. oznaka [registarska oznaka] (VŽ – 1288), drži nelogičnim, iz razloga što iz svih iskaza zajedno proizlazi da se tužena obraćala zaposlenicima Lučke uprave od trenutka vezivanja brodice pa se znalo ili lako moglo saznati vlasništvo iste te iz kojih razloga je tu dovedena, također iskazi se u bitnom podudaraju u činjenici da je po stupanju tužitelja na mjesto upravitelja tužena došla u lučicu i prijavila se nadležnom kapetanu s namjerom da uruči svu potrebnu dokumentaciju za prijavu (kupoprodajni ugovor, ugovor/aneks o trajnom korištenju veza) a što je kasnije prilagala i Lučkoj upravi. Da je tužitelj sklopio ugovore sa osobama koje nisu imale u vlasništvu brod, a bili su raniji korisnici veza dok je upravljalo PŠD Špinut, potvrdila je u svom iskazu i tužena, te su njen i iskaz saslušanog svjedoka EK u tim dijelovima suglasni, te potvrđuju da kriterij sklapanja novog ugovora nije bio ima li korisnik veza raniji brodicu u vlasništvu u trenutku preuzimanja ili ne.

19. Prema stavu ovog Suda nesporno je da je tužena temeljem Ugovora (72/07) o udruživanju sredstava za trajno korištenje prava veza na lukobranu u lučici „Špinut“ od 02. listopada 2007., i Aneksa ugovora br. (87/10) o udruživanju sredstava za trajno korištenje prava veza na lukobranu u lučici „Špinut“ od 03. rujna 2010., stekla status udruženika, odnosno pravo korištenja predmetnog veza 18. na lukobranu lučice Špinut te da je ta prava namjeravala i koristiti a što proizlazi i iz uplatnica zaprimljenih od strane Pomorskog športskog društva Špinut, te iz izjave dane upravo od strane tužene za korištenjem 20 cm veza od strane gospodina N koji je koristio vez pored tužene, kao i opomene.

19.1. Navedeni Ugovor o udruživanju sredstava za trajno korištenje prava veza na lukobranu u lučici „Špinut“ te pripadajući Aneks ugovora nikada nisu stavljeni izvan snage, odnosno isti nikada nisu prestali važiti. Neovisno o činjenici da li je tužena imala pravo korištenja veza, a koje samo kao takve ne prestaje automatizmom, odnosno bez donošenja odluke, ista nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, odnosno ovaj sud drži da je nastala obveza tužene za plaćanje troškova obzirom je ista svjesno koristila navedeni vez (Gž-1866/2017). Sporna je osnova temeljem koje su računi izdani i njihova visina.

20. Obveza tužene ne proizlazi iz ugovornog odnosa već kao zakonska obveza iz odredbe čl. 60. t. 1. ZPDML-a, kojim je popisano da su lučke pristojbe prihodi lučke uprave u vezi s čl. 62. st. 2. t. 3. ZPDML kojom je propisano da se u lukama otvorenim za javni promet plaćaju lučke tarife koje se sastoje od lučkih pristojbi i lučkih naknada, s tim da lučke pristojbe donosi i javno objavljuje lučka uprava, a čine ih pristojba za upotrebu obale, brodske ležarine te pristojbe za vez.

Sukladno članku 100. stavku 1. ZPDML-a lučke pristojbe plaćaju korisnici luka otvorenih za javni promet za upotrebu lučke infrastrukture. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da su lučke pristojbe pristojba za upotrebu obale, brodska ležarina, pristojba za vez i sigurnosna pristojba.

Iz odredbe članka 103. stavka 1. ZPDML-a proizlazi da se pristojba za vez plaća za upotrebu veza u luci, dok iz odredbe stavka 2. istog članka proizlazi da se pristojba za vez može odrediti samo u odnosu na vrijeme tijekom kojeg plovni objekt koristi luku i s obzirom na duljinu i njegovu namjenu. Stavak 3. istog članka propisuje da je obveznik plaćanja pristojbe iz stavka 1. vlasnik plovnog objekta ili brodar koji koristi luku.

21. U toč. VII. Odluke Vlade navodi se da maksimalni iznos pristojbe za vez za brodice namijenjene za osobne potrebe dužine do 10 metra prema nedjeljivom dužnom metru preko svega iznosi ne više od 100,00 kuna godišnje. Iz sadržaja prethodno citiranih točaka VII. i IX. Odluke Vlade Republike Hrvatske nedvojbeno je da je maksimalni iznos pristojbe za vez za brodice dužine do 10 metara prema nedjeljivom dužnom metru preko svega u iznosu od 100,00 kuna godišnje, odnosno za brodice namijenjene za osobne potrebe dužine preko 10 metara prema nedjeljivom dužnom metru preko svega u iznosu od 200,00 kuna godišnje determiniran namjenom brodice. To uostalom potvrđuje i sadržaj obrazloženja ove Odluke u kojem je navedeno da je propisani najviši iznos naknade veza brodica namijenjenih za osobne potrebe određen prema Pravilniku o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja te određivanje maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda ("Narodne novine", broj 94/07., 79/08., 114/12. i 47/13.), stoga da se ograničenjem iznosa pristojbe za vez na maksimalni iznos pristojbe za stalni vez u komunalnom dijelu luke otvorenoj za javni promet želi osigurati kontinuitet održavanja sportskih aktivnosti u lukama koje su predmet Odluke.

21.1. Dakle, da bi korisnik veza u luci posebne namjene ostvario pogodnost plaćanja pristojbe u onom iznosu koji je određen za korisnike komunalnog veza u lukama otvorenim za javni promet, nužno je da se vez koristi za privez brodice koja je namijenjena služiti za osobne potrebe. Obzirom na navedeno na tužitelju je bilo da procijeni prema stanju stvari da li tužena ispunjava uvjete određene točkom VII. Vlade.

22. Sukladno članku 673. PZ-a, razlika između privremenog (tranzitnog) i stalnog (godišnjeg) veza utvrđuje se prema načinu sklapanja ugovora, naravi ugovora i namjeri stranaka.

22.1. Ugovor o privremenom vezu smatra se sklopljenim u trenutku priveza plovila na vez, osim ako se pružatelj veza tome ne usprotivi, dok se ugovor o stalnom vezu smatra sklopljenim kada su ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora .Privremeni vez je uglavnom za kraće, povremene potrebe, dok stalni vez podrazumijeva dugotrajniji, kontinuirani odnos. Pravilnik o kriterijima za određivanje namjene dijela luke županijskog i lokalnog značaja ističe da se u komunalnom dijelu luke za korištenje veza sklapa ugovor o stalnom vezu, pri čemu korisnici stalnog veza imaju prvenstvo prema prebivalištu, upisu plovila i namjeni (gospodarska djelatnost, sport i razonoda).Iz navedenog proizlazi da je privremeni vez namijenjen kratkotrajnim, povremenim vezovima plovila, dok je stalni (godišnji) vez dugoročni ugovoreni odnos s pravima i obvezama, s godišnjom naplatom i posebnim kriterijima dodjele.

23. Obveza tužene proizlazi iz nesporne činjenice da se brod nalazio na vezu u Lučici Špinut kojom je upravljao tužitelj koji određuje uvjete za vez u luci kojom upravlja.

24. Sukladno odluci o izmjeni i dopuni odluke o visini lučkih pristojbi i lučkih naknada u luci Špinut, prosinac 2022. (list 67-74 spisa), naknada za vez plovila – stalni vez – godišnja za brod dužine do 5 m iznosila je 66,36 eura, dok je privremeni mjesečni vez iznosio 100,00 eura.

25. Nije sporno da tužitelj i tužena u tom vremenu nisu imali ugovorni odnos kao ni da se tužitelj usprotivio vezivanju tužene, čime se sukladno navedenom nije se mogao smatrati zasnovan ni odnos privremenog veza sukladno čl. 673. PZ-a, stoga je neosnovano izdavanje računa tuženoj po osnovi privremenog veza.

26. Obzirom na cjelokupni dokazni postupak sud uzima kao istinitu tvrdnju koju tužitelj navodi da se brod nalazio u luci čitavo vrijeme od dovođenja do preuzimanja Lučice od novog koncesinara. Stoga je trebao tužitelj izdati račun tuženoj, za plovilo od 3,01-6 m, ST-167500, m/b, LOA 4,96 m, za razdoblje u kojem se brodica nalazila u luci, u vremenskom periodu od 4 godine.

27. Sukladno Pravilniku o redu u luci čl. 7. koji prileže ovom spisu (list 119- 125, 126-131 spisa), prije uplovljavanja u luku plovni objekt dužan je lučkoj pravi uputiti obavijest, najavu o dolasku olovnog objekta i tu u pravilu 24 sata prije, zatražiti korištenje obale ili sidrišta. Ukoliko ne najavi svoj dolazak ne smije uploviti u luku, odnosno ne smije bez odobrenja Lučke uprave. Ukoliko dođe do kršenja Pravilnika Lučka uprava može zatražiti da isti napusti luku. Sukladno čl. 8. Pravilnika o redu u luci nepoštivanje naloga Lučke uprave predstavlja kršenje Pravilnika. Ukoliko plovni objekt odbije plaćanje lučke pristojbe i naknade Lučka uprava ima pravo dati nalog za napuštanje Luke. U slučaju nepoštivanje odnosno kršenja odredbi Pravilnika o redu u luci, odnosno u slučaju nepoštovanja naloga Lučke uprave sukladno čl. 12. ovlaštena osoba postupa na slijedeći način; obavještava o kršenju reda zapovjednika, ukoliko se isto ne ispravi provest će inspekcijski nadzor; sačinit će zapisnik kojim će se utvrditi povreda, članak koji je povrijeđen; obavijestiti nadležno Ministarstvo.

27.1. Zapisnikom o izvršenom nadzoru luke Špinut, na dan 31. kolovoza 2020. utvrđeno je da je pri obilasku luke Špinut na brodicu koja je uočena 10. kolovoza 2020. registarskih oznaka [registarska oznaka] lukobranu, broj veza 18 postavljen je lanac sa lokotom, isti brod predstavlja opasnost u luci jer u slučaju požara na brodici istu je puno teže ukloniti sa veza. Obzirom na navedeno, i činjenicu da tužena nije najavila svoj dolazak već je o istom obavijestila naknadno kao i činjenice da je očito došlo do kršenja odredbi Pravilnika o redu u luci, tužitelj je imao mogućnost a dodatno obzirom na činjenicu da sa tuženom nema sklopljen ugovor o vezu, izdati nalog za napuštanje luke uz opomenu da će u protivnom tužena biti terećena po cijeni za dnevni vez, i to svaki dan do napuštanja luke, te istoj izdati račune na dnevno korištenje kako je upravo izdavao ostalim korisnicima koji nisu imali sklopljen ugovor, a koji su računi i platni nalozi održani na snazi (Povrv-37/2024), odnosno obvezati tuženu na plaćanje pristojbe za neovlašteno korištenje veza.

27.2. Sud smatra da u ovom slučaju upravo iz razloga što je postojala izvjesna mogućnost sklapanja ugovora o trajnom vezu obzirom na status tužene kao udruženice. Tome u prilog govori činjenica da unatoč kršenju Pravilnika brod tužene nije uklonjen za cijelo razdoblje za koje se nalazio na vezu, tužitelj račune ispostavlja tek u 2024. godini, a navodi da se brodica nalazila u luci za vrijeme od četiri godine.

28. Upravo uzimajući u obzir izvanredne okolnosti COVID pandemije i razloga da je Odluka Vlade donesena iz cilja zaštite pomorskog dobra, te je povjeren pravnom subjektu koji ima znanje i iskustvo u upravljanju lukom. Kako bi se zadržalo i zaštitilo prethodno zatečeno stanje upravo je u tom cilju trebalo smatrati nespornim pravo tužene na sklapanje ugovora o trajnom vezu, ponajviše što je bilo nesporno njezino pravo kao udruženika, te što je istoj izdano Rješenje o pravu na trajno korištenje veza. Također ista je svojom brodicom pristupila u luku u vrijeme kada je navedena odluka Vlade već bila na snazi pa je sukladno istoj trebalo i pristupiti.

29. Opravdano je stoga obvezati tuženu na podmirivanje troškova trajnog godišnjeg veza u visini od 100 kuna x dužina prema odluci Vlade odnosno za brod tužene od 4,96m godišnju naknadu za stalni vez od 496 kuna odnosno 65,83 eura. Odnosno za navedeno razdoblje bi to iznosilo 263,32 eura.

30. Sud u situaciji kada tužitelj svoje potraživanje dokazuje izvodom iz poslovnih knjiga koji nedvojbeno istinito ukazuje na postojanje duga od strane tuženika prema tužitelju, koji izvod je vjerodostojna isprava te je kao takva podobna za odluku ako su u njoj naznačeni vjerovnik, dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, a što je slučaj, kojom se dokazuje činjenica postojanja tražbine, a tuženik je obvezan na podmirenje potraživanja, trebalo je djelomično održati na snazi platni nalog za isplatu u dijelu iznosa od 263,32 € sa pripadajućim zateznim kamatama, a sve na temelju članka 451. stavak 3. ZPP i članka 29. ZOO-a.

31. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

32. Odluka o trošku donesena je u skladnu s odredbama članka 154. stavka 2. i 4. ZPP-a. Prema članku 154. stavku 2. Zakona o parničnom postupku, sud najprije utvrđuje postotak uspjeha svake stranke, zatim obračunava razliku između postotaka, te na temelju toga odmjerava naknadu troškova stranci koja je u većoj mjeri uspjela. Omjer uspjeha ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, uzimajući u obzir i uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sud može odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjerni dio troškova, vodeći računa o pravičnosti i specifičnostima slučaja. Ovo načelo osigurava da troškovi budu proporcionalni stvarnom uspjehu u sporu.

Obzirom je tužitelj u ovom postupu uspio u visini od 263,32 eura što predstavlja 52,66%, dok je tužbeni zahtjev odbijen za 236,68 eura, čime je tužena uspjela sa 47,33%.

Sukladno stavku 4. ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove.

33. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022.).

34. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 11. lipnja 2026.

Sutkinja

SNJEŽANA CVITANOVIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku