REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-1963/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja ŠK (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB 26187994862), [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. svibnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 10. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE D.D., sa sjedištem u [adresa], OIB 26187994862, platiti tužitelju ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po odvjetniku Luki Mardešiću,

-iznos od 7.221,89 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana štetnog događaja tj. 13.11.2020. godine pa do do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana,

-kao i naknaditi mu parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.". II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 33,18 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravni sljednik BK, koja je tužbu podnijela dana 28.9.2021. godine i to kao vlasnica vozila reg. oznake [registarska oznaka], koja je oštećeno u prometnoj nezgodi dana 13.11.2020. godine. Tim je vozilom upravljao sada tužitelj, koji je aktivnu legitimaciju stekao činjenicom da je BK tijekom ovog postupka preminula pa je postupak u odnosu na sada tužitelja nastavljen, jer je isti rješenjem o nasljeđivanju proglašen nasljednikom ranije tužiteljice.

1.1. Tužitelj tvrdi da je za prometnu nezgodu odgovoran GK, koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka], na dan štetnog događaja osiguranom kod tuženika, i to iz razloga što je isti izgubio kontrolu nad vozilom i prešao na suprotni trak oduzimajući prednost prolaska tužitelju i to sve u mjestu Prigorje Brdovečko.

1.2. Prema konačno postavljenom, povišenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje na ime štete na vozilu iznos od 7.221,89 eura sa kamatom tekućom od dana štetnog događaja do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju, ali osporava štetni događaj, mjesto nastanka štetnog događaja, dinamiku, isključivu krivnju svojeg osiguranika i visinu štete. Tijekom postupka protivi se preinaci tužbenog zahtjeva i osporava tijek kamata te predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis prekršajnog predmeta Općinskog suda u Novom Zagrebu, u službenu bilješku MUP-a, fotografije, prometnu dozvolu, izvid štete, ponudu za popravak, zahtjev za mirno rješenje spora, dokumentaciju prijave štete, proveden je dokaz prometnim vještačenjem, saslušan je svjedok GK i proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, kao stranke, u svrhu dokazivanja.

3.1. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Iz suglasnih iskaza sudionika prometne nezgode proizlazi, a kako oni tvrde i iskazuju da se prometna nezgoda desila na asfaltiranoj cesti u šumi, da se tužitelj spuštao niz cestu, a svjedok išao nizbrdo, da je tužitelj zaustavio automobil na cesti malo na desno, najviše što je mogao i da je uz to morao i izaći s dijela kolnika, jer je uzak, a da je svjedok probao zakočiti, ali nije uspio i došlo je do sudara. Nadalje, saslušane osobe zajednički iskazuju da su nakon sudara pozvale policiju na lice mjesta, a tužitelj posebno tvrdi i iskazuje da se sudarni položaj vozila do dolaska policije nije mijenjao te da je bio upravo takav kako su djelatnici policije isti fotografirali dolaskom na lice mjesta.

4.1. Nije sporno, a kako to i iskazuju saslušane osobe, da su djelatnici MUP-a doista izašli na mjesto gdje su bila zaustavljena vozila u sudarnom položaju, mjesto fotografirali, opisali oštećenja na oba vozila i opisali kratki opis događaja.

4.2. Saslušani svjedok GK u svojem iskazu navodi da je on tijekom prekršajnog postupka priznao krivnju za nastanak štetnog događaja i platio kaznu za učinjeni prekršaj, kao što iz cijelog njegovog iskaza u biti proizlazi da je tužitelj u potpunosti postupao u skladu sa pravilima, bio na svojem dijelu kolnika, a da je on probao kočenjem zaustaviti automobil prije naleta, ali da u tome nije uspio.

4.3. Nije sporno, jer proizlazi iz predmeta Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp-121/2021 da je prekršajni postupak vođen i protiv tužitelja, ali da je isti oslobođen optužbe da bi on počinio prekršaj u toj prometnoj nezgodi.

5. Provedenim prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću sud je utvrdio odlučne činjenice za rješenje ovoga spora. Odlučna činjenica jest ta da zaustavni položaj vozila snimljen pri policijskom očevidu nije moguće dovesti u vezu s opisanom dinamikom odigravanja utuženog štetnog događaja i nastalim oštećenjima na vozilima. Odnosno, kako to u usmenom očitovanju pojašnjava vještak, oštećenja na oba vozila su međusobno kompatibilna i odgovaraju po obliku, visini i širini te su ista mogla nastati u sudaru ova dva vozila.

5.1. Dakle, prihvaćajući iskaz tužitelja i svjedoka sa nalazom i mišljenjem vještaka do sudara dva vozila je došlo.

5.2. Međutim, kako to dalje objašnjava i utvrđuje vještak zaustavni položaj vozila, koji se po iskazu tužitelja nije mijenjao do dolaska policije i fotografiranja vozila, ne odgovara opisanoj dinamici odigravanja predmetnog štetnog događaja, kako iskazuju sudionici i nastalim oštećenjima na vozilima. Zaustavni položaj kako je prikaza na fotografijama, trebao je rezultirati prethodnim potpunim čeonim sudarom, a kod takvog sudara oštećenja na oba vozila bila bi drugačija od onih koje je vještak utvrdio u izvid štete kojeg je sačinio tuženik i uvidom u fotografije koje su sačinili djelatnici MUP-a.

6. Prihvaćajući u cijelosti ovakav nalaz i mišljenje vještaka, na koji tužitelj nije imao prigovora i primjedbi, sud kao nespornim utvrđuje dvije odlučne činjenice. Prvi je da se prometna nezgoda desila, da je došlo do sudara dva vozila, jer su oštećenja na oba vozila kompatibilna i odgovaraju po obliku, visini i širini oba vozila. Druga odlučna činjenica jest ta zaustavni položaj vozila nakon sudara ne odgovara oštećenjima na vozilima, čime vještak nastavno navodi da on ne može isključiti mogućnost da se štetni događaj desio i negdje drugdje. Tu činjenicu vještak povezuje i s time da je s obzirom na oštećenja oba vozila na mjestu događaja trebalo naći dijelove stakla iz oštećenog lijevog fara vozila tužitelja, kao i tragovi laka otpali sa oba vozila.

6.1. Sud može prihvatiti da su djelatnici MUP-a propustili evidentirati zaostale tragove na kolniku, ali treba imati u vidu da je sačinjen opsežni fotoelaborat, da je vještak fotografije razgledavao u boji i da on zaostale tragove na kolniku nije uočio.

6.2. Međutim za ovaj sud je utvrđena činjenica da su sudionici štetnog događaja vozila premještali nakon sudara i da položaj vozila nakon sudara iz fotoelaborata ne odgovara stvarnom zaustavnom položaju vozila nakon sudara. Taj je položaj bio drugačiji, jer to potvrđuje i sudski vještak.

7. Za rješenje ovoga spora sud primjenjuje odredbu čl. 1072 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO), dakle potrebno je utvrditi krivnju sudionika prometne nezgode. Krivnja može biti isključiva, ali sud može utvrditi i razmjeran stupanj krivnje svakog od sudionika štetnog događaja.

7.1. Za odluku o tome koliko je koji od sudionika kriv nužno je da tužitelj, između ostalog, dokaže mjesto nastanka šetnog događaja, jer su karakteristike mjesta nastanaka štetnog događaja nužne da bi sud mogao odlučivati o krivnji učesnika prometne nezgode. Nužno je raspolagati podacima o širini kolnika, općem izgledu kolnika (ravan, zavojit, s horizontalnom signalizacijom ili bez njege, izgled terena koji se proteže uz kolnik, asfaltiran i dr.), jer bez tih podataka nije moguće utvrditi širinu kolnika, mogućnost uočavanja i izbjegavanja sudionika štetnog događaja, a te činjenice je trebao dokazati tužitelj.

7.2. Činjenica da je vještak analizirao dinamiku nastanka štetnog događaja prema kazivanjima sudionika, koji iskazi su u biti identični, i da iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da prema tim iskazima postoji isključiva krivnja osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, nije, prema shvaćanju ovog suda, dokazana činjenica od strane tužitelja o svim elementima potrebnima za utvrđivanja krivnje tj. primjenu čl. 1072 ZOO-a.

7.3. Navedeno (7.2.) iz razloga što tužitelj činjenično tvrdi da se nezgoda desila upravo na mjestu gdje su policijski djelatnici fotografirali položaj vozila nakon sudara, a ta činjenica nije točna, jer sudarni položaj ne odgovara oštećenjima na vozilima. Upravo iz tog razloga sud ne može smatrati da je tužitelj dokazao isključivu krivnju osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Naime, vještak navodi da je širina kolnika gdje su bila vozila nakon sudara samo 3,00 metra, a da je ukupna širina oba vozila 3,70 m iz čega se izvodi zaključak da se vozila nisu mogla sigurno mimoići. Međutim, kako zaustavni položaj vozila nakon sudara ne odgovara oštećenjima na vozilima to tužitelj nije dokazao da se nezgoda desila na tom mjestu pa se ne može kao dokazana niti uzeti činjenica da je kolnik na mjestu nezgode bio širok samo 3,00 m (možda jest, a možda nije).

8. Sud zaključuje da tužitelj nije dokazao osnovu pretpostavku za odluku o krivnji tuženika, a to je mjesto nastanka štetnog događaja, jer bez toga nema uopće pravnih pretpostavki da sud odlučuje u krivnji sudionika štetnog događaja pa je zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti. Temeljem provedenih dokaza i utvrđen činjenice da se sudar nije desio na mjestu gdje to tvrdi tužitelj, ne postoji mogućnost da sud odlučuje niti o razmjernom stupnju krivnje svakog od učesnika nezgode, jer tužitelj nije dokazao mjesto nastanak štetnog događaja.

9. U Odnosu na visinu štete sud utvrđuje da bi, da je tužitelj dokazao osnovn svojeg zahtjeva, istome dosudio u cijelosti zatraženi iznos od 7.221,89 eura, ali ne sa kamatom od dana podnošenja tužbe, kako to tužitelj traži već sa kamatom od dana donošenja ove presude.

9.1. Naime, prometnim vještačenjem utvrđeno je da je na vozilu tužitelja nastupila totalna šteta, jer je vještak prvo utvrdio vrijednost vozila na dan štetnog događaja, a temeljem izvida štete kojeg je sačinio tuženik, nastavo je utvrdio koliko bi koštao popravak vozila. Kako je vještak utvrdio da bi popravak vozila koštao više od vrijednosti vozila to se ima smatrati da je na vozilu nastupila totalna šteta. Ta je činjenica čak potvrđena i time što iz prometne dozvole proizlazi da je vozilo kod MUP- a odjavljeno.

9.2. Vještak je u svojem nalazu i mišljenju dao dvije varijante štete, jednu na dan štetnog događaja, a drugu na dan izrade nalaza i mišljenja (22.1.2026.), a tužitelj je svoj zahtjev postavio na način da potražuje iznos kojeg je vještak dao na dan izrade nalaza i mišljenja.

9.3. U takvoj situaciji tužitelj ne može kamatu tražiti od dana podnošenja tužbe, jer visina njegovog zahtjeva od 7.221,89 eura predstavlja štetu na dan 22.1.2026. godine, već od dana donošenja ove presude, jer sud smatra da vrijeme od izrade nalaza i mišljenja do donošenja ove presude je relativno kratko i da nije moglo utjecati na visinu štete, za koju se može smatrati da je utvrđena na dan presuđenja.

10. U smislu utvrđenog pod 9.-9.3. sud bi dopustio preinaku tužbenog zahtjeva povišenjem istoga, jer je do povišenja tužbenog zahtjeva došlo zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, a to je izrada nalaza i mišljenja prometnog vještaka, a zahtjev tužitelja proizlazi iz iste činjenične osnove pa se takvoj preinaci tuženik u biti i ne može protiviti.

11. Tuženiku je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) priznat trošak pristupa vještaka na ročište za glavnu raspravu u iznosu od 33,18 eura.

U Zagrebu, 10. lipnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.