REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, 10 010 Zagreb

Poslovni broj P Ob-315/2023-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Petru Matiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Košutić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i tužiteljice osobno i punomoćnice tuženika i tuženika osobno, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je osobno vozilo marke Nissan Qashqai, registracijske oznake [registarska oznaka], broj šasije/serijski broj: SJNFAAJ11U1459904 bračna stečevina tužiteljice BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to svakog u ½ dijela.

II. Nalaže se tuženiku RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Utvrđuje se da je motorno vozilo odnosno motor marke „SUZUKI INTRUDER VL 800 C“, registracijske oznake [registarska oznaka], broj šasije/serijski broj:

JS1BM111400100261 bračna stečevina tužiteljice BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to svakog u ½ dijela.

IV. Nalaže se tuženiku RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nekretnina i to 73. suvlasnički dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-73) u naravi stan br. 91 na 4. katu, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja u ukupnoj površini od 36,53 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi nekretnine koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] u naravi UKRAJINSKA ULICA, STAMBENA ZGRADA, ZAGREB, UKRAJINSKA ULICA 9, 11, 13, 15 površine 852 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb, Općinskog suda u Novom Zagrebu predstavlja bračnu stečevinu tužitelja BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Nalaže se tuženiku RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime kupoprodajne cijene za nekretninu i to 73. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-73) u naravi stan br. 91 na 4. katu, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja u ukupnoj površini od 36,53 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi nekretnine koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] u naravi UKRAJINSKA ULICA, STAMBENA ZGRADA, ZAGREB, UKRAJINSKA ULICA 9, 11, 13, 15 površine 852 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb, Općinskog suda u Novom Zagrebu isplati tužiteljici BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 45.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 9. kolovoza 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za, svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

VI. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 5.000,00 eura za period od 23. veljače 2024. do 20. veljače 2025., kao i u dijelu kojim tužiteljica potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.000,00 eura za period od 17. rujna 2023. do 20. veljače 2025.

VII. Nalaže se tužiteljici BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak postupka u iznosu od 7.400,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.600,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi se pred ovim sudom vodi parnični postupak radi razvoda braka stranaka pod poslovnim brojem P Ob-263/2023 koji brak je sklopljen 29. studenoga 2018. u Splitu. Tužiteljica i tuženik nisu postigli sporazum o podjeli bračne stečevine stoga tužiteljica podjelu bračne stečevine potražuje u sudskom postupku. Također ističe da je bračna zajednica tužiteljice i tuženika p restala 1. rujna 2023.

1.2. Tuženik je u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik 73. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-73) u naravi stan br. 91 na 4. katu, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja u ukupnoj površini od 36,53 m2, [adresa], i to u razdoblju trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika odnosno od 22. veljače 2021. do 10. kolovoza 2023. Iako je na toj nekretnini tuženik u zemljišnim knjigama bio upisan kao isključivi vlasnik nekretnine ona nesumnjivo predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka jer da je predmetna nekretnina kupljena i prodana u vrijeme trajanje bračne zajednice parničnih stranaka. Za potrebe namirenja kupoprodajne cijene nekretnine u iznosu od 70.000,00 eura je podignut kredit u Privrednoj banci Zagreb d.d. u iznosu od 67.000,00 EUR, koji anuiteti su otplaćivani iz zajedničkih sredstava parničnih stranaka. Nekretnina je prodana 8. kolovoza 2023. za 90.000,00 eura. Stoga, tužiteljica potražuje ½ iznosa kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu u iznosu od 90.000,00 EUR koja je u trenutku prodaje predstavljala bračnu stečevinu parničnih stranaka.

1.3. Nadalje, tužiteljica ističe da je tuženik netom prije prestanke bračne zajednice sa tužiteljicom kupio nekretninu i to 6. suvlasnički dio: 13/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) u naravi Trosobni stan u potkrovlju površine 55,58 čm. Iako je ta nekretnina kupljena vlastitom imovinom tuženika odnosno tuženik je za potrebe namirenja kupoprodajne cijene u iznosu od 150.000,00 eura podigao stambeni potrošački kredit u istom iznosu tužiteljica ističe da je za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka isplaćena kapara za tu nekretninu u iznosu od 5.000,00 EUR i to iz zajedničkih sredstava parničnih stranaka 21. lipnja 2023. pa s obzirom na to tužiteljica potražuje ½ iznosa plaćene kapare za predmetnu nekretninu u iznosu od 5.000,00 EUR koja je u trenutku isplate predstavljala bračne stečevinu parničnih stranaka.

1.4. U tijeku trajanja bračne zajednice 2. travnja 2021. tužiteljica i tuženik kupili su osobno vozilo marke Nissan Qashqai, registracijske oznake [registarska oznaka], broj šasije/serijski broj: SJNFAAJ11U1459904, a 8. kolovoza 2023. motor marke „SUZUKI INTRUDER VL 800 C“, registracijske oznake [registarska oznaka], broj šasije/serijski broj:

JS1BM111400100261. Automobil i motor su kupljeni zajedničkim sredstvima stranaka i to tako da je od iznosa kupoprodajne cijene koje su stranke stekle prodajom nekretnine na adresi [adresa], u ukupnom iznosu od 90.000,00 EUR otplaćen leasing za osobno vozilo marke Nissan Qashqai u iznosu od 105.900,00 kn odnosno 14.055,35 EUR, te kupljen motor marke „SUZUKI INTRUDER VL 800 C“ čija je kupoprodajna cijena iznosila 7.500,00 EUR. Slijedom toga predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje da je navedena imovina bračna stečevina stranaka svakog u ½ dijela, te kojom se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati polovicu iznosa vrijednosti stana u iznosu od 45.000,00 eura te polovicu kapare za drugi kupljeni stan u iznosu od 2.500,00 eura.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da se pred ovim sudom vodi postupak razvoda braka u predmetu P Ob-263/2023 dok sve ostalo osporava. Stranke su 9.3.2020. podnijele sporazumni zahtjev za razvod braka te se tužiteljica vratila živjeti u [adresa], zemlju čija je državljanka u kojoj je od tada bez prestanka boravila do srpnja 2021.g. Predmetni postupak se vodio pod posl.br. R1 Ob-559/2020, a nije okončan iz procesnih razloga. U srpnju 2021.g. su se stranke pomirile i pokušale nastaviti s brakom dok su u kolovozu 2022.g. ponovno podnijeli prijedlog za sporazumni zahtjev za razvod braka, u kojem su oboje naveli da nemaju zajedničke imovine.

2.2. U vrijeme kupnje stana u [adresa] (prosinac 2020.g.) parnične stranke nisu bile u bračnoj zajednici te je tuženik predmetnu nekretninu kupio samo za sebe i svoje potrebe jer u to vrijeme nije više živio u bračnoj zajednici sa tužiteljicom, pa predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu u smislu već se radi o vlastitoj imovini tuženika. Tuženik je u cijelosti samostalno otplaćivao kredi t za predmetnu nekretninu, a i taj kredit je zatvoren prodajom predmetne nekretnine u kolovozu 2023.g. Također ističe i da je tužiteljica u prijedlogu za sporazumni razvod braka od 24.08.2022., koji je zaprimljen na ovaj sud 29.08.2023. te raspoređen u ovosudni predmet R1 Ob-559/2020 i sama navela kako stranke nemaju zajedničke imovine i samim time se usuglasila da je predmetni stan vlastita imovina tuženika. Tuženik je izvan trajanja bračne zajednice stekao vlasništvo stana na temelju pravnog posla (titlus) i upisom u zemljišne knjige (modus), bez obzira što nije otplatio kredit kad su stranke ipak nastavile bračnu zajednicu u srpnju 2021.g. no on je ušao u bračnu zajednicu s tim stanom kao svojom vlastitom imovinom te tužiteljica nema stvarnopravna ovlaštenja na toj nekretnini niti u tom smislu na polovicu vrijednosti kupoprodajne cijene predmetne nekretnine. Bračna stečevina nije niti automobil Nissan Quashquai, reg. ozn. [registarska oznaka] jer ga je tuženik kupio dok nije bio u bračnoj zajednici s tužiteljicom i isti je koristio te danas koristi isključivo on za svoje potrebe. Motor „SUZUKI INTRUDER VL 800 C“ je tuženik kupio za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tužiteljicom, ali novcem koji predstavlja njegovu vlastitu imovinu, pa tužiteljica nema prvo potraživati suvlasništvo na ime bračne stečevine. Također, predmetni motor je tuženik prodao za iznos od 4.000,00 EUR, pa tužiteljica nema pravni interes potraživati suvlasništvo jer motor više nije u vlasništvu tuženika.

2.3. Potraživanja tužiteljice na ime kapare za stan u [adresa] tužitelj priznaje u tom dijelu tužbeni zahtjev odnosno isti priznaje točku IV. tužbenog zahtjeva te je suglasan da kapara od 5.000,00 EUR predstavlja bračnu stečevinu.

3. Podneskom od 21. veljače 2025. tužiteljica konačno postavlja tužbeni zahtjev i to tako da povrh utvrđenja da su motorna vozila bila bračna stečevina stranaka traži i isplatu polovice vrijednosti tih vozila budući da su u međuvremenu prodana i više nisu tuženikovo vlasništvo te potražuje isplatu 5.000,00 eura za osobno vozilo marke Nissan Qashqai i 2.000,00 eura za motor marke SUZUKI INTRUDER VL 800 C.

4. Budući da je tuženik u odgovoru na tužbu izrijekom priznao dio tužbenog zahtjeva to je sud donio djelomičnu presudu na temelju priznanja poslovni broj P Ob- 315/2023-33 od 16. svibnja 2025. koja je pravomoćna 5. lipnja 2025., a kojom je odlučeno o isplati iznos od 2.500,00 eura tuženici na ime kapare za stan u [adresa].

5. Predmet spora u daljnjem tijeku postupka je utvrđenje da su nekretnina u naravi stan u [adresa] u [adresa], i dvije pokretnine i to auto marke Nissan Qashqai i motor Suzuki Intruder bračna stečevina stranaka i to svake stranke u ½ dijela te isplata polovice vrijednosti navedenih stvari budući da su i stan i automobil kao i motor prodani te više nisu u vlasništvu tuženika, odnosno tuženica potražuje isplatu polovine vrijednosti tvrdeći da su navedene stvari kupljene za vrijeme trajanja braka sredstvima stečenim zajedničkim radom stranaka.

6.1. Između stranaka nije sporno da su sklopile brak 29. studenoga 2018. u Splitu kao i da se pred ovim sudom vodio postupak radi razvoda braka pod poslovnim brojem P Ob-263/2023 koji je pokrenut tužbom podnesenom 5. rujna 2023. kao i da je brak konačno razveden rješenjem ovoga suda poslovni broj R1 Ob-200/2024 od 13. ožujka 2024. koja rješenje je pravomoćno 3. travnja 2024., a to je učinjeno nespornim na pripremnom ročištu 22. siječnja 2025.

6.2. Među strankama nije sporno da su podnijele prijedlog za sporazumni razvod braka u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu 9. ožujka 2020 kao i da su u tom predmetu podnijele podnesak 24. kolovoza 2022. kojega je tužiteljica potpisala, a što je učinjeno nespornim na pripremnom ročištu 20. ožujka 2025.

6.3. Nije sporna niti činjenica da je sva imovina koja je predmet postupka stečena za vrijeme trajanja braka.

7. Među strankama je sporno je li za vrijeme trajanja braka u jednom ili više navrata došlo do prekida faktične bračne zajednice odnosno kad je za vrijeme trajanja braka stranaka faktična bračna zajednica bila u prekidu pa samim time i je li imovina koja je stečena za vrijeme trajanja braka stečena u vrijeme dok faktična bračna zajednica nije postojala.

8. Odredbom iz čl. 36. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19 i 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (st. 1.); bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili (st. 3.).

9. U dokaznom postupku sud je radi utvrđivanja spornih činjenica proveo uvid u isprave priložene spisu i to zk izvadak za nekretninu (list 9.-.11.), ugovor o kupoprodaji s tabularnom izjavom (list 12.-16.), ugovor o kupoprodaji s tabularnom izjavom (list 17. - 21.), zk izvadak (list 23.), ugovor o kupoprodaji (list 24.-28.), ugovor o kreditu (list 29.- 35.), potvrdu o uplati (list 36.), račun za leasing (list 37.), prometna dozvola (list 38.), ugovor o kreditu (list 48. -57.), kupoprodajni ugovor za motorno vozilo (list 74.), kupoprodajni ugovor za motor (list 75.), korespondenciju putem whatsapp poruka između stranaka (list 76., 91. -108.), izvršen je uvid u službene evidencije MUP-a o vlasništvu vozila (list 77.-78. i list 123.), e-mail (list 109.), pismo namjere (list 117.- 118.), od MUP-a je službenim putem pribavljen podatak o datumima ulaska i izlaska tužiteljice iz Republike Hrvatske (list 126.-127.), proveden je dokaz saslušavanjem parničnih stranaka (zapisnik na listu 153.-159.) i svjedoka KN, JN i ĐN (zapisnik na listu 203.-208.) te svjedoka DN, ON i VN (zapisnik na listu 216. -222.). Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-559/2020.

10. Tužiteljica je odustala od dokaznog prijedloga za saslušavanje svjedoka IN i ČN, dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušavanje svjedokinje MN.

11. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio činjenice iz kojih proizlazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Budući da nije sporno da je sva imovina koja je predmet postupka stečena za vrijeme trajanja braka, to je teret dokazivanja u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP- a da ta imovina nije dio bračne stečevine na tuženiku koji tvrdi da je do stjecanja imovine došlo za vrijeme faktičnog prekida bračne zajednice.

13. Na temelju provedenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je između stranaka došlo do prestanka bračne zajednice početkom 2020. godine koja je zatim obnovljena u travnju 2021. godine.

14. Prestanak bračne zajednice početkom 2020. godine tužiteljice osporava, te u svom iskazu navodi da je između stranaka bilo svađa i razmirica pa i da su povremeno živjeli odvojeno, ne spori da je u periodu od srpnja 2020. godine pa do svibnja 2021. godine bila u Ukrajini kod svoje majke, ali tvrdi da su stranke i dalje bile u bračnoj zajednici odnosno da se nije radilo o prekidu bračne zajednice već da je ona otišla u Ukrajinu da bi pomagala majci koja je tada imala zdravstvenih problema.

15. Nije sporna činjenica da je tužiteljica u Ukrajinu otišla u srpnju 2020. i da se vratila u svibnju 2021., tako navode u iskazu i ona i tuženik, a i proizlazi i iz izvoda evidencije MUP-a od 31. ožujka 2025. (list 126.) pribavljene službenim putem.

16. Sporno je je li između stranaka prekinuta bračna zajednica početkom 2020. godine.

17. Navedenu činjenicu sud je utvrdio iz isprava priloženih spisu kao i iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka.

18. Činjenica prekida faktične bračne zajednice proizlazi iz iskaza tuženika, svjedoka KN, JN, ĐN, ON.

19.1. Tuženik u svom iskazu jasno navodi da je prekinuo vezu s tužiteljicom i da je od početka 2020. godine bio u vezi s GN koja veza je trajala oko godine dana, tvrdi da je od veljače 2020. godine već živio s GN.

19.2. Sud u tom dijelu poklanja vjeru iskazu tuženika da je u periodu od godine dana bio u vezi s GN budući da iskazi svjedoka to potvrđuju.

19.3. Naime, svjedokinja KN, agentica za posredovanje u prometu nekretninama navodi da je u periodu kad je tuženik kupovao stan u [adresa] prilikom razgledavanja bila prisutna upravo ženska osoba imena GN, dok tužiteljicu nikada nije vidjela, kao što i svjedok ON potvrđuje da tužiteljicu ne poznaje dok je s tuženikom koji je od njega kupio stan bila prilikom razgledavanja prisutna druga ženska osoba kojoj ne zna ime. To potvrđuje i svjedok FN koji je bio u kontaktu kao radni kolega tuženika početkom 2021. godine i koji je naveo da mu je poznato da je tuženik bio u braku s tužiteljicom, a nakon toga u vezi s drugom ženskom osobom imena GN, što mu je poznato iz priče tuženika i činjenice da u stanu tuženika tada nije bilo nikoga, a vidio je fotografiju njegove tadašnje djevojke GN. Navedeni svjedoci nisu blisko povezani s tuženikom niti bi zbog bliskosti sud na koji način mogao posumnjati u njihovu vjerodostojnost i stoga njihova vjerodostojnost nije upitna pa im sud poklanja vjeru. Činjenicu prekida veze tužiteljice i tuženika i činjenicu da je tuženik bio u vezi s GN potvrđuje i svjedok ĐN koji je kum i prijatelj tuženika, pa utoliko njegova vjerodostojnost može biti upitna, ali mu sud u bitnom dijelu poklanja vjeru budući da njegov iskaz odgovara iskazima drugih svjedoka i ostale materijalne dokumentacije u spisu. U tom pogledu i svjedokinja DN, majka tužiteljice navodi da joj je poznato tko je GN i da je ona bila tuženikova ljubavnica, kao i činjenica da je sama tužiteljica navela da pozna tu osobu, ali da je ne zanima kakve je veze ona s tuženikom imala niti u kakvom su oni odnosu.

19.4. Činjenicu prekida faktične bračne zajednice potvrđuje i korespondencija stranaka i korespondencija tužiteljice i svjedoka ĐN putem mobitela u kojima se na više mjesta tužiteljica spominje kao tuženikova bivša partnerica.

19.5. Također, da je početkom 2020. godine došlo do faktičnog prekida bračne zajednice stranaka sud zaključuje i iz nesporne činjenice da je tužiteljica u srpnju 2020. godine otišla u Ukrajinu te da je netom prije odlaska dala otkaz na svom poslu u Zagrebu, da je sa sobom ponijela sve svoje osobne stvari, da se u Ukrajini zaposlila, a što sama tužiteljica navodi u svome iskazu, kao i da su stranke 9. ožujka 2020. potpisale prijedlog za sporazumni razvod braka koji je predan Općinskog građanskom sudu u Zagrebu i koji se predmet vodio pod poslovnim brojem R1 Ob-559/2020. Sud nije povjerovao tužiteljici u dijelu njezinog iskaza da su stranke cijelo vrijeme bile u kontaktu i da je ona u Ukrajinu otišla samo zato da bi pomagala bolesnoj majci budući da je to isključivo njezina tvrdnja sadržana u njezinom iskazu i nema uporišta u niti u jednom od svih preostalih dokaza.

20. Slijedom svega navedenoga sud nedvojbeno utvrđuje da je među strankama početkom 2020. godine, najkasnije u ožujku budući da su tada stranke potpisale prijedlog za sporazumni razvod braka, došlo do prekida faktične bračne zajednice.

21.1. S druge pak strane, sud je utvrdio i činjenicu da su stranke nakon tog prekida obnovile svoju faktičnu bračnu zajednice uzimajući u obzir da i sam tuženik u podnesku od 12. ožujka 2025. navodi da su stranke obnovile svoju vezu u travnju 2021. godine i da se tužiteljica u svibnju 2021. godine vratila u Hrvatsku. To također proizlazi i iz njegova iskaza u kojem tvrdi da je oko pet do šest mjeseci nakon odlaska tužiteljice u potpunosti s njome prekinuo kontakt da bi onda potom ponovno taj kontakt započeo, prvo putem poruka što je konačno rezultiralo dogovorom da će ponovno započeti vezu što je rezultiralo njezinim povratkom u svibnju 2021. godine. O navedenom svjedoči i preslika korespondencije među strankama putem mobitela i jamstveno pismo tuženika za povrata tuženice u Republike Hrvatsku (list 91. -109.) priloženo uz podnesak tužiteljice od 21. veljače 2025.

21.2. Iz iskaza stranaka nedvojbeno proizlazi da su nakon obnove veze ponovno živjeli zajedno od svibnja 2021. i to u stanu tuženika u [adresa]. Međutim, iako tužiteljica tvrdi da oni nakon toga vezu više nisu prekidali, iako su imali svađa i problema, tuženik pak tvrdi da bi oni potom opet prekidali vezu, i da je u određenim periodima on živio sam u stanu na Trešnjevci, da bi se potom vratio u stan u [adresa], pa da bi potom stranke opet određeni period i to oko 3 mjeseca prije definitivnog prestanka stranke opet živjele zajedno. Tuženik sam u svom iskazu navodi da su stranke u ljeto 2023. godine bile na ljetovanju u Crnoj Gori i potom u toplicama u Sloveniji, da je tužiteljica bila potpisnik ugovora za stan koji je on kupovao u [adresa].

21.3. Također, tužiteljica iskazuje da su stranke cijelo vrijeme do podnošenja tužbe za razvod braka u rujnu 2023. bez prestanka bile u faktičnoj bračnoj zajednici, to tvrde i svjedokinja DN kao i svjedokinja VN, predstavnica suvlasnika u [adresa] koja navodi da je stranke viđala zajedno od ljeta 2021. godine do ljeta 2023. godine. Činjenicu obnavljanja veze između stranaka potvrđuje i svjedok ĐN, ali on ne iskazuje pojedinosti, sjeća se da je veza obnovljena poslije travnja 2021., ali ne zna detalje o njezinom daljnjem trajanju.

22. Iz tako provedenih dokaza sud zaključuje da u stranke u travnju 2021. godine obnovile svoju vezu, kao i to da je njihova faktična bračna zajednica nedvojbeno okončana u rujnu 2023. podnošenjem tužbe za razvod braka. Međutim, činjeničnu tvrdnju tuženik da je njihova zajednica ponovno u navedenom periodu bila prekinuta sud nije mogao utvrditi sa sigurnošću budući da je jedini dokaz u tom pogledu iskaz tuženika koji po tom pitanju nije sasvim konzistentan budući da je i sam naveo da su se stranke u tom periodu opet bile pomirile i vratile zajedničkom životu.

23. Kao što je ranije navedeno, teret dokazivanja da je faktična bračna zajednica između stranaka bila u prekidu je na tuženiku, budući da su stranke u cijelom periodu bile u braku koji je razveden tek u 2024. godini pravomoćnom sudskom odlukom.

24. Budući da je jedini dokaz u tom pogledu tuženikov iskaz koji nije konzistetan, to mu sud nije poklonio vjeru, odnosno nije bilo sa sigurnošću moguće utvrditi da je došlo do prekida faktične bračne zajednice u periodu od travnja 2021. godine pa do rujna 2023. godine. U tom pogledu nije dovoljan niti dokaz da su stranke u kolovozu 2022. godine ponovno potpisale podnesak koji sudu dostavile sudu da žele razvod braka budući da su se nakon toga, po samim tuženikovim tvrdnjama u određenom periodu opet pomirile i vratile zajedničkom životu, tako da sud u tom pogledu nije mogao pokloniti vjeru tuženikovu iskazu, sve uzimajući u obzir da drugih dokaza u tom pogledu nije bilo.

25. Slijedom navedenoga utvrđenja da su stranke imale prekida faktične bračne zajednice koji je trajao najkasnije od ožujka 2020. godine do travnja 2021. godine, sva imovina koju je tuženik stekao u tom periodu nije bračna stečevina.

26. Budući da iz isprava priloženih spisu proizlazi da je stan u [adresa] u [adresa] tuženik stekao na temelju ugovora o kupoprodaji od 15. prosinca 2020. (list 12.-16.) i da je upisan kao vlasnik na temelju prijedloga za upis u zemljišnu knjigu od 22. veljače 2021. pod brojem Z-4485/21 (zk izvadak na listu 9.-11.) što znači da je vlasništvo upisom stekao 22. veljače 2021. (čl. 120. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV)).

27. Budući da je stan u [adresa] tuženik stekao za vrijeme faktičnog prekida bračne zajednica to navedena nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu pa je neosnovan i zahtjev da se utvrdi da je taj stan predstavljao bračnu zajednicu stranaka pa tako i zahtjev na isplatu polovine vrijednosti toga stana sve s obzirom na činjenicu da stan više nije u tuženikovom vlasništvu.

28. Također valja nadodati da je tuženik tu nekretninu stekao djelomično plaćanjem u gotovom novcu (iznos kapare) i djelomično kreditom podignutim kod Privredne banke Zagreb d.d. 15. prosinca 2020. (list 48. -57.). Obveze po kreditu tuženik je otplaćivao, što navodi u svome iskazu (list 158. spisa), i nakon obnavljanja faktične bračne zajednice s tužiteljicom pa sve do prodaje tog stana 8. kolovoza 2023. sukladno ugovoru o kupoprodaji (list 17. -22.) kad je iz kupoprodajne cijene zatvorio obvezu po kreditu koji je podignuo za kupnju tog stana (čl. 4. ugovora o kupoprodaji od 8. kolovoza 2023.).

29. U tom pogledu valja reći da iako tužiteljice nema osnovan stvarnopravni zahtjev u pogledu navedene nekretnine s obzirom na utvrđene činjenice, ona je postavila obveznopravni zahtjev usmjeren na isplatu polovice vrijednosti stana koji je u tom smislu neosnovan zato što stan kao takav u cijelosti ne predstavlja bračnu stečevinu. Obveznopravni zahtjev po drugoj pravnoj osnovi u smislu izvršenih plaćanja rata za otplatu stana za vrijeme trajanja faktične bračne zajednice koji bi predstavljalo njezino ulaganje u tuženikovo vlasništvo tužiteljica nije postavila, niti je u tom pogledu iznosila kakve činjenice ili predlagala dokaze radi utvrđivanja osnovanosti i visine zahtjeva po toj pravnoj osnovi.

30. Slijedom svega navedenoga, u odnosu na nekretninu koja je predmet spora, stana u [adresa] u [adresa], a koja je opisana u točki V. izreke, tužbeni zahtjev je neosnovan pa je presuđeno kao u točki V. izreke.

31. U odnosu na motorno vozila Nissan Qashqai ono je tuženik stekao na temelju ugovora o leasingu (list 37.) iz kojega je vidljivo da je taj ugovor sklopljen 2. travnja 2021. i da je potom tuženik otplaćivao rate leasinga što proizlazi iz njegovog iskaza da bi nakon toga u jednom trenutku, po svojim tvrdnjama iz svoje ušteđevine platio ostatak cijene.

32. Iz sadržaja ugovora o leasingu vidljivo je da na temelju njega tuženik još nije stekao pravo vlasništva, a da je istek ugovora po tom ugovoru trebao biti 2. travnja 2027.

33. Budući da je tuženik vlasništvo na temelju ugovora o leasingu stekao nakon obnove faktične bračne zajednice, ali da nije točno naveo niti dokazao kada ga je stekao u vlasništvo, da je tvrdio da ga je otplaćivao iz plaće i svojih sredstava, ali da iz dokaznog postupka nije moguće utvrditi sa sigurnošću niti kad ga je otplatio, niti u kojem iznosu, niti iz kojih točno sredstava budući da u tom pogledu od provedenih dokaza postoji samo njegov iskaz, da tužiteljica tvrdi da su ga stranke stekle zajedničkim radom kao bračnu stečevinu, da od podataka u spisu postoji samo ugovor kojim tuženik taj auto prodaje 22. veljače 2024. (list 74.), budući da je ugovor sklopljen nakon obnove faktične bračne zajednice i da je otplaćivan za vrijeme trajanja i braka i faktične bračne zajednice, to je na tuženiku bio teret dokaza da bi to motorno vozilo ili bilo stečeno iz sredstava koja ne potječu iz zajedničkog rada stranaka ili da je eventualno stečen u vrijeme prekida faktične bračne zajednice. U tom pogledu tuženik je dao samo svoj iskaz koji je proturječan iskazu tužiteljice i stoga sud čin jenice da je automobil stečen isključivo njegovim sredstvima tuženik nije dokazao (čl. 219. st. 1. ZPP-a) te je to toj činjenici sud zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), odnosno sud je zaključio da to vozilo predstavlja bračnu stečevinu.

34. Također, i u odnosu na motor Suzuki Intruder, iz provedenih dokaza uvidom u podatke MUP-a (list 77.-78.) proizlazi da je datum stjecanja 8. kolovoza 2023., dakle za vrijeme trajanja braka i faktične bračne zajednice te je i u tom pogledu teret dokazivanja da je tu pokretninu stekao sredstvima koja ne koja ne potječu iz zajedničkog rada stranaka na tuženiku. I u odnosu na tu pokretninu od dokaza imamo samo iskaz tuženika koji tvrdi da je taj motor stečen iz kapare koju je dobio prodajom stana u [adresa].

35. Iz ugovor o prodaji stana u [adresa] proizlazi da tuženik jest dobio 9.000,00 eura na ime kapare pri sklapanju ugovora, ali samo to ne dokazuje da je upravo tim novcem on kupio taj motor. Za navedeno postoji samo iskaz tuženika kojemu je suprotstavljen iskaz tužiteljice koja tvrdi da je sve stečeno zajedničkim radom stranaka pa je i u pogledu te pokretnine sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da je i motor bračna stečevina stranaka.

36. Slijedom svega navedenoga, sud je iz provedenih dokaza utvrdio da su motorno vozila Nissan Qahqai kao i motor Suzuki Intruder bračna stečevina stranaka, pa je na temelju odredbe iz čl. 36. st. 3. ObZ-a valjalo utvrditi da su stekli suvlasništvo u jednakim dijelovima budući da nitko od stranaka nije ustvrdio da bi drugačije ugovorili, pa je tako presuđeno u točkama I. i III. izreke.

37. Budući da među strankama nije sporno da je tuženik obje pokretnine prodao, a što proizlazi iz priloženih kupoprodajnih ugovora (list 74.-75.) i to Nissan Qahqai za 10.000,00 eura 22. veljače 2024., a motor Suzuki Intruder za 4.000,00 eura 16. rujna 2023. to tužiteljica, budući da stvari koje su bile bračne stečevina više nisu u tuženikovom vlasništvu te sada više ne može realizirati stvarnopravni zahtjev, ima prema tuženiku obveznopravni zahtjev na ime isplate novčanog iznosa u visini polovine vrijednosti pokretnina koje su u trenutku stjecanja bila bračna stečevina stranaka.

38. Budući da između stranaka nije sporno da su pokretnine prodane za navedeni iznos i to motor praktički neposredno nakon prestanka bračne zajednice i automobil pet mjeseci nakon prestanaka faktične bračne zajednice, to je osnovan tužiteljičin zahtjev za isplatu polovine iznosa odnosno za automobil 5.000,00 eura, a za motor 2.000,00 eura na ime naknade štete za raspolaganje pokretninama koje se upisuju u javne upisnike, a bez njezine suglasnosti, sve na temelju odredbe iz čl. 37. st. 2. i 3. ObZ-a koji iznos predstavlja visinu vrijednosti tužiteljičinog suvlasničkog udjela.

39. Slijedom navedenoga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica od tuženika potražuje isplatu 5.000,00 eura na ime naknade štete za prodano motorno vozilo Nissan Qashqai i 2.000,00 eura na ime naknade štete za prodani moto Suzuki Intruder pa je presuđeno kao u točkama II. i IV. izreke u dijelu zahtjeva na ime isplate glavnice.

40. Tužiteljica potražuje i zakonske zatezne kamate na navedene iznos i to od dana kad je tuženik otuđio navedene pokretnine.

41. Međutim, odredbom iz čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok je odredbom iz čl. 183. st. 2. ZOO-a propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje (st. 1.), a ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze (st. 2.).

42. Dakle, tužiteljica u konkretnom slučaju ima pravo na zatezne kamata od dana podnošenja zahtjeva za isplatu na ime naknade štete, a to je učinjeno u ovoj pravnoj stvari podneskom od 21. veljače 2025. kojim je preinačena tužba i postavljen zahtjev za isplatu. Ovdje valja dodati da se tuženik preinaci nije protivio nego se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi čime se smatra da je tuženik pristao na preinaku tužbe (čl. 190. st. 3. ZPP-a) zbog čega sud nije posebnim rješenjem odlučivao o dopuštenosti tako učinjene preinake tužbe.

43. Slijedom navedenoga, tuženiku je valjalo naložiti da plati tuženici zakonske zatezne kamate na utuženi iznos od dana podnošenja zahtjeva odnosno 21. veljače 2025. pa je tako presuđeno u točkama II. i IV. u pogledu dosuđenog tijeka zateznih kamata, odnosno valjalo je odbiti zahtjev za isplatu zateznih kamata za period do dana podnošenja zahtjeva pa je tako presuđeno u točki VI. Izreke.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP -a budući da su stranke djelomično uspjele u sporu s time da je tuženik uspio u većem omjeru (87%) budući da je zahtjev odbijen za iznos glavnice od 45.000,00 eura uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 52.000,00 eura.

45. Tuženiku su primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT), a sukladno postavljenom troškovniku (list 224.) priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu te podnesaka 12. ožujka 2025. i 9. siječnja 2026., po 500 bodova za svaki (Tbr. 8./1 OT u vezi Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištima 22. siječnja 2025., 20. ožujka 2025., 23. listopada 2025., 4. veljače 2026. i 5. veljače 2026. po 500 bodova za svako (Tbr. 9/1 u vezi Tbr 7/1 OT), ukupno 4000 bodova, odnosno 8.000,00 eura što uz pripadajući PDV od 2.000,00 eura ukupno iznosi 10.000,00 eura.

46. Navedeni iznos opravdanih tuženikovih troškova od 10.00,00 eura zatim je valjalo staviti u omjer uspjeha u sporu koji se dobije kad se od njegovog omjera uspjeha u sporu (87%) odbije tužiteljičin omjer uspjeha u sporu (13%) što ukupno iznosi 74% pa ukupan tuženikov osnovani trošak iznosi 7.400,00 eura

47. Slijedom navedenoga je tuženiku valjalo priznati ukupan iznos troška od 7.400,00 eura, dok je ostatak od zahtjeva za trošak od 2.600,00 eura do ukupno zatraženih 10.000,00 eura valjalo odbiti kao neosnovan pa je o troškovima postupka odlučeno kao pod točkama VII. i VIII. izreke presude.

U Zagrebu 11. lipnja 2026.

S u d a c:

Petar Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.