REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-664/2021-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Sonji Živković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupan po zaposlenici tuženika IM, po generalnoj punomoći Su-822/11, radi utvrđenja usmene oporuke istinitom i pravno valjanom, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. travnja 2026., održane u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Sonje Živković, odvjetnice iz Zagreba i punomoćnice zaposlenice tuženika IM, po generalnoj punomoći Su-822/11, dana 11. lipnja 2019.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljica UM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Utvrđuje se da je usmena oporuka ostaviteljice pok. AM, rođ. AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođena **.**.1951., a preminula u Zagrebu 21. listopada 2019.g., od 18. listopada 2019. godine, koja oporuka je proglašena u ostavinskom postupku posl.br. O-7218/19, koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, na ročištu održanom dana 10. studenog 2020. godine, pod brojem Pi-657/2020, a kojom ostaviteljica pok. AM ostavlja svoj stan na adresi [adresa], UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], istinita i pravovaljana.
Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužiteljica je dana 04.02.2021. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja usmene oporuke istinitom i pravno valjanom, u kojoj tužbi navodi da je ona rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7218/19 od 08.12.2020. godine, upućena je da u roku od 30 dana po pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnični postupak protiv Grada Zagreba, OIB: 61817894937, radi utvrđenja činjenice da je istinita i pravovaljana usmena oporuka od 18. listopada 2019. godine, koja je proglašena na ročištu održanom dana 10. studenog 2020. godine pod brojem Pi-657/20, OGS u Zagrebu, a kojom ostaviteljica pok. AM ostavlja svoj stan na adresi [adresa], ovdje tužiteljici UM.
2. Pred ovim sudom vodi se, pod posl.br. O-7218/19, ostavinski postupak iza pok. AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem postupku je tužiteljica prijavila usmenu oporuku ostaviteljice, a koja oporuka je proglašena na zapisniku dana 10. studenog 2020. godine, pod brojem Pi-657/20, OGS u Zagrebu, koju činjenicu je Grad Zagreb, ovdje tuženik, kao nasljednik ošasne imovine, osporio. Dana 18. listopada 2019. godine sada pok. AM sačinila je usmenu oporuku pred svjedocima TM i PM.
3. Tužiteljica je bila bliska prijateljica s ostaviteljicom, sada pok. AM, pomagala joj je i skrbila o njoj koliko je to bilo potrebno, a sve prema njezinim željama i potrebama. Pok. AM i tužiteljica su još u srpnju 2019. godine kontaktirale odvjetnika TM te je pok. gđa AM tražila savjet u svezi imovinsko-pravnog raspolaganja svojom imovinom obzirom da je želja sada pok. AM bila ostaviti tužiteljici stan u [adresa], a zauzvrat primati njegu i skrb od tužiteljice uz odgovarajuću rentu, sve ovisno o njezinim potrebama.
4. Pok. AM bila je vlasnica stana, koji je evidentiran u zemljišnim knjigama odnosno knjizi položenih ugovora na njezino ime, u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo u 80,2/177,2 dijela.
5. Dana 18. listopada 2019. godine sada pok. AM javila se odvjetniku TM i inzistirala je da ju istog dana primi u svojoj kancelariji te je u poslijepodnevnim satima stigla u kancelariju u pratnji tužiteljice, koju je molila da ju otprati do odvjetnika kao podrška jer se osjećala jako loše. Tom prilikom pok. AM pristupila je u odvjetnički ured TM s namjerom da mu kaže svoju posljednju volju te je sačinila usmenu oporuku pred svjedocima, TM i PM, tada vježbenikom u uredu TM, a to je da stan na adresi [adresa], ostavlja svojoj prijateljici, UM, ovdje tužiteljici. Sada pok. AM nije bila u stanju niti voljna pisati niti sačekati da se eventualno sastavi kakvo pismeno jer se prema vlastitom kazivanju, i naočigled osjećala loše i bila nervozna te se nije željela zadržavati. Gđa. AM preminula je ubrzo nakon toga, te je prema službenim podacima preminula dana **.**.2019., u svom stanu. Naime, kako nije uspijevala kontaktirati sada pok. AM, tužiteljica je dana 24. listopada 2019. godine zatražila intervenciju policije te je u pratnji policije ušla u stan i ondje zatekla mrtvo tijelo pok. AM. Naknadno je utvrđeno da je pok. AM preminula prirodnom smrću uslijed zajedničkog učinka upale pluća i krvarenja unutar mozga.
6. Izvjesno je da su postojale izvanredne okolnosti zbog kojih je ostaviteljica pok. AM oporučila usmenim kazivanjem svoju posljednju volju pred svjedocima TM i PM te je stoga nedvojbeno da je usmena oporuka sada pok. AM od 18. listopada 2019. godine istinita i pravovaljana.
7. Slijedom navedenog predlaže se Sudu da se po provedenom postupku donese sljedeća presuda:
„Utvrđuje se da je usmena oporuka ostaviteljice pok. AM, rođ. AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], rođena **.**.1951., a preminula u Zagrebu 21. listopada 2019.g., od 18. listopada 2019. godine, koja oporuka je proglašena u ostavinskom postupku posl.br. O-7218/19, koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, na ročištu održanom dana 10. studenog 2020. godine, pod brojem Pi-657/2020, a kojom ostaviteljica pok. AM ostavlja svoj stan na adresi [adresa], UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], istinita i pravovaljana.
Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“ 8. U daljnjem tijeku postupka, tužiteljica se očitovala svojim podneskom od 19.07.2021. godine na tuženikov odgovor na tužbu, na način da su navodi tuženika iz odgovora na tužbu u cijelosti neosnovani.
9. Svjedoci usmene oporuke TM i PM su na jasan i nedvojben način iskazivali o izvanrednim okolnostima zbog kojih je ostaviteljica sačinila usmenu oporuku, a što je vidljivo iz iskaza svjedoka na ročištu održanom u ostavinskom postupku dana 10.11.2020. godine, OGS u Zagrebu, O-7218/2019, pa su time u cijelosti neosnovani navodi tuženika kako prilikom usmene oporuke nisu bili ispunjeni uvjeti, odnosno da nisu postojale izvanredne okolnosti.
10. Naime, upravo iz opisanih okolnosti proizlazi da pok. AM nije bila u stanju pisati jer je već prilikom pristupa u kancelariju odv. TM bila vidno iscrpljena te ista nije bila u stanju oporučiti niti u drugom obliku iskazati svoju posljednju volju te raspolagati imovinom.
11. Očigledno je da tuženik potpuno proizvoljno interpretira iskaze svjedoka na način koji odgovara tuženiku pa tako nepotrebno ističe očito, a to je da svjedoci nisu „neuke stranke“, i da bi svjedocima trebalo biti poznato kako se sastavlja pisana oporuka. Pok. AM bila je u lošem stanju te se predlaže saslušati svjedoke DM i BM, koji su s ostaviteljicom bili redovito u kontaktu, budući da je ista gotovo pa svakodnevno navraćala u hostel Chillout, u kojem su bili zaposleni, a koji se nalazio pored stana ostaviteljice. Također se predlaže saslušati dugogodišnju prijateljicu pok. AM, gđu. ĆM, koja je također bila u kontaktu sa pok. AM i kojoj je poznato njezino zdravstveno stanje u kritično vrijeme.
12. Tužiteljica navodi da je iz iskaza svjedoka usmene oporuke vidljivo da su iskazali kako je ostaviteljica bila vidno iscrpljena te da nije bio u stanju sačiniti oporuku u pisanoj formi pa se teoretiziranje tuženika o mogućnostima oporučivanja ukazuju nebitne za konkretan slučaj.
13. Očigledno je da su postojale izvanredne okolnosti zbog kojih ostaviteljica pok. U nije bila u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, te je stoga nedvojbeno da je usmena oporuka sada pok. AM od 18.10.2019. godine, pohranjena kod Naslovnog suda pod brojem Pi-657/20, istinita i pravno valjana. Nejasno je na koje okolnosti bi se trebali saslušavati svjedoci predloženi po tuženiku pa se tužiteljica istom protivi, pa se predlaže provesti dokaze predložene po tužiteljici te po provedenom postupku, tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti kao osnovane uz obvezu tuženika na naknadu troškova postupka tužiteljici.
14. U podnesku od 24.02.2022. godine tužiteljica navodi da ostaje kod tužbenog zahtjeva te svih navoda tužbe kao i navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka te predlaže provesti sve dokaze predložene po tužiteljici kako je određeno raspravnim rješenjem od 02.12.2021. godine.
15. Uvidom u priklopljeni ostavinski spis posl.br. O-7218/19, OGS u Zagrebu, razvidno je da su navodi tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti osnovani, te da isto tako nedvojbeno proizlazi da je usmena oporuka od 18.10.2019., proglašena u ostavinskom postupku na ročištu održanom 10.11.2020. i pohranjena u ovosudnu blagajnu pod brojem Pi-657/20, istinita i pravovaljana, a o svim relevantnim okolnostima sačinjenja usmene oporuke, svjedoci oporuke, čije saslušanje je predloženo i u ovom postupku, iskazivali su i u ostavinskom postupku na jasan i nedvojben način.
16. Kroz daljnji tijek postupka, tužiteljica svojim podneskom od 23.05.2022. godine napominje da su navodi tuženika iz podneska od 17.03.2022. su paušalni i ničim dokazani, te da su nejasni i neargumentirani navodi tuženika oko navodnog neis punjenja pretpostavki za navedeni oblik oporučivanja, kao i u pogledu predloženih svjedoka od strane tužiteljice.
17. S jedne strane tuženik se izjašnjava da nema saznanja o razlozima za saslušanje svjedoka OM, BM i ĆM, dok s druge strane predlaže saslušati HM, za kojeg je razvidno da ne stanuje na istoj adresi kao ostaviteljica već dapače u [adresa].
18. Tužiteljica je predložila prethodno spomenute svjedoke, među ostalim i radi uvida u stanje ostaviteljice AM u vrijeme sačinjenja oporuke, dakle i njezino zdravstveno stanje, a radi se o osobama koje su sa ostaviteljicom održavali redovito kontakte, periodički i u svakodnevnom kontaktu, i to ĆM kao njezina bliska prijateljica, a OM i BM kao zaposlenici hostela na adresi [adresa]. Pored toga, tužiteljica je predložila da se saslušanje svjedoka oporuke TM i PM te se ističe kako suprotno pogrešnom zaključivanju tuženika, upravo iz iskaza navedenih svjedoka, koji su iskazivali u ostavinskom postupku, OGS u Zagrebu, O-7218/2019, razvidno je da je ostaviteljica sačinila valjanu usmenu oporuku od dana 18.10.2019. I sama tužiteljica tog je dana posljednji puta vidjela ostaviteljicu te je ista također u tužbi predložena radi davanja iskaza o stanju ostaviteljice u vrijeme sačinjenja usmene oporuke.
19. Tužiteljica ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te kod prijedloga za provedbom svih predloženih dokaznih prijedloga pa se predlaže po provedenom dokaznom postupku tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice usvojiti u cijelosti uz obvezu tuženika na naknadu troškova postupka tužiteljici.
20. U daljnjem tijeku postupka, tužiteljica nakon izvođenja personalnih dokaza očituje se na tijek postupka i to podneskom od 19.03.2025. godine na način da ističe da izvedeni dokazi u ovom postupku nedvojbeno upućuju na zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, odnosno da usmena oporuka ostaviteljice pok. AM od 18.10.2019. istinita i pravovaljana.
21. Usmena oporuka je pravni institut koji je specifičan i kao takav sukladno zakonskim propisima primjenjiv je i u specifičnim okolnostima, za što je uvjet ispunjenje određenih zakonom propisanih pretpostavki. Prema ZN-u usmena oporuka valjana je, dakle, ukoliko je oporučitelj očitovao svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno prisutna svjedoka i u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije bio u stanju oporučiti na niti jedan drugi valjani način.
22. Zakon pa onda i sudska praksa, nalaže da se prilikom donošenja oduke o pravovaljanosti i istinitosti odnosno nevaljanosti i neistinitosti morao sagledati okolnosti svakog pojedinog slučaja.
23. Tužiteljica ustraje kod tvrdnje da je u konkretnom slučaju, u ovom postupku, ostaviteljica je sačinila usmenu oporuku dana 18.10.2019. u uredu odvjetnika TM i uz prisustvo odvjetaka i njegovog kolege PM, u popodnevnim satima, neposredno iza 16 sati u petak, te proizlazi da je preminula **.**.2019.god.
24. Iz iskaza oporučnih svjedoka TM i PM vidljivo je da je zdravstveno stanje ostaviteljice u vrijeme sačinjenja oporuke bilo izrazito loše, da je bila vidno onemoćala, a okolnosti u kojima je ostaviteljica dala svoju izjavu pred navedenim svjedocima, nedvojbeno ukazuju da su zakonske pretpostavke ispunjene te na valjanost i istinitost usmene oporuke.
25. U svojim iskazima kako u ostavinskom tako i parničnom postupku, svjedoci oporuke iskazuju i opisuju susret od 18.10.2019.god. sa ostaviteljicom u kancelariji g. TM, te je razvidno da ista nije tek spominjala o raspolaganju svojom imovinom već se radilo o vrlo konkretnoj izjavi volje - da želi svoj stan ostaviti u slučaju smrti i u svakom slučaju tužiteljici.
26. Tužiteljica navodi da TM zorno opisuje i iskazuje o teškom stanju u kojem je bila gđa. AM, kada ju je zadnji puta, tada, vidio, kako je bila blijeda, iscrpljena i malaksala te posebno ističe kako je taj drugi i posljednji puta ostaviteljicu bila vrlo nemirna, blijeda i nervozna, te u stanju u kojem nije smatrao profesionalno korektnim ponuditi išta na potpis, no pritom i svjesna svoje izjave i njezinog učinka te posljedica takvog raspolaganja, stoga smatra da se radilo o njezinoj izričitoj želji.
27. Također i PM opisuje zdravstveno stanje ostaviteljice te navodi da da je toga dana, kada je sačinjena usmena oporuka bila vrlo loše, da je bila u stanju u kojem bi bili u prilici ponuditi da nešto potpiše, no da je bila jasna da svoj stan želi ostaviti tužiteljici.
28. Tužiteljica iznosi tvrdnju da nije čudno da uslijed lošeg zdravstvenog stanja te naročito naglog pogoršanja zdravstvenog stanja, a možda i predosjećaja ili straha od smrti, ljudi imaju potrebu raspolagati svojom imovinom odnosno pobrinuti se da bude prenesena odnosno raspoređena u skladu sa njihovim željama i u skladu s njihovom voljom, a koja je u takvim slučajevima i posljednja volja. Iz iskaza oba svjedoka potpuno je jasno da se nije radilo o nikakvom budućem raspolaganju i općenitim željama već da je ostaviteljica dala konkretnu izjavu, koja je dana sada i za slučaju njezine smrti.
29. I sama tužiteljica tog je dana posljednji puta vidjela ostaviteljicu te je i sama iscrpno iznijela sve okolnosti svog odnosa i povezanosti s ostaviteljicom, o čemu su iskazivali i preostali svjedoci tužiteljice, kao i o stanju u kojem je bila 18.10.2019.god.
30. S druge strane, tuženik koji je tijekom postupka osporavao kako navode tužiteljice tako i dokazne prijedloge odnosno izvedene dokaze, svoje tvrdnje i prigovore nije ničime dokazao, a niti je opovrgnuo navode tužbe, pa da je tako očito je da je ostaviteljica pok. AM bila u izrazito lošem zdravstvenom stanju u vrijeme sačinjenja usmene oporuke od 18.10.2019.god. te je očito da je došlo do pogoršanja njezinog stanja.
31. Činjenica je da je ostaviteljica izjavila pred dva svjedoka svoju posljednju volju pa je time i subjektivni element ispunjena, a što je jasno vidljivo iz iskaza oporučnih svjedoka i iz ostavninskog i ovog parničnog spisa. Jednako tako, činjenica je, o čemu su iskazivali svjedoci i oporuke i ostali saslušani svjedoci, i to LM i OM, da je zdravstveno stanje ostaviteljice u kritično vrijeme zaista bilo loše, te se očigledno i naglo pogoršalo, uslijed čega je na koncu i preminula.
32. U podnesku od 06.03.2026. godine tužiteljica se opetovano očituje na tijek ovog parničnog postupka, te navodi da protivno navodima i mišljenju tuženika iznesenim tijekom postupka te u podnesku od 19.02.2025., upravo iz izjava oporučnih svjedoka proizlazi da je postojala i svijest i volja ostaviteljice za oporučnim raspolaganjem koje je utvrđeno u ostavinskom postupku sukladno proglašenoj usmenoj oporuci, koja je predmet raspravljanja u ovom postupku.
33. Tužiteljica napominje da Zakonom propisane izvanredne prilike, kao uvjet za valjanost usmene oporuke, proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, i to iskaza oporučnih svjedoka odvjetnika TM i PM, tada odvjetničkog vježbenika, a da tuženik, s druge strane, nije pružio niti jedan jedini dokaz, kojim bi potkrijepio svoje navode, odnosno iz kojeg bi proizlazila bila kakva podloga za osporavanje tužbenog zahtjeva u ovom postupku. Tuženik neargumentirano ukazuje na okolnost da je od utjecaja na valjanost usmene oporuke činjenica da su oporučni svjedoci pravne struke pa se protivno takvom pogrešnom mišljenju tuženika, upućuje na važeću sudsku praksu iz koje proizlazi da na pravnu valjanost usmene oporuke ne utječe okolnost što je ostaviteljica u trenutku sačinjenja usmene oporuke bila okružena pismenim ljudima pa niti okolnost da bi se radilo o osobama po obrazovanju pravnik.
34. Tužiteljica navodi da iz iskaza oporučnih svjedoka i same tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je ostaviteljica u kritično vrijeme bila izrazito loše, vidno onemoćala, ali je bila u stanju verbalizirati svoju želju, posljedično posljednju izjavu volje, ali da nije bila u stanju poduzimati ne više od toga te opisane okolnosti u kojima je ostaviteljica dala svoju izjavu pred navedenim svjedocima, nedvojbeno ukazuju da su zakonske pretpostavke za valjanost i istinitost usmene oporuke ispunjene.
35. U svojim iskazima kako u ostavinskom tako i parničnom postupku, svjedoci oporuke opisuju susret od 18.10.2019.god. sa ostaviteljicom te je razvidno da ista nije tek usputno spominjala raspolaganje svojom imovinom za slučaj smrti već se radilo o vrlo konkretnoj izjavi volje - da želi svoj stan ostaviti u slučaju smrti i u svakom slučaju upravo tužiteljici, te da je svjedok TM zorno opisao i iskazivao o teškom stanju u kojem je bila ostaviteljica, kada ju je zadnji puta vidio u svojoj kancelariji, kako je bila blijeda, iscrpljena i malaksala, a isto potvrđuje i svjedok PM koji opisuje zdravstveno stanje ostaviteljice vrlo loše, da nije bila u stanju i u prilici išta potpisivati, no da je bila jasna da svoj stan želi ostaviti tužiteljici.
36. Tužiteljica smatra da tuženik stoga pogrešno interpretira činjenicu odlaska ostaviteljice u odvjetničku kancelariju, jer upravo činjenica da je ostaviteljica imala jasnu namjeru regulirati svoje imovinsko-pravne odnose za slučaj smrti ukazuje da je postojala stvarna i ozbiljna volja da stan pripadne tužiteljici. Stoga naprotiv, u situaciji kada nije bilo moguće odmah u tom trenutku formalizirati pravni posao (ugovor) ostaviteljica je svoju volju izrazila usmeno pred svjedocima i takva situacija upravo odgovara svrsi instituta usmene oporuke.
37. Nije čudno da uslijed lošeg zdravstvenog stanja te naročito naglog pogoršanja istog, a možda i predosjećaja ili straha od smrti, ljudi imaju potrebu raspolagati svojom imovinom odnosno pobrinuti se da bude prenesena i raspoređena u skladu sa njihovim željama i u skladu s njihovom voljom, a koja se u takvim slučajevima ukazuje kao posljednja volja, a da je iz iskaza oba svjedoka potpuno je jasno da se nije radilo o nikakvom budućem raspolaganju i općenitim željama već da je ostaviteljica dala konkretnu izjavu, koja je dana sada i za slučaj njezine smrti.
38. S druge strane, tuženik koji je tijekom postupka osporavao navode tužiteljice kao i izvedene dokaze, svoje tvrdnje ni prigovore nije ničime dokazao, a time niti opovrgnuo navode tužbe, te da tuženik bez osnove tvrdi da je riječ o običnom razgovoru o raspolaganju imovinom, jer iz iskaza svjedoka proizlazi da je ostaviteljica izričito izrazila svoju volju o tome tko treba naslijediti njezinu imovinu, što predstavlja bitno obilježje posljednje izjave volje.
39. Jasna i nedvosmislena izjava posljednje volje za slučaj smrti i razgovor o budućem raspolaganju nisu pravno isto, pa prema tome nema osnove za navode tuženika, jer tužiteljica tvrdi da se radi o upravo izjavi posljednje volje.
40. S obzirom na sve dosada provedene dokaze te time raspravljene i utvrđene relevantne okolnosti koji upravo potvrđuju osnovanost tužbenog zahtjeva, tužiteljica predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz dosudu troškova postupka tužiteljici na teret tuženika. Trošak potražuje prema troškovniku koji je do zaključenja glavne rasprave dostavila u spis, te na te troškove tužiteljica potražuje i zateznu kamatu od presuđenja pa do plateža.
41. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava navode tužbe u cijelosti.
42. Naime, predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje istinitosti i valjanosti usmene oporuke sada pok. AM od 18. listopada 2019. Odredbom čl. 37. st.1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/03,163/03, 127/13) propisano je da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku. Budući da ni iz činjeničnih navoda tužbe niti dokaza priloženih uz tužbu ne proizlazi da su u vrijeme sačinjenja usmene oporuke postojale izvanredne okolnosti kao osnovna pretpostavka za navedeni oblik oporučivanja, usmena oporuka od 18. listopada 2019. ne može biti istinita i pravno valjana. Tuženik navodi da tako tužbeni navod da je dana 18. listopada 2019. sada pok. AM pristupila u odvjetnički ured TM s namjerom da iskaže svoju posljednju volju, ali da nije bila u stanju niti voljna pisati niti sačekati da se eventualno sastavi kakvo pismeno, jer se osjećala loše i bila nervozna, nisu razlozi koji bi ukazivali na postojanje izvanrednih okolnosti (u subjektivnom i objektivnom smislu) zbog kojih ostaviteljica nije mogla izjaviti svoju posljednju volju ni u jednom drugom valjanom obliku, npr. pisanom oporukom ili javnom oporukom.
43. Ako je ostaviteljica AM bila u stanju pristupiti u odvjetničku ured s namjerom da iskaže svoju posljednju volju, onda je logično da sastavi pisanu ili javnu oporuku, a ne usmenu oporuku pred svjedocima, posebno uzimajući u obzir da su ti svjedoci odvjetnik i odvjetnički vježbenik, koji nisu neuke stranke, već naprotiv, osobe koje imaju stručna znanja za sastav pisane oporuke.
44. Tuženi se ne protivi prijedlogu tužitelja da se saslušaju tužiteljica, predloženi svjedoci oporuke PM i TM i po potrebi provedu drugi dokazi radi utvrđivanja zdravstvenog stanja ostaviteljice u vrijeme sačinjenja usmene oporuke.
45. Tuženik također predlaže eventualno saslušati HM PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. na okolnost zdravstvenog stanja ostaviteljice budući da je imenovani, a prema navodima tužiteljice i svjedoka u ostavinskom postupku iza pok. AM, Posl. broj: O-7218/2019 suvlasnik stana u [adresa], odnosno koji je navodno kupio dio stana od ostaviteljice AM, a koji stan je ujedno predmet nasljeđivanja.
45. Slijedom navedenog, usmenu oporuku pok. JM od 18. listopada 2019. tuženik ne smatra pravno valjanom i istinitom iz gore navedenih razloga te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.
46. U daljnjem tijeku postupka, tuženik svojim podneskom od 17.03.2022. godine navodi da iz priklopljenog ostavinskog spisa je razvidno da se pred ovim sudom pod posl. brojem: O-7218/19 vodio ostavinski postupak iza pok. AM, rođ. **.**.1951., a umrle **.**.2019., koji postupak je trenutno u prekidu do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka, na koji je upućena tužiteljica radi utvrđenja da je usmena oporuka ostaviteljice od 18.10. 2019. istinita i pravovaljana. Iz priklopljenog ostavinskog spisa razvidno je da je iza pok. AM utvrđeno rodoslovlje, ostavinska imovina, da je na ročištu održanom 10.11.2020. proglašena usmena oporuka ostaviteljice od 18.10.2019. te da su saslušani svjedoci poruke PM i TM.
47. Tuženik napominje da iz navedenog ostavinskog spisa nikako ne proizlazi da je tužbeni zahtjev u gornjoj pravnoj stvari osnovan, odnosno, da je usmena oporuka od 18.10.2019. istinita i pravovaljana, kako to navodi tužiteljica u svom podnesku od 24.2.2022., jer navedeno tužiteljica tek treba dokazati u ovome postupku.
48. Tuženik ističe kako iz iskaza svjedoka oporuke koji su saslušani u tijeku ostavinskog postupka ne proizlazi da su u vrijeme sačinjenja sporne oporuke bile ispunjene zakonske pretpostavke za navedeni oblik oporučivanja, odnosno da su postojale izvanredne okolnosti (u subjektivnom i objektivnom smislu) koje propisuje Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine 48/03, 163/03, 127/13, 33/15 i 14/19), pa tuženik i nadalje ostaje kod odgovora na tužbu i dosadašnjih navoda i prijedloga, ne protivi se saslušanju svjedoka oporuke PM i TM, dok u odnosu na saslušanje po tužiteljici predloženih svjedoka DM, ĐM i ĆM odluku prepušta sudu, jer nema saznanja na koju bi se okolnost navedeni svjedoci trebali saslušati.
49. Tuženik ujedno ostaje kod prijedloga da se po potrebi sasluša SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na okolnost zdravstvenog stanja ostaviteljice, obzirom na to da je imenovani, prema podacima iz ostavinskog spisa, suvlasnik stana u [adresa], na kojoj adresi je stanovala i ostaviteljica, zbog čega je za pretpostaviti da bi navedeni svjedok mogao imati saznanja o zdravstvenom stanju ostaviteljice ili drugim činjenicama važnim za ovaj postupak.
50. Obzirom da tužiteljica za sada nije dokazala osnovanost tužbenog zahtijeva u gornjoj pravnoj stvari, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.
51. U daljnjem tijeku postupka, nakon provođenja personalnih dokaza, tuženik svojim podneskom od 19.02.2025. godine navodi da se očituje na dosadašnji tijek postupka i ističe da je predmet ovog sudskog spora utvrđenje da je usmena oporuka ostaviteljice AM od 18. 10.2019. istinita i pravovaljana, te tuženik opetovano naglašava da je usmena oporuka izvanredni oblik oporučivanja, odnosno oblik oporučivanja za koje Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine 48/03, 163/03, 127/13, 33/15 i 14/19) predviđa da je dopušten samo u slučaju postojanja izvanrednih okolnosti i to u subjektivnom i objektivnom smislu. Koje bi to izvanredne okolnosti bile zbog kojih ostaviteljica nije mogla izjaviti svoju posljednju volju, osim usmeno, tužiteljica nije dokazala.
52. Iz dokaza koji su do sada provedeni u postupku, odnosno iz priklopa ostavinskog spisa iza pok. AM te saslušanja svjedoka PM i TM, kao svjedoka oporuke, ĆM, ŽM, SM i MM te saslušanja tužiteljice, ne može se zaključiti da su na dan 18.10.2019. postojale izvanredne okolnosti koje bi opravdavale usmeni oblik oporučivanja, odnosno nema dokaza da je usmena oporuka uopće nastala.
53. Činjenica da je ostaviteljica tijekom života spominjala da će svoju imovinu (stan) ostaviti tužiteljici nema značaj usmene oporuke.
54. Također treba podsjetiti da kod oporučitelja mora postojati svijest i volja da oporučuje da bi bio zadovoljen opći uvjet za valjanost bilo koje oporuke, a kod usmene oporuke moraju još biti zadovoljeni i posebni uvjeti, pa ako bi se radilo samo o razgovoru ili dogovoru na koji način bi se moglo raspolagati imovinom, to također nema značaj usmene oporuke.
55. Uz navedeno, prema postojećoj sudskoj praksi prihvaćen je stav da da bi usmena oporuka bila valjana kada ostavitelj zbog iznimnih prilika nije u mogućnosti sastaviti pismenu oporuku, a ne kad je to za oporučitelja bilo lakše i jednostavnije.
56. Tuženik ukazuje kako iz izjava saslušanih svjedoka usmene oporuke, TM i PM, u čiji odvjetnički ured je ostaviteljica navodno pristupila s namjerom sastava ugovora o doživotnom uzdržavanju, proizlazi da ona ipak, ne znamo iz kojih razloga, nije bila u stanju ni voljna potpisati ugovor, a što nikako sada, kad predmetni ugovor nije potpisan, ne može imati značaj usmene oporuke.
57. Nadalje, iz navoda same tužiteljice proizlazi da su 18. listopada 2018. (iako u tužbi navodi da je oporuka od 18.10.2019.) tužiteljica i ostaviteljica AM bile kod odvjetnika TM radi sastava ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ne oporuke, koji ugovor, međutim, nikada nije potpisan, jer je ostaviteljica, u međuvremenu, umrla.
58. Prema navodima tužiteljice ostaviteljica AM nije bila bolesna, normalno se kretala te je često izlazila iz stana u grad, živjela je sama i sama vodila svoje domaćinstvo, a tog dana kada su otišle u odvjetnički ured, hodala je uz pomoć tužiteljice od [adresa] gdje je stanovala do [adresa] na kojoj adresi je bio spomenuti odvjetnički ured, te se po povratku sama popela stepenicama do svog stana na prvom katu. Također, iz izjave tužiteljice proizlazi da je ostaviteljica tada mogla pisati odnosno da se mogla potpisati da je to trebalo.
59. Tuženik navodi da iz izjava saslušanih svjedoka oporuke, TM i PM, proizlazi da je ostaviteljica dana 18.10.2019., bila blijeda, iscrpljena, malaksala, nervozna, uznemirena, ali svjesna učinaka i posljedica dogovora koji je imala sa tužiteljicom, da se mogla potpisati te da su planirale doći ponovno slijedeći tjedan kod odvjetnika i javnog bilježnika radi potpisa ugovora o doživotnom uzdržavanju, što opet upućuje na zaključak da nisu postojale nikakve izvanredne okolnosti za sastav usmene oporuke.
60. S druge strane, svjedok TM navodi da je 18.10.2019. ostaviteljica bila fizički i psihički toliko loše da u takvom stanju ne bi trebala potpisivati nikakve dokumente ili sklapati ugovore, što može implicirati na zaključak da kod ostaviteljice u tom trenutku nije uopće postojala volja i svijest za oporučivanje. Ovo pogotovo uzimajući u obzir da su svjedoci usmene oporuke odvjetnik i odvjetnički vježbenik, dakle osobe koje nisu neuke, a kod kojih je ostaviteljica navodno dolazila radi dogovora o načinu prijenosa svoga stana na tužiteljicu.
61. Tuženik navodi da ako pretpostavimo da su istiniti navodi svjedoka da je ostaviteljica 18.10.2019. došla u odvjetnički ured s namjerom sastava oporuke ili ugovora o doživotnom uzdržavanju, onda je za pretpostaviti da njezino zdravstveno stanje nije bilo toliko loše da svoju oporuku ne bi mogla sačiniti u nekom drugom obliku, a ako je tome tako, onda nisu mogle postojati izvanredne okolnosti za sastav usmene oporuke.
62. S druge strane, ako je ostaviteljica bila toliko lošeg fizičkog i psihičkog stanja da nije mogla napisati ili/i potpisati oporuku, ili bilo kakav drugi dokument, onda nije logično ni životno uvjerljivo da je ostaviteljica uopće došla u odvjetnički ured s namjerom sastava bilo kakve oporuke ili ugovora, jer tada očito nije bila u stanju raspolagati svojom voljom samostalno.
63. Ostali saslušani svjedoci (SM, ŠM, EM, ĆM) nisu imali neposrednih saznanja o oporučnom raspolaganju niti okolnostima koje su postojale na dan navodnog sastava oporuke, pa njihove izjave nisu odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
64. Slijedom gore navedenog, obzirom da tužiteljica nije dokazala postojanje usmene oporuke odnosno postojanje izvanrednih okolnosti kako u objektivnom tako ni u subjektivnom smislu zbog kojih oporučiteljica nije bila u mogućnosti sačiniti oporuku ni u jednom drugom valjanom obliku, osim usmeno, tužbeni zahtjev je neosnovan, pa tuženik predlaže isti odbiti kao uz naknadu parničnog troška tuženiku.
65. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu u spis, proveo dokaz saslušanjem tužiteljice osobno, svjedoka RM, VM, svjedokinje ĆM, svjedoka ČM, HM i KM, te je na suglasan prijedlog stranaka izvršen uvid i pročitan u cijelosti spis ovog suda O-7217/2019 radi utvrđenja navoda iz tužbe i odgovora na tužbu, pa kako stranke suglasno ističu nakon ovako provedenog dokaznog postupka da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.
66. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti kao u izreci ove presude.
67. Kako je među strankama sporno da li je AM oporučno raspolagala i to usmenom oporukom dana 18.10.2019., te da li su bili ispunjeni uvjeti za takvo oporučno raspolaganje sada pok. AM, sud je proveo sve gore navedene dokaze, tj. postojanje i valjanost usmene oporuke sada pok. AM.
68. Sud je iz iskaza tužiteljice utvrdio da je tužiteljica, koja je rođena 1989. godine sa završenom trgovačkom školom, ostaviteljicu poznavala zadnjih šest godina prije smrti ostaviteljice, jer su tužiteljica i njezin dečko imali hostel u [adresa] od 2013. godine te u dvorišnoj zgradi s lijeve strane živjela je ostaviteljica dok su oni živjeli u [adresa], a radili u [adresa]. Ostaviteljica je živjela na prvom katu stambene zgrade, s prozorima na uličnu i dvorišnu stranu. Ostaviteljica je imala 60 godina kada ju je tužiteljica upoznala. Ostaviteljica je imala 14 mačaka s kojima je živjela, a tužiteljica navodi da je ona spasila jednu bolesnu mačku koja je bila u dvorištu tako da ju je prvo hranila, a onda je pozvala i ljude iz Dumovca koji su došli po bolesnu mačku i interesirala se telefonski za njezino zdravlje i misli da je mačka poslije bila udomljena iz Dumovca. Ostaviteljica je to što se u dvorištu dešavala sa mačkom pratila sa svojih prozora, sišla u dvorište, predstavila se tužiteljici da je ona U i da je vidjela što je tužiteljica napravila za bolesnu mačku, da ju je ona hranila ranije i da ima 14 mačaka. Sprijateljile su se ostaviteljica i tužiteljica, iako je ona imala 60 godina, a tužiteljica 24, te je ostaviteljica svaki tjedan išla u kupovinu i kupovala cvijeće i bombonjere koje bi tužiteljici barem jednom tjedno ostavila u hostelu bez obzira da li je tužiteljica tamo bila ili ne.
69. Tužiteljica iskazuje da je ostaviteljica je bila dobrog zdravlja sve do tri mjeseca prije njezine smrti kada joj je umro muž, kojeg je tužiteljica poznavala i zvao se I. Tužiteljica navodi da su ostaviteljica i tužiteljica i za života supruga ostaviteljice razgovarale o tome da bi ostaviteljica i tužiteljica sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju, a stan je bio samo njezin. Kada je njezin suprug umro onda su ona i tužiteljica zajedno otišle odvjetniku 05. kolovoza 2019. što je bio TM u [adresa] koliko tužiteljica pamti.
70. Kada je umro suprug ostaviteljice njoj je nedostala njegova mirovina pa je željela dogovoriti s tužiteljicom da joj tužiteljica mjesečno daje 5.000,00 kn, a ona bi tužiteljici za uzvrat ostavila stan u [adresa] koji je bio njezino vlasništvu i u kojem je živjela, a tužiteljica misli da je i ona imala sama neku svoju mirovinu. One su otišle konzultirati se kod odvjetnika da li bi ovaj njihov odnos trebale riješiti oporukom ili ugovorom o doživotnom uzdržavanju, ili ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.
71. Odvjetnik predlagao prvenstveno sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju govoreći da je on najbolji za ostaviteljicu i da se tužiteljica za nju može brinuti, ali je ostaviteljica bila svoja osoba. Tada je ona rekla da njoj ne treba ništa samo tih 5.000,00 kn mjesečno koje bi joj tužiteljica plaćala i da tužiteljici može ostaviti stan, jer nema kome drugom.
72. Negdje polovicom kolovoza iste godine ostaviteljica je tužiteljicu pozvala kod sebe i rekla je da traži od tužiteljice onih 5.000,00 kn sada, te joj je tužiteljica to dala bez problema na način da joj je prebacila na račun, a ona je tužiteljici dala za uzvrat ključeve stana, vlasničke papire za stan, objasnila joj gdje je šupa i odnose unutar dvorišta. Odvjetnik je za to vrijeme sačinjavao nacrt ugovora o doživotnom, a tužiteljica je s ostaviteljicom utvrđivala detalje od ostaviteljice gdje želi biti pokopana i sl.
73. Na izričito pitanje raspravnog suca tužiteljica odgovara da ostaviteljica nije ni od čega bolovala i da tužiteljici nije rekla od čega bi bolovala i normalno se kretala. Tužiteljica navodi da se ona bavila i time da li bi se mogla smanjiti pričuva i sl. 74. Od smrti supruga ostaviteljica je propadala što tužiteljica objašnjava da je gubila interes da sudjeluje u aktivnosti u kojima je prije sudjelovala te je npr. odbijala doći kod njih u restoran na ručak ili večeru, jer je rekla da joj to ne treba, a nije htjela niti da joj tužiteljica donese hranu. U šest godina od kada je tužiteljica znala ostaviteljicu broj njezinih mačaka se smanjilo na tri, a tužiteljica ju nije niti pitala gdje su joj ostale mačke.
75. Tužiteljica navodi da 18. listopada 2018. godine što je bio petak, kada su imale zadnju verziju ugovora o doživotnom koji je sačinio ranije navedeni odvjetnik po njihovim traženjima, dogovorile su se da će zajedno otići do njega i finiširati tekst ugovora. Našle su se taj dan u 16,15 u dvorištu kuće u [adresa] i polako su pješice krenule prema odvjetniku u [adresa]. Ostaviteljica je bila blijeda i usporena, držala je tužiteljicu pod ruku i tužiteljici se činilo da je teško hodati. Tužiteljica navodi da je ponudila ostaviteljici da se vrate kući, jer da nije ništa hitno, a ona je tražila da nastavimo dalje. Kada su došle u odvjetnički ured rekla je da joj je ta zadnja verzija o doživotnom u redu i da ona želi da temeljem toga ugovora stan pripadne tužiteljici i to pred odvj. TM i još jednim odvjetnikom koji se zove SM, a prezimena se tužiteljica ne sjeća.
76. Dogovorili su tada da će sljedeći tjedan otići kod javnog bilježnika solemnizirati ugovor o doživotnom i da će se javiti sljedeći tjedan odvjetniku kada će ići javnom bilježniku, a tada nisu dogovorili kojem će javnom bilježniku ići. Taksijem su se nazad vratile u [adresa]. Tužiteljica pojašnjava da je njezin ured bio odmah do vrata ostaviteljice tj. njezinih ulaznih vrata u stan i da je tužiteljica negdje iza 8 sati navečer pokucala na vrata da vidi da li joj je bolje i rekla je da je popila tabletu za spavanje i da će joj biti bolje kad se naspava i da tada ide spavati.
77. Tužiteljica navodi da taj tjedan koji je došao nakon tog petka bio joj je izuzetno stresan, jer se pripremala za tehnički pregled hotela u [adresa] i vrlo malo je boravila u svom uredu u [adresa]. Ponedjeljak iza ovog petka tužiteljica je pokucala ostaviteljici na vratima, a ona joj nije otvarala, ali to tužiteljici nije bilo neobično, jer je često izlazila iz stana u grad. Sljedeći dan u utorak je tužiteljici bio tehnički pregled hotela u [adresa], a u srijedu kada joj je tužiteljica ponovno pokucala na vrata ponovno nije otvarala. Pojašnjava da je imala ključeve od stana i da ih nije koristila i da tužiteljica nije imala mobitel već samo fiksni telefon.
78. Tužiteljica odgovara na izričito pitanje suca da nije probala telefonski kontaktirati ostaviteljicu, već je samo kucala na vrata, a u četvrtak su joj ujutro došle njezine dvije prijateljice od kojih je jedna ĆM, a druga se zvala U. One su došle u hostel tražiti tužiteljicu u četvrtak i rekle su tužiteljici da su imale dogovor s ostaviteljicom taj tjedan, ali da se ona nije pojavila na dogovoru. Tužiteljica navodi da je ona tada otišla svojoj kući po ključeve i vratile se u [adresa], a one su otišle i rekle tužiteljici da im javi što je bilo.
79. Tužiteljica navodi da je ona tada pozvala predstavnicu stanara da dođe, jer nije znala da li može ući sama u stan ostaviteljice. Tužiteljica navodi da je ona uspjela otključati bravu, ali je s unutrašnje strane bio sigurnosni lanac, pa su onda pozvale policiju predstavnica suvlasnika i tužiteljica. Predstavnica suvlasnika je otišla i kada je došla policija, a policajac je silom razvalio sigurnosni lanac i policajac i tužiteljica su ušli u stan ostaviteljice, te su ostaviteljicu odmah zatekli kako lijevo od ulaza leži mrtva u fotelji.
80. Tužiteljica navodi da ona smatra da je usmena oporuka sačinjena kod odvjetnika TM kada su onaj petak kako je iskazivala, došli kod njih i kada je ostaviteljica jasno izrazila svoju volju da tužiteljici ostavi nakon smrti svoj stan u [adresa], a predmet ugovora o doživotnom nije trebala biti nikakva druga nekretnina, niti pokretnina. Svjedoci usmene oporuke su TM odvjetnik i drugi odvjetnik SM, misli da je A ili slično.
81. Ostaviteljica je ranije radila u računovodstvu u INA-i, a u vrijeme kada ju je tužiteljica upoznala nije radila, nije imala djece niti rodbine.
82. Tužiteljica navodi da je ona kod ostaviteljice bila svega tri puta u stanu prije njezine smrti, jer je ona dolazila tužiteljici u ured.
83. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika da li je ostaviteljica bila u stanju potpisati se da je trebalo i da je mogla tada sastaviti ugovor o doživotnom zbog kojeg smo bili kod odvjetnika taj petak, da li je mogla sama hodati, odgovara, da je mogla hodati, da se držala za tužiteljicu i povremeno stala, razumjela je sadržaj finiširanog ugovora o doživotnom, a tužiteljica smatra da je ostaviteljica mogla i potpisati ugovor da je to tada bilo potrebno.
84. Tužiteljica iskazuje da je inače ostaviteljica živjela sama i sama vodila svoje domaćinstvo, a da su kod odvjetnika bile 15-ak minuta, jer je ostaviteljica tražila da odu i vratili su se kući taksijem. Ostaviteljica se popela po stepenicama u svoj stan na prvom katu uz pomoć tužiteljice, jer tamo nema lifta.
85. Pojašnjava raspravnom sucu da ona nije ušla s policajcem u stan, već je tužiteljica ostala na ulaznim vratima i vidjela ostaviteljicu. Nakon što je ostaviteljica iznesena van stan je zapečaćen, a koliko je tužiteljici poznato nakon smrti ostaviteljice nitko više nije ušao u taj stan niti za vrijeme ostavine.
86. Za vrijeme dok je policija vršila očevid u stanu ostaviteljice tužiteljica je pozvala ljude iz Dumovca koji su došli i iz stana spasili preostale tri mačke. Tužiteljica navodi da je ona organizirala sprovod, platila ga kao i misu zadužnicu kod Franjevaca te da je ostaviteljici kupila poseban grob, jer je htjela biti sahranjena sama na Mirogoju.
87. U daljnjem tijeku postupka, sud je saslušao svjedoka RM, kao jednog od dva svjedoka usmene oporuke, te je sud utvrdio da je isti rođen 1960. godine i odvjetnik u Zagrebu, nesrodan tužiteljici koji navodi da po njegovom sjećanju negdje krajem srpnja 2019. došla mu je u ured AM u pratnji UM. AM koja je tada imala 65 godina i po njegovoj procjeni bila je vitalna i izrazila je želju da svoj stan prenese u vlasništvo UM, ali je bila u dilemi kako to učiniti, da li oporučno ili za života, pa joj je svjedok objasnio da to može učiniti oporučno, da može s UM sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ili ugovor o doživotnom osiguranju.
88. Na izričito pitanje raspravnog suca svjedok TM odgovara da nisu razgovarali o mogućnosti darovanja. Svjedok navodi da joj je on razložio mogućnosti o kojima je upravo iskazao sudu i da je njegov savjet bio da se ide na sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju što je smatrao najboljem i najpoštenijim za obje stranke.
89. Na izričito pitanje raspravnog suca odgovara da nije poznavao gđu. AM od ranije, ali da je površno poznavao UM, za koju navodi da mu prije nije bila stranka. S njim je za to vrijeme, bio i njegov tadašnji vježbenik PM, te je on bio prisutan ovom razgovoru o načinu raspolaganja stana AM. Gđa. AM je jasno iznijela svoja dva uvjeta za prijenos vlasništva na njezinom stanu gđi. Kuhar i to su bili: da je UM mjesečno za vrijeme trajanja ugovora o doživotnom isplaćuje iznos od 5.000,00 kuna za troškove uzdržavanja te da nakon smrti gđe. AM UM nastavi brinuti o mačkama gđe. AM, a na tom sastanku iz srpnja 2019. nije bio definiran način prijenosa vlasništva na UM na predmetnom stanu.
90. Svjedok navodi da je njemu bilo poznato da je stan bio u [adresa], a da je on imao prvo ured u [adresa], a kasnije u [adresa], gdje su mu AM i UM došle u ured. Na tom sastanku u srpnju 2019. dogovorili su da će on sačiniti nacrt ugovora o doživotnom uzdržavanju za njih dvije i nacrt tog ugovora dostaviti na e-mail UM obzirom da je bilo doba prije godišnjih odmora. O tome postoji i materijalni trag što je pisana e-mail korespondencija između njega i UM negdje od 1. kolovoza 2019. do sredine listopada iste godine. Svjedok navodi da je on par dana nakon ovog prvog sastanka sačinio nacrt ugovora o doživotnom uzdržavanju i dostavio ga UM.
91. Nakon povratka njegovog odvjetničkog ureda s godišnjeg što je bilo iza **.**.2019. UM im je u više navrata postavljala vrlo ozbiljna pitanja i komentare vezano uz ponuđeni nacrt ugovora na koje su pismeno odgovarali i dostavljali dopune teksta nacrta ugovora kolega PM i svjedok TM.
92. Po svjedokovoj spoznaji AM je bila spremna sklopiti i prvi ponuđeni nacrt o doživotnom uzdržavanju, jer je isti bio sastavljen u skladu sa zakonskim tekstom i praksom. Pojašnjava na poseban upit suda da je njegov ured u tekst nacrta ugovora nakon prvog dolaska tužiteljice i gđe. AM stavio uobičajene obveze davatelja uzdržavanja, kao što je: briga o zdravlju primatelja uzdržavanja, osiguravanje pružanja zdravstvene pomoći, po potrebi i uz želju primatelja uzdržavanja smještanje primatelja uzdržavanja u dom, pružanja adekvatne sahrane i slične obveze, a jedina dva uvjeta AM bili su isplatu 5.000,00 kuna mjesečno i briga o mačkama nakon njezine smrti.
93. UM je pitala da joj se pojasne pojedine obveze navedene u tekstu ugovora, da li u ime gđe. AM može ishoditi punomoći od gđe. AM ako bude u domu za plaćanje režija te pitanje raspolaganja stanom u smislu najma u slučaju odlaska gđe. AM u dom, dok ostale detalje više ne pamti zbog proteka vremena i obima posla.
94. Svjedok TM navodi da 18. listopada 2019., što je bio petak, nakon radnog vremena negdje iza 16,00 sati drugi put je došla u ured gđa. AM u društvu s UM, ali ovog puta je gđa. AM ostavila potpuno drugačiji dojam nego prvi put, jer je sada bila blijeda, uznemirena i došla je držeći UM za ruku. Na svjedokovo iznenađenje dosta nemirno i nervozno ga je gđa. AM pitala što je s tim papirima, te da napravi sve što je potrebno da ona ostavi stan UM obzirom da UM već do sada ispunjava sve što su dogovorile. I na tom drugom sastanku je bio ponovo PM, tadašnji svjedokov vježbenik.
95. Na izričito pitanje raspravnog suca da li je strankama tada uručen konačan ugovor doživotnog uzdržavanja ili slično, svjedok odgovara da s obzirom na činjenicu da je prošlo radno vrijeme javnih bilježnika te na činjenicu da je bio petak, te da je uočeno prilično loše stanje gđe. AM koja je bila prilično blijeda, iscrpljena i malaksala, da on nije tražio od nje da na bilo koji način potpiše ili potpisom na bilo kakvom dokumentom iskaže ovu svoju volju. Tekst konačnog ugovora su gđa. AM i UM imale na e-mailu UM o čemu postoji pisana korespondencija i nekoliko dana prije ovog drugog dolaska u njegovu kancelariju, pa je očekivao da će to njih dvije riješiti ubrzo, možda već sljedeći ponedjeljak.
96. Već početkom sljedećeg tjedna javila mi je UM da je gđa. UM umrla.
97. Svjedok pojašnjava na izričito pitanje raspravnog suca da je imajući dugogodišnju odvjetničku kancelariju na adresi [adresa], često dolazio u [adresa] u restoran Valis Aurea, gdje sam objedovao i znao je tamo susretati i tužiteljicu od kuda su se znali površno. Kada je preselio u [adresa] s uredom i dalje je dolazio na isto mjesto jesti, a u [adresa] gdje je imao raniju kancelariju na I. katu, počeli su se izvoditi radovi vezano uz otvaranje hostela, uz što je bila vezana također tužiteljica.
98. I drugom razgovoru je bio prisutan svjedokov tadašnji pripravnik, koji je otišao u jednu od njihove tri prostorije tek pred sam kraj njihovog boravka, i to odmah u susjednu prostoriju koja je imala otvorena vrata kao i ova u kojoj su bile tužiteljica, gđa. AM i svjedok, a u kojoj su one bile ostale.
99. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika svjedoku kako je to bilo po njegovom viđanju zdravstveno stanje i stanje AM, svjedok pojašnjava da je kod prvog dolaska to bila jedna lucidna i vitalna žena zbog čega je njegova ideja i savjet bio da se sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju. Kod drugog dolaska radilo se o sada vrlo nemirnoj ženi, blijedoj, nervoznoj i da mu nije palo na pamet iz profesionalnih razloga ponuditi joj da potpiše npr. pisanu oporuku sa iskazanom željom da stan ostavi UM, jer je smatrao da osoba u takvom fizičkom i psihičkom stanju ne bi trebala potpisati i sklapati nikakve dokumente. Navodi da njemu ne bi bilo problem sastaviti par rečenica u formi oporuke, ali da zbog lošeg stanja u kojem je bila upravo tada AM, mu to, cijeneći njegove profesionalne i moralne postulate nije palo na pamet. Primarno se žena doimala fizičko malaksalo i blijedo, a uz to je bila i nervozna i uznemirena kao što je već iskazao.
100. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika odgovara da on ne zna je li tužiteljica tada mogla pisati ili se potpisati, ali prema njezinom viđenom stanju on se nije upuštao da joj ponudi ništa od toga, smatrajući da su AM i UM iskomunicirale sve i da će to riješiti sljedećeg tjedna.
101. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja odgovara da je po njegovoj procjeni AM bila svjesna učinka i posljedica dogovora koji je sklopila s UM vezano uz obveze koje je preuzela UM i izvršavala, te je bila svjesna značenja svoje želje da se riješi pitanje dokumenata i prijenosa stana na UM te da jedino želi da predmetni stan ostavi UM i da ona brine o njezinim mačkama iza njezinog života.
102. Na izričito pitanje raspravnog suca odgovara da je u svojoj karijeri imao više stranaka koje su htjele sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju ili oporuku, ali da je ovo jedini put kada po njegovoj procijeni nije trebalo davati potencijalnoj oporučiteljici da sačini oporuku ili je potpiše. Nesporno je da je od prvog sastanka pa na dalje izričita volja gđe. AM bila da stan ostavi u vlasništvo UM, a to se nije dogodilo u skladu s tom njezinom voljom zbog otvorenih pitanja UM i zbog svjedokove profesionalne preporuke da to riješe putem ugovora o doživotnom uzdržavanju. Siguran je da bi gđa. AM potpisala bilo koji oblik oporuke ili ugovora i o dosmrtnom uzdržavanju da joj je to preporučio.
103. Na izričito pitanje raspravnog suca odgovara da sastanak kod njega u kancelariji 18. listopada 2019. dolaskom UM i AM iza 16,00 sati tj. službenog radnog vremena nije mu bio najavljen niti dogovoren ni na koji način od bilo koje od strane, a da li je bio telefonski neposredno prije dolaska to ne može biti siguran i ne mogu se sjetiti, što znači da su došle naglo, a ne po dogovoru. 104. Sud je iz iskaza svjedok VM, rođenog 1983. godine po zanimanju odvjetnika, utvrdio da on navodi da negdje tjedan dana prije njihovog odlaska na godišnji odmor, a išli su na godišnji 5. kolovoza, došle su u kancelariju kolege TM gdje je svjedok bio vježbenik, gđa. UM i AM. AM izrazila je želju da svoj stan ostavi UM, ali je bila u dilemi da li to treba učiniti oporukom ili bolje ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a rekla je da bi htjela da joj UM za života daje mjesečno određeni mjesečni iznos i da joj je već i prije to počela davati, i to 5.000,00 kuna mjesečno, pa kako se radilo o određenoj činidbi i protučinidbi odvjetnik TM je rekao da bi bilo najbolje da se to učini ugovorom o doživotnom uzdržavanju obzirom da su za to ispunjeni uvjeti i da je to sigurnije i za gđu. AM kako bi se ispuniti njezina traženja.
105. Bilo je dogovoreno da će ured sačiniti nacrt ugovora o doživotnom uzdržavanju i poslati ga na e-mail gđi. Kuhar UM što je ovaj svjedok i osobno i učinio u ime njihova odvjetničkog ureda. To je učinio taj tjedan prije godišnjeg odmora. Nakon povratka s godišnjeg odmora, zatekli sz e-mail gđe. Kuhar i čuli su se, da je gđi. AM sve prihvatljivo iz predmetnog nacrta ugovora o doživotnom, ali je gđa. UM imala nekih pitanja vezano uz izvršavanja obveza koje je ona imala prema nacrtu tog ugovora. Bilo je više e-mailova koje su razmjenjivali s gđom. Kuhar vezano uz isto. 106. Ta prepiska je trajala neko vrijeme da bi oko polovice listopada u jedan petak, što pamti, jer je imao dogovorene neke obveze, kontaktirala telefonski gđa. UM kolegu TM tražeći da ih prime na par minuta iza radnog vremena oko 16,30. Kolega TM je pristao i tražio je svjedoka da ostane s njim u kancelariji te su ponovo došle u kancelariju gđa. UM i gđa. AM, jer je gđa. AM imala pitanje gdje je zapelo, jer nikako da se taj ugovor sklopi. Svjedok navodi da je on bio prisutan razgovoru koji je s gđom. AM vodio kolega TM i to u nazočnosti gđe. Kuhar, te joj je kolega TM objašnjavao da je gđa. UM postavljala stalno pitanja vezano uz svoje obveze što je usporilo definiranje i okončanje samog ugovora, na što je iznervirana gđa. AM rekla da nju to sve skupa ne zanima nego samo želi da se požuri i da se taj ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopi i rekla je da ona samo želi svoj stan ostaviti UM koja već izvršava svoje obveze iz ugovora o doživotnom i neka kolega TM dovrši kao što treba s papirima. Tada je rekla gđa. AM da zadnjih par dana nije dobro i zamolila je UM da odu iz ureda. Gđa. AM je došla taj put držeći UM pod ruku, polako su ušle. Prvi put pamti da su došle jedna za drugom u ured, a da su se drugi put držale pod ruku.
107. Na izričito pitanje raspravnog suca svjedok PM odgovara da nije pamtio da bi bilo što neobično kod gđe. AM kod drugog dolaska, a nije na to obraćao pažnju, jer je imao drugi dogovor.
108. Svjedok navodi da nije bio skoncentriran posebno na gđu. AM, jer je ona imala jedan specifičan miris koji je za njega bio vrlo neugodan, pa se htio što prije odmaknuti. Jedno minutu do dvije prije nego su one otišle iz kancelarije, svjedok navodi daje on otišao do svog radnog stola, a u uredu su cijelo vrijeme bila otvorena sva vrata, te da je bio prisutan razgovoru, ali ne i njihovom pozdravljanju. 108. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika odgovara da je gđa. AM došla držeći se pod ruku s gđom. Kuhar, a da je ovaj svjedok mislio da je to možda zbog problema s nogama, ali je inače bila sva nikakva, te je zbog toga bila i nervozna i pomalo neugodna prema kolegi TM.
109. Svjedok PM navodi da on ne zna odgovoriti na pitanje da li je gđa. AM kod te druge posjete bila nešto u stanju potpisati ili pisati već samo pretpostavlja. Zbog njezinog tog nervoznog i lošeg stanja nitko joj nije ni nudio da nešto potpiše ili napiše.
110. Na posebno pitanje raspravnog suca odgovara kada su izašle UM i AM iz njihove kancelarije kolega TM i svjedok PM su samo komentirali da taj ugovor treba što prije finalizirati. Svjedok misli da su trebali poslati još neku pročišćenu verziju ugovora. Iz e-mailova je vidljivo kada su poslali zadnju verziju ugovora što je bilo prije ovog dolaska u njihovu kancelariju, a idući tjedan mu je kolega TM da ne treba raditi ništa vezano uz to, jer je gđa. AM umrla. Radilo se o 2019. godini.
111. Sud je iz iskaza svjedoka danih u ovoj parnici, RM i VM utvrdio da oni u bitnome suglasno izjavljuju kao u svojim izjavama danim u ostavini iza pok. AM u ostavinskom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj: O-7218/2019. godine na zapisniku u tom postupku dana 10.11.2020. godine, kada je proglašena usmena oporuka sačinjena 18.10.2019. godine i pohranjena pod brojem Pi-657/20, a koja oporuka do tada nije bila prijavljena u Hrvatski upisnik oporuka, a da svjedok TM, odvjetnik, na upit predstavnika Grada Zagreba nema odgovor na pitanje zašto isto nije učinjeno. 112. Sud je saslušao u tijeku postupka i svjedokinju ĆM koja je iskazala da je ostaviteljicu upoznala preko posla, jer je svaka radila u svom OOUR-u, negdje 1980-tih godina prošlog stoljeća. Bile su sličnih godina te su našle puno zajedničkih tema. Svjedokinja iskazuje da se nisu družile na način da su često pile kave i slične, nego bi se čule telefonski obično jednom mjesečno, a viđale bi se i rjeđe. U mladosti je svjedokinja kod ostaviteljice bila jednom do dva puta doma, a nakon toga više i ne, a ostaviteljica se u međuvremenu i udala. Čule su se u ožujku, u travnju i u svibnju 2019. kada je ostaviteljica rekla svjedokinji da joj se suprug razbolio, da ima rak i da je završio u Vinogradskoj. U tim telefonskim razgovorima joj je ostaviteljica rekla da želi sklopiti ugovor sa hostelom tj. sa UM koju je inače spominjala u telefonskim razgovorima, ali svjedokinja UM nije poznavala. Svjedokinja navodi da je ostaviteljicu upozorila da pazi da ne bi završila na ulici, jer je tada bilo priče o takvim slučajevima, a ostaviteljica joj je rekla da se ona toga ne boji, jer da je ona u kontaktu s jednim odvjetnikom koji joj je to i sugerirao, a kako se ne bi desilo ništa loše.
113. Svjedokinja ĆM je iskazala da je ona ostaviteljicu vidjela zadnji put 24. srpnja 2019., a to pamti, jer uredno vodi dnevnik u koji bilježi što se koji dan dešava, pa je to i pročitala prije današnjeg ročišta. Navodi da ona dnevnik vodi zadnjih deset godina, od kada je u mirovini. Tada su se sastale kod sata na Trgu i da je tom prilikom U djelovala prilično loše, na što je ona rekla svjedokinji da ju boli ruka i da zbog toga ništa ne može doma raditi. Otišle su u kafić i ceh je bio 16,00 kuna, koji ceh je platila U s 20,00 kuna i rekla konobaru da zadrži kusur. Tada se požalila da nije baš pri novcima i da mjesečno prima 4.400,00 kuna mirovine, a da su joj same režije oko 900,00 kuna i da joj puno pomaže to što se dogovorila s UM da joj UM plaća 5.000,00 kuna mjesečno, dok je U živa. 114. Tada je U svjedokinji rekla da je dobila prvu ratu od UM od 5.000,00 kuna, a da je drugu ratu tražila, jer da joj je trebao novac. Svjedokinja navodi kako misli da je novac trošila na liječenje svojih mačaka. Ostaviteljica je svjedokinji objašnjavala da je sama i da želi sigurnost. Ona je s UM trebala sklopiti taj neki ugovor i trebala je zbog toga ići kod odvjetnika i to je rekla svjedokinji, koja navodi da ona ne zna što su bili detalji ugovora, ali zna da je htjela time U osigurati svoju sigurnost. Za života je U često spominjala UM koju je svjedokinja tek upoznala nakon Mirjanine smrti kada je došla tužiteljicu pitati što će biti sa Mirjaninim mačkama, te sam se raspitala o tome kako je U umrla i kada će biti sprovod.
115. Na pitanje punomoćnika tužitelja odgovara da nije bila u kontaktu s U nakon tog 24. srpnja 2019., a nisu se više niti čule.
116. Sud je saslušao i svjedoka NM koji je ekonomist, nesrodan, koji u iskazu navodi da je bio djelatnik u firmi PONTUS CAMPUS sa sjedištem u [adresa], koji je u međuvremenu promijenio adresu i da na toj istoj etaži u neposrednom susjedstvu ostaviteljica imala svoj stan. Gospođa AM je imala mačke od kojih je jedna bila jako bolesna i bila je u dvorištu, a tužiteljica koja je bila zaposlenica iste firme kao i svjedok, te se pobrinula za tu bolesnu mačku preko neke udruge za zaštitu životinja, to je bilo negdje 2017. ili 2018. godine, što više ne pamti i od tada je gospođa AM došla vidjeti tužiteljicu, nešto joj pokloniti ili slično. Ta njihova firma je bila još od 2015. godine i to uredi, a prije ovog događaja s mačkom sa susjedom AM su bili u dobrim susjedskim odnosima.
117. Od tog događaja s mačkom pa do smrti, gospođa AM je stalno tražila UM, odnosno tužiteljicu. Svjedok navodi da je primijetio da je par mjeseci prije smrti gospođa AM, za koju misli da je umrla negdje u 10. mjesecu 2019.godine, izgledala dosta zapušteno i naočigled propadala, posebno nekih 10-ak dana prije nego što je umrla, te da mu je poznato da je stalno nešto tražila tužiteljicu i zvala ju da razgovaraju, ali svjedok navodi da ne zna točno o čemu. Koliko je svjedoku poznato, gospođa AM je živjela sama od muževe smrti, te mu je poznato da je tužiteljica pokopala gospođu AM i bila na sprovodu, a prije lijepila osmrtnice po susjedstvu. Svjedok navodi da on nije nikad prisustvovao razgovoru tužiteljice i gospođe AM, ali je gospođa AM tražila UM, a ona ne bi tada bila u uredu da treba s njom razgovarati vezano za stan, račune i slično.
118. Na posebno pitanje raspravnog suca odgovara da on nije čuo da bi pred njim gospođa AM rekla da svoj stan želi ostaviti tužiteljici, od tužiteljice bi čuo kada bi došla u ured da je razgovarala s gospođom AM, ali ne zna da li se radilo o nekom uzdržavanju, pomoći ili slično. Svjedok zna samo da je gospođa AM bila skoro opsjednuta UM, jer je uvijek svjedoka pitala za nju kada bi se sreli. 119. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice odgovara da je gospođu AM posljednji put prije njene smrti vidio jedan četvrtak ili petak prije nekog praznika početkom 10. mjeseca 2019.godine, tj. prvi dio tog mjeseca i zna da ga nije bilo 2-3 dana u uredu i da je u tim danima umrla kada ga nije bilo u uredu, a kada ju je zadnji puta vidio izgledala je loše. Kada ju je to zadnje vidio jedva je hodala, imala je razbarušenu kosu, a ne punđu kao inače i bila je sama kod vrata gdje se ulazi u njezin hodnik od stana te se držala za vrata i opet pitala da li je tužiteljica tu. 120. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je odnos između tužiteljice i gospođe AM bio takav da ju je tužiteljica zaista pomagala, a sjeća se da mu je UM spominjala da je s gospođom AM razgovarala o financijskoj pomoći UM gospođi AM i da 2-3 puta je pred njim UM gospođi AM ponudila pomoć da joj nešto pomogne. On je od UM čuo da je financijski pomagala gospođi AM, ali dalje od toga ne zna, a i nadalje tužiteljica i svjedok rade zajedno.
121. Sud je saslušao i svjedoka HM, koji je iskazao da sada pokojna AM je bila njegova susjeda u [adresa], jer je on tamo negdje 2013. godine kupio nekretnine, a među njima i dio njezine nekretnine na kojoj su do tada pokojnica i on bili suvlasnici. Radilo se o stanu na 1. ili 2. katu na [adresa], što je dio zgrade koji gleda na [adresa], a sada ta nekretnina pripada svjedokovoj bivšoj supruzi. Upoznao je i tužiteljicu negdje 2013. ili 2014. godine. Svjedok pojašnjava da je pokojnica bila vlasnica cijele etaže, a mojem pravnom predniku je prodala samo polovicu stana u [adresa] koji gleda na [adresa], a ranije mu je prodala aneks koji se nalazi u dvorišnom dijelu zgrade.
122. Nije mu poznato kakav je bio odnos između tužiteljice i pokojnice. Ne sjeća se kada je zadnji puta vidio sada pokojnu AM, ali bilo je to negdje 2013. Ili 2014. godine, a nikada nije živio u stanu koji je kupio. Na upit punomoćnika tuženika odgovara da nije znao kakvog je zdravstvenog stanja bila pok. AM, već samo da je imala mačke koje su zasmrdile cijelu zgradu.
123. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedok SM odgovara da osobno nije koristio kupljenu nekretninu, možda su nekada koristila njegova djeca, nikada nije bila iznajmljivana, a u bračnoj podjeli je pripala njegovoj sada bivšoj supruzi, a to je bilo negdje 2018. Ili 2019. godine, a ne zna da li je njegova supruga nekome iznajmljivala tu nekretninu.
124. Sud je u tijeku postupka saslušao i svjedoka KM, koji je iskazao da je on za firmu "Pontus Campus" počeo raditi 2012. godine, a firma je bila smještena u [adresa] od 2013. godine te od tada je znao pok. AM kao i odnos između tužiteljice i pokojnice. Kako su svi bili na istome mjestu, često i su se sretali i stekao je dojam, da je pok. AM bila jako usamljena i bila je okružena brojnim mačkama koji neugodan miris mačaka se širio i izvan njenog stana. 125. Tužiteljica se zbližila s pokojnicom kada je tužiteljica pomagala jednoj mački koja je bila bolesna. Pokojnica je tužiteljici iz svog stana donosila razne stvari kao kristalnu čašu, vazu, pepeljaru i slično. Gospođa AM je imala i supruga kojeg ovaj svjedok nije nikada sreo, pa je stekao dojam da je fizički jako bolestan i umro je jedno godinu dana prije smrti gospođe AM. Nakon što je umro suprug gospođe AM ona je bila još više usamljena i često je dolazila u njihov ured, što je bio stan do njezinog i razgovarala često s tužiteljicom te je svjedok iz tih njihovih razgovara stekao dojam da će tužiteljica financijski brinuti o gospođi AM, a da će gospođa AM ostaviti tužiteljici svoj stan u [adresa].
126. Svjedok navodi da zna da je tužiteljica po tom dogovoru i nešto plaćala gospođi AM možda par mjeseci, možda godinu, što stvarno ne zna kao ni iznos, a nije mu poznat način na koji je gospođa AM željela stan ostaviti tužiteljici koju svjedok zove T. Svjedok zna da su bile zajedno njih dvije bile kod odvjetnika, nešto i rješavale, ali ne zna detalje.
127. Svjedok ŠM navodi da je on zadnji puta gospođu AM vidio iza ljeta 2019. godine, 9. ili 10. mjesec, a na posebno pitanje suca kako je djelovala i izgledala gospođa AM kada ju je zadnji puta vidio odgovara da ona nikada nije dobro izgledala, da je uvijek imala skorenu kosu u grudama, da nije dobro mirisala, pa ne zna da li je to od samih mačaka ili od gospođe, ali da može teško dočarati taj miris jer je ona imala nekih 15-20 mačaka.
128. Kada je svjedok ŠM zadnji puta vidio ostaviteljicu, nakon smrti njezinog supruga ima dojam, da iako je uvijek izgledala zapušteno, da je sada izgledala još više zapušteno. Kada je zadnji puta došla u njihov ured, a tužiteljice nije bilo, donijela je neku vazicu ili tome slično, svjedok navodi da je on imao dojam kao da je to njezin zadnji poklon, jer je djelovala tako loše.
128. Svjedok ŠM navodi kako misli da ju je prije njezine smrti vidio par dana prije, a nakon toga je bila neka gospođa dolazila do njezinih vrata, ali joj nitko nije otvarao, a poznato mu je da je P, tj. tužiteljici pokojnica ostavila ključeve u slučaju nužde, pa zna da je bila zvana policija i da se ušlo u stan gdje je bila zatečena pokojnica. Svjedok navodi da on nikada nije vidio da joj dolaze posjete, samo je vidio tu ženu koja je zvonila tj. lupala na njezina vrata kada je ostaviteljica već bila mrtva.
129. Svjedok je iskazao da ne bi znao reći kada su tužiteljica i ostaviteljica išle odvjetniku, ali je to sigurno bilo nakon smrti supruga ostaviteljice, ali ne zna kada. 130. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da ostaviteljicu nikada nije vidio da hoda po [adresa] ili negdje drugdje po gradu, već kada bi izašla u dvorište ili došla do njih, što su bila susjedna vrata i nisu se dugo zadržavali, jer mu je smetao taj neugodan miris. Misli da ju je zadnji puta vidio kada je donijela vazicu u ured i dok mu ju je pružala rekla je nešto kao: "Znat će T." Djelovala je tada jako loše. 131. Na poseban upit raspravnog suca odgovara da ne zna reći sudu o njenom psihičkom stanju i statusu, jer su se kratko susretali, ali je taj zadnji dolazak u ured kada ju je ovaj svjedok vidio ukazivao da je ona jako loše, dok na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je ona zvučala suvislo, ali je fizički bila jako propala.
132. Sud je iz iskaza svjedoka HM utvrdio da on nema nikakvu spoznaju o tužiteljici i o ostaviteljici, kao niti o njihovom međusobnom odnosu ili slično, kojem iskazu je sud poklonio vjeru u cijelosti, ali iz njega nije bilo moguće utvrdili bilo što vezano uz predmet ovog spora.
133. Iz iskaza svjedokinje ĆM, sud je utvrdio da je ona bila ranija kolegica s posla i prijateljica ostaviteljice, da su se zadnji puta vidjele 24.07.2019. godine, jer svjedokinja sve bilježi u svom dnevniku koji vodi od kako je otišla u mirovinu (zadnjih 10 godina), te da je ostaviteljica djelovala loše što je objasnila svjedokinji time da ju boli ruka, a prije toga su se čule telefonski, te je u tim telefonskim razgovorima ostaviteljica ovoj svjedokinji rekla da želi sklopiti ugovor sa hostelom tj. sa UM koju je inače spominjala u telefonskim razgovorima, ali svjedokinja UM nije poznavala, da joj je ostaviteljica rekla da se ne boji toga da bi ostala bez svega, jer da je ona u kontaktu s jednim odvjetnikom koji joj je to i sugerirao, a kako se ne bi desilo ništa loše. Kada su bile na kavi, da se ostaviteljica požalila da nije baš pri novcima i da mjesečno prima 4.400,00 kuna mirovine, a da su joj same režije oko 900,00 kuna i da joj puno pomaže to što se dogovorila s UM da joj UM plaća 5.000,00 kuna mjesečno, dok je U živa, da je već dobila prvu ratu od UM od 5.000,00 kuna, a da je drugu ratu tražila, jer da joj je trebao novac. Svjedokinja navodi kako misli da je novac trošila na liječenje svojih mačaka. Ostaviteljica je svjedokinji objašnjavala da je sama i da želi sigurnost. Iskaza svjedokinje sud je utvrdio da je ostaviteljica rekla svjedokinji da je ona s UM trebala sklopiti „taj neki ugovor“ i da je trebala je zbog toga ići kod odvjetnika, a svjedokinja ne zna detalje ugovora, ali zna da je htjela time U osigurati svoju sigurnost. Za života je U često spominjala UM koju je svjedokinja tek upoznala nakon Mirjanine smrti kada je došla tužiteljicu pitati što će biti sa Mirjaninim mačkama, te sam se raspitala o tome kako je U umrla i kada će biti sprovod, a da svjedokinja nije nakon tog 24.07.2019. godine se više niti čula niti vidjela s ostaviteljicom.
134. Sud je iz iskaza svjedoka ČM i KM, koji su zaposlenici iste firme kao i tužiteljica, a koja se nalazi uz vrata stana ostaviteljice u [adresa], potvrdili iskaz tužiteljice o načinu zbližavanja s AM, da je AM često dolazila u njihovu firmu da bi razgovarala s tužiteljicom, te svjedok EM navodi da nikada u razgovoru između tužiteljice i AM čuo da bi FM rekla da svoj stan želi ostaviti tužiteljici, od tužiteljice bi čuo kada bi došla u ured da je razgovarala s gospođom FM, ali ne zna da li se radilo o nekom uzdržavanju, pomoći ili slično. Svjedok zna samo da je gospođa FM bila skoro opsjednuta UM, jer je uvijek svjedoka pitala za nju kada bi se sreli, te da je tužiteljica u više navrata nudila svoju pomoć AM. Kada ju je to zadnje vidio očito par dana prije nego što je umrla, da je jedva hodala, imala je razbarušenu kosu, a ne punđu kao inače i bila je sama kod vrata gdje se ulazi u njezin hodnik od stana te se držala za vrata i opet pitala da li je tužiteljica tu. Potvrđuje tvrdnju tužiteljice da je stvarno pomagala ostaviteljicu, te da mu je UM spominjala da je s gospođom AM razgovarala o financijskoj pomoći UM gospođi AM i da 2- 3 puta je pred njim UM gospođi AM ponudila pomoć da joj nešto pomogne. On je od UM čuo da je financijski pomagala gospođi AM, ali dalje od toga ne zna, a i nadalje tužiteljica i svjedok rade zajedno.
135. Iz iskaza svjedoka KM sud je utvrdio da je on potvrdio da su tužiteljica i AM bile kod odvjetnika i nešto rješavale, ali ne zna i ne navodi detalje „rješavanja“. Potvrđuje tvrdnju tužitelja kao i svjedoka CM da nakon što je umro suprug gospođe AM, da je ona bila još više usamljena i često je dolazila u njihov ured, što je bio stan do njezinog i razgovarala često s tužiteljicom te je svjedok iz tih njihovih razgovara stekao dojam da će tužiteljica financijski brinuti o gospođi AM, a da će gospođa AM ostaviti tužiteljici svoj stan u [adresa]. Ovaj svjedok navodi kao zna da je tužiteljica po tom dogovoru i nešto plaćala gospođi AM možda par mjeseci, možda godinu, što stvarno ne zna kao ni iznos, a nije mu poznat način na koji je gospođa AM željela stan ostaviti tužiteljici koju svjedok zove T. Svjedok zna da su bile zajedno njih dvije bile kod odvjetnika, nešto i rješavale, ali ne zna detalje. Govori o zapuštenosti AM, a posebno nakon smrti njezina supruga.
136. Sud i iskaze svjedoka ĆM, ČM, i KM prihvaća u cijelosti kao istinite, jer nitko od njih nije bio upoznat o detaljima dogovora između tužiteljice i AM, kao niti o navodnom usmenom raspolaganju AM od 18.10.2019. godine.
137. Treba napomenuti da je u tužbi navedeno kako je upravo AM tražila dogovor i sastanak s odvjetnikom TM, radi dolaska u njegov ured zajedno s tužiteljicom, i to 18.10.2019. godine, što ne proizlazi niti iz jednog iskaza bilo saslušane tužiteljice bilo iz iskaza bilo kojeg od saslušanih svjedoka niti u ovoj parnici, niti u ostavinskom postupku iza pok. AM. Ostaje nejasno da li je uopće netko kontaktirao i najavio njihov dolazak u ured TM dana 18.10.2019. godine. Sud je utvrdio da sam odvjetnik TM nije siguran da li ga je bilo tko zvao vezano uz dolazak tužiteljice i ostaviteljice dana 18.10.2019. godine. 138. Sud je iz ostavinskog spisa O-7218/2019 iza pok AM, utvrdio da je potvrđeno iz dopisa MUP-a sudu da je pok. AM pronađena mrtva u svom stanu dana 24.10.2019. godine na telefonsku dojavu koju je izvršila tužiteljica, nakon što se AM nije javljala iz stana i nisu je vidjeli nekoliko dana, te je u tom dijelu potvrđen iskaz tužiteljice.
139. Sud je utvrdio da navedenom ostavinskom spisu prileži smrtovnica iza pok. AM, a koju je sastavila kod matičara tužiteljica, te sebe navela kao osobu pozvanu na nasljedstvo temeljem oporuke. Sud je utvrdio da tamo nije navedeno o kojoj i od kada se oporuci radi, dok nije navedeno da bi postojao ugovor o doživotnom uzdržavanju, kao niti da bi umrli ostavio pisanu oporuku, kao niti tko su svjedoci usmene oporuke, iako za sve to postoje rubrike u smrtovnici. Smrtovnica je sastavljena dana 05.11.2019. godine, što znači da je tužiteljici sjećanje vezano uz razgovore, dogovore i raspolaganja AM bilo i trebalo biti svježe. 140. Sud je utvrdio daje tužiteljica tek na ročištu u ostavinskom postupku dana 11.12.2019. godine, gdje je bila zajedno sa svojom punomoćnicom Sonjom Živković, odvjetnicom u Zagrebu, koja ju zastupa i u ovoj parnici, izjavila da je AM sačinila usmenu oporuku, te navodi RM i VM kao svjedoke usmene oporuke, te da na tu okolnost može biti saslušana i ĆM. Tužiteljica se ostavinskom sucu obvezuje dostaviti Ugovor o uzdržavanju, za što je sud u tijeku ove parnice utvrdio da nitko nije u ovoj parnici ustvrdio da bi takav ugovor bio sklopljen, bilo samo potpisan, bilo sklopljen u formi koja se prema Zakonu o nasljeđivanju traži. Nejasno je, prema utvrđenju ovog suda, koji bi to Ugovor o uzdržavanju tužiteljica dostavila u ostavinu, obzirom da niti jedan takav ugovor nije bio sklopljen. Nejasno je zašto tužiteljica u sadržaju smrtovnice nije navela da se radi o usmenom oporučnom raspolaganju pok. AM, tko su svjedoci usmene oporuke, kao niti da bi postojao Ugovor o uzdržavanju, pa je sud stava da je tužiteljica sebe navela kao oporučnu nasljednicu, ne navodeći o kojoj i kakvoj se to oporuci radi, te si je ostavila otvorene sve opcije vezano uz stjecanje ostavinske imovine iza pok. AM, što se pokazalo u tijeku ostavine, gdje navodi da se radi o usmenoj oporuci, tko su svjedoci iste, kao i da ima Ugovor o uzdržavanju, što je neistinita tvrdnja.
141. Sud je iz dokumentacije pribavljene u ostavinskom postupku utvrdio da je pok. AM imala minus na računu kod HPB d.d. na dana 07.07.2020. godine od 36.313,65 kn, pa je sud stava da je sada pok. AM bilo zaista bitno da osigura Ugovorom o doživotnom izvor prihoda od 5.000,00 kn mjesečno od tužiteljice, a iz samog postupka utvrđeno je da je tužiteljica nesporno u ljetu 2019. godine isplatila 5.000,00 kn, a da je AM tražila od tužiteljice i daljnju uplatu iznosa od 5.000,00 kn, za što temeljem stanja spisa i danih iskaza i očitovanja tužiteljice nije bilo moguće utvrditi da je također plaćeno AM prije smrti. 142. Na osnovi ovako utvrđenih činjenica, sud je ocijenio da nije moguće prihvatiti kao životno uvjerljivu i istinitu tvrdnju tužiteljice da je AM bilo jedino bitno da upravo tužiteljica nakon smrti AM stekne njezin stan u [adresa], već je prema ocjeni suda, ostaviteljici, tj. AM bilo bitno da osigura Ugovorom o doživotnom raspolaganju svoju sigurnu egzistenciju uplatama koje bi trebala dobivati mjesečno od tužiteljice u iznosu od 5.000,00 kn, kao i da se tužiteljica nakon smrti AM se brine za njezine mačke, što je tužiteljica shvatila kao njihov smještaj u Dumovec, a da je to bila ideja AM, ona bi to očito tako i formulirala. Dakle, nije bila prvenstvena želja AM da tužiteljica nakon njezine smrti stekne stan u [adresa], već da si AM prije svoje smrti osigura trajne i konstantne mjesečne uplate od strane tužiteljice od 5.000,00 kn, mjesečno, posebno imajući u vidu i znatan minus na računu same AM, utvrđen iz podataka HPB d.d. pribavljen u tijeku ostavinskog postupka, jer prema utvrđenju ovog suda, da je samo bila najveća želja AM da tužiteljica stekne njezin stan, AM mogla je, da je to htjela, nebrojeno puta prije smrti kao i prije 18.10.2019. godine i 18.10.2019. godine, kao i nakon toga do smrti 21.10.2019. godine, raspolagati tako oporučno pisano bilo vlastoručnom oporukom, bilo pisanom pred svjedocima, bilo javnom oporukom. Očito je da prema minusu na računu AM, glavni cilj je bio osigurati si egzistenciju kroz novčana davanja tužiteljice, a ne njezina skoro histerična želja da joj pod svaku cijenu ostavi svoju nekretninu, što je bio stan u [adresa], prvi kat, kako to pokušava prikazati tužiteljica u ovom postupku.
143. Način na koji iskazuju svjedoci navodne usmene oporuke u ostavini kao i u ovoj parnici je toliko sličan, da se razlikuje samo u odnosu na pitanja koja je raspravni sudac postavio u tijeku ove parnice istima, dok je u ostalom dijelu skoro pa identičan po načinu kazivanja i tijeku njihovih iskaza, s odmakom od nekoliko godina od davanja njihova prvog iskaza u ostavini, što nije čest slučaj, ili bolje rečeno, nije viđen slučaj pred ovim raspravnim sucem s višedesetljetnim sudačkim stažem, pa ista identičnost u stvari dovodi u pitanje vjerodostojnost tih iskaza, jer je zaborav, pa i djelomični sastavni i životni dio iskaza.
144. U odnosu na iskaz tužiteljice, da je prvi puta bila s AM u odvjetničkom uredu Ivana RM u [adresa], dana 05.08.2019. godine, treba naglasiti da je 2019. godine taj dan, kao i svaki puta na isti datum desetljećima prije toga, kao i nakon toga i danas, to neradni dan u Republici Hrvatskoj, jer je državni praznik. I sam TM kao i svjedok PM, međusobno suglasno izjavljuju da je dolazak tužiteljice i AM prethodio tom datumu i njihovom odlasku na godišnji odmor 05.08.2019. godine.
145. Iskaz RM kako je ostaviteljica dana 18.10.2019. godine bila nervozna, blijeda i sl. pa da joj zato nije ponudio na potpis pisani tekst oporuke niti predložio sastavljanje pisane oporuke, do slijedećeg tjedna kada se spremala sklopiti s tužiteljicom ugovor o doživotnom uzdržavanju, nije uvjerljiv, niti životan, jer ako ostaviteljica nije bila u stanju potpisati pisanu oporuku, a bila je u stanju hodati, popeti se na prvi kat uz pomoć tužiteljice i sl., onda je bila u stanju i potpisati tekst pisane oporuke, a ako isto nije bila u stanju zbog svog psihičkog stanja, onda nije bila zbog istog stanja niti usmeno raspolagati oporučno, kako se to pokušava prikazati sudu.
146. Nadalje, sud je stava i utvrđenja da, kako to točno navodi tuženik, da svako eventualno dogovaranje o sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju između tužiteljice i AM, ako se i odigralo dana 18.10.2019. godine, ne znači usmeno oporučivanje AM, jer da je htjela oporučno ostaviti imovinu tužiteljici, to bi i učinila, ali isto definitivno na osnovi svega utvrđenog nije bila želja AM. Sud smatra da tuženik, također točno tvrdi da nisu postojale izvanredne okolnosti za usmeno oporučno raspolaganje AM, jer je ona bila navodno sposobna razgovarati u odvjetničkom uredu, navodno izraziti nezadovoljstvo što ugovor o doživotnom nije bio spreman za njegovo sklapanje, te je bila u stanju popeti se s tužiteljicom na prvi kat u svoj stan, otvoriti vrata na zvonjenje tužiteljice iste večeri kada je navodno obavijestila tužiteljicu da je popila tabletu za spavanje i da ide leći i da će joj biti dobro.
147. Sud naglašava da nigdje nije propisano da osoba treba raspolagati oporučno zadnji dan života, ili par dana prije smrti, a volja AM da oporučno raspolaže nije postojala očito, niti prije samog 18.10.2019., niti 18.10.2019., kao niti nakon toga do njezine smrti, jer da je postojala, ona bi to učinila kao što to čine i brojni drugi ostavitelji.
148. Činjenica da nije sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju između tužiteljice i AM s uvjetima koje su potvrdili i tužiteljica, i navodni svjedoci usmene oporuke, kao i svjedokinja ĆM (novčana davanja tužiteljice ostaviteljici po 5.000,00 kn mjesečno i briga o mačkama ostaviteljice nakon njezine smrti u zamjenu za stjecanje vlasništva tužiteljice na stanu ostaviteljice) ne znači da stan ostaviteljice svakako treba nakon smrti AM pripasti tužiteljici, pa makar i na osnovi navodne usmene oporuke, za koju je sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala da je nastala, kao niti u slučaju da je nastala da bi za to bili svi Zakonom o nasljeđivanju predviđeni uvjeti za valjanost takve oporuke.
149. Sud može razumjeti da je ljudsko razočaranje tužiteljice što nije uspjela doći do ugovora o doživotnom uzdržavanju s GM, te da je na taj način joj izmaklo stjecanje vlasništva stana u [adresa], prvi kat u vlasništvu GM, ali ima pravo potraživati od stjecatelja ostavinske imovine povrat svojih ulaganja u vidu jednomjesečnog iznosa od 5.000,00 kn, troškova pogreba i sl., ali po utvrđenju ovog suda ne i pravo na oporučno nasljeđivanja temeljem navodne usmene oporuke.
150. Sud se neće upuštati u komentiranje brige tužiteljice za AM, koju nije niti jednom telefonski nazvala u pet dana, od dana 18.10.2019., što je samo navodno 18.10.2019. godine uspjela stupiti u kontakt s istom, a iza toga pozvonila na njezina vrata u ponedjeljak, u srijedu, te u četvrtak kada je AM pronađena mrtva, a to nakon što su tužiteljicu uzbunile zabrinute prijateljice AM. Prema ocjeni suda nikakve poslovne aktivnosti tužiteljice nisu opravdanje za to da nije prije 24.10.2019. godine probala ući u stan AM, koja joj je očito za takve situacije i dala ključeve svog stana, a imajući u vidu navodno loše zdravstveno stanje AM na dan 18.10.2019. godine.
151. Nejasno je prema utvrđenju ovog suda zašto bi tužiteljica i AM išle iza radnog vremena odvjetniku, posebno ako se GM bila loše tog dana, te kako to da u milionskom gradu Zagrebu u petak iza 17,00 ne bi radio niti jedan javni bilježnik u gradu Zagrebu, jer isto jednostavno nije istina.
152. Zakon o nasljeđivanju restriktivno propisuje kada se može usmeno oporučno raspolagati, a ovaj slučaj nije jedan od tih. Vodeći računa da je AM bila pismena osoba, zaposlena u računovodstvu INA-e, da je znala razliku s kojom je bila upoznata od strane odvjetnika između oporučnog raspolaganja i sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i da je jedino bila iskreno zainteresirana za sklapanje ugovora o doživotnom raspolaganju, kao i da je kod toga ustrajala i 18.10.2019. godine, prema tome što su svjedoci iskazivali da se navodno dešavalo u uredu odvjetnika RM, usmena oporuka nije niti nastala, niti su postojali uvjeti za sačinjavanje iste, a sve u smislu odredbi čl. 37. ZN, a u vezi i odrede čl. 39. ZN, s kojim su svjedoci navodne usmene oporuke bili upoznati obzirom na profesiju, tj. morali biti, a nisu po istoj odredbi postupili.
153. Sud je utvrdio da svi provedeni dokazi koje je sud ocijenio prema odredbi čl. 8 i čl. 221a ZPP-a, dovode sud do utvrđenja, da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti, a sve prema utvrđenim činjenicama i primjenom ranije citiranih zakonskih odredbi.
154. Slijedom svega iznesenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. lipnja 2026.
Sudac:
Tanja Hučera
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun. uz poziv na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,00 EUR
2. tuženiku po pun.
