REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-937/2023-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice NJD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Komorskom, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] II. tuženice ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženice EJD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. svibnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanih I., II. i III. tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica NJD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], oznake oranica Hižišće, površine 277 čhv, upisane u zk. ul. 214A, k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, te su tuženi NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŠJ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŽJ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao zakonski nasljednici iza pok. BJ, dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], oznake oranica Hižišće, površine 277 čhv, upisane u zk. ul. 214A, k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb na ime i za korist tužiteljice NJD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 1/1 dijela, uz istodobno brisanje iste sa imena BJ (N), E, kbr. 13/10.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su I.-III. tuženici izvanknjižni (su)vlasnici nekretnine koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], upisane kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, u z.k.ul.br. 214A, k. o. [katastarska općina], u naravi oranica Hižišće ukupne površine 277 čhv. Na ranije opisanoj nekretnini upisan je kao vlasnik u 1/1 dijela BJ koji je umro dana **.**.1959. godine i iza koga je vođen ostavinski postupak pod brojem O-106/59 III, ali ostavinski postupak nikada nije završen, niti se predmet nalazi u pismohrani Suda, a niti u Državnom arhivu u Zagrebu. Dakle, u pogledu naznačenog ostavinskog postupka nije moguće bilo pronaći bilo kakvu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je ostavinski postupak okončan. Nastavno se ističe da je tužiteljičin pradjed, pok. OJ, dana 23.12.1958. godine sklopio kupoprodajni ugovor sa TJ za nekretninu koja se nalazi na z. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina se nalazi neposredno uz nekretninu ovdje tuženika, te je temeljem dogovora sa pok. BJ, pok. OJ, ušao u posjed ranije kupljene nekretnine kao i nekretnine koja predmet ovog tužbenog zahtjeva. Navedena nekretnina nikada nije bila predmet ostavine koju bi nasljednici iz pok. BJ tražili jer je svima bilo jasno da se prednici ovdje tužiteljice kao i sama tužiteljica nalaze u istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine i to više od 60 godina. Tužiteljica ističe kako je nakon smrti pok. BJ proglašena jedina nasljednica supruga IJ, a iza koje je proveden ostavinski postupak 1970. godine. Nakon smrti ZJ proveden je ostavinski postupak, posl. br. O-275/70, OS III Zagreb (30.06.1970.) u kojem je utvrđena kao jedina zakonska nasljednica kći Š. Đumlija. Nakon smrti pok. VJ proveden je ostavinski postupak VII-O-678/99 (27.11.2000.), te su kao zakonski nasljednici utvrđeni sinovi TJ i NJ. Ističe se kako je predmetna nekretnina kroz cijeli ovaj period u mirnom i nesmetanom posjedu ovdje prednika tužiteljice. Nakon smrti RJ proveden je ostavinski postupak , posl. br. O-7693/12, u kojem se nasljednicima utvrđuju ovdje II i III tuženici kao i ĆJ koji je u međuvremenu preminuo, pa je njegovim nasljednikom u ostavinskom postupku posl. oznaka O-122/15 utvrđena ovdje III. tužena. Predmetnu nekretninu tužiteljica i njezini prednici koriste kao svoje vlasništvo već preko 60 godina. Tužiteljica nikada nije imala razloga sumnjati da predmetna nekretnina ne bi bila njezino vlasništvo, budući je njezin prednik uveden u posjed davne 1958. godine i od tada se ista koristi neprekinuto od strane prednika tužiteljice kao i same tužiteljice, na način da se uređuje, kosi, čisti, održava i sl. Tuženi nikada nisu zabranili tužiteljici takvo posjedovanje niti se uopće ikada itko usprotivio takvom korištenju predmetne nekretnine. Iz svega navedenog, jasno je da je tužiteljica ima samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed predmetne nekretnine. Naime, tužiteljica posjeduje nekretninu kao da je njezin vlasnik te nikada nije imala razloga sumnjati da predmetna nekretnina nije njezino vlasništvo tim više što se tuženi niti itko drugi nikada nije usprotivio takvom posjedovanju. Ujedno, tužiteljicu je u posjed predmetne nekretnine uveo njezin otac koji je ujedno unuk pok. OJ koji je prvi ušao u posjed kao knjižni prednik, te zbog toga tužiteljica ima i pravni temelj posjedovanja. No, u svakom slučaju, tužiteljica je barem pošten posjednik, a što jasno proizlazi iz gore navedenih činjenica. Slijedom navedenog, ispunjeni su uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću temeljem čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu ZV).

2. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u zk izvadak (list 6 spisa), obavijest (list 7 spisa), preslika upisnika (list 8-13 spisa), rješenje (list 14-15 spisa), presliku spisa O-205/19 OS Crikvenica (list 66-132 spisa), preslika spisa O- 678/1999 i O-7693/2012 OGS Zagreb (list 138-179 spisa), dopis s prilozima (list 190- 201 spisa), rješenje (list 213-215 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 216-217 spisa), rješenje (list 218-220 spisa), smrtni list (list 221 spisa), preslika spisa O-275/70 OS u Zagrebu, saslušao tužiteljicu kao stranku (list 258 spisa), saslušao II. tuženu kao stranku (list 259 spisa).

3. Tužbeni zahtjev osnovan je u cijelosti.

4. Prije svega valja reći da su svi tuženi priznali tužbeni zahtjev i to III. tužena u podnesku od 29. ožujka 2024., II. tužena u podnesku od 29. ožujka 2024. i I. tuženik u podnesku od 16. veljače 2026.

5. Uvidom i čitanjem zemljišnoknjižni izvadak za spornu nekretninu utvrđeno je da je kao vlasnik upisan BJ (Martin), Starjak, kbr. 13/10.

6. Iz iskaza tužiteljice kao stranke na ročištu dana 12. veljače 2026. proizlazi da je predmetna nekretnina u vlasništvu njezine obitelji od kada tužiteljica zna za sebe, a od 1995. godine tužiteljica se igrala na toj nekretnini. Navodi da je to od kuće njezinih roditelja udaljeno cca 10 min vožnje autom. Tužiteljica i njezina obitelj uvijek su tu sadili neku poljoprivrednu kulturu, ili kukuruz ili pšenicu, a posljednje dvije godine samo kose zbog bolesti oca. Njih nitko nikad nije smetao u posjedu te nekretnine, dolazili su i sa traktorom ili sa kombajnom. Dolazili su svakih dva mjeseca zasigurno, a pretpostavlja da je njezin djed i češće. Nitko im nije prigovorio na njihovo posjedovanje niti je bilo tko svojatao to zemljište niti je tražio vlasništvo tog zemljišta. Tužiteljici je tata darovao tu nekretninu 2016. godine i tada su razgovarali da postoji nekakav mali komad te oranice zvane Đurinka koji je sporan u papirima pa su to išli zemljišnoknjižno riješiti. Pradjed tužiteljice OJ je to kupio od pradjeda III. tuženika koji se zvao BJ, koji je dva mjeseca nakon tog dogovora preminuo. Njezin pradjed je 1958. ušao u vlasništvo i u posjed te nekretnine. Prve četiri godine, koliko su njoj pričali, nije se koristila čitava nekretnina jer je dio bio močvarni. Naime, koristio se upravo taj gornji dio nekretnine, koja je sad sporna, jer je on bio relativno suh. Tek kasnije je njezin djed preorao više okolnih nekretnina i tu se voda više nije skupljala. Od tada baka i djed sve koriste. Dakle, OJ je bio otac od bake s tatine strane. Baka je donijela tu nekretninu Ž kao miraz i onda je to naslijedio otac tužiteljice i onda je on darovao njoj kako je iskazala. Navodi da nikad nisu imali problema ni sa kime jer nitko nije osporavao ni posjed ni vlasništvo njezinoj obitelji. Tužiteljica navodi da je njezina nekretnina pokošena, a da je ova druga međašna relativno neobrađena, međe su uglavnom ravne, osim tog spornog dijela. Ponavlja da ona i njezina obitelj obrađuju čitavu površinu Đurinke kao jednu nekretninu.

7. Iz iskaza II. tužene kao stranke na ročištu dana 12. veljače 2026. proizlazi da u cijelosti ostaje kod svog odgovora na tužbu, da priznaje tužbeni zahtjev i sve činjenične navode. Ne zna ništa o obitelji s tatine strane jer su se njezini roditelji razveli dok je ona bila mala i ne može ništa iskazati povijesno o toj zemlji. Navodi da tu česticu nema u ostavinskom rješenju.

8. Analizirajući iskaze tužitelja te II tuženika ovaj sud smatra da su isti sadržajno iskazivali u bitnim dijelovima suglasno te da su iskazivali uvjerljivo, životno i logično, te u skladu s ispravama u spisu odnosno zemljišnoknjižnom izvatku i rješenjima o nasljeđivanju, pa ovaj sud cijeni predmetne iskaze kao istinite.

9. Pod bitnim dijelovima iskaza ovaj sud razumijeva pravo vlasništva prednika tužitelja utuženih nekretnina, trajanje i kvalitetu posjeda utuženih nekretnina kao i pasivnu legitimaciju tuženika.

10. Tijekom čitavog ispitnog postupka, sud je na temelju uvida u gore navedene preslike isprava i navedenog iskaza stranaka, stekao uvjerenje da je tužitelj vlasnik utuženih nekretnina, a da su tuženi pravni slijednici upisanih vlasnika.

11. Nadalje, iz navoda tužitelja sadržajno proizlazi da je tužitelj stekao utužene usmenim ugovorom o darovanju a koji je u cijelosti izvršen.

12. Ističe se da čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 98/10., 143/12. i 152/14 – u daljnjem tekstu ZVDSP) određuje da dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, a st. 3. istog čl. određuje da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

13. Ukazuje se da čl. 18. st. 3. ZVDSP određuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, a st. 5. istog čl. određuje da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

14. Tijekom postupka nitko nije niti tvrdio a osobito nije dokazao da je posjed tužitelja nepošten.

15. Obzirom na utvrđeni činjenični supstrat ovaj sud smatra da je tužitelj (zajedno sa svojim pravnim prednicima) posjedovao utužene nekretnine dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

16. Stoga je temeljem iznesenog kao i temeljem čl. 360. st. 2. ZVDSP odlučeno kao u izreci presude.

17. Odluka o naknadi parničnog troška nije donesena, jer tužitelj nije potraživao parnični trošak.

U Zagrebu, 11. lipnja 2026.

Sudac

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu. Žalba se putem ovog suda podnosi u 4 istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dostave otpravka presude.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. I. tuženika

- II. tuženici

- III. tuženici