Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-646/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Goranu Jariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika ĐJ iz [adresa], Raška 4a, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Juriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jurić j.t.d. Osijek, radi isplate i osiguranja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. svibnja 2026., u nazočnosti parničnih stranaka i punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude i rješenja, 11. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.986,00 EUR-a (pettisućadevestoosamdesetšesteura) sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.986,00 EUR-a istaknuto u prigovoru radi prebijanja.
III. Nalaže se tuženiku AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati trošak postupka u iznosu od 2.348,11 EUR-a (dvijetisućetristočetrdesetosameura- jedanaestcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška postupka.
i
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu i tužbeni zahtjev i to za iznos od 33.990,00 EUR-a.
II. Odbija se tužitelj sa prijedlogom za određivanjem privremene mjere zabranom tuženiku – protivniku osiguranja da raspolaže nekretninom upisanom u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, zemljišnoknjižnog odjela Makarska, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], i to na posebnom dijelu nekretnine 7. suvlasnički dio:
414/10000 etažno vlasništvo (E-5), 414/10000 povezan sa poslovnim prostorom na katu, ured oznake UP3, koji se u naravi sastoji od dva (2) uredska prostora, ulaza i kupaonice s WC-om ukupne površine 38,88 m2, sve obojano u crveno, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je sa tuženikom 13. veljače 2024. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim je tuženiku prodao nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, zemljišnoknjižnog odjela [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], oznaka zemljišta Guja, površine 2246 m2; dvorište površine 1501 m2, Benzinska stanica benzinska postaja, [adresa], površine 291 m2, nadstrešnica, [adresa], površine 159 m2, nadstrešnica za istakanje goriva, [adresa] površine 201 m2, pomoćna zgrada autopraonica, [adresa] površine 94 m2, ukupne površine 2246 m2, i to posebni dio nekretnine 7. suvlasnički dio: 414/10000 etažno vlasništvo (E-5), 414/10000 povezan sa poslovnim prostorom na katu, ured oznake UP3, koji se u naravi sastoji od dva (2) uredska prostora, ulaza i kupaonice s WC-om ukupne površine 38,88 m2, sve obojano u crveno, a koji ugovor je ovjeren kod Vedrana Borića, javnog bilježnika u Osijeku, pod brojem OV-2013/2024, 15. veljače 2024. Sukladno Ugovoru o kupoprodaji nekretnine, tuženik mu je isplatio dio kupoprodajne cijene od 65.000,00 EUR-a, dok se drugi dio kupoprodajne cijene od 39.976,00 EUR-a obvezao platiti najkasnije 31. prosinca 2024. Nadalje, naveo je da mu tuženik do dana slanja ove tužbe nije podmirio drugi dio kupoprodajne cijene od 39.976,00 EUR-a. Ugovor o kupoprodaji nekretnine u čl. 5. sadrži tabularnu ispravu temeljem koje se tuženik uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine. Budući da mu tuženik nije isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu u cijelosti, tužitelj je predložio sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 39.967,00 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2025. pa do isplate.
1.1. Tužitelj je uz tužbu podnio i prijedlog za privremenu mjeru, te je u odnosu na prijedlog za osiguranjem novčane tražbine određivanjem privremene mjere, naveo je da vjerojatnost postojanja njegove tražbine upravo proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 13. veljače 2024., a koju kupoprodajnu cijenu tuženik nije u cijelosti podmirio. Stoga je vjerojatno postojanje njegove tražbine kako je to navedeno u tužbi. Tužitelj je također naveo kako postoji opasnost da će bez određivanja privremene mjere tuženik spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu (moguće upravo predmetnu nekretninu) otuđiti, a što je razvidno upravo iz takvog držanja tuženika kojim odbija tužitelju isplatiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Dakle, naveo je, iz navedenog nedvojbeno proizlazi postojanje njegove tražbine prema tuženiku, kao i opasnost da će tuženik otuđenjem predmetne nekretnine koju ima u svome vlasništvu, iako mu nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu onemogućiti naplatu njegove tražbine, stoga su ispunjeni zakonski uvjeti za osiguranje novčane tražbine određivanjem privremene mjere. Tužitelj je predložio sudu da donese rješenje radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, a radi sprečavanja protivnika osiguranja - tuženika da raspolaže novčanim sredstvima u iznosu od 39.976,00 EUR-a, kao i da donese rješenje kojim će odrediti privremenu mjeru kojom će zabraniti protivniku osiguranja - tuženiku da raspolaže predmetnom nekretninom i naložiti zemljišnoknjižnom odjelu [adresa], Općinskog suda u Makarskoj da izvrši upis zabilježbe privremene mjere, a koja mjera će biti na snazi najduže do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu osigurane tražbine.
1.2. Tijekom postupka, tužitelj je naveo da je 1. srpnja 2025. od tuženika primio uplate od 33.990,00 EUR-a na ime glavnice i 1.868,98 EUR-a na ime kamata, navodeći da je time tuženik (nakon što je primio tužbu) djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu u dijelu od 33.990,00 EUR-a te da stoga djelomično povlači tužbu za navedeni iznos te da potražuje razliku od 5.986,00 EUR-a na ime glavnice, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos tekućom od 1. siječnja 2025. do dana isplate. Nadalje, naveo je da ostale navode iz odgovora na tužbu osporava, a da je prigovor prijeboja neosnovan, jer nema nikakvo (ni dospjelo ni nedospjelo) dugovanje prema tuženiku. Istaknuo je da je nesporno da je predmetnu nekretninu kupio od tuženika te da su tu kupoprodaju usuglasili još 2017., kada su sklopili predugovor o kupoprodaji, te da je sama predaja u posjed nekretnine izvršena je odmah nakon sklapanja predugovora, krajem svibnja 2017., budući da je zgrada već ranije bila dovršena, a od rujna 2016. imala je i pravomoćnu uporabnu dozvolu, samo nije bila etažirana. Upravo na zahtjev tuženika, naveo je, konačni kupoprodajni ugovor nisu sklapali punih 5 godina, sve do 2022., ali je predaja u posjed uslijedila odmah po sklapanju predugovora. Prilikom predaje posjeda, naveo je, predmetni stan nije bio novi, on je već ranije bio korišten (od strane tuženika ili nekog trećega), no prilikom predaje u posjed stan jest bio opremljen osnovnim rabljenim namještajem. S tuženikom je 2017. usuglasio prodaju stana koji mu je tuženik pokazao u stanju u kakvom mu ga je pokazao (kojom prilikom je bio opremljen osnovnim rabljenim namještajem) te mu je tuženik 2017. predao posjed takvog stana, koji nije bio slobodan od stvari. Nadalje, naveo je da je tuženiku već prilikom predaje u posjed bilo poznato da namjerava predmetni stan koristiti za svoje potrebe i potrebe svoje obitelji i da ga namjerava urediti po svojoj želji. S obzirom na to, a budući da tuženik prilikom predaje posjeda nije ispraznio stan od stvari, naveo je da je 2017. (prije ljeta) gotovo potpuno ispraznio predmetni stan od rabljenog (dobrim dijelom i oštećenog) namještaja te je stan opremio svojim stvarima, navodeći da je ta okolnost tuženiku bila poznata, budući da su tada bili u bliskim prijateljskim odnosima. Tužitelj je osporavao da je tuženik predmetni stan opremio stvarima koje taksativno nabraja u odgovoru na tužbu, kao i da fotografije priložene uz odgovor na tužbu predstavljaju fotografije namještaja koji se nalazio u stanu prilikom predaje posjeda. Predmetni stan, naveo je, bio je opremljen starim, rabljenim stvarima koje je još 2017. na propisan način zbrinuo, sve kako bi stan oslobodio od stvari da bi ga mogao opremiti svojim namještajem. S obzirom na navedenom, istaknuo je, tuženikov prigovor prijeboja je neosnovan jer on nema tražbinu prema njemu, a i kad bi ju imao ona bi bila u zastari, pa je opreza radi istaknuo i prigovor zastare. Tužitelj je ukazao i na odredbu čl. 1111. st. 1. ZOO-a, navodeći da je prema navedenoj odredbi tuženik (ukoliko je smatrao da je njegov rabljeni namještaj bez pravne osnove prešao u njegovu imovinu) imao mogućnost tražiti povrat stvari, a tek ukoliko to nije moguće mogao je tražiti naknadu. No, pravo na traženje vraćanja stečenog bez osnove, istaknuo je, zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina koji teče od trenutka kada je došlo do prijelaza imovine od jedne strane na drugu, a u konkretnom slučaju to se dogodilo krajem svibnja 2017. kada je preuzeo posjed predmetnog stana, čime bi na tuženikovu tražbinu (da ona stvarno postoji) zastara nastupila do kraja svibnja 2022. Također, naveo je, ZOO u čl. 198. propisuje: „dug se može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja.“, no tuženikova potencijalna tražbina zastarjela je do kraja svibnja 2022., a tuženikova obveza nastala je tek u veljači 2024. i dospjela 31.12.2024. Dakle, naveo je, tuženik nije mogao ni prilikom ponovne kupoprodaje (kada je tuženiku prodao nazad predmetni stan) isticati prigovor prijeboja, a to ne može ni sada u ovom postupku. Tužitelj je naveo da ustraje i kod prijedloga za donošenjem privremene mjere budući da je izvjesno da tuženik izbjegava podmiriti svoj dug, a kako je od njega ishodio tabularnu izjavu za predmetni stan prije nego je isplatio kupoprodajnu cijenu, ne postoji nikakva zapreka da tuženik taj stan otuđi ili optereti, čime bi ga potpuno onemogućio u naplati svoje tražbine. Sukladno svemu gore navedenom, tužitelj je predložio sudu da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev te da donese privremenu mjeru koja je predložena.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je predmetnu nekretninu prodao tužitelju kupoprodajnim ugovorom od 1. srpnja 2022. Nadalje, naveo je da je nekretninu prije prodaje potpuno opremio novim stvarima koje nisu bile predmet prodaje i to: blok kuhinja 280cm sa ugradbenim 1 kom 1.900,00 EUR-a Beko uređajima: ugradbeni hladnjak sa zamrzivačem, ugradbena pećnica, ugradbena elektro ploča (4 ploče za kuh.), ugradbena napa, ugradbeni sudoper, kuhinjska slavina 1 kom 36,00 EUR-a, stol blagovaonski standard 80x80 1 kom 120,00 EUR-a, stolice blagovaonske umjetna koža 4 kom 240,00 EUR-a, ležaj sa razvlačenjem naslona 200x160 1 kom 700,00 EUR-a, regal za dnevni boravak, 250cm mediapan 1 kom 680,00 EUR-a, krevet relax 200x160, eko koža 1 kom 850,00 EUR-a, ormarići 2 kom 190,00 EUR-a, ormar trokilni 1 kom 650,00 EUR-a, TV 1 kom 420,00 EUR-a, ostali sitni inventar (kuhinjsko suđe, čaše, posude, tepisi, zavjese 200,00 EUR-a), sveukupno 5.986,00 EUR-a. Nekretninu je u potpunosti namjestio novim stvarima te nitko prije tužitelja nije koristio te stvari. Kako je vidljivo iz ugovora o kupoprodaji, naveo je, pokretne stvari tj. namještaj i oprema stana nisu bile predmet kupoprodaje niti su uračunate u cijenu koju mu je platio tužitelj, nadalje navodeći kako je tužitelj sve navedene stvari pokupio iz stana prilikom prodaje stana njemu i to na način da o tome nije imao saznanja (ugovor je sklopljen u Osijeku, a nekretnina se nalazi u [adresa]), te je tek naknadno i to kada je odlazio u [adresa] vidio da je sve njegove pokretne stvari koje su prethodno pobrojane tužitelj uzeo iz stana. Zbog činjenice da je tužitelj prisvojio njegove pokretnine bez ikakve osnove, naveo je, ostala je sporna visina tražbine tužitelja prema njemu s osnova kupoprodaje, a sve jer i on ima tražbinu prema tužitelju u iznosu od 5.986,00 EUR-a, zbog čega je istaknuo prigovor prijeboja tog iznosa s iznosom ostatka ugovorene cijene od 39.976,00 EUR-a. Nakon izvršenog prijeboja, naveo je, tužitelju je isplatio razliku od 33.990,00 EUR-a 30. lipnja 2025. te na taj način tužitelju više ne duguje ništa s osnova glavnice. Nadalje, naveo je da je obračunao i uplatio i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 33.990,00 EUR-a od 01. siječnja 2025. do dana plaćanja te je s te osnove uplaćen iznos od 1.868,98 EUR-a. Tuženik je istaknuo kako nisu ispunjeni uvjeti iz Ovršnog zakona za određivanje privremene mjere jer tužitelj-predlagatelj osiguranja nije učinio niti vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez privremene mjere bila znatno otežana ili onemogućena naplata tražbine (koja tražbina zapravo u trenutku predaje odgovora na tužbu niti ne postoji). Naime, naveo je da je sukladno odredbi čl. 344. Ovršnog zakona predlagatelj osiguranja u prijedlogu dužan učiniti vjerojatnim ove okolnosti do razine vjerojatnosti, a navođenje samo činjenice da dužnik nije ispunio svoju tražbinu u roku to nikako nije. Potrebno je kumulativno postojanje svih pretpostavki za određivanje privremene mjere, u situaciji kada u prijedlogu nisu činjenično ni navedene te okolnosti, tada je on neosnovan u startu. Zbog toga je predložio sudu da prijedlog za osiguranje odbije kao neosnovan, a nakon provedenih dokaza odbije i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. veljače 2024. (str. 6 do 8 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj zk. ul. [broj ZK uloška] (str. 9-10 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 1. srpnja 2022. (str. 17 do 19 spisa), fotografije (str. 20 do 26 spisa), Potvrde o uplatama (str. 28-29 spisa), Predugovor o kupoprodaji nekretnine (str. 33- 35 spisa), te je saslušao svjedoke, tužitelja i tuženika.
3.1. Tuženik je predložio provođenje vještačenja po vještaku gospodarske struke na okolnost utvrđenja vrijednosti pokretnih stvari. Nadalje, tuženik je naveo da s obzirom na to da su neke stvari bačene da predlaže da se vještači vrijednost stvari prema cijenama kada su kupljene, sličnog stanja, te da se uzme u obzir i amortizacija. Sud je odbio navedeni dolazni prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po vještaku gospodarske struke na način kako je to predložio tuženik jer su odlučne činjenice dovoljno raspravljene te se odluka može donijeti bez provođenja navedenog vještačenja.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.1. Sud je utvrdio da nepostoji tražbina tuženika istaknuta u prigovoru radi prebijanja.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatom iznosa od 5.986,00 EUR-a na ime isplate preostalog iznosa kupoprodajne cijene iz Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca 15. veljače 2024. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja navodeći da ima tražbinu prema tužitelju u iznosu od 5.986,00 EUR-a na ime stvari – namještaja koji se nalazio u stanu 2017. kada je tuženik predmetni stan prodao tužitelju.
6. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik platio tužitelju kupoprodajnu cijenu u iznosu od 59.014,00 eura, te da je tijekom postupka tuženik platio tužitelju iznos od 33.900,00 EUR-a na ime glavnice, te iznos od 1.868,98 EUR-a na ime zateznih kamata koje su tekle na iznos od 33.900,00 EUR-a i to od 1. siječnja 2024. pa do isplate 30. lipnja 2025. Nadalje, nije sporno da tuženik nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, odnosno da je ostao neisplaćeni iznos od 5.986,00 EUR-a na ime kupoprodajne cijene. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja za navedeni iznos navodeći da ima tražbinu prema tužitelju.
7. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik dužan tužitelju platiti preostali iznos kupoprodajne cijene od 5.986,00 EUR-a i to iz razloga što tuženik tvrdi da ima tražbinu prema tužitelju, odnosno tuženik od tužitelja potražuje naknadu vrijednosti pokretnina koje su se nalazile u predmetnoj nekretnini kada je tužitelj ušao u posjed nekretnine (2017.).
8. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. veljače 2024. (str. 6 do 8 spisa) proizlazi da je sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca, da je predmet ugovora nekretnina, tj. suvlasnički dio nekretnine i to 414/100000 etažnog vlasništva (E-5), katastarska čestica [katastarska čestica] upisana u zk. uložak [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], povezan sa poslovnim prostorom na katu, ured oznake UP3 koji se u naravi sastoji od dva uredska prostora, ulaza i kupaonice s wc-om, ukupne površine 38,88 m2, sve obojano u crveno. Kupoprodajna cijena utvrđena je u iznosu od 194.976,00 EUR-a. Ugovorne strane su dogovorile dinamiku isplate i to da će kupac isplatiti iznos od 65.000,00 EUR-a prodavatelju odmah nakon potpisa ugovora, ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 30.976,00 EUR-a kupac će isplatiti prodavatelju najkasnije do 31. prosinca 2024. Ugovorne strane su utvrdile da će kupac ući u posjed po isplati cijele kupoprodajne cijene, te će prilikom predaje u posjed stranke sačiniti zapisnik. Prodavatelj je dozvolio kupcu da temeljem navedenog ugovora bez daljnjeg sudjelovanja ili odobrenja i bez daljnje dozvole temeljem toga ugovora izvrši prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama u svoje ime.
9. Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj zk. ul. [broj ZK uloška] (str. 9-10 spisa) proizlazi da je tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine od listopada 2017. – kada je zgrada etažirana, pa do 1. srpnja 2022. kada je tuženik predmetni stan prodao tužitelju. Nadalje, iz navedenog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je tužitelj predmetnu nekretninu 15. veljače 2024. prodao tuženiku, te da se tuženik upisao kao vlasnik 15. veljače 2024.
10. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 1. srpnja 2022. (str. 17 do 19 spisa) proizlazi da je tuženik prodavatelj a tužitelj kupac nekretnine – suvlasnički dio 414/100000, upisan u zk. uložak [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], povezan sa poslovnim prostorom na katu, ured oznake UP3 koji se u naravi sastoji od dva uredska prostora, ulaza i kupaonice s wc-om, ukupne površine 38,88 m2, sve obojano u crveno. Nadalje, u navedenom ugovoru navedeno je da su stranke sklopile predugovor i to 29. svibnja 2017. kojim je određeno da će točan opis nekretnine biti određen nakon etažiranja i kao takav će se navesti u kupoprodajnom ugovoru, te da je kupoprodajna cijena u iznosu od 77.760,00 EUR-a, te da je kupac u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu prije sklapanja ugovora, te su utvrdili da se kupac nalazi u posjedu nekretnine.
11. Iz Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. svibnja 2017. (str. 33-35 spisa) proizlazi je prodavatelj CJ, ovdje tuženik, a kupac da je OJ, ovdje tužitelj, da je predmetom ugovora- te da će biti predmetom konačnog ugovora- kupoprodaja nekretnine u naravi uredski prostor na katu poslovne zgrade ukupne površine 38,88 m2, te da će točan opis nekretnine biti utvrđen nakon etažiranja i kao takav će biti naznačen u konačnom ugovoru o kupoprodaji, a sve u skladu s ovim predugovorom. Navedeno je da će kupac stupiti u posjed nekretnine u roku od tri dana nakon isplate dijela kupoprodajne cijene i to cijene u iznosu od 30.000,00 EUR- a. Prodavatelj se obvezuje podmiriti sve obveze s naslova komunalnih i svih drugih troškova vezanih uz nekretninu koja je predmet kupoprodaje koji su nastali do dana stupanja kupca u posjed.
12. Iz fotografija sa str. 20 do 26 spisa proizlazi da se na istima nalazi namještaj i to kauč, TV komoda, stol, stolice, krevet, ormar, kuhinja (sa ugradbenom pećenicom, sudoperom), noćni ormarići.
13. Iz Potvrde o uplatama od 30. lipnja 2025. (str. 28-29 spisa) proizlazi da je tuženik uplatio tužitelju iznose i to iznos od 33.900,00 EUR-a, te iznos od 1.868,98 EUR-a.
14. Iz iskaza svjedokinje HJ proizlazi da se sjeća da je njezina pok. majka sa tužiteljem 2017. išla gledati stan, koji je bio tada tuženikov i koji se tada vodio kao poslovni prostor. Nakon što su pogledali taj stan odlučili su ga uzeti, a kad kaže uzeti misli da su ga odlučili kupiti i kupili su ga u svibnju ili lipnju 2017. Zna da je to ljeto 2017. tamo sa svojom obitelji ljetovala. Od tada su njezina majka i tužitelj bili u posjedu. Što se tiče stvari u stanu, sjeća se da su bile stvari u kupaonici, kuhinja, a u sobi je bio ormar i krevet. Rečeno joj je da je u cijeni stana bio i namještaj u stanu, a to je čula od svoje majke. Sjeća se da su se kupovale dodatne stvari, kao npr. stol, ormarić za cipele, a sjeća se da se micao neki namještaj, ali se daljnjih većih detalja ne sjeća. Tuženik nikada nije tražio predaju stvari niti je tražio isplatu neke dodatne naknade za te stvari. Bili su prijatelji i u kontaktu s njim i nikada nije tražio stvari niti isplatu. Stan je bio kupljen po principu viđeno-kupljeno, odnosno stan je bio kupljen sa tim stvarima. U kuhinji, koja je bila svjetlije boje, nalazio se hladnjak koji je bio korišten i štednjak je bio korišten i to se na štednjaku vidjelo. To je sve bio korišteni namještaj, oni su to koristili, a kada kaže oni misli na prijašnje vlasnike. U kuhinji je bila još napa, bio je i manji blagovaonski stol sa stolicama, ali se ne sjeća koliko je bilo stolica. U dnevnom boravku je bio kauč, te je bila komoda i na njoj neki manji TV. U spavaćoj sobi je bio ormar i krevet. Sve te stvari u stanu, u svim prostorijama, su bile rabljene. U kupaonici je bio kupaonski namještaj i to: tuš kabina, umivaonik i wc školjka, koji namještaj je bio korišten, a nije bilo perilice rublja. Zna da se opremao stan, da se kupio manji stolić u dnevnom boravku, pravio se još jedan ormar i ormarić za cipele, koji je već spomenula. Nakon par godina tuženik je rekao tužitelju da ima plan za cijelu tu zgradu, da treba sve stanove objediniti i da bi trebao biti vlasnik svih tih stanova te je tužitelj tada prodao tuženiku taj stan, a dogovorili su se i o zamjeni za neke kvadrate u novom stanu u drugoj zgradi. Misli da prilikom prodaje stana tužitelja tuženiku nisu bile stvari, odnosno namještaj u stanu jer su to bile stvari od njezine pok. majke i tužitelja. Ljetovala je tamo 2017., 2018. i 2019. i svih narednih godina. Kada je dolazila tamo ljetovati, njezina majka i tužitelj su gospodarili kao vlasnici i oni su davali ključeve. Zaključili je da su štednjak i hladnjak bili korišteni, jer se vidjelo po tragovima korištenja, bili su flekavi, a i sudoper je bio korišten, vidi se po inoksu je li korišteno ili je potpuno nov. Znala je da su stvari bile korištene jer se sjeća da je na madracu bila fleka, štednjak je isto imao fleke i ogrebotine, te frižider isto. Jednostavno se vidjelo da namještaj nije nov i da je korišten. Misli da se taj stan prije kupnje od strane tužitelja iznajmljivao. Nakon što je stan kupljen od strane tužitelja u posjedu su prvo bili njezina majka i tužitelj, a s mamom je komentirala ta oštećenja na namještaju te tako zna da su ta oštećenja od ranije, a ne od njihova korištenja. Misli da je posljednji put u stanu ljetovala 2023., odnosno te godine kad je dogovorena prodaja. U tom trenutku u stanu se nalazila kuhinja, kojoj se mijenjala radna ploča, bio je frižider koji nije bio u funkciji jer su zbog potresa popucala stakla, stolice su bile neke, ali su bile ispucane jer je bila umjetna koža pa su to bacili i ovo ostalo su bile njihove stvari. Kauč i krevet su bili u stanu tada. Nadalje, navela je da kad kaže da su se u stanu nalazile njihove stvari da pod tom misli na ormare i ono što je već rekla da su oni pravili. Hladnjak se do 2023. koristio a poslije je bačen.
15. Iz iskaza svjedokinje IJ proizlazi da se sjeća da je sa suprugom 2017. ljetovala u tužiteljevom stanu u [adresa]. Misli da su ukupno dva puta tamo ljetovali. 2017. kada su tamo ljetovali u stanu su bile stvari, a oni su spavali u krevetu u dnevnom boravku, sjeća se da je bio televizor, štednjak, frižider, a vjerojatno i kuhinja, ne može se skroz sjetiti. Ne zna je li namještaj bio od ranije ili je bio kupljen. Ne zna je li postojao kakav dogovor prilikom kupnje da se stan kupuje s namještajem ili bez namještaja. Zna samo da kada su tamo bili da je njezin suprug išao s tužiteljem kupiti mali stolić za dnevni boravak. Ne zna je li taj namještaj koji je tada bio u stanu bio korišten ili nije bio korišten. Za to vrijeme dok su bili na ljetovanju u spavaćoj sobi u tom stanu su boravili tužitelj i njegova supruga i tamo je bio krevet i ormar, koliko se sjeća. U kupaonici je bila tuš kabina i wc. Ne sjeća se. Nema nikakvih saznanja u vezi toga je li postojao kakav dogovor prilikom kupnje stana, a u vezi namještaja u stanu, odnosno nije ni znala je li se nalazio namještaj. Nije imala niti informaciju šta je bilo ranije s tim stanom, je li ranije bio korišten. Ne zna kada je tužitelj kupio navedeni stan, ali zna da kada su kupili stan da su rekli da mogu tada ići zajedno na ljetovanje. Drugi puta su u tom stanu bili 2018. Tuženika poznaje, vidjeli su se tamo u [adresa], u toj zgradi, ali ne zna je li to bilo 2017. ili 2018. kada je vidjela tuženika. Kada su tamo ljetovali, u stanu su proveli 7 dana 2017. i 7 dana 2018. Nadalje, navela je da misli da kauč sa fotografije na stranci 20 spisa je onaj kauč na kojemu je spavala, ali da je tada bio razvučen. Nadalje, navela je da nije spavala u spavaćoj sobi pa ne zna odgovaraju li fotografije sa stranice spisa 21. i 24. Isto tako nije mogla reći odgovaraju li fotografije kuhinje sa str. spisa 23 i 25 kuhinji u stanu u kojem je boravila jer su jeli vani, te je navela da ne vidi frižider ali misli da je bio s druge strane. U vezi fotografije dnevnog boravka s lista spisa 26, navela je da misli da odgovara dnevnom boravku i blagovaonskom stolu koji su se tada nalazili u stanu. Namještaj je bio ok, navela je da nije ti tip osobe koja zapaža, u stanu su prespavali i išli bi na plažu.
15.1. Iskaz svjedokinje IJ sud je ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv, te je u skladu s iskazom svjedokinje HJ i iskazom tuženika a u vezi stvari koje su se nalazile u stanu, kao i da je tužitelj kupio stolić za dnevni boravak.
16. Iz iskaza svjedoka FJ proizlazi da zna da je njegov brat kupio od tuženika stan, a on je u tom stanu bio u kolovozu 2017. na ljetovanju. Ne zna što je sve bilo predmetom kupoprodaje, odnosno ne zna je li njegov brat sa stanom kupio i namještaj koji se nalazio u stanu. Nema nikakvih saznanja je li se trebalo nešto dodatno platiti u vezi namještaja. Ne zna je li taj stan bio ranije korišten ili nije. Zna tuženika, jer je bratova firma bila u najmu kod tuženika. Kada je bio dolje na ljetovanju stan je bio namješten, ali ne zna tko je stan namjestio. Zna da je njegov brat jednom prilikom kupovao neki namještaj u Emmezeti u Osijeku, a on mu pomogao utovariti taj namještaj u kombi, ali namještaj je bio u kutijama te ne zna o kojem je namještaju riječ. Zna da je riječ bio o namještaju za stan u [adresa] jer je utovareni namještaj vozio sutradan u [adresa]. Nadalje, naknadno je naveo da 2017. nije bio na ljetovanju u tom stanu, nego je bio u Sinju, a samo je navratio na 5 min u taj stan u [adresa] jer ga je tužitelj zvao da dođe vidjet stan, a u stanu je bila tužiteljeva bolesna supruga, on je prošetao kroz taj stan i otišli su dolje na kavu. Ne sjeća se što je bilo točno u tom stanu, to je bilo prije 10 godina. Poslije nikada nije bio u tom stanu. Nije čuo nikakvu priču u vezi namještaja u tom stanu, niti priču oko dogovora u vezi namještaja.
16.1. Iskaz svjedoka FJ sud je ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća.
17. Iz iskaza svjedokinje LJ proizlazi da je 2017. sklopljen Predugovor kojim je tužitelj kupio dio zgrade, kao poslovni prostor, jer glavni kupoprodajni ugovor se nije mogao sklopiti dok se zgrada ne etažira. Kupoprodajni ugovor je sklopljen nakon etažiranja, misli 2022. 2017. sklopljen je Predugovor i tužitelj je ušao u posjed. Stan su ranije opremili ne znajući da će ga tužitelj kupiti, stan je bio opremljen za njihove potrebe. Kada su pokazali interes za kupnju stana, kupili su stan takav kakav je, tako uređen. Nisu definirali ništa u vezi namještaja, to se trebalo kasnije rješavati. Nisu to riješili niti sklapanjem glavnog ugovora 2022. Nije sudjelovala u razgovorima prilikom sklapanja ugovora, a niti u vezi namještaja, tada je bilo prodavanje poslovnog prostora i nije se mogao definirati namještaj. Ona je pripremala ugovor o kupoprodaji i opis stana je opisala na način kako je to opisan stan u zemljišnim knjigama. S tužiteljem nije pričala niti se dogovarala, te ne zna je li postojao kakav usmeni dogovor u vezi kupnje namještaja ili možda u vezi povrata namještaja. Kad susklapali ugovor o kupoprodaji 2017. ništa nije mislila o tome što će biti sa namještajem. Pokojna supruga tužitelja je to sve dogovarala sa njezinim suprugom i oni su to valjda definirali. Nije znala koja je tužiteljeva namjera bila što će biti sa stanom kada ga je kupovao. Bila je u tom stanu svake godine, jer je bila dobra sa pok. suprugom tužitelja. Nije nikada tražila povrat stvari niti isplatu vrijednosti tih
1 0
stvari koje su bile u stanu – namještaja, jer ja nije ta koja o tome odlučuje, a suprug joj nije ništa u vezi tih stvari govorio. Kada je tužitelj odnio pokretnine, odnosno kada su prilikom sklapanja ugovora kojim tužitelj njima prodaje stan 2023. ili 2024., odlučili su potraživati vrijednost tih pokretnina. Zatražili su prvi put isplatu vrijednosti pokretnina od tužitelja kada je počeo ovaj sudski spor, nije ja ta koja to odlučuje. Sve te godine dok je tužitelj bio vlasnik tog stana, tužitelj je te stvari koristio i oni su to znali. Ona je mislila da su oni vlasnici tih stvari. Nije imala dogovor i nije ta koja odlučuje kada bi bio povrat stvari ili isplata cijene pokretnina. Sve te godine njezin suprug i ona nisu pričali o tom stvarima. Mislili su da su to njihove stvari jer su ih oni kupili, a nisu mislili da su ih prodali, a ona nije ulazila u to hoće li suprug potraživati povrat ili isplatu tih stvari. Zgradu u kojoj se nalazi stan su ona i suprug gradili, a gradnja je završena 2016. u ljeto. Namještaj su kupili 2016. kada je sve to završeno. Nisu koristili taj stan jer su imali svoj stan, a koliko zna taj stan nije nitko koristio. Opremali su stan za svoje potrebe, za potrebe sljedećeg ljeta, nisu ga mislili iznajmljivati. Prvi je ljetovao u tom stanu tužitelj, a nitko prije tužitelja nije bio u tom stanu. Namještaj koji je bio kupljen je bio nov namještaj. Zadnji put je u tom stanu bila, misli, 2022. Tada je stan bio u vlasništvu tužitelja i dolazila je u goste tada. Tada je u stanu bio namještaj koji su oni kupili, ali je tužitelj kupio dodatne stvari kao npr. ormarić za cipele i neki dodatni stol. Nakon što su ona i tuženik kupili stan od tužitelja u stanu nije bilo ništa od namještaja. Kada je vidjela da nema namještaja misli da je bila 2024., ali tada nije ništa napravila po tom pitanju, nije nazvala tužitelja i pitala ga za stvari, a ne zna je li njezin suprug išta napravio po tom pitanju. Stambena zgrada ima šest stanova i sve su opremali. Stanove nisu opremali baš istim namještajem, ali od iste kuće su kupovali namještaj zbog povoljnijih uvjeta. Nadalje, svjedokinja je navela da se fotografije namještaja koje se nalaze u spisu odnose na predmetni stan, a to zna po tome što su neki stanovi bili uređeni kao studio apartmani, nisu imali odvojene spavaće sobe, a kuhinje u drugim apartmanima su drugačije izgledale i to u smislu vanjskih fronti, neke su bile bijele boje, u drugom stanu bijelo-žute. Do 2022. je u taj stan dolazila kao gost. Od 2017. tužitelj je gospodario tim stanom, te je držao ključeve i ljetovao i omogućavao drugima da ljetuju. I nakon sklapanja Predugovora, režijski troškovi su glasili na njihovo ime, zato što zgrada nije bila etažirana, te je ona plaćala režijske troškove i to zato jer su glasile na njih. Plaćala je jer je mislila da će sve naknadno riješiti. Ona je plaćala jer je mislila da će ih isključiti. Nakon etažiranja režije su glasile na ime tužitelja, ona je skicirala te troškove, ali nije o tome pričala s tužiteljem, nego sa njegovom suprugom. Ona im je rekla da to nije sporno, da će to platiti, da napravi obračun, ali to poslije nisu tražili jer se ona razboljela te je poslije i umrla.
18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je njegova pok. supruga i on iskazali interes da kupe nekretninu na moru. Sa tuženikom je bio prijatelj 40 godina, dugi niz godina njegova firma je bila u najmu kod njega i njegova supruga je odrasla s njim, njihovi roditelji se poznaju, i njihova djeca se poznaju i poštuju. Zajedno sa tuženikom su njegova supruga i on otišli pogledati tu nekretninu u [adresa], u stanu su se nalazile pokretnine, nalazio se namještaj, a dogovor je bio da se prodaje stan s namještajem i oni su rekli da bi kupili taj stan takav. Tuženik, odnosno njegova supruga, su sastavili predmetni ugovor i predložili cijenu koju su prihvatili, te je već 2017. isplatio po predugovoru traženi iznos. Godine 2017. po isplati tog iznosa je ušao u posjed. Te stvari koje su bile u stanu su koristili, a on je od stana djelomično napravio svoj ured, dodavali su ormarić za cipele, stolić za dnevni boravak, novi TV je kupio, promijenio madrac, te je naveo da bi mogao štošta reći o stvarima koje su
1 1
se nalazile i popravke koje su radili, ali misli da nema smisla. Nikada se nije spominjalo ništa u vezi tih pokretnina, toga namještaja, sve do trenutka kada je podnio ovu tužbu. Kada mu je ponovno prodao stan, a to mu je prodao jer je tuženik došao s pričom da pumpi Petrol treba cijela prva etaža, te da on ne može prodati prvu etažu Petrolu jer mu treba moj stan, pa mu je zato odlučio prodati taj stan i zajedno su otišli tamo s jednim građevincem, zajedno formirali cijenu kvadrata, a o namještaju nije bilo ni govora. Čak je to i bilo u kontekstu da mu ne treba namještaj i to smo tako realizirali. Kada je kupovao stan od tuženika, tada mu je rekao da prodaje taj stan s tim namještajem, tako mu je rekao. Godine 2024., kada sam on njemu prodao stan, tuženik nije tražio nikakve pokretnine niti isplatu u vezi tog namještaja. Nikada nije postajo nikakav dogovor u vezi tih pokretnina, odnosno namještaja. Nije postojao niti usmeni dogovor da će nekada to definirati. Nikada ništa nisu u vezi pokretnina dogovarali. Trebao je izaći iz tog stana do 31. prosinca 2024., kako bi tuženik s Petrolom mogao riješiti odnos, iz tog razloga je dao tuženiku tabularnu ispravu da bi to mogao riješiti s Petrolom, iako kupoprodajna cijena nije bila isplaćena. Nadalje, tužitelj je naveo da su mu trebali novci da bi kupio drugi stan, te je iz tog razloga, a kako je tuženik kasnio s isplatom kupoprodajne cijene u cijelosti podnio tužbu i tek s odgovorom na tužbu je dobili popis ovih stvari za koje mora platiti naknadu. U vezi režija, zna da je svjedokinja LJ nešto dogovarala s njegovom pok. suprugom u vezi tih režija. Mora reći da u njihovom stanu nije bilo bojlera i nisu imali tople vode te su koristili toplu vodu iz nekog zajedničkog bojlera, te je pitao tuženika kako će mu to platiti a on mu je rekao da godišnje kupim neku bocu viskija i tako ga počastim jer to ne mogu potrošiti toliko. U vezi drugih režija nije vidio nikakav račun, a da ga nije platio, niti ga je itko pozvao da plaća neke račune a da nije platio, sve što je tamo dolazio plaćao je. Ne zna jesu njegova pok. supruga i LJ nešto drugačije dogovarale. Stan kada ga je kupovao kupio ga je prema viđenom stanju, odnosno s namještajem koji se tamo nalazi. Namještaj koji je kupio zajedno sa stanom je koristio a s vremenom je radio neke prepravke u stanu te mijenjao namještaj, zamijenio madrac i sl. Kada je kupio stan i kada su ušli u njega, vidjelo se da je bio korišten namještaj i vidjelo se u kuhinji na radnoj ploči, na stolu, štednjaku, inoksu, na madracu, ugl. vidjelo se da je namještaj korišten. Nadalje, naveo je da je 2024. zaključio da prodaje stan bez namještaja, odnosno bez pokretnina, zato što su dogovarali prodaju stanu po metru kvadratnom jer je za novce koje je trebao dobiti prodajom trebao kupiti novi stan po jednakoj cijeni po metru kvadratnom, nije bilo riječi o pokretninama, niti stvarima koje je koristio, a neke stvari poput stolica koje su bile kožne i koža se ogulila su trebale biti za baciti. Kada je izlazio iz stana ponio je namještaj, ono što nije valjalo je bacio, a ostalo je zadržao, jer je kuhinju preradio i te stvari koje su valjale je spremio u jedan podrum i namjeravao ih je unijeti u novi stan koji je trebao kupiti za novce koje bi dobio od prodaje. Nadalje, naveo je da od 2022. sve što je došlo od režijskih troškova je platio, za druge troškove nije znao. Ne zna je li postojao ikakav dogovor između njegove pok. supruge i LJ, možda su to rješavale svojim dogovorima ili na drugi način to riješile. Ne vidi zašto mu se ne bi ispostavio račun za troškove koje je potrošio. Vlasnikom navedenog stana smatrao se od trenutka kada je potpisao Predugovor, odnosno od lipnja 2017. kada je i isplatio dio kupoprodajne cijene, dobio ključeve i ušao u stan. 2024. kada je izašao iz stana obavijestio je o tome tuženika i rekao mu da prebaci režije na sebe, što je on učinio nakon tri do četiri mjeseca. Ključeve mu nije predao jer je imao ključeve, a i on još uvijek ima ključ od tog stana. Ključ je bio kod tuženika, ali je bio namijenjen osobi koja je bila kućepazitelj da može ući u stan u slučaju potrebe kao što je požar i sl. Nadalje, naveo je da mu se tuženik
1 2
nije javljao pet mjeseci od kada je trebao preuzet posjed stana, od kada je trebao izaći iz stana. Nakon pet mjeseci su se njih dvojica našli i tada mu je rekao nešto vrlo neodređeno u vezi tog namještaja, točno se ne može sjetiti što, ali u kontekstu da mu je mogao ostaviti taj namještaj, on mu je tada rekao zašto mu to nije rekao. Ističe da mu je tada u tom trenutku kada su vodili razgovor propao plan s Petrolom i tada je odlučio stan koji je bio njegov komercijalizirati, odnosno misli da ga je mislio iznajmljivati. Prije nego je kupio taj stan, namjena zbog koje su uređivali taj stan je bila da bi ga oni iznajmljivali. On je tom prilikom, kada su razgovarali u petom mjesecu, nakon što je izašao iz posjeda, iskazao neko negodovanje oko pokretnina, a ni tada nije tražio isplatu vrijednosti tog namještaja niti je tražio da vrati taj namještaj u taj stan, a poslije o tome nisu razgovarali. To je bilo u svibnju 2025. Nadalje, pojasnio je da u svibnju 2025. kada su vodili razgovor tuženik nije rekao da mu vrati te stvari nego je samo iskazao kao neko nezadovoljstvo.
19. Iz iskaza tuženika proizlazi da su radili objekt u [adresa] i tek su u ljeto 2016. dobili uporabnu dozvolu, u objektu je dolje bila praonica i benzinska pumpa, a iznad su bili stanovi i to šest stanova, od koja su tri bila garsonijere. U proljeće 2017. su počeli krečiti i sve finalizirati te su krenuli sa opremanjem stanova. Supruga LJ je bila zadužena za namještanje stanova i misli da su stanovi bili namješteni do travnja 2017. O, pok. supruga tužitelja, je bila njegova prijateljica od djetinjstva, kuma njegovoj sestri i ako je ikog smatrao prijateljem nju je smatrao. U jednom je trenutku rekao da može prodati jedan stan te se s njom i njezinim suprugom, ovdje tužiteljem, dogovorio. Prilikom sklapanja predugovora 2017. i isplatom avansa dali su ključeve, a zgrada je etažirana tek 2022., tada im je isplaćen ostatak kupoprodajne cijene. Smatrao je vlasnikom tog stana tužitelja i njegovu pok. suprugu i to od tog trenutka kada su ušli u posjed stana. Budući da zgrada nije bila etažirana, režije su bile na njemu i njegova supruga LJ je plaćala režije, a O je znao ponekad spomenuti da se trebaju dogovoriti oko režija i namještaja i imali su dogovor da će sve to dogovoriti. Međutim, O se razboljela i bila je teško bolesna i nije htio više potencirati to pitanje i nju opterećivati zbog njezina zdravstvena stanja i tako je to ostalo. Doista je Petrol u jednom trenutku pokazao interes da bi išao u otkup i tada je to sve izložio i tužitelju te su se dogovorili da će on njemu prodat stan kako bi se mogao izrealizirati dogovor s Petrolom. Tužitelj i on su se dogovorili da će mu priznat cijenu kvadrata u tom stanu po cijeni kvadrata stana koju će on kupovati, odnosno da će cijene kvadrata biti jednake. Petrol je odustao od projekta, a on je imao veću materijalnu štetu te je tražio tužitelja strpljenje oko isplate cijene, nije istina da nije htio platiti nego je tražio samo strpljenje. U međuvremenu je prodao jedno zemljište a tužitelj ga je u isto vrijeme tužio i isplatio ga je prodajom tog zemljišta. Kada je tužitelj izašao iz stana, nakon što mu ga je ponovno prodao, nije mu rekao da je iznio namještaj. Ne ide dolje na more do lipnja. Bio je uvjeren da će ostaviti stvari u stanu jer su to bile njegove stvari. U vezi tih stvari je pričao sa pok. suprugom tužitelja O u dva navrata, misli da je jednom prilikom bio prisutan i tužitelj. Pričali su da se trebaju platiti te režije, te da vidimo što od namještaja treba ili ne treba ostati u tom stanu. Nisu govorili o načinu na koji će se utvrditi vrijednost tih stvari. Imali su dogovor da će sjesti i da će se dogovoriti oko tih troškova i namještaja. Tužitelj nije pravio problem oko toga, niti oko tih troškova. Prvi put je vidio da nema stvari u ožujku ili travnju 2025. Bio je na razgovoru u svibnju 2025. s tužiteljem gdje mu je iskazao nezadovoljstvo što stvari nema, nije tada ništa tražio, međutim, taman je on nekako njega i tužio. Iznos koji stavlja u prijeboj s tužiteljem je specificirala njegova supruga LJ jer je ona kupovala stvari, ali misli da je ona stavila i uračunala
1 3
amortizaciju stvari. Misli da je njegovo potraživanje dospjelo u onom trenutku kada je tužitelj te stvari odnio. Posljednji put je bio u tom stanu prošlo ljeto 2025., a u tom stanu je sada njegova kći, zet i dijete njihovo. Morao je ponovno kupiti namještaj, krečiti i sve ostalo. Mislio je da će ostati i namještaj. Prilikom kupnje tog stana od tužitelja, tužitelj i on nisu razgovarali hoće li namještaj ostati u stanu, bilo mu je logično da će ostati, ali o tome nisu razgovarali. Nadalje, naveo je da nema problem s gubitkom, već problem s time što ga je smatrao prijateljem, a on me tuži da mi to nije ni rekao. Misli da bi se O sada u grobu okrenula. Gubitak koji procjenjujem je 3.000,00 EUR-a a to je procijenio po slobodnoj ocijeni, u ovom trenutku ne zna koliko je napisano u ovom postupku. Pod tim misli na vrijednost opreme koja je u stanu. Na novo opremanje stana potrošio je oko 12.000,00 EUR-a. Smatrao je da je u posjedu toga stana od kada je tužitelj javio da je izašao iz tog stana, iako je otišao u taj stan tek par mjeseci kasnije. Kada je ušao u posjed stana očekivao je da će stan biti opremljen s onim namještajem kojim ga je opremio 2017., a da će odnijeti stvari koje je tužitelj kupio.
20. Iskaz svjedokinje HJ i iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim jer su uvjerljivi, jasni i međusobno sukladni u vezi odlučnih činjenica, i to u vezi činjenice da je tužitelj kupio stan od tuženika s namještajem koji se tada nalazio u stanu, te da tuženik do podnošenja tužbe nije tražio isplatu naknade za stvari koje su se nalazile u stanu niti predaju stvari, te da je 2017. ušao u posjed stana i da je već tada namještaj bio korišten. Iskazi svjedokinje HJ i tužitelja su u skladu i s iskazom tuženika u dijelu da tuženik do podnošenja tužbe, odnosno odgovora na tužbu od tužitelja nije zahtijevao isplatu naknade koja bi se odnosila na stvari u stanu, niti predaju stvari, kao i da prilikom sklapanja predugovora 2017. i ugovora o kupoprodaji 2022. nije bilo dogovoreno da će tužitelj tuženiku platiti naknadu za stvari-namještaj koji se nalazio u stanu.
20.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem je naveo da 2024. (kada je tužitelj prodao stan tuženiku) tužitelj i tuženik nisu dogovorili niti usmeno niti pisano da će tužitelj ostaviti tuženiku u stanu stvari ili da će pak platiti naknadu za stvari, te da tuženik nije u svibnju 2025. kada je imao razgovor s tužiteljem zahtijevao predaju stvari ili isplatu naknade vrijednosti stvari, jer je u navedenom dijelu iskaz tužitelja u skladu s iskazom svjedokinje LJ i iskazom tuženika. Nadalje, sud je ocijenio vjerodostojnim i iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je 2024. prodao svoj stan tuženiku jer je tuženik trebao navedeni stan kako bi se mogao realizirati projekt s Petrolom kojoj je trebala cijela prva etaža, te da je tom prilikom dogovorena prodaja stana po metru kvadratnom u cijeni metra kvadratnog stana kojega je tužitelj kupovao na drugoj lokaciji, jer je u tom dijelu iskaz tužitelja u skladu s iskazom tuženika.
21. Iskaz svjedokinje LJ i iskaz tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem su iskazivali da su 2017. s tužiteljem sklopili predugovor kupoprodaje predmetne nekretnine, te da su kupoprodajni ugovor sklopili tek 2022. nakon što je zgrada etažirana, kao i da je od 2017. tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine i da su ga smatrali vlasnikom stana jer je u tom dijelu u skladu s Predugovorom, Ugovorom o kupoprodaji predmetne nekretnine iz 2022., kao i iskazom tužitelja. Nadalje, sud je ocijenio vjerodostojnim iskaze svjedokinje LJ i tuženika i u dijelu u kojem su naveli da su 2017. tužitelju predali stan s namještajem, te da su prvi put zatražili isplatu vrijednosti stvari- namještaja tek kada je počeo sudski spor, kao i
1 4
da prilikom prodaje 2017. nisu ugovorili niti usmeno niti pisano naknadu za namještaj, niti povrat namještaja. Iskaz svjedokinje LJ i iskaz tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem su iskazivali da su do 2022. plaćali režije predmetnog stana.
21.1. Iskaz tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem je naveo da je 2024. kada je kupovao stan od tužitelja bila ugovorena cijena stana po metru kvadratnom, te da niti 2024. nisu ugovorili da će u stanu ostati namještaj, a da namještaja nema saznao je tek u prvoj polovni 2025., jer je u tom dijelu u skladu s iskazom tužitelja.
21.2. Sud je iskaz tuženika ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je sa tužiteljevom pokojnom suprugom pričao da će se dogovoriti oko namještaja i režija. Naime, nakon što je supruga tužitelja preminula tuženik od tužitelja nije zahtijevao niti da se dogovore oko stvari u stanu niti je do podnošenja odgovora na tužbu od tužitelja po toj osnovi nešto potraživao, pa sud smatra nelogičnim i neživotnim da je o navedenom pričao s pokojom suprugom tužitelja a ne i s tužiteljem s kojim je i sklapao navedene ugovore.
21.3. Sud je ocijenio nevjerodostojnim iskaz tuženika i svjedokinje LJ u dijelu je su iskazivali da 2017. predmetni stan opremili s novim namještajem i s takvim novim namještajem stan predali tužitelju, jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje HJ i iskaza tužitelja koji su iskazivali da je namještaj bio rabljen kada su stupili u posjed. Osim toga, tuženik nije dostavio niti račune niti predložio neke druge dokaze iz kojih bi proizlazilo da je predmetni stan opremio s novim namještajem te ga takvog predao tužitelju 2017.
22. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno su je utvrdio:
- da je tuženik s tužiteljem 2017. sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnine, te da je tužitelj kao kupac po predmetnom predugovoru tužitelju isplatio dio kupoprodajne cijene te u ljeto 2017. stupio u posjed predmetne nekretnine, te da je predmetna nekretnina bila opremljena namještajem,
- da prilikom sklapanja predugovora 2017. tužitelj i tuženik nisu ugovorili niti pisano niti usmeno da će tužitelj kao kupac platiti tuženiku kako prodavatelju vrijednost stvari u stanu - namještaja,
- da je tuženik prodao tužitelju stan s namještajem koji se nalazio u njemu,
- da su tužitelj i tuženik 2022. sklopili Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, te da niti tada nisu ugovorili da će tužitelj kao kupac tuženiku kao prodavatelju isplatiti vrijednost stvari u stanu-namještaja,
- da je 2024. tuženik zamolio tužitelja da mu proda predmetni stan kako bi mogao realizirat plan s benzinskom pumpom Petrol kojoj je trebala prva etaža, te da je tužitelj pristao tuženiku prodati predmetni stan prilikom čega je dogovorena prodaja predmetnog stana po metru kvadratnom i to u cijeni metra kvadratnog stana kojeg je tužitelj planirao kupiti na drugoj lokaciji,
- da je 2024. sklopljen Ugovor o kupoprodaji kojim je tužitelj kao prodavatelj prodao tuženiku kako kupcu predmetni stan, da je cijena iznosila 104.976,00 EUR-a, od čega je tuženik kao kupac odmah isplatio 65.000,00 EUR-a, dok se ostatak kupoprodajne cijene obvezao platiti do 31. 12. 2024.,
1 5
- da tuženik prije podnošenja tužbe, odnosno odgovora na tužbu u ovoj pravnoj stvari nije od tužitelja zahtijevao isplatu vrijednosti stvari koje su bile u stanu 2017. ( a nije zahtijevao niti povrat navedenih stvari),
- da je tuženik saznao da u stanu nema stvari – namještaja u prvoj polovini 2025.
23. Odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.
23.1. Odredbom čl. 438. st.1. ZOO-a propisano je da je kupac dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru.
24. Tijekom postupka nije sporno da su ugovorne strane Ugovorom o kupoprodaji od 15. veljače 2024. ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 104.976,00 EUR-a, da će kupac odmah isplatiti iznos od 65.000,00 EUR-a, te da je odredbom čl. 3. ugovoreno i da će tužitelj kao kupac do 31. prosinca 2024. tuženiku kao prodavatelju isplatiti ostatak ugovorene cijene u iznosu od 39.976,00 EUR-a.
24.1. Tuženik kao kupac je tužitelju kao prodavatelju prilikom sklapanja ugovora isplatio iznos od 65.000,00 EUR-a, te je tijekom ovog postupka odnosno 1. srpnja 2025. isplatio i iznos od 33.990,00 EUR-a na ime dijela kupoprodajne cijene (kao i iznos od 1.868,98 EUR-a na ime zateznih kamata). Tijekom postupka nije niti sporno da tuženik kao kupac nije isplatio preostali iznos kupoprodajne cijene, odnosno iznos od 5.986,00 EUR-a
24.2. Budući da nije sporno da tuženik kao kupac nije isplatio preostali iznos od 5.986,00 EUR-a na ime kupoprodajne cijene do 31. prosinca 2024., tuženik je sukladno čl. 376. st. 1. u vezi sa čl. 348. st. 1. ZOO-a dužan tužitelju platiti iznos od 5.986,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2025. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. I. izreke.
25. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor radi prijeboja navodeći da ima tražbinu prema tužitelju u iznosu od 5.986,00 EUR-a na ime vrijednosti pokretnih stvari - namještaja koji su se nalazili u predmetnom stanu 2017. kada je tuženik predao tužitelju stan u posjed i kada je tužitelj isplatio dio kupoprodajne cijene i to po predugovoru iz 2017..
25.1. Sud je na temelju iskaza tužitelja kao i tuženika utvrdio da prilikom sklapanja predugovora 2017. ugovorne strane nisu niti pisano niti usmeno ugovorile naknadu za stvari koje su se nalazile u stanu, a isto nisu učinile niti prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji od 2022., da je tužitelj bio u posjedu predmetnog stana od sredine 2017. i da ga tuženik nikada nije pozvao na isplatu vrijednosti stvari koja se nalazila u stanu – namještaja. Nadalje, sud je utvrdio da su stvari – namještaj bile u stanu u vrijeme kada je tužitelj kupovao navedeni stan te da je predmetnom kupoprodaje bio stan sa svime što je bilo u stanu i što je bilo ugrađeno u stan.
25.2. Isto tako, sud je utvrdio da prilikom sklapanja ugovora iz 2024. kada je tuženik bio kupac a tužitelj prodavatelj, ugovorne strane se nisu bile dogovorile da u stanu
1 6
ostane namještaj. Ovdje se ističe da je tuženik u svom iskazu naveo da prilikom kupnje tog stana od tužitelja, tužitelj i on nisu razgovarali hoće li namještaj ostati u stanu, te da su dogovarali prodaju stana po metru kvadratnom i to po cijeni metra kvadratnog drugog stana koji je tužitelj trebao kupiti novcima od prodaje ovog stana, odnosno predmetnom kupoprodaje iz 2024. (kada je tuženik bio kupac) nije bila kupnja stana sa stvarima u njemu, nego je predmet kupnje bio stan a cijena se određivala po metru kvadratnom a ne po cijeni stana s namještajem.
25.3. Dakle, tužitelj je 2017. kupio stan sa stvarima – namještajem, pa nije dužan tuženiku platiti vrijednost namještaja koji je bio u stanu 2017. Isto tako, tužitelj prilikom prodaje stana 2024. nije prodao stan sa stvarima nego je prodao stan na način da je cijena stana određena prema metru kvadratnom, stoga, tužitelj nije bio niti dužan prilikom predaje posjeda stana tuženiku (31. prosinca 2024.) u stanu ostaviti namještaj. Imajući na umu sve navedeno, ovaj sud utvrdio da ne postoji tražbina tuženika istaknuta u prigovoru radi prebijanja, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.
26. Nadalje, ovaj sud smatra potrebnim navesti da činjenica da je supruga tuženika plaćala režije za predmetni stan od 2017. pa do etažiranja 2022. ne utječe na činjenicu da je tužitelj od tuženika kupio stan s namještajem.
27. Kao što je već prethodno obrazloženo tuženik je predložio provođenje vještačenja po vještaku gospodarske struke na okolnost utvrđenja vrijednosti pokretnih stvari. Nadalje, tuženik je naveo da s obzirom na to da su neke stvari bačene da predlaže da se vještači vrijednost stvari prema cijenama kada su kupljene, sličnog stanja, te da se uzme u obzir i amortizacija. Sud je odbio navedeni dolazni prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po vještaku gospodarske struke na način kako je to predložio tuženik jer su odlučne činjenice u vezi osnovanosti tuženikovog potraživanja dovoljno raspravljene te se odluka može donijeti bez provođenja navedenog vještačenja.
28. Tužitelj je podneskom od 10. srpnja 2025. djelomično povukao tužbu i tužbeni zahtjev i to za iznos od 33.900,00 EUR-a. Sud je navedeni podnesak tužitelja dostavio tuženiku, a koji podnesak je tuženik primio 30. srpnja 2025., te se tuženik u roku od 15 dana od primitka navedenog podneska kojim tužitelj djelomično povlači tužbu i tužbeni zahtjev nije izjasnio, pa se sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da je pristao na povlačenje. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. I. izreke rješenja.
29. Tužitelj je uz tužbu podnio i prijedlog za određivanjem privremene mjere kojom će se zabraniti protivniku osiguranja – tuženiku – da raspolaže nekretninom upisanom u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, zemljišnjoknjižnog odjela [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] i to stan E-5 površine 38,88 m2, a kojoj privremenoj mjeri se tuženik protivio. Tužitelj je naveo je da vjerojatnost postojanja njegove tražbine upravo proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 13. veljače 2024., a koju kupoprodajnu cijenu tuženik nije u cijelosti podmirio, a postoji i opasnost da će bez određivanja privremene mjere tuženik spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu (moguće upravo predmetnu nekretninu) otuđiti, a što je razvidno upravo iz takvog držanja tuženika kojim odbija tužitelju isplatiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu.
1 7
29.1. Odredbom čl. 344. Ovršnog zakona („ Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 94/14., 55/16., 73/17. i 131/20. i 114/22., u nastavku: OZ), propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti, ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Nadalje, odredbom čl. 345. st. 1. toč. 3. OZ-a, propisano je da radi osiguranja novčane tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha osiguranja, osobito zabrana protivniku osiguranja otuđenje ili opterećenja svoje nekretnine uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu.
29.2. Predlagatelj osiguranja je na temelju Ugovora o kupoprodaji od 13. veljače 2024. (ovjerenog 15. veljače 2025.) dokazao vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema protivniku osiguranja, odnosno dokazao je prvu pretpostavku iz čl. 344. st. 1. OZ-a.
29.3. Međutim, predlagatelj osiguranja nije dokazao da postoji druga pretpostavka iz čl. 344. OZ-a, odnosno da postoji opasnost da bi bez predložene mjere osiguranja protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što bi mogao svoju imovinu otuđiti (da je protivnik osiguranja vlasnik predmetnih nekretnina proizlazi iz priloženih izvadaka iz zemljišnih knjiga) ili na drugi način njome raspolagati. Naime, tuženik je tijekom postupka tužitelju isplatio dio kupoprodajne cijene i to u iznosu od 33.990,00 EUR-a kao i zatezne kamate u iznosu od 1.868,98 EUR-a, dok je preostao neplaćeni dio kupoprodajne cijene u iznosu od 5.986,00 EUR-a. U vezi s preostalim neisplaćenim dijelom kupoprodajne cijene tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije dokazao da bi tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine time što bi promijenio postojeće stanje stvari. Predlagatelj osim navoda da postoji opasnost jer iz držanja tuženika proizlazi da odbija isplatiti kupoprodajnu cijenu nije naveo nikakve činjenice niti predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da će bez predložene mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. A nije učinio vjerojatnim niti da je navedena mjera potrebna kako bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete ili spriječilo nasilje. Slijedom navedenoga, ovaj sud je odbio kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke rješenja.
30. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška sastava tužbe i to u iznosu od 1.000,00 EUR-a sukladno Tbr.7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak sastava podneska od 11. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 19. siječnja 2026. i 7. svibnja 2026. za svako ročište iznos od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 1.600,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.000,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a što iznosi 125,00 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 223,11 EUR-a, što sveukupno iznosi 2.348,11 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. III. izreke presude.
1 8
30.1. Tužitelju nije dosuđena naknada troška sastava prijedloga za određivanjem privremene mjere jer sa istim nije uspio, a sud tužitelju nije priznao niti naknadu troška sudske pristojbe na presudu, prijedlog za osiguranje, pristojbu na rješenje o osiguranju jer u vrijeme donošenja ove odluke navedene pristojbe nije platio.
31. Tuženik je u cijelosti izgubio u sporu pa mu ne pripada naknada troška postupka. Iako tužitelj nije uspio s prijedlogom za određivanjem privremene mjere, tuženik nije zahtijevao naknadu troška u vezi s navedenim, a osim toga, u vezi s tužiteljevim prijedlogom za određivanjem privremene mjere tuženiku nisu nastali posebni troškovi. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. IV. izreke presude.
Osijek, 11. lipnja 2026.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DOSTAVITI:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
