Pn-184/2019-87

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužitelja ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Mislav Milas, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70., koje zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, EA, odvjetničke vježbenice kod Deana Rahana, odvjetnika u Supetru, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da sa osnova neimovinske štete plati tužitelju iznos od 4.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14.06.2018.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da sa osnova imovinske štete zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći plati tužitelju iznos od 371,62 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14.06.2018.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da na ime imovinske štete plati tužitelju iznos od 39,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da sa osnova ugovora o osiguranju temeljem police osiguranja o d nezgode broj 1510-173084283, isplati tužitelju osigurninu u iznosu od 530,89 EUR (5% osigurnine ugovorene za slučaj trajnog invaliditeta) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 14.06.2018.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

i

r i j e š i o  j e

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I. kojim zahtijeva isplatu neimovinske štete u iznosu preko 4.000,00 eura do iznosa od 7.299,75 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.680,05 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je 7. travnja 2019. zaprimljena je tužba tužitelja protiv tuženika, radi naknade štete u iznosu od 60.000,00 kuna ( 7.963,37 eura¹) na ime neimovinske štete, 3.500,00 kuna (464,52 eura¹) na ime imovinske štete i 15 % osigurnine ugovorene za slučaj trajnog invaliditeta, koji iznos se tužitelj obvezao odrediti nakon što tuženik dostavi tražene podatke o osigurnini.

2. U tužbi se navodi da se 7. travnja 2017. u 13,45 sati u Ulici bračka cesta ispred Srednje škole "Bol" dogodila prometna nezgoda na način da je tužitelj prilikom izlaska iz autobusa registarskih oznaka [registarska oznaka], marke "Setra S 416 GT" izgubio ravnotežu i zapeo , te pao na kolnik uslijed čega da je zadobio tjelesne ozljede, a sve iz razloga što vozač predmetnog autobusa nije vidio tužitelja da izlazi pa da je krenuo sa vožnjom i zatvaranjem vrata autobusa pije nego što je isti izašao iz autobusa. Vozač navedenog autobusa da nije primijetio što se dogodilo te je nastavio sa vožnjom te je tek naknadno obaviješten o predmetnom štetnom događaju. Naknadno da je vozač autobusa razgovarao sa tužiteljevom majkom te joj rekao da nije vidio tužitelja da izlazi jer mu je sunce udarilo u retrovizor, a da je vidio da bi stao i odmah mu pomogao. Također se navodi da su očevici ovog štetnog događaja dva tužiteljeve prijatelja koji su se iste prigode vozili s tužiteljem u tom autobusu te mu pomogli nakon nezgode. Dalje se navodi da je predmetni štetni događaj prijavila dr. HA i to nadležnoj PP radi eventualnog daljnjeg postupanja, međutim na traženje PP Brač da mu je dostavila dopis u kojem se navodi da je predmetni događaj prijavljen od dr. HA, međutim da se prema njihovim utvrđenjima nije radilo o prometnoj nezgodi jer da se autobus nije kretao u vrijeme pada tužitelja, što da nije točno. Tužitelj ističe da tijek događaja i nastanak štetnog događaja može potvrditi tužitelj, kao i navedeni svjedoci očevici te tužiteljeve majka koja je razgovarala s vozačem autobusa. Prema podacima odgovornog autoprijevoznika AUTOTRANS d.o.o., predmetni autobus da je bio osiguran kod tuženika policom obveznog osiguranja od auto odgovornosti broj 4012584294 i policom osiguranja putnika u slučaju nezgode broj 1510-173084283. Zbog predmetnog štetnog događaja tužitelju da je povrijeđeno pravo osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, koja povreda da se manifestirala trpljenjem fizičkih bolova, nelagodnosti i neugodnosti tijekom liječenja, te trpljenjem duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti i straha. Tužitelju su zbog zadobivene ozljede lijevog koljena zaostale trajne zdravstvene posljedice u vidu otežanih i ograničenih kretnji +, bolnosti pri dužem stajanju na jednom mjestu, hodanju i opterećenju, a isti više da ne može ni trčati, zbog čega da je trajno uskraćen u svakodnevnim životnim aktivnostima. S obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaj, a osobito imajući u vidu godine života u

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _

kojima je povreda zadobivana (18 godina)) buduće zanimanje tužitelja za koje se školuje (student fizioterapije) tužitelju da pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 60.000,00 kuna. Također se navodi da je tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja pretrpio i imovinsku štetu u iznosu od 3.500,00 kuna zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći koja da mu je bila potreban u trajanju od 100 sati, pri čemu cijena jednog sata iznosi 35,00 kuna prema podacima Doma za starije i nemoćne osobe Lovret. Konačno, ističe se da je uslijed predmetnog osiguranog slučaja zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja kao osiguranika u svojstvu putnika po polici nezgode zaostao trajni invaliditet u visini od 15 % radi čega da mu pripada isplata alikvotnog iznosa osigurnine. Navodi se da se tužitelj 14. lipnja 2018. godine obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete i isplate osigurnine do danas da mu šteta kao ni osigurnina nisu isplaćeni. Stoga, tužitelj predlaže kao u tužbenom zahtjevu.

3. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 25. travnja 2019. tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi kako je neposrednim dokazima odmah nakon redovite obavijesti prema policiji od strane javne hitne medicinske pomoći nadležna Policijska postaja Brač u obradi predmeta utvrdila da autobus nije bio u pokretu kada je tužitelj pao i ozlijedio se pa da nije riječ o prometnoj nezgodi . Tužitelj da je nakon sedam – osam mjeseci od nezgode angažirao odvjetnika radi naknade štete pa da nužno pokušava izokrenuti kako bi autobus bio u pokretu, na koje okolnosti predlaže saslušanjem svoje majke koja da je navodno čula od vozača autobusa verziju događaja koja tužitelju ide u korist te navodnih svjedoka događaja za koje ne vjeruje da su evidentirani u policijskoj obradi. Poziva se na stajalište Vrhovnog suda RH izraženo u odluci Rev 2577/14 od 4. rujna 2018. tre praksu Županijskog suda u Splitu Gžx-189/14, Gžp-1027/14, Gžnš 325/13, Gžnš 155/15.

4. Podneskom od 21. siječnja 2022. tužitelj je, a nakon provedenih dokaza medicinksim vještačenjem uredio tužbeni zahtjev na način da istim u točki I. zahtijeva isplatu iznosa od 55.000,00 kuna (7.299,75 eura¹) s osnova neimovinske štete zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2018. do isplate, u točki II. iznos od 2.800,00 kuna (371,62 eura¹) s osnova imovinske štete zajedno sa zateznim kamatama od 14. lipnja 2018. do isplate, u točki III. iznos od 300,00 kuna (39,82 eura¹) na ime imovinske štete zajedno sa zateznim kamatama od 21. rujna 2020. te u točki IV. iznos od 5 % osigurnine ugovorene za slučaj trajnog invaliditeta s osnova police osiguranja uslijed nezgode (nesretnog slučaja) broj 1510-173084283, zajedno sa zateznom kamatom od 14. lipnja 2018. Tužitelj točkom V. tužbenog zahtjeva traži i naknadu parničnog troška. Nadalje, tužitelj je podneskom od 16. siječnja 2023. uredio tužbeni zahtjev uslijed uvođenja EUR-a kao službene valute u RH te promjene kamatne stope, na način da iznose navedene u uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 21. siječnja 2022. sada potražuje u eurima, s tim da u točki IV. tužbenog zahtjeva specificira iznos osigurnine s osnova ugovora o osiguranju temeljem police osiguranja od nezgode na način da potražuje iznos od 530,89 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

5. Podneskom od 24. veljače 2026. tužitelj je naveo da smanjuje iznos kojeg potražuje s osnova pravične novčane naknade postavljene u točki I. tužbenog zahtjeva na način da sada potražuje isplatu iznosa od 4.000,00 eura, umjesto 7.299,75 eura s osnova neimovinske štete zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev onako kako je specificiran u podnesku od 16. siječnja 2023. , odnosno 21. siječnja 2022. ostao nepromijenjen. Podneskom od 25. veljače 2026.

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _

tuženik je naveo kako je tužitelj podneskom od 24. veljače 2026. djelomično povukao tužbu, te je naveo da se istome ne protivi, ali potražuje trošak. Ovakvo disponiranje tužitelja u podnesku od 24. velajče 2026. i po ocjeni ovog suda predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a kako se tuženik istom nije protivio to je sud točkom I. ovog rješenja utvrdio povlačenje temeljem odredbe članka. čl. 193. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

6. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom čitanjem potvrde MUP-PU Splitsko Dalmatinska PP Brač broj 511-12-25-02-40/47-2017 od 22. rujna 2027. godine, i dopisa MUP-PU Splitsko Dalmatinska PP Brač broj 511-12-25-02-49/6-2017 od 12. prosinca 2017., odštetnog zahtjeva od 14. lipnja 2018., dopisa tuženika od 17. srpnja 2018., medicinske dokumentacije tužitelja , fotografija (list 32 – 34 spisa), službena zabilješka MUP-PU Splitsko Dalmatinska od 7. travnja 2017., policu osiguranja od nezgode broj 1510-173084283, tablica za utvrđivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode), dopisa Doma za starije i nemoćne Lovret od 15. ožujka 2021., medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima za ortopediju Marinku Ercegu i psihijatriju Nikoli Sikirici, dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za ortopediju Marinku Ercegu, prometno tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Jozi Šitumu, čitanjem vještva stalnog sudskog vještaka za ortopediju Marinka Ercega od 20. listopada 2020. i stalnog sudskog vještaka za psihijatriju Frane Sikirice od 16. listopada 2020., dopunskog vještva vještaka za ortopediju Marinka Ercega od 25. kolovoza 2021., prometno tehničkog vještva stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila Joze Šituma od 18. kolovoza 2025., saslušanjem svjedoka AA, UA, JA, IA, te saslušanjem tužitelja

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala uslijed nezgode koja se dogodila 7. travnja 2017. u mjestu Bol, kada je kao putnik izlazio iz autobusa, pao te zadobio tjelesne ozljede.

9. Nije sporno da se tužitelj tuženiku obratio odštetnim zahtjevom te zahtjevom za isplatu osigurnine 14. lipnja 2018. zbog predmetnog štetnog događaja, kao i da je tuženik dopisom od 17. srpnja 2018. u cijelosti otklonio takav zahtjev tužitelja.

9.1. Među strankama se u tijeku postupka ukazala spornom osnova tužbenog zahtjeva, prvenstveno dinamika nastanka predmetne nezgode s obzirom na tvrdnju tuženika da autobus iz kojeg je tužitelj izlazio kritičnog dana nije bio u pokretu, posljedično odgovornost tuženika za nastalu štetu, te visina tužbenog zahtijeva.

10. Sud je u tijeku postupka, a na okolnost utvrđenja dinamike nastanka predmetne nezgode, izveo dokaze temeljem kojih su utvrđene pravno odlučne činjenice koje se navode u nastavku.

10.1.Čitanjem Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko dalmatinske, Policijske postaje Brač, broj: 511-12-25-02-40/47-2017 od 22. rujna 2017.utvrđeno je da je doktorica HA prijavila toj postaji 7. travnja 2017. u 14,40 sati, da se toga dana u 13,45 sati u Ulici bračka cesta ispred srednje škole “Bol“

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _

učenik ŠA (1998.) izlazeći iz autobusa pao na pod i zadobio tjelesne ozljede te je upućen na daljnju hospitalizaciju u KBC Split.

10.2. Čitanjem dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko dalmatinske, Policijske postaje Brač, broj: 511-12-25-02-49/6-17 od 12. prosinca 2017. utvrđeno je da je navedena policijska postaja odgovorila na otpis punomoćnika tužitelja kako su 7. travnja 2017. u 14,40 sati zaprimili dojavu da je tužitelj zadobio povrede prilikom izlaska iz autobusa, što je evidentirano u navedenoj postaji, međutim da je od strane policijskih službenika utvrđeno da je autobus u trenutku ozlijede nije bio u pokretu što znači da se u konkretnom slučaju nije radilo o prometnoj nesreći.

10.3. Čitanjem Službene zabilješke Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko dalmatinske, Policijske postaje Brač, od 7. travnja 2017. utvrđeno je da je ista sastavljena 7. travnja 2017. u prostorijama PP Brač u svezi predmetnog događaja, da je u službene prostorije toga dana u 17,55 sati pristupio JA iz [adresa] te izjavio kako je toga dana vozio autobus reg. Oznaka [registarska oznaka] na relaciji G. Humac – Bol učenike srednje škole, a pri iskrcaju učenika u 13,40 sati na stanici kod škole u Bolu da se iskrcalo tridesetak učenika i kad je vidio da su svi izašli da je zatvorio prednja i zadnja vrata te je krenuo dalje i pri povratku vidio jednog učenika kako šepa te ide prema školi, a poslije da je čuo da je ŠA prilikom zatvaranja pokušao izaći te je koristeći silu uspio izaći iz autobusa.

10.4. Čitanjem prijave Zavoda za hitnu medicinu SDŽ od 7. travnja 2017. utvrđeno je da je tužitelj zaprimljen kod toga zavoda 7. travnja 2017., da je doveden od strane tima 3 Gornji Humac ispred trajekta u [adresa] te je upućen sanitetskim vozilom u pratnji roditelja na HKP, tom prilikom da su postavljene kramarove udlage na ruku i nogu, a prema njegovoj izjavi da je pri izlasku iz autobusa pao, istegnuo lijevo koljeno i udario desnu podlakticu, pri tome da mu je autobus prešao preko palca lijeve noge, ne može saviti lijevo koljeno, a palac lijeve noge da je otečen i bolan.

10.5. Čitanjem dopisa tvrtke Autotrans d.d. utvrđeno je da je kritičnog dana autobusom „Setra S416GT“ reg. Oznake [registarska oznaka] upravljao vozač UA iz [adresa], a koje vozilo je na dan štetnog događaj nesporno bilo osigurano kod tuženika.

10.6. Svjedok ZA u svom je iskazu naveo kako je kritičnog dana imao školu u popodnevnoj smjeni te ih je autobus iskrcao na autobusnoj stanici na predjelu Voždovac gdje se nalazi škola te kada se autobus zaustavio oni da su izašli na zadnja vrata, s tim da je prvi izašao Š, nakon njega on, a tužitelj da je bio posljednji, s tim da je prilikom njegovog izlaska autobus krenuo, a budući da se nalazio na nizbrdici tužitelj da je pao zbog ubrzanja autobusa na asfalt. Naveo je da je autobus krenuo dalje, međutim on da se okrenuo na pumpnu stanicu koja da je udaljena od mjesta događaja cca 200 metara, i tada da je vozač vidio što se dogodilo. On da je tužitelja vidio kako leži na podu, te su javili školi da je tužitelj pao, nakon čega ga je profesor odveo u ambulantu u Bolu. Svjedok se ne sjeća što se dalje dogodilo, a misli da nisu zvali policiju, poznato mu je da se tužitelj dugo oporavljao i da nije dolazio u školu. Posebno upitan naveo je da se radilo o regularnom Autotrans autobusu, s prednjim i zadnjim vratima, a autobus da se zaustavio na regularnoj cesti, koja je bila nakošena odnosno da se radi o nizbrdici, a bubamarama na strani pločnika, a autobus da se zaustavio točno ispred makadamske ceste koja vodi od ceste do škole, a da je kritičnog

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _

dana iz autobusa izašlo otprilike tridesetak putnika. Posebno je naveo da je prošlo cca 5 sekundi od njegovog izlaska iz autobusa do tužiteljevog, on da je nije vidio trenutak kad je tužitelj pao, jer je bio okrenut prema školi, a kada se okrenuo tužitelj da je već pao, a autobus već krenuo.

10.7. Svjedok JA u svom je iskazu naveo da je on vozio autobus kritičnog dana kada se dogodila predmetna nezgoda, vozio je djecu iz okolnih sela [adresa] u [adresa] te je prije ulaza u Bol gdje je znak škola zaustavio autobus na desnu stranu gdje nema opasnosti od prometa. Naveo je da u autobusu sada imaju mala zrcala za pregled putnika, a prije da su imali velika pa se sve dobro vidjelo, a on da je toga dana mislio da su svi putnici izašli te je išao zatvoriti vrata. Naveo je da nije vidio tužitelja da je zapeo niti da je pao već kada se okrenuo nakon 300-400 metara vidio je djecu kako stoje na trotoaru te su mu rekli da je pao. Učenici da su otišli u školu , a on da je nakon što je odvozio svoju redovnu liniju otišao na PP Brač dati izjavu. Nakon toga je nazvao ravnateljicu i pokušao doći do majke tužitelja koja mu je rekla da je tužitelj „ruvina koljeno. Naveo je da vjeruje da je tužitelj pao dok su se vrata zatvarala i da je pao na trotoar, a nakon događaja da je vidio da ŠA šepa i ide prema školi, a djeca da su mu pomagala i vodili ga u školsku zgradu. Naveo je da je sreo tužitelja, njegovu majku i oca, s njima da je korektnim odnosima budući mu je žao što se sve to dogodilo, a poznato mu je da tužitelj operirao koljeno. Kada je svjedoku pokazan službena bilješka na listu 49 spisa naveo je da tužitelj tom prigodom nije koristio silu kako to piše u bilješci te je pojasnio da vrata autobusa ako ih samo takneš vračaju se i otvaraju, a tom prigodom da nije čuo da je netko vikao „stani“, „čekaj“ i sl. Naveo je da je senzor na vratima namješten tako da pri zatvaranju na dodir vrata se vračaju nazad, a kada se vrata zatvore nije ih moguće na silu otvoriti, jer ona tada zabrave.

10.8. Svjedok BA, inače policajac koji je sastavio službenu bilješku koja prileži spisu na listu 49, u svom je iskazu naveo da se sjeća da je JA kritičnog dana došao prijaviti događaja, međutim zbog proteka vremena da se ne može sjetiti detalja. Inače službene bilješke da sastavlja na način da unosi ono što osobe izjave.

10.9. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se kritičnog dana vozio učeničkom linijom koja kreće u 12,30 iz [adresa] prema Pučiščima pa u Bol, te je oko 13,45 sati došao na Voždovac, mjesto iskrcaja gdje ih vozač svaki put iskrca ispred škole, te je zajedno sa svojim prijateljima odlučio izaći zadnji na zadnja vrata. Prvo da je izašao Š, pa ZA pa iza njega on, napravio je prvu i drugu stepenicu kada su se vrata već zatvorila a, a autobus je već bio kretao, te je on ispao iz autobusa, odnosno vrata su se zatvarala, udarila su ga, a autobus je već bio kretao te je on ispao iz autobusa. Naveo je da su ga vrata dotakla na desnu ruku, rame, nadlakticu te je on ispao iz vozila i udario pri padu u lijevo koljeno, onda da se dočekao na desnu ruku, a prsima odnosno stomakom da je pao na bubamaru Naveo je da se u tom trenutku zaoralo na desnu stranu pri padu i da je malo ostalo da mu autobus kotačem pređe preko gležnja. Naveo je da su mu prijatelji pomogli ustati, te su ujedno zvali ravnateljicu i razrednicu, nakon čega su ga profesor KA i njegov prijatelj Š vozili do ambulante u Bolu. Naveo je da je u ambulanti čekao hitnu pomoć iz Gornjeg Humca, a za to vrijeme da su ga posjetili dva policajca koji su ga pitali je li se to dogodilo gdje nema autobusne stanice, što im je on potvrdio te su mu policajci nakon toga zaželjeli sreću. U [adresa] da su ga ukrcali na trajekt, te su mu nakon toga u bolnici u Splitu stavili gips te je nakon toga ležao kod svoje tete dva tjedna. Na rendgenu da se ništa nije vidjelo, pretragom

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _

CTP-a da su mu ustanovili rupturu mediskusa i oštećenje koloturnog ligamenta te su mu rekli da mora hitno na operaciju jer bi inače mogao nositi protezu. Operiran je 23. kolovoza 2017., na način da mu je odstranjen 2/3 mediskusa, a oštećenje da je trajno, te ništa ne može što se tiče rekreativnog sporta, oprije da je igrao basket ali da sada više to ne može. Naveo je da je na vrijeme pomakao nogu da mu ne pođe kolo, ali da ga je guma okrznula po palcu, međutim da nema nikakvih posljedica. Naveo je da ga policija nije pitala ima li svjedoka događaja, samo da su ga pitali gdje se to dogodilo.

10.10. Svjedok IA u svom je iskazu naveo da je kritičnog dana on prvi izašao iz autobusa na zadnja vrata, potom ZA, a nakon tužitelj. Kada se uputio prema školi, okrenuo se da vidi gdje je tužitelj te ga je vidio kako on ispada iz autobusa, sjeća se da ga je vidio kako pada na pod, a tada da je vikao od bolova i držao se za nogu. Naveo je da je autobus krenuo s otvorenim vratima, i da se to događalo svakodnevno. Nakon toga da su oni otišli po profesore pa su nakon toga on, tužitelj i ravnateljica otišli u ambulantu. Kako je tužitelj otišao na hitnu pomoć, on da se vratio na nastavu. Dodatno je naveo da je u autobusu kritičnog dana bilo trideset do pedeset učenika, da se radi o autobusu koji ima prednja i zadnja vrata. Svjedok je naveo da je tužitelja zadnji put vidio prije sat vremena prije svjedočenja, da su zajedno popili kavu, pričali su malo o ovom događaju, tužitelj da mu je rekao kako izgleda su budući da mu je prvi put, te mu je rekao da odgovora što ga se pita.

10.11. U postupku je sud, a na okolnost dinamike nastanka predmetne nezgode izveo dokaz prometno tehničkim vještačenjem predmetne nezgode te je stalni sudski vještak za cestovni promet Jozo Šitum dostavio u sudski spis 18. kolovoza 2025. svoj nalaz i mišljenje u kojem između ostalog navodi kako policijski službenici PP Brač nisu obavili očevid prometne nesreće zbog čega nije sačinjen ni zapisnik o očevidu, situacijski plan ni fotodokumentacija očevida, već samo službena zabilješka koju je koristio u izradi nalaza i mišljenja. Također, vještak iznosi mišljenje glede načina nastanka prometne nesreće kako se autobus Setra kretao kolnikom Braćlke ceste, južnim kolničkim trakom, iz smjera zapada u smjeru istoka, nakon čega se zaustavio uz južni rub kolnika gdje se obavljao iskrcaj putnika, a putnik je izlazio iz autobusa na stražnja vrata, niz stepenice autobusa koje se nalaze ispred vrata. Vještak je prema podacima u spisu, iskazu vozača, putnika i svjedoka saslušanih u ovom postupku naveo kako je tehnički održivo da je u trenutku kada je putnik bio u blizini vrata koja su se zatvarala i kada je autobus lagano kretao nakon zaustavljanja, došlo do udara istih u tijelo putnika zbog čega se putnik destabilizirao i pao na kolnik između autobusa i nogostupa uz južni rub kolnika gdje je zadobio tjelesne ozljede. Vještak je naveo kako na autobusu Setra nisu nastala mehanička oštećenja, a na mjestu događaja od strane policije nisu pronađeni nikakvi materijalni tragovi koji se mogu dovesti u svezu s ovom prometnom nesrećom pa da se mogući opisani nastanak prometne nesreće temelji isključivo na podacima iz spisa, odnosno iskazima sudionika prometne nesreće, zbog čega se ne može detaljnije analizirati. Konačno, vještak je po pitanju preglednosti ceste naveo kako je u vrijeme nastanka predmetne nezgode bio dan, te je mogućnost uočavanja, odnosno duljina puta horizontalne preglednosti s obzirom na geometrijske elemente ceste, u području mjesta nezgode da je bila najmanje oko 200-220 m, a konstruktivni elementi ceste i njezino geometrijsko pružanje da nisu imali nepovoljan utjecaj na način zaustavljanja autobusa i mogućnost uočavanja putnika do strane vozača, te je ujedno naveo kako je vozač autobusa korištenjem unutarnjih i vanjskih zrcala, mogao vidjeti putnike i pratiti tijek izlaska putnika iz autobusa na stražnjim vratima.

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _

10.12. Konačno, za navesti je da je vještak za ortopediju Marinko Erceg u svom vještačkom nalazu i mišljenju od 20. listopada 2020. očitujući se o tome jesu li predmetne ozljede kod tužitelja mogle nastati iz vozila u pokretu ili iz zaustavljenog vozila naveo kako je teško za vjerovati da bi mladi i zdravi muškarac od osamnae st godina koji se aktivno bavio sportom pri izlasku iz autobusa, koji se ne kreće, jednostavno pao na cestu i teško se ozlijedio, te je po njegovom sudu tužitelj pao i zadobio spomenute ozljede jer je pao iz vozila u pokretu, čija vrata nisu bila zatvorena a vozač da nije primijetio da još netko treba izići pa da je krenuo prije nego što su se vrata zatvorila. Tužitelj da je tada požurio izići, a kako je iskočio okomito na smjer kretanja autobusa, zbog sile inercije da je izgubio ravnotežu i pao, zadobivši spomenute ozljede.

10. Iz rezultata ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj 17. travnja 2017. u mjestu Bol, na otoku Braču zadobio višestruke tjelesne ozljede i to na način da je prilikom izlaska iz autobusa osiguranog kritičnog dana kod tuženika, pao na kolnik između autobusa i nogostupa uz južni rub kolnika, i to uslijed toga što se vozač predmetnog autobusa, nakon zaustavljanja na mjestu prije ulaza u Bol na kojem su se putnici iskrcavali, nije u potpunosti uvjerio da su svi putnici sigurno izašli iz autobusa te je krenuo sa vožnjom i zatvaranjem vrata autobusa prije nego li je tužitelj izašao iz autobusa. Ovakav utvrđenja suda prvenstvo proizlaze iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, čijim iskazima sud u cijelosti vjeruje jer su njihovi iskazi prvenstveno u međusobnom suglasju, a i tužitelj i svjedoci su iskazivali životno, uvjerljivo i logično, pa se njihovi iskazi cijene vjerodostojnima. Naime, sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim jer je tužitelj iskazivao životno i logično, a sve činjenice koje je naveo se u potpunosti podudaraju s navodima koje je iznio na Zavodu za hitnu medicinu SDŽ na kojem je primljen neposredno nakon ozljeđivanja, a što je sve evidentirano u prijavi tog Zavoda upućenoj Policijskoj upravi 7. travnja 2017. Osim toga, njegov iskaz je u suglasju s navodima svjedoka iznesenima u tijeku postupka, pri čemu je sud pri utvrđivanju načina nastanka predmetne nezgode posebno cijenio iskaza svjedoka JA, vozača koji je kritičnog dana upravljao autobusom osiguranim kod tuženika, a koji je u svom iskazu naveo kako vjeruje da je tužitelj pao na "trotoar" dok su se vrata zatvarala, dok je odnosu na navode koje je iznio policiji, a koji su evidentirani na Službenoj bilješci od 7. travnja 2017. naveo kako tužitelj tom prigodom nije koristio silu kako to piše u bilješci te da se vrata autobusa ako ih samo takneš vračaju i otvaraju, iz čega se nameće logičan zaključak i ovom sud kako tužitelj kritičnog dana nije koristio silu kako bi izašao iz autobusa, i time eventualno doprinio nastanku štetnog događaja, kako to upire tuženik rijekom postupka, budući se vrata autobusa pri dodiru sama otvaraju, pa tužitelj nije ni trebao koristiti silu. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka JA, budući se radi o svjedoku koji je sudjelovao u predmetnoj nezgodi, pa su njegova saznanja neposredna, radi se o svjedoku koji nije ni u kakvom odnosu sa tužiteljem, pa samim time nije niti zainteresiran za ishod ovog postupka u korist tužitelja. Također, sud nalazi da su tvrdnje tuženika da autobus kritičnog dana u trenutku kada je tužitelj izlazio iz autobusa ne bi bio u pokretu, zbog čega da se u konkretnom slučaju ne bi radilo uopće o prometnoj nezgodi za koju bi bio odgovoran tuženik, u cijelosti neosnovane. Naime, iako iz rezultata provedenog dokaznog postupka, i to prvenstveno iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku, proizlazi da nitko od svjedoka nije vidio trenutak izlaska tužitelja iz autobusa, nije životno niti logično za zaključiti da bi tužitelj prilikom izlaska iz autobusa koji je uredno bio zaustavljen s otvorenim vratima, pao i zadobio ozljede teškog karaktera kakve su opisane u medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu.

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _

Međutim, svakako je zaključak ovog suda da u konkretnom slučaju nije niti odlučna činjenica u postupku je li autobus bio u pokretu u trenutku kada je tužitelj ispao iz istoga, jer se u konkretnom slučaju nedvojbeno radi o vozilu koje je bilo u uporabi jer se autobus kritičnog dana nedvojbeno koristio upravo za svrhu za koju je namijenjeno, a to je prijevoz putnika, te je motor konkretnog autobusa zasigurno radio budući je vozač autobusa netom nakon pada tužitelja nastavio svoju vožnju, a što sve vrlo jasno proizlazi iz iskaz svjedoka te samog tužitelja. Konačno zaključak suda da se predmetna nezgoda dogodila na način kako je to utvrđeno iskazom tužitelja i saslušanih svjedoka dodatno je potkrijepljeno nalazom i mišljenjem vještaka za cestovni promet Joze Šituma koji se u svom mišljenju od 18. kolovoza 2025. izjasnio kako se autobus Setra kretao kolnikom Bračke ceste, južnim kolničkim trakom, iz smjera zapada u smjeru istoka, nakon čega se zaustavio uz južni rub kolnika gdje se obavljao iskrcaj putnika, pri čemu je tužitelj kao putnik izlazio iz autobusa na stražnja vrata, niz stepenice autobusa koje se nalaze ispred vrata te da je tehnički održivo da je u trenutku kada je tužitelj bio u blizini vrata koja su se zatvarala i kada je autobus lagano kretao nakon zaustavljanja, došlo do udara istih u tijelo putnika zbog čega se putnik destabilizirao i pao na kolnik između autobusa i nogostupa uz južni rub kolnika gdje je zadobio tjelesne ozljede.

11. Dakle, a imajući u vidu gornja utvrđenja ovog suda glede načina nastanka predmetne nezgode iz kojih očito proizlazi da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika, uzimajući pri tome i ozljede koje je tužitelj nedvojbeno zadobio kao posljedicu predmetne nezgode, to je zaključak ovog suda da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju naknadu za štetu koju isti trpi kao posljedicu predmetnog štetnog događaja.

12. Naime, tužitelj je u predmetnom štetnom događaju sudjelovao kao putnik, te se kao putnik u vozilu smatra trećom osobom po pitanju odgovornosti za štetu izazvanu motornim vozilom u pokretu pa ima pravo izbora hoće li štetu pokušati nadoknaditi od prijevoznika temeljem ugovora o prijevozu osoba po čl. 697. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) ili od vlasnika autobusa odnosno njegovog osiguravatelja temeljem čl. 1071. st. 1. ZOO- a, jer vlasnik autobusa odnosno njegov osiguravatelj po čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) odgovara po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu nastalu trećim osobama upotrebom motornog vozila i to prema pravilima objektivne odgovornosti i bez obzira na krivnju po čl. 1069. st. 1. i 1071.st.1. ZOO-a.

13. Nadalje, odredbom članka 19. st. 1. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je člankom 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

14. Odredbom članka 1095. st.1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _

15. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva u postupku je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima za ortopediju Marinku Ercegu i za psihijatriju Nikoli Sikirici.

16. Iz vještačkog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ortopediju Marinku Ercegu utvrđeno je kako je tužitelj, vozeći se autobusom na liniji [adresa] – [adresa], pri izlasku iz autobusa pao i ozlijedio desnu ruku i lijevo koljeno, te je na temelju dokumentacije u spisu, te pregledom tužitelj sudski vještak zaključio kako je tužitelj u spomenutom događaju ozlijedio lijevo koljeno i desnu ruku, da je liječenje započeto sadrenom imobilizacijom koljena i prevojem desne ruke, da su bolovi u desnoj ruci brzo popustili i nisu ostavili nikakve posljedice, dok je dodatnom dijagnostikom (magnetnom rezonancom) utvrđeno da je u desnom koljenu došlo do rupture –razdora lateralnog meniskusa, što je zahtijevalo operacijsko liječenje u smislu artoskopskog odstranjivanja dijela oštećenog meniskusa, da je osobno kod tužitelja prilikom pregleda našao da isti ima bolove u lijevom koljenu pri izvođenju čučnja, te da ima krepitacije patela (ivera) koje vještak povezuje s udarcem u koljeno prilikom pada, zbog čega da tužitelj ne može prakticirati bavljenje sportom niti rekreacijski, da će kod tužitelja uslijed toga što mu je odstranjen dio lateralnog meniskusa neminovno tijekom vremena dovesti do većeg i ranijeg oštećenja zglobnih hrskavica lijevog koljenskog zgloba, što da već klinički i intraoperationem pokazuje početak oštećenja zglobnih hrskavica. Stoga, vještak zaključuje da je kod tužitelja zaostalo trajno oštećenje odnosno umanjenje životne aktivnosti uzrokovanom ozljedom meniskusa i početnim oštećenjem zglobnih hrskavica lijevog koljena, a koje cijeni u ukupnom iznosu od 5 %. Što se tiče bolova, vještak je mišljenja kako je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta tri sata nakon ozljede i dva sata nakon operacije, ukupno pet sati, bolove srednjeg intenziteta dva tjedna, a slabog intenziteta šest tjedana, dok je istome tuđa njega i pomoć bila potrebna dva tjedna po dva sata dnevno neposredno nakon ozljede te još tri tjedna po dva sata nakon operacije, ukupno pet tjedana po dva sata. Naruženja kod tužitelja nije bilo.

17. U svom vještačkom nalazu i mišljenju od 11. listopada 2020. stalni sudski vještak za psihijatriju Nikola Sikirica naveo je kako je iz dostupne medicinske dokumentacije i uvidom u zdravstveni karton nema elemenata na osnovu kojih bi se moglo konstatirati da su se kod tužitelja razvili određeni simptomi koji bi onda bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog psihičkog poremećaja prema MKB klasifikaciji bolesti. uzevši u obzir normalno psihološko reagiranje na stresnu situaciju kao što je u ovom slučaju vještak je naveo kako je mišljenja da je tužitelju trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju od oko pola minute, zatim da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od dva tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta do tri mjeseca.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka za ortopediju Marinka Ercega te vještaka za psihijatriju Nikole Sikirice kao stručne i objektivne te utemeljene na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, pri čemu ni stranke na ista nisu imali posebne primjedbe.

19. Polazeći od kvalifikatornih okolnosti iz citirane odredbe čl. 1100 st. 2. ZOO-a, i to jačine i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti te intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, te utvrđenog konkretnog činjeničnog stanja utemeljenog na nalazima i mišljenjima vještaka psihijatra i ortopeda,

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _

uzimajući u obzir prvenstveno kod tužitelja utvrđenu duljinu i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, straha, težinu i trajanje posljedica iskazanih u postotku od 5 %, te dodatno cijeneći utvrđene manifestacije negativnih posljedica od predmetnog štetnog događaja na njegovo psihičko i fizičko zdravlje, osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja, njegovu mladu dob, kao i neugodnosti i komplikacije koje je tužitelj imao u tijeku liječenja (podvrgavanje operacijskom zahvatu, podvrgavanje dijagnostičkim pretragama poput magnetne rezonance), te posljedice i neugodnosti koje trpi i danas, tužitelju bi za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripadala naknada u iznosu od 4.000,00 eura, koliko je tužitelj i zatražio podneskom od 24. veljače 2026. Tužitelju je na ovaj vid štete dosuđena zatezna kamata od 14. lipnja 2018. kada se isti obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, i to sukladno odredbi člankom 1103. ZOO-a kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

20. Nadalje, tužitelj potražuje i naknadu imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći, koja je istome prema nalazu i mišljenju vještaka ortopeda dr. Marinka Ercega bila potrebna u trajanju od ukupno pet tjedana po dva sata dnevno, pa je sud u cijelosti prihvatio takvo utvrđenje sudskog vještaka, pri čemu je visinu tog oblika štete sud utvrdio prema dopisu o cijenama usluga u Domu za starije i nemoćne osobe Lovret Ur.broj: 486/2021 od 15. ožujka 2021. iz koje proizlazi da cijena sata njege i pomoći u kući po ugovoru s korisnikom prema cjeniku Doma Lovret iznosi 40,00 kuna. Uzimajući u obzir navedene podatke, kao i utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka ortopeda prema kojem je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od sveukupno 70 sati, to je tužitelju na ime naknade za tuđu njegu i pomoć priznato sveukupno 371,62 eura, kako je to tužitelj i zatražio u tužbenom zahtjevu iz podneska od 24. veljače 2026. Međutim, kako je tužitelj dostavio u spis potvrdu Doma za starije i nemoćne Lovret od 15. ožujka 2021. u kojem se navode cijene sata pružanja nemedicinske njege za to vrijeme, ali ne i cijene sata u vrijeme kada je tužitelju pružana tuđa pomoć, to je sud istome dosudio zateznu kamatu na iznos od 371,62 eura računajući od presuđenja, kako je to odlučeno pod točkom II. izreke presude.

21. Tužitelj nadalje potražuje i naknadu troška obavljenog pregleda kod stalnog sudskog vještaka za ortopediju dr. Marinka Erecega a za potrebu vještačenja u ovom predmetu. Naime, tužitelj je u podnesku od 19. studenog 2020. naveo kako je za potrebe izvođenja dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku spec. ortopedu Marinku Ercegu napravio kod imenovanog vještaka pregled, te je uz isti dostavio nalaz imenovanog vještaka te račun od 21. rujna 2020. iz kojeg proizlazi da je za obavljenu uslugu morao platiti 300,00 kn (39,82 eura), pa kako se u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda radi o trošku koji je nastao kao posljedica predmetnog štetnog događaja istome je dosuđen zatraženi iznos od 39,82 eura, zajedno sa zateznim kamatama od 21. rujna 2020.

22. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva isplatu osigurnine s osnova ugovora o osiguranju temeljem police osiguranja od nezgode broj 1510-173084283 i to u iznosu od 5 % osigurnine ugovorene u slučaju trajnog invaliditeta za navesti je da je sud pregledom i čitanjem police osiguranja od nezgode broj 1510-173084283 sklopljene između tuženika i tvrtke Autotrans d.d. osiguranja utvrdio da su istom osigurani svi putnici u autobusima prema službenoj evidenciji osiguranika, pri čemu je ugovorena osigurana svota za smrt zbog nezgode u visini od 40.000,00 kn, dok je

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _

osigurana svota za trajni invaliditet 80.000,00 kn. S obzirom da je kod tužitelj kao u putnika u predmetnom autobusu osiguranom kod tuženika nedvojbeno nastao trajni invaliditete u visini od 5 % kao posljedica predmetnog događaja, a kako to uostalom proizlazi iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka specijaliste. Naime, iz glave XV. Noge, točke 204. Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode) tuženika proizlazi da je za operativno odstranjenje meniskusa propisan invaliditet do 5 %, sa slijedećom napomenom kako se za oštećenje meniskusa ne određuje trajni invaliditet. Osim toga, u postupku je izveden dokaz dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za ortopediju Marinku Ercegu, a na okolnost je li kod tužitelja zaostala trajna invalidnost kao posljedica predmetnog događaja, a prema tablicama invaliditete koje su sastavni dio police tužitelja te se u svom dopunskom medicinskom vještvu dostavljenom u sudski spis 25. kolovoza 2021. vještak pozvao na Glavu XV, Točku 204 i 205. Tablica Invaliditeta tuženika, doduše smatrajući navedene odredbe kontradiktornim, te iznio zaključak da u konkretnom slučaju ostaje pri svojoj procjeni kako se kod tužitelja radi o trajnom invaliditetu od 5 % kao posljedici ozljede lijevog koljena i operacijskog odstranjenja dijela lateralnog meniskusa.

23. U tom smislu je za navesti kako je odredbom članka 943. stavka 1. ZOO-a propisano da kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Nadalje, prema stavku 2. istog članka, ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (stavak 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (stavak 4).

24. Stoga, a uzimajući u obzir zaostali stupanj invaliditeta kod tužitelja u visini od 5 % utvrđen dopunskim vještačenjem stalnog sudskog vještaka za ortopediju, koja utvrđenja vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je vještak nalaz sačinio objektivno i stručno, pri čemu ni stranke nisu imale primjedbe na isti, kao i uzimajući u obzir osiguranu svotu u visini od 80.000,00 kuna (10.617,82 eura) u slučaju trajnog invaliditeta koja proizlazi iz sklopljene police tuženika i njegovog osiguranika, zaključak je suda da tužitelju pripada naknada na ime osigurnine s osnova sklopljenog ugovora o osiguranju temeljem police osiguranja od nezgode broj1510-173084283, i to u iznosu 530,89 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku, dakle od 14. lipnja 2018., a kako je to tužitelj zatražio u podnesku od 24. veljače 2026.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točkama I., II., III i IV. izreke presude.

26. U nastavku je sud odlučio o troškovima postupka.

27. O troškovima ovog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, u svezi s Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1. i 3., Tbr. 9, Tbr.

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _

46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa).

28. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora tužitelju je je sastav tužbe priznato 100 bodova, za pristup na ročišta od 2. srpnja 2019.,17. rujna 2019, 13. prosinca 2019., 8. srpnja 2020., 17. siječnja 2023., i 3. ožujka 2026., po 100 bodova, za pristup na ročišta od 29. siječnja 2020. i 25. studenog 2020. po 25 bodova, za sastav podnesaka od 4. srpnja 2019., 12. studenog 2019., 19. studenog 2020., 20. siječnja 2022., za sastav podnesaka od 16. siječnja 2023. i 24. veljače 2026. po 50 bodova (Tbr. 8.t.3. Tarife), te za sastav podnesak od 22. siječnja 2025. 25 bodova (Tbr. 8.t. 4. Tarife).

29. Dakle, tužitelju je priznato sveukupno 1 275 bodova, a kako vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife, tužitelju je priznat iznos od sveukupno 950,00 eura, što uvećano za trošak PDV od 25 % iznosi 2.550,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe tužbe i presude, sukladno članku 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) i T.br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj: 53/19) u ukupnom iznosu od 263,45 eura.

30. S obzirom da je tužitelj u postupku uspio sa 77,40 %, od tog postotka je oduzet postotak uspjeha tuženika u visini od 22,60 %, slijedom čega tužitelju od gornjeg iznosa pripada 54,80 %, što nominalno iznosi 1.541,77 eura kojem iznosu je bilo potrebno pribrojiti i troškove vještačenja u iznosu od 398,17 eura, 159,27 eura, 50,43 eura i 530,89 eura.

31. Dakle, tužitelju je priznat sveukupni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.680,05 eura, kako je to odlučeno pod točkom II. izreke rješenja.

32.Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 15. srpnja 2020. u kojem tužitelj dostavlja podatke o izabranom liječniku opće prakse budući je takav podataka tužitelj mogao dostaviti uz tužbu ili na nekom od ročišta, niti trošak sastava podnesaka od 23. lipnja 2021., 7. rujna 2021. i 13. veljače 2023. u kojima tužitelj dostavlja uplatnice, budući sud sam provjera izvršene uplate u računovodstvo, pa takav trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Tužitelju nije priznat ni trošak sastava podnesaka od 1. rujna 2020., 26. svibnja 2021 i 2. srpnja 2025. budući isti nisu bili nužni za vođenje ovog postupka, dok podnesak od 4. prosinca 2023. ne prileži spisu.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Supetru, 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

_ _ _ _ _ ___ ___ ___ ___ ___ ___ ___ _