REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1407/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Boški Pavičić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri, protiv tuženika UH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Brljačiću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Žabeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-88984/2023 od 20. ožujka 2024., te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 125,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2026. kao dana donošenja odluke pa do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Žabeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-88984/2023 od 20. ožujka 2024., naloženo je ovršeniku, sada tuženiku isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju iznos od 84,96 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate te naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka.

2. Protiv citiranog rješenja tuženik je pravovremeno podnio prigovor u kojem osporava predmetno rješenje o ovrsi, osnov i visinu predmetnog potraživanja te navodi kako se utuženo potraživanje odnosi na RTV uređaj vezan za stan oznake A8

– Etažno vlasništvo koji se nalazi u zgradi na adresi [adresa] u [adresa], a kojeg tuženik nije vlasnik niti posjednik, odnosno najmoprimac te u istom ne boravi. Slijedom navedenog, predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi od 20. ožujka 2024., ukinuti provedene radnje i provesti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-1407/2024-2 od 14. travnja 2025. pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tužitelj podneskom od 22. travnja 2025. navodi kako je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik radiotelevizijskog prijamnika na području Republike Hrvatske te je kao takav bio obvezan plaćati tužitelju mjesečnu pristojbu sukladno Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji, a da nije izvršio odjavu prijamnika, čime predlaže održati na snazi pobijani platni nalog, uz naknadu troškova postupka.

5. Tuženik po punomoćniku, na ročištu održanom 12. svibnja 2026. ističe kako ostaje kod činjeničnih navoda i dokaznih prijedloga iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, te kod istaknutih prigovora. Navodi kako se dostavljena dokumentacija iz podneska od 22. travnja 2025. ne odnosi na tuženika već na Dom za starije i nemoćne osobe Drugi Dom – Gaj Zagreb, odnosno na Senecura Dom za starije i nemoćne Trešnjevka, pa kada se isto pokuša upariti sa salda kontijem kao prilogom dostavljenim uz navedeni podnesak tužitelja, uopće se ne može utvrditi na koji način bi navodni i terećeni pretplatnički odnos bio zasnovan, te iz čega bi takva tužiteljeva tvrdnja proizlazila, odnosno čime bi ona bila dokazana. U odnosu na salda konti koji glasi na ime tuženika ističe da se radi jednostranom poslovnom dokumentu izrađenom od strane tužitelja, a ne o javnoj ispravi, odnosno, isti bi dokument bio dostatan za pokretanje i eventualno donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, jer nema dvojbe da takav dokument doista i predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredaba Ovršnog zakona, no prema recentnoj sudskoj praksi sudovi ne mogu svoje odluke donositi temeljem vjerodostojnih isprava već temeljem javnih isprava, a što predmetni salda konti nije. Slijedom svega iznijetog, predlaže tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom. Punomoćnik tužitelja ističe kako je navedena prijava na ime tuženika dostavljena uz podnesak od 22. travnja 2025. slijedom čega sud vrši uvid u navedeni podnesak i priloge isto te utvrđuje da prijava na ime tuženika ne prileži uz istu. Nadalje, punomoćnik tužitelja dao je na predmetnom ročištu na uvid presliku prijave na ime tuženika, te predložio da sud isto priloži u spis, a čemu se punomoćnik tuženika protivi te je istaknuo prigovor prekluzije zaprimanja dodatne dokumentacije u ovoj fazi postupka.

6. Sud navedenu dokumentaciju danu na uvid sudu i strankama na ročištu održanom 12. svibnja 2026. nije uzeo u razmatranje u smislu dokaznog postupka, obzirom smatra kako je prigovor prekluzije koji je istaknuo tuženik u cijelosti osnovan.

7. Naime, sukladno odredbi čl. 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23; dalje ZPP) propisano da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Tužitelj je navedenu dokumentaciju bio dužan dostaviti uz podnesak od 22. travnja 2025., obzirom se na istu pozivao već u navedenom podnesku, a što je isti propustio učiniti te je uz navedeni podnesak dostavio samo salda konti karticu koja se odnosi na tuženika no ne i prijavu i izvadak iz evidencije tužitelja, koju je isti u sklopu obavljanja djelatnosti kojom se isti bavi dužan ažurno voditi te se po ažurnom vođenju na istu može i pozivati u sudskim postupcima protiv obveznika plaćanja RTV pristojbe te iste dostavljati u svrhu dokaznog postupka. Nadalje, tužitelj sve do održavanja ročišta 12. svibnja 2026. nije dopunio navedeni podnesak od 22. travnja 2025. na način da dostavlja relevantnu dokumentaciju u spis, a koja bi se odnosila na tuženika već je isti čak i na ročištu 12. svibnja 2026. tvrdio kako je navedeno već dostavio. Provjerom kroz e-predmet gornji poslovni broj, sud je utvrdio kako navedeno nije točno i da je tužitelj u spis dostavio dokumentaciju koja se odnosi na osobu koja nije stranka u ovom postupku. Time bi naknadno uzimanje u obzir navedene dokumentacije u navedenoj fazi postupka, bilo u cijelosti u suprotnosti sa načelom čl. 461a. ZPP-a čime sud navedenu dokumentaciju nije posebno razmatrao niti je dopustio ulaganje iste u spis na ročištu 12. svibnja 2026. uz napomenu kako se tuženik navedenom i protivio.

8. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, izvadak iz zemljišnih knjiga, presliku prijave prijamnika, te izvadak iz evidencije tužitelja.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim kao pod točkom I. izreke.

10. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina utuženog potraživanja.

11. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga proizlazi da se potraživanje odnosi na radiotelevizijsku pristojbu za razdoblje od studenog 2022. do lipnja 2023.

12. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga sud je utvrdio kako je tužitelj kao obveznika plaćanja pristojbe naznačio tuženika te da je broj obveznika plaćanja pristojbe 04555059.

13. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga, sud je utvrdio kako tuženik nije upisan kao vlasnik nekretnine na predmetnoj adresi u [adresa].

14. Uvidom u izvadak iz evidencije tužitelja sa lista 86 spisa, sud je utvrdio kako je tužitelj u spis dostavio izvadak koji se odnosi na obveznika Senecura Doma za starije i nemoćne Trešnjevka, kao i da se priložena preslika prijave odnosi na navedenu pravnu osobu, a ne na tuženika.

15. Uvidom u salda konti sa lista 88-98 spisa, sud je utvrdio kako se isti odnosi na tuženika, ali na adresi [adresa] pod šifrom obveznika 4555059.

16. Sud ukazuje kako iz priložene prijave prijamnika proizlazi kako je naznačena osoba koja nije stranka u ovom postupku, konkretno Senecura Doma za starije i nemoćne Trešnjevka, a ne tuženik na kojeg se odnosi utuženo potraživanje. Nadalje, sud ukazuje kako jedina dokumentacije koja se odnosi na tuženika jest izvadak iz poslovnih knjiga i salda konti sa lista 88-98 spisa, a u kojima su naznačeni proturječni podaci obzirom u izvatku iz poslovnih knjiga tuženik je naznačen sa adresom u [adresa], a u salda konti kartici na adresi u [adresa].

17. Na temelju odredbe čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18, dalje ZHRT) propisano je da su vlasnici radijskih i televizijskih prijemnika na području Republike Hrvatske dužni tužitelju plaćati pristojbu, dok je čl. 36. st. 1. navedenog zakona propisano da vlasnik prijemnika nije dužan plaćati pristojbu ako prijamnik odjavi. Odredom čl. 35. st. 1. ZHRT-a određeno je da visina pristojbe iznosi 1,5 % prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, a temeljem statističkih podataka za prethodnu godinu.

18. Slijedom navedenoga, iako obveza plaćanja pristojbe tužitelju proizlazi iz ZHRT-a, ona se ne primjenjuje automatski na sve građane Republike Hrvatske, već je za nastanak obveze potrebno da korisnik odnosno vlasnik prijamnika prijavi prijamnik.

19. Sud ukazuje kako tužitelj u spis nije dostavio prijavu, a iz koje bi sud utvrdio sklapanje ugovora sa tuženikom, budući u samoj prijavi stoji da se ista odnosi na gore naznačenu pravnu osobu, a ne na tuženika, te da je sasvim nejasna poveznica između navedene pravne osobe i tuženika dok je za dodati kako sam tužitelj vodi tuženika na više adresa pri čemu se ukazuje kako nije dostavio izvadak iz svoje službene evidencije niti presliku prijave prijamnika koja se odnosi na tuženika niti iz koje bi bilo vidljivo na koju se adresu navedena prijava odnosi, [adresa] ili [adresa], a temeljem koje isprave je upravo i izdano osporeno rješenje o ovrsi.

20. Temeljem odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

21. Na temelju odredbe čl. 221.a ZPP-a, sud će, ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Ovako provedenim dokazima, sud je utvrdio kako tužitelj ničime nije dokazao da u svojim evidencijama vodi tuženika kao obveznika, te je propustio u spis dostaviti daljnju dokumentaciju iz koje bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi da se radi o tuženiku kao obvezniku plaćanja RTV pristojbe te na adresi za koju se istog tereti ([adresa]), a što bi mogao utvrditi iz priložene prijave prijamnika, izvatka iz evidencije tužitelja i eventualno priloženih računa za utuženo razdoblje, a što isti nije učinio. Time sud smatra kako tužitelj priloženom dokumentacijom u kojoj su oprečni podaci ne dokazuje obveznopravni odnos sa tuženikom.

23. S obzirom da je na tužitelju bio teret dokaza tvrdnje da je upravo tuženik vlasnik odnosno posjednik tv i radio prijamnika koji je za utuženo razdoblje dužan platiti mjesečnu pristojbu u smislu odredbe čl. 34. st. 1. ZHRT-a, a tužitelj je u spis dostavio nedostatnu dokumentaciju iz koje ne proizlazi da je upravo tuženik prijavio tv i radio prijamnik, odnosno iz koje ne proizlazi da je upravo tuženik vlasnik odnosno posjednik tv i radio prijamnika na navedenoj adresi u [adresa], niti je isti nedvojbeno dokazao pod kojim nazivom i brojem vodi tuženika kao obveznika plaćanja pristojbe, te budući da tužitelj nije dokazao da tuženik ispunjava uvjete iz citirane odredbe čl. 34. st. 1. ZHRT-a, tužbeni zahtjev je valjalo u cijelosti odbiti.

24. Obzirom je tužitelj odbijen u pogledu glavnog potraživanja, to je isti odbijen i u pogledu sporednih potraživanja, kako zatraženih zakonskih zateznih kamata, tako i u odnosu na troškove postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

25. Slijedom svega navedenog, sud je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, u cijelosti ukinuo pobijani platni nalog, kao u stavku I. izreke ove presude te odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

26. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, dalje Tarifa) te predanom troškovniku, a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 84,96 eura, pa je tako tuženiku priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak prema Tbr. 7/9 u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV, slijedom čega je istome ukupno priznat iznos od 125,00 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. III. izreke.

27. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

28. Nadalje, sud nije priznao tuženiku zatraženi trošak sudske pristojbe na prigovor obzirom se navedena pristojba naplaćuje po pravomoćno okončanom postupku, a u kojoj fazi ovaj postupak nije, pa kako navedeni trošak nije niti naložen na plaćanje tuženiku, to isti nije niti nastao.

29. Odluka o trošku tužitelja temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 11. lipnja 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda, u 3 istovjetna primjerka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i čl. 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (č. 467. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi za presudu

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 11. lipnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja