REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-9075/2023-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženice EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. tuženice LVF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 15. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, dana 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženici EV da tužitelju LV isplati iznos od 2.022,92 EUR sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim:

- na iznos od 199,08 EUR od dana 15. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od dana 15. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od dana 15. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od dana 15. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od dana 15. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 231,16 EUR od dana 15. kolovoza 2020. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženici EV i 2. tuženici LVF da tužitelju LV, solidarno, isplate iznos od 958,61 EUR sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim:

- na iznos od 51,39 EUR od dana 17. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 205,68 EUR od dana 5. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 205,68 EUR od dana 5. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 258,59 EUR od dana 1. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 105,39 EUR od dana 5. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 106,18 EUR od dana 5. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 25,70 EUR od dana 9. ožujka 2020. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se 1. tuženici EV da tužitelju LV isplati iznos od 546,01 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. rujna 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se 1. tuženici EV i 2. tuženici LVF da tužitelju LV, solidarno, isplate iznos od 23.393,46 EUR sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim:

- na iznos od 381,43 EUR tekuće od dana 15.08.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 381,43 EUR tekuće od dana 15.09.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 393,63 EUR tekuće od dana 15.10.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 393,63 EUR tekuće od dana 15.11.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 393,63 EUR tekuće od dana 15.12.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 393,63 EUR tekuće od dana 15.01.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 393,63 EUR tekuće od dana 15.02.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 393,63 EUR tekuće od dana 15.03.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 412,60 EUR tekuće od dana 15.04.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 412,60 EUR tekuće od dana 15.05.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 412,60 EUR tekuće od dana 15.06.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 418,02 EUR tekuće od dana 15.07.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 418,02 EUR tekuće od dana 15.08.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 418,02 EUR tekuće od dana 15.09.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 428,18 EUR tekuće od dana 15.10.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 428,18 EUR tekuće od dana 15.11.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 428,18 EUR tekuće od dana 15.12.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 455,96 EUR tekuće od dana 15.01.2022. godine pa do isplate

- na iznos od 455,96 EUR tekuće od dana 15.02.2022. godine pa do isplate

- na iznos od 455,96 EUR tekuće od dana 15.03.2022. godine pa do isplate

- na iznos od 473,57 EUR tekuće od dana 15.04.2022. godine pa do isplate

- na iznos od 473,57 EUR tekuće od dana 15.05.2022. godine pa do isplate

- na iznos od 473,57 EUR tekuće od dana 15.06.2022. godine pa do isplate

- na iznos od 493,22 EUR tekuće od dana 15.07.2022. godine pa do isplate

- na iznos od 493,22 EUR tekuće od dana 15.08.2022. godine pa do isplate

- na iznos od 493,22 EUR tekuće od dana 15.09.2022. godine pa do isplate

- na iznos od 525,06 EUR tekuće od dana 15.10.2022. godine pa do isplate

- na iznos od 525,06 EUR tekuće od dana 15.11.2022. godine pa do isplate

- na iznos od 525,06 EUR tekuće od dana 15.12.2022. godine pa do isplate

- na iznos od 523,03 EUR tekuće od dana 15.01.2023. godine pa do isplate

- na iznos od 523,03 EUR tekuće od dana 15.02.2023. godine pa do isplate

- na iznos od 523,03 EUR tekuće od dana 15.03.2023. godine pa do isplate

- na iznos od 539,97 EUR tekuće od dana 15.04.2023. godine pa do isplate

- na iznos od 539,97 EUR tekuće od dana 15.05.2023. godine pa do isplate

- na iznos od 539,97 EUR tekuće od dana 15.06.2023. godine pa do isplate

- na iznos od 552,84 EUR tekuće od dana 15.07.2023. godine pa do isplate

- na iznos od 552,84 EUR tekuće od dana 15.08.2023. godine pa do isplate

- na iznos od 552,84 EUR tekuće od dana 15.09.2023. godine pa do isplate

- na iznos od 558,94 EUR tekuće od dana 15.10.2023. godine pa do isplate

- na iznos od 558,94 EUR tekuće od dana 15.11.2023. godine pa do isplate

- na iznos od 558,94 EUR tekuće od dana 15.12.2023. godine pa do isplate

- na iznos od 569,10 EUR tekuće od dana 15.01.2024. godine pa do isplate

- na iznos od 569,10 EUR tekuće od dana 15.02.2024. godine pa do isplate

- na iznos od 569,10 EUR tekuće od dana 15.03.2024. godine pa do isplate

- na iznos od 590,78 EUR tekuće od dana 15.04.2024. godine pa do isplate

- na iznos od 590,78 EUR tekuće od dana 15.05.2024. godine pa do isplate

- na iznos od 590,78 EUR tekuće od dana 15.06.2024. godine pa do isplate

- na iznos od 595,52 EUR tekuće od dana 15.07.2024. godine pa do isplate

- na iznos od 595,52 EUR tekuće od dana 15.08.2024. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se 1. tuženici i 2. tuženici da tužitelju, solidarno, naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 6.152,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 984,35 EUR sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. U tužbi se tvrdi da je tužitelj vlasnik stana na adresi [adresa] i to stana u prizemlju lijevo, ulaz br. 17, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe u površini od 67,75 m2, da su tužitelj i 2. tuženica 20. srpnja 2018. sklopili ugovor o najmu predmetnog stana po kojem, uz 2. tuženicu, i 1. tužena (koja je njezina kćerka) živi u predmetnom stanu, da je ugovor o najmu raskinut izjavom tužitelja od 18. ožujka 2020., poštujući ugovoreni otkazni rok od 90 dana, s time da joj je zbog situacije izazvane virusom Covid-19, tužitelj ostavio još i dodatni rok za iseljenje do 17. srpnja 2020., te je do raskida došlo 17. srpnja 2020., da je ovosudnom nepravomoćnom presudom br. Ps- 65/2022 utvrđen točan datum raskida ugovora o najmu, da sukladno čl. 15. Zakona o najmu stanova najmoprimac (2. tuženica) odgovara po općim propisima za štetu koju on ili korisnici stana prouzroče u stanu i na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, a po stavku 3. istog članka Zakona o najmu stanova za dužnu najamninu i počinjenu štetu solidarno s najmoprimcem odgovaraju i članovi njegova obiteljskog domaćinstva (1. tuženica), da obje tuženice žive u predmetnoj nekretnini i imaju prijavljeno prebivalište na predmetnoj adresi, da tužitelj ovom tužbom potražuje dužne, a ne plaćene najamnine od 1. tužene te potražuje naknadu štete od 1. i 2. tuženice za režijske troškove koje je podmirio umjesto njih, tužbom potražuje od obje tužene dužnu zakupninu za takav stan na takvoj lokaciji s obzirom da one obje koriste tužiteljevu nekretninu bez pravne osnove te su u tom smislu bez osnove stekle taj iznos prosječne najamnine, da je u ugovoru o najmu napisana najamnina od 1.500,00 kn, ali da je stvarna najamnina za stan bila 3.000,00 kn, što dokazuju mjesečne uplate najamnine u tom iznosu od strane tuženice i to 11. listopada 2018. za listopad 2018., 23. studenoga 2018. za studeni 2018., 17. prosinca 2018. godine za prosinac 2018., 16. siječnja 2019. za siječanj 2019., 22. ožujka 2019. za ožujak 2019., 16. travnja 2019. za travanj 2019., 17. svibnja 2019. za svibanj 2019., 13. kolovoza 2019. za kolovoz 2019., 13. rujna 2019. za rujan 2019., te 13. veljače 2020. za veljaču 2020., a ostali manje uplaćivani iznosi najamnine do ožujka 2020. predstavljaju prijeboj tražbine najamnine s učinjenim izdacima na ime popravaka i opremanja iznajmljenog stana, što u dogovoru s tužiteljem, što mimo dogovora, odnosno bez znanja i odobrenja tužitelja, da je sve najamnine u ime 2. tuženice platila 1. tuženica, što se vidi iz prometa po računu, da su od sklapanja predmetnog ugovora o najmu odnosi stranaka ubrzo bili narušeni te je tužitelj uskoro utvrdio da tužene ne plaćaju na vrijeme i u cijelosti ugovorene režijske troškove, odnosno da ih plaćaju u posve proizvoljno određenim iznosima i vremenu, pa su mu tako počele stizati i razne opomene pred ovrhu, da su tuženice 2023. prestale plaćati najamninu, a režijske troškove nisu plaćale u rokovima dospijeća i iznosima određenima u računima isporučitelja usluga, već su ih plaćale proizvoljno i u pogledu rokova i u pogledu iznosa računa, pa je tužitelju više slučaja umjesto tuženih platio režijske troškove, da je za tražbinu u iznosu od 2.022,92 eur /15.241,69 kn i za tražbinu u iznosu od 4.113,92 kn Gradska plinara – Opskrba d.o.o. već donesena presuda protiv 2. tuženice u predmetu ovog suda Ps-65/2022, te tužitelj u ovom predmetu ne potražuje te naknade od 2. tužene, samo od 1. tužene, da je tužitelj umjesto tuženica platio: 387,20 kn 17. siječnja 2020. HEP Elektra, 1.549,68 kn 5. veljače 2020. GSKG d.o.o., 1.549,68 kn 5.veljače 2020. GSKG d.o.o., 1.948,38 kn 1. veljače 2020. Zagrebački holding d.o.o., 794,01 kn 5. ožujka2020. Zagrebački holding d.o.o., 800,00 kn 5.ožujka 2020. Zagrebački holding d.o.o.,193,60 kn 9. ožujka 2020. Zagrebački holding d.o.o., 4.113,92 kn 23. rujna 2021. Gradska plinara – Opskrba d.o.o., da tuženice od otkaza ugovora o najmu 18. srpnja 2020. bez pravne osnove koriste predmetnu nekretninu koja je vlasništvo tužitelja pa tužitelj, radi isplate iznosa najamnine za takav stan na takvoj lokaciji, zahtijeva da mu tuženice, solidarno, isplate iznos od 600,00 EUR mjesečno sve do kraja 2023.

2. Tužitelj je predložio sudu da presudom naloži 1. tuženici da plati tužitelju iznos od 2.022,92 EUR/15.241,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine novčane iznose kao što je navedeno po I. petita tužbenog zahtjeva, da naloži 1. i 2. tuženici da tužitelju, solidarno, plate iznos od 958,61 EUR/ 7.222,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine novčane iznose kao što je navedeno pod II. petita tužbenog zahtjeva, da naloži 1. tuženici da tužitelju plati iznos od 546,01 EUR/4.113,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. rujna 2021. pa do isplate, da naloži 1. i 2. tuženici da tužitelju, solidarno, plate iznos od 24,300 EUR /183.088,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine novčane iznose kao što je navedeno pod IV. petita tužbenog zahtjeva, da naloži tuženicama da tužitelju, solidarno, plate troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate.

3. Podneskom od 8. rujna 2025. tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na način da je predložio sudu da presudom naloži 1. tuženici da plati tužitelju iznos od 2.022,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine novčane iznose kao što je navedeno pod I. petita tužbenog zahtjeva, da naloži 1. tuženoj i 2. tuženoj da tužitelju solidarno plate iznos od 958,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine novčane iznose kao što je navedeno pod II. petita tužbenog zahtjeva, da naloži 1. tuženoj da tužitelju plati iznos od 546,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. rujna 2021. pa do isplate, da naloži 1. tuženoj i 2. tuženoj da tužitelju solidarno plate iznos od 23.393,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine novčane iznose kao što je navedeno pod IV. petita tužbenog zahtjeva, kao i da naloži 1. tuženoj i 2. tuženoj da tužitelju, solidarno, plate troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate.

4. 1. tuženica EV u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava istinitost svih činjeničnih te osnovanost svih pravnih tvrdnji tužitelja, osporava autentičnost i vjerodostojnost svih isprava dostavljenih u spis od strane tužitelja, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, da 1. tuženica nikada nije bila u ugovornim ili izvanugovornom odnosu sa tužiteljem, da je 2. tuženica njezina majka, da u predmetnom stanu ne živi još od 2019. i to zbog šikaniranja kojem su tuženice bile izložene od strane tužitelja.

5. 1. tuženica EV je predložila sudu da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom.

6. 2. tuženica LVF u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava istinitost svih činjeničnih te osnovanost svih pravnih tvrdnji tužitelja, da osporava autentičnost i vjerodostojnost svih isprava dostavljenih u spis od strane tužitelja, da tužitelj nema nikakve tražbine prema tuženicima, a kad bi te tražbine i egzistirale bile bi zastarjele i općenito prisilno neostvarive, da 1. tuženica ne živi u predmetnog stanu već godinama, a svakako još prije početka 2020., da je za prosuđivanje eventualne obveze 2. tuženice platiti bilo koji novčani iznos tužitelju nužno utvrditi trenutak od kada bi se 2. tuženicu eventualno moglo smatrati nesavjesnom odnosno nepoštenom pri čemu taj trenutak predstavlja trenutak pravomoćnosti presude kojom se posjedniku pojedine nekretnine nalaže iseliti iz nekretnine, da visinu navodne koristi nije moguće utvrditi bez provođenja odgovarajućeg vještačenja, da predmetni stan predstavlja dom 2. tuženice i jedinu nekretninu u kojoj ona ima mogućnost stanovati, da su tvrdnje iz predmetne tužbe sa ciljem činjenja pritiska na 2. tuženicu radi ishođenja nezakonitog iseljenja iste iz predmetne nekretnine, da je 2. tuženica sukladno dogovoru s tužiteljem izvršila određena ulaganja u predmetni stan, ali tužitelj odbija isplatiti ta ulaganja te tuženica ističe i prigovor prava zadržanja posjeda predmetnog stana u smislu čl. 164. st. 2. ZV.

7. 2. tuženica LVF je predložila sudu da odbaci odnosno odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja naknaditi 2. tuženici procesni trošak postupka.

8. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja LV (str. 172 i 173 spisa), saslušao svjedoka VV (str. 185 i 186 spisa), te proveo građevinsko vještačenje po vještaku Ing ekspert d.o.o. uz očevid na predmetnoj nekretnini (str. 187-190 i 200-225 spisa). Nadalje, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u račune (str. 7, 22, 30, 61 i 62 spisa), Iskaz zaduženja i uplata na dan 26.10.2020. (str. 8 spisa), Matičnu evidenciju-Bilješke Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 26.10.2020. (str. 9 spisa), e-mail komunikaciju (str. 10-13 spisa), Ugovor o najmu od 20.7.2018. (str. 14-16 spisa), Otkaz Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom od 17.3.2020. (str. 17 i 18 spisa), potvrde o primitku preporučenih pošiljki i račune (str. 19 i 20 spisa), potvrde o uplati (str. 21 spisa), potvrdu o plaćanju (str. 23, 33-59 spisa), Obavijest Javnog bilježnika Kristijana Hukelj posl. br. Povrv-7039/2021 od 26.8.2021.(str. 24 spisa), prijedlog za ovrhu (str. 25 i 26 spisa), Izvadak iz poslovnih knjiga Gradske plinare Zagreb- Opskrba d.o.o. od 29.7.2021. (str. 37 spisa), univerzalne naloge za plaćanje i potvrde o uplati (str. 28 i 29, 32 spisa), opomenu HEP Elektra d.o.o. od 22.1.2020. (str. 60 spisa), Potvrde PU Zagrebačke, V. Policijske postaje Zagreb od 20.10.2022., od 27.2.2023., od 3.3.2023., od 6.3.2023., od 18.7.2023. (str. 71 i 72, 85-91, 127, 128 spisa), ovosudno rješenje o osiguranju posl. br. Ovr-3332/2022-21 (raniji posl. br. Ovr-2937/2022) od 9.2.2023. (str. 73-84 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime 2. tuženice LVF (str. 92-99, 126, 129-131 spisa), dopis 2. tuženice od 18.10.2022. s potvrdom o primitku preporučene pošiljke (str. 100 i 101 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž Ovr-526/2022-6 od 14.11.2022. (str. 102-105 spisa), rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž Ovr- 184/2023-2 od 25.9.2023. (str. 109-110 spisa), dio rješenja HZMO od 30.10.2008. (str. 111 spisa), prijedlog za osiguranje (str. 132-134 spisa), ovosudnu presudu posl. br. Ps-65/2022-41 od 23.6.2023. (str. 141-153 spisa), Uvjerenje o prebivalištu od 19.11.2024. (str. 169 spisa) te uvid u ovosudni spis posl. br. Ps-65/2022 i presliku ovosudnog spisa posl. br. P-1857/2023.

9. Obzirom da tuženice, iako uredno pozvane na glavnu raspravu određenu za 15. travnja 2026., uz upozorenje da se neće provoditi dokaz njihovim saslušanjem ukoliko ne pristupe glavnoj raspravi, nisu pristupile na tu glavnu raspravu, sud je odlučio da se neće provoditi dokaz njihovim saslušanjem.

10. Tužitelj LV, saslušan u dokaznom postupku (str. 172 i 173 spisa) iskazao je da je 20. srpnja 2018. sklopio ugovor o najmu stana sa 2. tuženicom iz ovog predmeta, u ugovoru je navedeno da će zajedno s njom stanovati i 1. tuženica iz ovog predmeta koja je njezina kćerka, ugovor je sklopljen na vrijeme od 4 godine, već nakon proteka oko godinu dana došlo je do problema jer su tuženice počele kupovati neke stvari za stan (stolice, stol i drugo) te su samoinicijativno plaćale manju stanarinu, što se nisu dogovorili, osim toga su za kupnju tih stvari naknadno predočavale račune pa je vidio da se radi o računu za stvari koje su se odnosile na stan u kojem su ranije stanovale i slično, dogovorili su da cijena najma stana biti 3.000,00 kn, međutim, 2. tuženica ga je nagovorila da upišu iznos od 1.500,00 kn kako bi se plaćao manji porez, u Poreznoj upravi je rekao da je stvarno ugovorena najamnina u iznosu od 3.000,00 kn, što je I. tuženica i plaćala na njegov račun, da su mu tuženice odmah kod sklapanja ugovora rekle da će plaćanje najamnine vršiti na njegov račun, a najamninu je plaćala 1. tuženica, nakon nekog vremena, zbog loše komunikacije i zbog toga što nije bio zadovoljan što je u ugovor naveden duplo manji iznos najamnine, predložio je 2. tuženici da naprave novi ugovor koji bi solemnizirali kod javnog bilježnika i u kojem bi bio naveden stvarni iznos najma tj. iznos od 3.000,00 kn na što 2. tuženica nije htjela pristati, utvrdio je da postoji dug za režije, režije su plaćane stihijski, uvijek je postojao nepodmiren dug i imao je i ovršne postupke, tuženicama je otkazao ugovor o najmu, dao im je otkazni rok obzirom da je u to vrijeme bila korona, a taj rok se produžavao, bio je dogovoren otkazni rok od 90 dana, a 2. tuženica je tražila dodatnih 30 dana, što je pristao, bio je prisiljen voditi sudski postupak radi raskida ugovora, kada bi dobio rješenje o ovrsi zbog neplaćenih režija, kontaktirao je tuženice, ali mu se nakon toga obratio njihov odvjetnik s upozorenjem da im se ne smije obraćati, kako su režije glasile na njegovo ime, bio je prisiljen plaćati račune koji su se odnosili na troškove za vrijeme dok su tuženice u stanu stanovale, 1. tuženica je kćerka 2. tuženice i s njom je stanovala u stanu, u stan nije mogao ući tri godine jer su tuženice promijenile bravu na vratima stana, a 2. tuženica uopće nije izlazila iz stana, u stan je ušao u kolovozu 2024. i stan je bio u takvom stanju da je po podu sve bilo od urina, cigareta i drugo, obzirom da su sa tuženicama u stanu živjele i mačke, pozvao je bravara radi promjene brave na vratima stana, a također i policiju, s tim što je prethodno od susjeda čuo da se tuženice iseljavaju iz stana, a to je bilo u kolovozu 2024., tuženice su putem pošte poslale ključ njegovom odvjetniku.

11. Svjedok VV, saslušana u dokaznom postupku (str. 185 i 186 spisa), iskazala je da joj je poznato da su u stanu tužitelja bili podstanari i to IV i EV, koje je upoznala kada su doselile u taj stan, a one su iz stana iselile u kolovozu 2024., što je čula od drugih suvlasnika, da su u zgradi imali problem sa tuženicama iz razloga što im je bila isključena struja u stanu, 1. studenoga 2022. su pozvale električara kako bi ih priključio bez osnove, a radilo se o krađi struje odnosno spojile su se na ne mjerilo.

12. U pisanom Nalazu i mišljenju od 27. srpnja 2025. građevinski vještak Ing ekspert d.o.o. (str. 220-225 spisa) navodi da nakon uviđaja obavljenog 3.7.2025., proučavanja dokumentacije priležeće spisu i uzimanja potrebnih podataka, stanje zatečeno na uviđaju je opisano u točki 1.4. te je vidljivo iz priložene fotodokumentacije. Ukupna procijenjena tržišna vrijednost najamnine za predmetnu nekretninu površine 67,75 m2 za razdoblje od kolovoza 2020. do kolovoza 2024. iznosi 23.939,46 EUR.

13. Nalaz i mišljenje vještaka vještak Ing ekspert d.o.o. sud je ocijenio objektivnim, stručnim te datim u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Na Nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu istaknule primjedbe.

14. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, postavljen kao u podnesku od 8. rujna 2025., osnovan.

15. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa najamnina od 1. tuženice za razdoblje do prestanka ugovora o najmu, naknade za plaćene režijske troškove, solidarno, od obje tuženice, naknade za plaćene troškove Gradske plinare d.o.o. od 1. tuženice te naknade za korištenje nekretnine bez pravne osnove, solidarno, od obje tuženice za razdoblje od srpnja 2020. do kolovoza 2024.

16. Između stranaka nije sporno:

- da je između tužitelja i 2. tuženice 20. srpnja 2018. sklopljen ugovor o najmu predmetnog stana.

17. Između stranaka je sporno:

- osnova i visina potraživanja tužitelja,

- aktivna i pasivna legitimacija u odnosu na 1. tuženicu,

- je li nastupila zastara potraživanja.

18. Članak 7. st. 1. ZPP određuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

19. Članak 219. st. 1. ZPP određuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

20. Tužitelj je dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji, a tuženice svojih navoda ili prigovora.

21. Iz Ugovora o najmu od 20. srpnja 2018. (str. 14-16 spisa), proizlazi da je dana 20.7.2018. između LV iz [adresa], kao najmodavca, s jedne strane i LVF iz [adresa], kao najmoprimca, s druge strane, sklopljen ugovor o najmu stana na adresi [adresa] (dalje: Ugovor). U toč. II. Ugovora je navedeno da će EV (kći), kao član obiteljskog domaćinstva najmoprimca, zajedno s njime koristiti unajmljeni stan. U toč. III. Ugovora je navedeno da ugovorne strane ugovaraju najamninu u iznosu od 1.500,00 kn i polog 1.500,00 kn te da se najamnina plaća na tekući račun najkasnije do 15-og. U toč. VI. Ugovora je navedeno da će najmoprimac plaćati struju, plin, vodu, čistoću, pričuvu te da najmoprimac plaća cjelovite uplatnice i daje iste na uvid. U toč. XII. Ugovora je navedeno da se ugovor sklapa na vrijeme od 4 godine, u toč. XIV. Ugovora je navedeno da je otkazni rok 90 dana, a računa se od dana predaje otkaza drugoj ugovornoj strani. U toč. XV. Ugovora je navedeno da ugovor o najmu može svaka strana raskinuti u svako doba ako druga strana ne ispunjava odredbe iz ugovora

22. Iz Otkaza Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom od 17. ožujka 2020. (str. 17 i 18 spisa) proizlazi da je tužitelj dopisom od 17. ožujka 2020. otkazao Ugovor o najmu od 20. srpnja 2018. zbog povrede obveza najmoprimca iz predmetnog ugovora, koje se prvenstveno odnose na plaćanje svih ugovorenih troškova u vezi sa stanovanjem u za to određenim rokovima dospijeća, a posebice zbog neurednog plaćanja režijskih troškova.

23. Iz ovosudniog spisa posl. br. Ps-65/2022 proizlazi da je ovosudnom presudom i rješenjem posl. br. Ps-65/2022-41 od 23.6.2023. (str. 141-153 spisa), pored ostalog, utvrđeno da je Ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom od 20. srpnja 2018., sklopljen između tužitelja LV, kao najmodavca i tuženice LVF, kao najmoprimca, na kojemu je tužitelj ovjerio svoj potpis kod Javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, pod brojem ovjere OV-8047/2018, prestao otkazom tužitelja 18. srpnja 2020., naloženo je tuženici iseliti iz stana koji se nalazi u prizemlju lijevo stambene zgrade u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], a sastoji se od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe u površini od 67,75 m2, s pripadajućim spremištem u podrumu, u ugovoru o najmu od 20. srpnja 2018. opisanog kao stan koji se sastoji od dnevnog boravka, dvije spavaće sobe, kupaonice, WC-a, kuhinje, ostave i hodnika te predati opisani stan u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana, naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.022,92 eur / 15.241,69 kn (najamnina za razdoblje do otkaza ugovora) sa zateznim kamatama koje teku na pojedine novčane iznose kao što je navedeno u izreci označene presude pod III., naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 845,15 eur / 6.367,71 kn (režije) sa zateznim kamatama koje teku na pojedine novčane iznose kao što je navedeno pod IV. izreke označene presude, te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.166,83 EUR / 23.860,48 kn sa zateznim kamatama tekućim od 23.6.2023. do isplate, odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.043,863 EUR / 30.468,24 kn. Označena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3715/2023-3 od 27. veljače 2024.

24. Iz Uvjerenja o prebivalištu od 19.11.2024. (str. 169 spisa), proizlazi da je 1. tuženica imala prijavljenu adresu prebivališta na predmetnom stanu od 19.2.2019. do 6.9.2023.

25. U odnosu na potraživanje tužitelja prema 1. tuženici po osnovi neplaćenih najamnina za razdoblje od ožujka 2020. do kolovoza 2020., treba reći da tužitelj u ovom predmetu taj iznos potražuje isključivo od 1. tuženice, i to po osnovi čl. 15. st. 3. Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018 i 105/2020, dalje: ZNS) koji predviđa solidarnu odgovornost članova obiteljskog domaćinstva za dužnu najamninu. S obzirom na to da je 1. tuženica bila izrijekom navedena u Ugovoru kao korisnica stana (član obiteljskog domaćinstva) te da iz Uvjerenja o prebivalištu (str. 169 spisa) proizlazi da je na predmetnoj adresi imala prijavljeno prebivalište od 19. veljače 2019. do 6. rujna 2023., ispunjene su zakonske pretpostavke za primjenu čl. 15. st. 3. ZNS.

26. Tvrdnja 1. tuženice da u stanu nije živjela od 2019. nije potkrijepljena niti jednim dokazom, a upravo suprotno proizlazi iz uvjerena o prebivalištu. Stoga je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

27. Što se tiče potraživanja tužitelja za plaćene režijske troškove treba reći da je tužitelj potvrdama o plaćanju (str. 23–59 spisa) dokazao da je platio sljedeće troškove koji su teretili tuženice kao korisnike stana:

51,39 EUR (387,20 kn) HEP Elektra d.o.o., 17. siječnja 2020.

205,68 EUR (1.549,68 kn) GSKG d.o.o., 5. veljače 2020.

205,68 EUR (1.549,68 kn) GSKG d.o.o., 5. veljače 2020.

258,59 EUR (1.948,38 kn) Zagrebački holding d.o.o., 1. veljače 2020. 105,39 EUR (794,01 kn) Zagrebački holding d.o.o., 5. ožujka 2020. 106,18 EUR (800,00 kn) Zagrebački holding d.o.o., 5. ožujka 2020. 25,70 EUR (193,60 kn) Zagrebački holding d.o.o., 9. ožujka 2020., odnosno ukupno 958,61 EUR (7.222,65 kn).

28. Navedeni troškovi nastali su za vrijeme trajanja ugovornog odnosa (ugovora o najmu) i predstavljaju troškove koje su u točki VI. Ugovora preuzele plaćati tuženice kao korisnice stana. Tužiteljev zahtjev za naknadu navedenih iznosa utemeljen je, kako na ugovornoj obvezi tuženica, tako i na odredbi čl. 9. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), pri čemu 2. tuženica odgovara kao najmoprimac, a 1. tuženica solidarno temeljem čl. 15. st. 3. ZNS.

29. Nadalje, tužitelj je dana 23. rujna 2021. platio 546,01 EUR (4.113,92 kn) Gradskoj plinari – Opskrba d.o.o. (str. 33–59 spisa), a koji iznos se odnosi na dugovanje tuženica po osnovi plina nastalo za vrijeme trajanja najma. Tužbom u ovosudnom predmetu Ps-65/2022 bio je obuhvaćen i taj iznos, no taj predmet je riješen isključivo u dijelu koji se tiče 2. tuženice. U ovom predmetu tužitelj taj iznos potražuje od 1. tuženice na temelju iste solidarne odgovornosti po čl. 15. st. 3. ZNS.

30. Nakon što je Ugovor o najmu prestao 18. srpnja 2020., tuženice su nastavile koristiti predmetni stan bez ikakve pravne osnove sve do kolovoza 2024., kada su se iselile i ključ predmetnog stana putem pošte dostavile odvjetniku tužitelja. Navedena okolnost potvrđena je iskazom tužitelja, iskazom svjedokinje VV te činjenicom da je tužitelju bio onemogućen ulazak u stan (promijenjena brava) sve do kolovoza 2024. Pri tome se ističe da je sud ocijenio istinitim iskaz tužitelja i svjedoka VV, čije iskaze je sud ocijenio uvjerljivim, iznijetim bez kontradiktornosti u dijelovima iskaza te međusobno sukladnim.

31. Pravna osnova zahtjeva je stjecanje bez osnove u smislu čl. 1111. i čl. 1120. ZOO, kojima je propisano da, kad je netko tuđu stvar koristio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati naknadu koristi koju je imao od uporabe, neovisno o pravu na naknadu štete.

32. Visina naknade utvrđena je na temelju Nalaza i mišljenja građevinskog vještaka Ing ekspert d.o.o. od 27. kolovoza 2025. (str. 220–225 spisa), koji je nakon uviđaja obavljenog 3. srpnja 2025. te uvida u relevantnu dokumentaciju, utvrdio da ukupna procijenjena tržišna vrijednost najamnine za predmetnu nekretninu površine 67,75 m², za razdoblje od kolovoza 2020. do kolovoza 2024. iznosi 23.939,46 EUR.

33. Pregledom postavljenog tužbenog zahtjeva i nalaza sudskog vještaka, sud je utvrdio da zbroj svih pojedinačnih mjesečnih potraživanja koje tužitelj potražuje iznosi 23.939,49 EUR. Međutim, tužitelj je u uvodnom dijelu zahtjeva (odnosno uslijed očite omaške u računanju) naveo ukupan iznos od 23.393,49 EUR. Budući da je sud sukladno članku 2. stavku 1. ZPP vezan postavljenim tužbenim zahtjevom, a kako niti jedno pojedinačno mjesečno potraživanje ne prelazi iznos utvrđen vještačenjem, sud je u cijelosti usvojio zahtjev po pojedinačnim stavkama kako je postavljen. Budući da su pojedinačni zahtjevi osnovani, osnovan je i zahtjev za isplatu pripadajućih zateznih kamata na te iznose od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sukladno članku 29. stavku 2. ZOO.

34. Prigovor 2. tuženice da nekretnina predstavlja njezin dom i jedinu nekretninu u kojoj ima mogućnost stanovati nije pravno relevantan za osnovanost zahtjeva, budući da je predmetni ugovor o najmu prestao 18. srpnja 2020. te je naloženo iseljenje, a 2. tuženica je nastavila koristiti tuđu nekretninu.

35. Prigovor prava zadržanja iz čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je istaknula 2. tuženica pozivajući se na ulaganja u nekretninu, sud ne prihvaća iz razloga što 2. tuženica nije dokazala niti o kojim konkretno ulaganjima se radilo, kao što nije dokazala niti visinu ulaganja.

36. Obje tuženice solidarno odgovaraju za naknadu zbog korištenja predmetnog stana bez pravne osnove, jer su obje bile korisnici predmetnog stana.

37. Na sve dosuđene iznose teku zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. ZOO i to od dospijeća pojedinih tražbina, kako je navedeno u točkama I. –IV. izreke.

38. U odnosu na prigovor zastare istaknut po 1. tuženici, u odnosu na tražbine najamnine u iznosu od 2.022,92 EUR, treba reći da tražbina najamnine zastarijeva za tri godine sukladno čl. 229. ZOO, neovisno o tome plaća li se periodički ili u ukupnom iznosu. Najstarija tražbina po ovom zahtjevu dospjela je 15. ožujka 2020., a tužba je podnesena 11. rujna 2023., iz čega bi proizlazilo da je trogodišnji rok istekao za tražbine dospjele do 11. rujna 2020. Međutim, ista tražbina (2.022,92 EUR na ime dužnih najamnina) bila je predmet postupka Ps-65/2022 koji je pokrenut 2022. godine. Podnošenjem tužbe u tom predmetu zastara je prekinuta sukladno čl. 241. ZOO-a. Nakon okončanja postupka zastara počinje teći iznova od tog trenutka (čl. 245. st. 3. ZOO., a solidarna obveza 1. tuženice kao člana obiteljskog domaćinstva dijeli sudbinu temeljne tražbine odnosno prekid i novi tijek zastare u postupku Ps- 65/2022.

39. Nadalje, u odnosu na naknadu plaćenih režija, solidarno (958,61 EUR), treba reći da su ta plaćanja izvršena u siječnju, veljači i ožujku 2020. Pravna osnova je ugovorna obveza tuženica na plaćanje režija te naknada tužiteljevih izdataka. Mjerodavan je petogodišnji opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO, jer se radi o naknadi za ispunjenu tuđu ugovornu obvezu za koji nije propisan poseban rok. Pet godina od najstarije uplate (17. siječnja 2020.) istječe 17. siječnja 2025. Tužba je podnesena 11. rujna 2023., pa zastara nije nastupila. Podredno, i ako bi se primijenio trogodišnji rok, tražbine nastale u 2020. godini, bile su obuhvaćene i postupkom Ps-65/2022 (tamo dosuđen dio od 845,15 EUR), čime je zastara prekinuta već 2022. u smislu čl. 241. ZOO-a.

40. Što se tiče potraživanja od 1. tuženice na ime troškova Gradske plinare (546,01 EUR) treba reći da je tužitelj taj iznos platio 23. rujna 2021., primjenjuje se petogodišnji rok iz čl. 225. ZOO, a pet godina istječe 23. rujna 2026., a kako je tužba podnijeta 11. rujna 2023. zastara nije nastupila.

41. Što se tiče potraživanja po osnovi naknade za korištenje stana bez pravne osnove, solidarno (23.393,46 EUR), treba reći da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove (čl. 1111. ZOO) za razdoblje kolovoza 2020. do kolovoza 2024., pa se primjenjuje petogodišnji rok iz čl. 225. ZOO-a. Tražbine za kolovoz 2020. zastarijevaju u kolovozu 2025., a za sve kasnije mjesece rokovi teku još dalje, kako je tužba podnesena 11. rujna 2023., u odnosu na sve tražbine po tom osnovu nije nastupila zastara.

42. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: Tarifa).

43. Trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 6.152,60 EUR odnosi se na:

- trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. Tarife),

- trošak sastava podneska od 10.4.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. st.1. Tarife - očitovanje na navode odgovora na tužbu),

- trošak sastava podneska od 26.9.2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelj po punomoćniku na ročištu 23.10.2024. u iznosu od

500,00 EUR (Tbr. 9. st. 1.Tarife),

- trošak zastupanja tužitelj po punomoćniku na ročištu 4.3.2025. u iznosu od

500,00 EUR (Tbr. 9. st. 1.Tarife),

- trošak sastava podneska od 10.4.2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelj po punomoćniku na ročištu 2.7.2025. u iznosu od

500,00 EUR (Tbr. 9. st. 1.Tarife),

- trošak zastupanja tužitelj po punomoćniku na ročištu 3.7.2025. (očevid) u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. st. 1.Tarife),

- trošak sastava podneska od 8.9.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. st.1. Tarife - očitovanje na nalaz vještaka),

- trošak zastupanja tužitelj po punomoćniku na ročištu 15.4.2026. u iznosu od

500,00 EUR (Tbr. 9. st. 1.Tarife),

- PDV od 25% u iznosu od 1.025,00 EUR,

- trošak provedenog vještačenja i očevida u ukupnom iznosu od 549,48 eur,

- sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 162,46 EUR,

- sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 315,66 EUR.

44. Sud tužitelju, vodeći računa o odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, nije priznao trošak sastava podnesaka od 6.10.2023. i od 9.5.2025. obzirom da se radi o požurnicama, a koji trošak ne može ići na teret tuženica. Nadalje, sud tužitelju nije priznao niti trošak sastava podneska od 9.10.2024. uz koji podnesak je tužitelj dostavi punomoć, a što je trebalo biti dostavljeno uz tužbu.

45. Kako sudu u vrijeme pisanja presude nije poznato hoće li punomoćnik tužitelja pristupiti na ročište za objavu presude, tužitelju taj trošak nije priznat, a ako punomoćnik tužitelja pristupi na to ročište, sud će o tom trošku odlučiti dopunskim rješenjem.

46. Sud je odbio preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 984,35 EUR sa zateznim kamatama (zahtjevan trošak u iznosu od 7.136,95 EUR (u koji nije uključen trošak pristupa punomoćnika tuženika na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR (PDV uključen) – dosuđen trošak u iznosu od 6.152,60 EUR = 984,35 EUR).

47. Odluka o kamatama na troškove parničnog postupka sukladna je čl. 151. st. 3. ZPP.

48. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod V. i VI.

U Zagrebu, 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Sanja Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja, uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu

2. 1. tuženici

3. 2. tuženici