Poslovni broj: P-983/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, protiv tuženice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, nakon održane glavne rasprave zaključene 14.05.2026., dana 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašavaju se nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom između tuženice OU kao ovrhovoditeljice i tužitelja Grada Zagreba kao ovršenika, povodom Zahtjeva za izravnu naplatu od 14.04.2025. temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P - 1544/2020-14 od 08.03.2021.

II. Nalaže se tuženici OU da tužitelju Gradu Zagrebu isplati iznos 366,84 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16.06.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženici OU da tužitelju Grad Zagrebu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 19,91 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.06.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 01.07.2025. tužitelj Grad Zagreb zatražio je proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se na zahtjev tuženice OU kao ovrhovoditeljice provodi na njegovim novčanim sredstvima po računima temeljem pravomoćne i ovršne presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1544/2020-14 od 08.03.2021., u bitnom navodeći da je dobrovoljno podmirio tu tražbinu.

2. Tuženica OU je u tijeku postupka osporila osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da je tužitelj dobrovoljno plaćanje izvršio tek nakon pokretanja postupka izravne naplate te da je ona Financijskoj agenciji 18.08.2025. podnijela zahtjev za opoziv izravne naplate.

3. Podneskom od 27.02.2026. (str. 51-53 spisa) tužitelj je postavio daljnjih tužbeni zahtjev za povrat 366,84 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, na ime onog što je tuženica kao ovrhovoditeljica stekla u navedenom postupku izravne naplate.

4. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-185/2025-3 od 17.06.2025. (str. 5-8 spisa), presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P - 1544/2020-14 od 08.03.2021. (str. 11-15 spisa), presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1459/2021-2 od 14.10.2024. (str. 16-22 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu od 23.04.2025. (str. 23-24 spisa), Obavijest (str. 25 spisa), Izvod iz prometa po računu (str. 26, 28, 157 spisa), Kamatni list (str. 27 spisa), dopis od 25.09.2025. (str. 47-49 spisa), Izvadak iz prometa po računu (str. 50 spisa) i Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje od 26.02.2026. (str. 58 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet parnice je zahtjev za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se provodi na novčanim sredstvima po računima tužitelja, uz daljnji zahtjev za povrat novčanih sredstava koja je tuženica naplatila u tom postupku.

7. Uvidom u rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-185/2025-3 od 17.06.2025. (str. 5-5-8 spisa) utvrđeno je da je tužitelj kao ovršenik od strane ovršnog suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, slijedom čega je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka.

8. Dopuštenost pljenidbe i prijenosa razmotrena je isključivo u okviru razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017; 131/2020, 114/2022 dalje: OZ), povodom kojeg je tužitelj zaključkom ovršnog suda upućen na pokretanje parničnog postupka.

9. Tužitelj tvrdi da je tuženici dobrovoljno ispunio tražbinu u pogledu koje je proveden postupak izravne naplate.

10. Iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 1544/2020-14 od 08.03.2021. (str. 9-22 spisa) proizlazi da je njome naloženo tamo tuženiku Gradu Zagrebu (ovdje tužitelju) da tamo tužiteljici OU (ovdje tuženici) isplati 2.011,84 HRK (267,02 EUR) sa zateznim kamatama od 05.02.2020.

11. Iz Zahtjeva za izravnu naplatu od 23.04.2025. (str. 23-25 spisa) proizlazi da je temeljem navedene pravomoćne presude tuženica kao ovrhovoditeljica pokrenula postupak izravne naplate na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika.

12. Iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje od 26.02.2026. (str. 58 spisa) proizlazi da je u tom postupku izravne naplate dana 16.06.2025. sa računa tužitelja prisilno naplaćeno (zaplijenjeno i preneseno) ukupno 366,84 EUR, od čega 267,02 EUR glavnice, 79,91 EUR zateznih kamata te 19,91 EUR troška.

13. Iz Izvoda iz prometa po računu (str. 26 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženici dana 15.05.2025. dobrovoljno platio 353,44 EUR, uz opis plaćanja „P-1544/20“, dok iz Kamatnog lista (str. 27 spisa) proizlazi da su u tom trenutku zatezne kamate na glavnicu od 267,02 EUR iznosile 86,42 EUR.

14. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je tijeku postupka izravne naplate, i to prije nego što je 16.06.2025. izvršena prisilna naplata, tužitelj tuženici 15.05.2025. dobrovoljno podmirio tražbinu iz ovršne isprave, u ukupnom iznosu 353,44 EUR (od čega 267,02 EUR glavnica te 86,42 EUR zatezne kamate).

15. Prema tome, u trenutku provedbe prisilne naplate koja je izvršena 16.06.2025. tražbina tužitelja prema tuženici je već bila podmirena, što znači da je ostvaren razlog nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje: OZ) budući da je tražbina prestala nakon nastanka ovršne isprave, a prije prijenosa u postupku izravne naplate. Stoga je tužbeni zahtjev u tom dijelu – za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa – valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

16. Po čl. 56. OZ u parničnom postupku koji se vodi radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi provede ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu (st. 1.), s time da ovršenik ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od kada je ovrhovoditelj neosnovano stekao novčana sredstva iz njegove imovine, odnosno od unovčenja dijelova imovine ovršenika (st. 3.).

17. Po čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; dalje: ZOO) tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat po pravilima stjecanja bez osnove.

18. Budući da su pljenidba i prijenos proglašeni nedopuštenima jer je tražbina tuženice prema tužitelju prestala 15.05.2025. dobrovoljnim ispunjenjem, to je u skladu sa citiranim odredbama tuženica novčani iznos koji je 16.06.2025. prisilno naplaćen – 366,84 EUR – dužna vratiti tužitelju, i to sa zateznim kamatama od dana prisilne naplate od 16.06.2025., jer se radi o dvostrukom plaćanju istog duga odnosno o stjecanju bez osnove.

19. Bez značaja su navodi tuženice o tome da je ona 18.08.2025. Financijskoj agenciji podnijela zahtjev za opoziv izravne naplate, naime u tom trenutku prisilna naplata je već bila provedena pa je između stranaka već bio zasnovan izvanugovorni odnos stjecanja bez osnove dvostrukim plaćanjem istog duga. Iako je točno kako je tužitelj i prije pokretanja postupka izravne naplate imao dovoljno vremena za dobrovoljno podmirenje tražbine iz ovršne isprave, to ne znači da je tuženica sada ovlaštena zadržati novčani iznos koji joj je dvostruko plaćen. Odmah nakon što joj je tužitelj 15.05.2025. izvršio dobrovoljno podmirenje tražbine, tuženica je bila dužna opozvati zahtjev za izravnu naplatu čime bi spriječila da dođe do dvostruke naplate, što nije napravila iako je za to imala mjesec dana (dobrovoljna uplata je izvršena 15.05.2026., a prisilni prijenos zaplijenjenih sredstava je izvršen tek 16.06.2025.). Zbog navedenog je tuženica tužitelju dužna vratiti dvostruko naplaćeni iznos te su svi njeni navodi o suprotnom neosnovani.

20. Stoga je tužbeni zahtjev i u tom dijelu osnovan pa ga je valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke.

21. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tuženica na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužna naknaditi trošak postupka, i to trošak sudske pristojbe na tužbu – 6,64 EUR te sudske pristojbe na presudu – 13,27 EUR, odnosno ukupno 19,91 EUR, pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 11. lipnja 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Grad Zagreb;

2. OU iz [adresa].