REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P Ob-82/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Nataši Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vesni Kovačević Fras, odvjetnici iz Pule, protiv tužene MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Pibernik, odvjetnici iz Pule, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 28. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu Vesnu Kovačević Fras, odvjetnicu iz Pule i tužene osobno uz punomoćnicu Marinu Pibernik, odvjetnicu iz Pule, a odluke objavljene dana 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženoj MO, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IO, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.475,00 EUR (šest tisuća četiristo sedamdeset pet eura i nula centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kako slijedi:

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.03.2022.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.04.2022.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.05.2022.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.06.2022.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.07.2022.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.08.2022.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.09.2022.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.10.2022.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.11.2022.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.12.2022.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.01.2023.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.02.2023.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.03.2023.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.04.2023.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.05.2023.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.06.2023.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.07.2023.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.08.2023.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.09.2023.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.10.2023.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.11.2023.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.12.2023.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.01.2024.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.02.2024.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.03.2024.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.04.2024.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.05.2024.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.06.2024.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.07.2024.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.08.2024.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.09.2024.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.10.2024.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.11.2024.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.12.2024.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.01.2025.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.02.2025.

- na iznos od 175,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15.03.2025. sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženoj MO, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IO, OIB: [osobni identifikacijski broj] dalje isplaćuje mjesečni iznos od 175,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom počevši od 15.04.2025. sve dok je u posjedu predmetnog stana ili isti posjed omogući trećim osobama, bez suglasnosti tužitelja IO. III Nalaže se tuženoj MO, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IO, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.“

II. Nalaže se tužitelju IO OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tuženoj MO OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični troška u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. ožujka 2025. podnio tužbu u kojoj navodi da su parnične stranke upisane kao suvlasnici svaki u jednoj polovini na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada i dvorište, [adresa], podul. 1 do 5, upisanoj u ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 5. suvlasnički dio : 1560/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio koji u naravi predstavlja - stan označen slovom “A5” koji se nalazi na drugom katu zgrade, površine posebnog dijela 60,98 m2 i sporednog dijela 9,29 m2 ukupne površine 70,27 m2 koji se sastoji od: hodnika, kupaonice, ostave, kuhinje sa blagovaonicom i dnevnim boravkom, lođe, dvije spavaće sobe, spremišta i parkirnog mjesta, sve to u Planu posebnih dijelova zgrade obojano plavom bojom. Tužena da živi u predmetnom stanu sa dvije zajedničke kćeri stranaka, dok tužitelj ne živi u predmetnom stanu od srpnja 2020. godine kada je morao iseliti nakon intervencije policije i pokretanja kaznenog postupka protiv njega. Kazneni postupak je okončan i tužitelj je uvjetno osuđen te mu je izrečena mjera zabrane prilaska tuženoj. Budući tužitelj kao suvlasnik predmetnog stana isti ne koristi za njega nastaje šteta u vidu izmakle koristi kako je to propisano čl.1089 Zakona o obveznim odnosima. Tržišna cijena najma za predmetni stan (trosoban stan ukupne površine 70,27m2) iznosila bi cca 500,00 EUR na mjesec, tržišna cijena najma za garažu bi iznosila 100,00 EUR na mjesec. Da se stan iznajmljuje tužitelju bi pripala korist od cca 250,00 EUR na mjesec. Kako u stanu žive tužiteljeve kćeri, tužitelj ne potražuju izmaklu korist za ¼ stana cca 15m2 ili 125,00 EUR. Tužitelj potražuje ½ izmakle koristi koja mu pripada i to za stan 125,00 EUR na mjesec i za garažu 50,00 EUR na mjesec, a ukupno 175,00 EUR na mjesec. Ukupan iznos koji tužena duguje tužitelju od 01.03.2022. do 01.03.2025. iznosi 6.475,00 EUR. Tužitelj potražuje i kamatu na svaki dugovani iznos od 175,00 EUR počev od 15.03.2022., pa tako svaki mjesec sve dok je tužena u posjedu predmetnog stana, ili/i isti posjed omogući trećim osobama bez suglasnosti tužitelja IO.

Postavlja zahtjev za naknadom parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tužena u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. Tužitelj se iselio iz zajedničkog kućanstva 08.07.2020.g. nakon intervencije policije radi sumnje na počinjenje jednog kaznenog djela prijetnje iz čl.139.st.2. i 3. KZ, dva kaznena djela nasilja u obitelji iz čl, 179.a KZ, te jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177.st.2. KZ. Tuženik je bio uhićen te je pušten na slobodu uz primjenu mjera opreza u zamjenu za istražni zatvor, temeljem rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Puli, od 09.07.2020.g., posl.br.: KPz-DO-220/2020 kojim su tužitelju određene dvije mjere opreza i to zabrane približavanja tuženici te mlt. kćerkama I i VO kojima se nije smio približiti na udaljenost manju od 100 metara, niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze sa istima, te mjera opreza - udaljenja iz doma sukladno odredbi čl. 98. Zakona o kaznenom postupku i to upravo iz predmetnog stan na adresi [adresa]. Predmetne mjere opreza ostale su na snazi tijekom cijelog trajanja kaznenog postupka protiv tužitelja koji se vodio kasnije kod Općinskog suda u Puli pod posl.br.: Kzd -8/2021, izuzev mjere zabrane približavanja prema kćerkama koja je naknadno u tijeku postupka ukinuta te je tužitelju bilo dozvoljeno viđanje sa mlt. kćerkama uz nadzor djelatnika CZSS i to na javnom mjestu. Tužitelj je u navedenom kaznenom postupku posl.br.: Kzd -8/2021 pravomoćno osuđen te je donesena presuda Općinskog suda u Puli, od 11.10.2024.g. kojom presudom je istom izrečena uvjetna osuda i sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja u odnosu na tuženicu, s prebivalištem na adresi [adresa], a koja mjera je izrečena u trajanju od dvije godine, računajući od pravomoćnosti presude. Budući je nepravomoćna presuda donesena u listopadu 2024.g. a sigurnosna mjera je na snazi dvije naredne godine, to je jasno da je tužitelj i dalje u zabrani pristupiti u predmetni stan obzirom tuženica na navedenoj adresi ima prebivalište. Dakle, tužitelju je od dana 09.07.2020.g. određena mjera zabrane približavanja tuženici i zajedničkoj mlt. djeci, te mjera udaljenja iz doma, a koje mjere su trajale cijelo vrijeme trajanja kaznenog postupka, dakle bez prestanka četiri godine, sve do donošenja nepravomoćne presude Općinskog suda u Puli, kojom je ista mjera zamijenjena sigurnosnom mjerom zabrane približavanja tuženici, sa trajanjem od dvije naredne godine, dakle najmanje do listopada 2026. Suprotno navodima iz tužbe tužiteljica tuženiku nije zabranila da koristi stan u njegovom suvlasništvu već mu je to zabranjeno sudskom odlukom, temeljem zakona. A sve navedeno budući se smatralo da postoji opasnost da bi tužitelj ponovio kaznena djela na štetu tužiteljice i mlt. djece. Nesporno je da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine, međutim tužitelj je odlukom suda i drugih tijela udaljen iz doma te mu je zabranjeno približavanje osobama koje žive u predmetnom stanu slijedom čega tužitelj taj stan nije mogao koristiti. Dakle, nije tuženica ta koja mu je branila posjed stana pa da bi isti imao pravo na novčanu naknadu uslijed protupravnog korištenja predmetne nekretnine samo od strane jedne suvlasnice, već je stavljajući u međusobni odnos ova dva pojedinačna prava (dakle pravo na posjed suvlasnika te pravo žrtve na sigurnost za život i tijelo) pravo tuženice kao žrtve kaznenog djela pretezalo nad pravom tuženika kao korisnika nekretnine, slijedom čega isti nema pravo na naknadu za korištenje koju potražuje ovom tužbom. Nadalje, tužitelj nikada do dana podnošenja ove tužbe nije od tuženice zatražio predaju u suposjed predmetne nekretnine, niti je zahtijevao da se nekretnina po njegovom ovlaštenju preda u posjed drugoj osobi na temelju pravnog posla iz najma stana. Budući da tužitelj nije nikada do sada postavio takav zahtjev tužitelj nema pravo niti potraživati naknadu za korištenje nekretnine od strane tuženice. Također, tužitelj nije dokazao niti da bi predmetnu nekretninu u stanju kakva je ista i sa posjedom tuženice i njihove zajedničke mlt. djece bilo moguće iznajmiti sve i da ne postoje sve gore navedene okolnosti. Nije jasno čak i kada bi tuženik mogao iznajmljivati suposjed predmetne nekretnine na koji način bi tuženik uveo u posjed potencijalnog najmoprimca, na koji način bi isti drugim potencijalnim najmoprimcima pokazao predmet najma i posjeda kada je isti imao sudsku zabranu kontaktiranja i približavanja tuženici koja je živjela i dalje živi na navedenoj adresi. Dakle, tuženica osporava da bi tužitelj uopće mogao dovršiti pravni posao za koji potražuje naknadu za izgubljenu dobit. Predmetna nekretnina ukupne je površine 60,9 8m2, te se sastoji od hodnika, kupaonice, ostave, kuhinje sa blagovaonicom i dnevnim boravkom, lođe, dvije spavaće sobe, spremišta i parkirnog mjesta. Tužitelj je suvlasnik istog stana u ½ dijela te kada ne bi bilo mjere opreza i sigurnosne mjere koja je trenutno na snazi isti bi imao pravo korištenja ½ idealnog dijela nekretnine. Trenutno u stanu boravi tuženica sa dvije kćerke te da bi tuženik imao prvo na naknadu radi nemogućnosti iznajmljivanja predmetnog stana trebao bi dokazati da bi upravo takav stan, sa stanarima koji trenutno u njemu borave i mogao iznajmiti. Međutim, kada bi i to dokazao tuženik bi trebao dokazati kako postoji suglasnost tuženice kao suvlasnika predmetne nekretnine za iznajmljivanje nekretnine nekoj trećoj nepoznatoj osobi, obzirom su parnične stranke suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti, te potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zk izvadak, spis ovoga suda broj Kzd-8/2021, fotografije, te je proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

4. Nakon ocjene svih provedenih dokaza sud je utvrdio zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanima.

5. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tužena bivši bračni drugovi, da su upisani kao suvlasnici stana na adresi u [adresa] svaki u ½ dijela, da je tužitelj u navedenom stanu stanovao do 6. srpnja 2020. te da je od tada tužena u samostalnom posjedu predmetnog stana.

6. Između stranaka je sporno da li tužitelj ima pravo na naknadu izmakle koristi iz čl. 1089. ZOO-a za razdoblje od 1. ožujka 2022. pa do 1. ožujka 2025. a koja šteta se očituje u nemogućnosti tužitelja kao suvlasnika da predmetni stan koristi odnosno iznajmi trećim osobama.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je iz predmetnog stana prisilno iselio 6. srpnja 2020. Naime, toga dana policiju je pozvala tužena te ga je policija udaljila iz doma i odvela u OB Pula na odjel psihijatrije gdje je prenoćio i slijedeći dan izašao iz bolnice. Od tog dana više se nije vraćao na predmetnu adresu iz razloga što mu je određena mjera zabrane približavanja. Otišao je stanovati kod svojih roditelja na adresu [adresa] i od tada pa sve do danas tamo stanuje. Tužena ga je prijavila policiji zbog jedne banalne svađe, a zbog čega se kasnije na ovome sudu vodio kazneni postupak u kojem je proglašen krivim. Prije donošenja presude u nekoliko navrata produžavane su mu mjere zabrane približavanja oštećenoj (ovdje tuženoj) i udaljavanja iz doma. Preko svoje odvjetnice tražio je od tužene da mu vrati suposjed stana i to 2021., a na što tužena nije odgovorila. Nakon toga tuženu više nije tražio da mu omogući suposjed stana. Smatra da se stan u spornom periodu mogao iznajmiti po tržnoj cijeni od 400,00 do 700,00 EUR mjesečno . Smatra da bi svoju polovicu stana mogao koristiti kada bi se tužena udaljila iz stana pa predlaže da ona stan koristi tri godine, a on godinu dana. Stan se sastoji od dvije spavaće sobe, dnevnog boravka sa kuhinjom, galerije iznad kuhinje, kupatilom, wc-om i garažom i fizički ga nije moguće podijeliti po pola pa bi iz tog razloga bilo najbolje da ga svatko od njih koristi određeno vrijeme.

8. Iz iskaza tužene proizlazi da je tužitelj iz predmetnog stana po policiji koju je ona pozvala udaljen 6. srpnja 2020. Prva mjera udaljavanja iz doma i zabrane približavanja njoj i djeci donesena je 9. srpnja 2020. i nakon toga je ta mjera produžavana sve do pravomoćnosti kaznene presude. Jedina iznimka je što je mjera zabrane približavanja djeci ukinuta i donesena odluka da će se tužitelj sa djecom viđati uz nadzor. Tužitelj nikada od nje osobno niti putem odvjetnice nije tražio da mu preda suposjed stana niti da plaća dio troškova njegovog stanovanja. U predmetnom stanu živi tužena i dvoje mlt. djece. Nije joj poznato da bi tužitelj predmetni stan dao u najam trećoj osobi.

9. Odredbom čl. 1089. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i na naknadu izmakle koristi, a da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, a čije je ostvarivanje spriječeno štetnikovom radnjom. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj u ovom postupku trebao dokazati da je štetu trpio zbog radnje tužene, da zbog njenog činjenja nije mogao koristiti suposjed stana kojega je suvlasnik, te da mu je zbog toga nastala šteta, odnosno da je u vremenskom periodu kada on stan nije koristio isti mogao iznajmiti trećoj osobi a u čemu ga je onemogućila tužena zbog čega je za tužitelja nastala izmakla korist. Ovdje prvenstveno valja utvrditi da li je tužena neovlašteno tužitelja isključila iz suposjeda predmetnog stana, a što je sud utvrdio u cijelosti neosnovanim. Naime, nije sporno da su parnične stranke zajedno sa dvoje maloljetne djece stanovale u predmetnom stanu na adresi u [adresa], kojega su suvlasnici svaki u ½ dijela, sve do 6. srpnja 2020. kada je tužitelj odveden po policiji i smješten na odjel psihijatrije OB Pula gdje je prenoćio, kako to oboje potvrđuju u svojim iskazima. Uvidom u rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Puli, od 9. rujna 2020. posl.br. KPz-DO-220/2020 utvrđeno je da su tužitelju određene dvije mjere opreza i to zabrane približavanja tuženici i mlt. kćerkama I i VO kojima se nije smio približiti na udaljenost manju od 100 metara, niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze sa istima, te mjera opreza udaljenja iz doma sukladno odredbi čl. 98. Zakona o kaznenom postupku i to upravo iz predmetnog stan na adresi [adresa]. Iz obrazloženja predmetnog rješenja razvidno je da su policijski službenici uredovali na navedenoj adresi 6. srpnja 2020, a da je tužiteljica 7. srpnja 2020. podnijela Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola kaznenu prijavu protiv tužitelja. Predmetne mjere opreza ostale su na snazi tijekom cijelog trajanja kaznenog postupka protiv tužitelja koji se vodio kod Općinskog suda u Puli-Pola pod posl.br. Kzd-8/2021, izuzev mjere zabrane približavanja prema kćerkama koja je naknadno u tijeku postupka ukinuta te je tužitelju bilo dozvoljeno viđanje sa mlt. kćerkama uz nadzor djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Pula i to na javnom mjestu. Tužitelj je u navedenom kaznenom postupku posl.br. Kzd - 8/2021 pravomoćno osuđen te je donesena presuda Općinskog suda u Puli, od 11. listopada 2024. kojom presudom je tužitelju izrečena uvjetna osuda i sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja u odnosu na tuženicu, s prebivalištem na adresi [adresa], a koja mjera je izrečena u trajanju od dvije godine, računajući od pravomoćnosti presude. Uvidom u e-spis sud je utvrdio daje navedena presuda postala pravomoćna 13. studenog 2024., a budući je sigurnosna mjera na snazi dvije godine od pravomoćnost, to je nesporno da je tužitelj u utuženom periodu od 1. ožujka 2022. do 1. ožujka 2025. imao zabranu pristupa u predmetni stan obzirom tuženica na navedenoj adresi ima prebivalište.

10. Tužitelj nije dokazao da bi u utuženom periodu tražio predaju u suposjed stana. Sud ne vjeruje dijelu njegova iskaza da je navedeno tražio putem svoje punomoćnice. Naime, kraj opisanih nespornih činjenica i postojanja pravomoćne mjere iz presude ovoga suda Kzd-8/2021 tužitelj navedeno nije ni bio ovlašten tražiti. Nadalje, tužitelj nije dokazao da je svoj suvlasnički dio stana u spornom periodu mogao iznajmiti trećoj osobi. U svom iskazu i sam navodi da se stan fizički ne može podijeliti po pola, pa je sudu nerazumljivo i neprihvatljivo kako to tužitelj smatra da bi treća osoba mogla biti u najmu predmetnog stana u njegovoj ½ dijela i to bez suglasnosti tužene koja je propisana odredbom čl. 86. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj pogrešno polazi od pretpostavke da mu je tuženica samovoljno onemogućila korištenje suvlasničkog dijela stana, što ne odgovara činjeničnom niti pravnom stanju uzimajući u obzir gornje navode o mjerama opreza i sigurnosnoj mjeri koje su izrečene tužitelju. Budući da tuženica upravo na toj adresi ima prijavljeno prebivalište te u stanu živi s malodobnom djecom, tužitelju je faktično i pravno onemogućen dolazak u predmetni stan isključivo temeljem sudske odluke, a ne postupanjima tuženice. Navodi tužitelja da je tuženica „mogla napustiti stan“ kako bi on koristio nekretninu predstavlja pravno i životno neprihvatljivo tumačenje koje je u suprotnosti sa svrhom prvo izrečenih mjera opreza za vrijeme trajanja postupka, a potom i sigurnosnih mjera izrečenih pravomoćnom sudskom presudom. Žrtva nasilja nema nikakvu pravnu obvezu napuštati vlastiti dom niti dom svoje djece kako bi počinitelju nasilja omogućila ostvarivanje suvlasničkih ovlasti. Takvo tumačenje bilo bi protivno zaštitnoj funkciji kaznenog i obiteljskog prava te bi dovelo do apsurdnog zaključka da žrtva snosi posljedice nasilnog ponašanja počinitelja. Prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, suvlasnik ima pravo na naknadu za korištenje stvari samo u slučaju kada je iz korištenja isključen bez pravne osnove. U konkretnom slučaju pravna osnova postoji i proizlazi iz izričite sudske odluke donesene radi zaštite tuženice kao žrtve nasilja. Slijedom navedenog, ne može se govoriti o bespravnom isključenju tužitelja iz posjeda, niti o obvezi tuženice na plaćanje naknade za korištenje stana. Posebno se ističe da tužitelj ne može ostvarivati imovinskopravna potraživanja koja proizlaze iz posljedica vlastitog protupravnog ponašanja. Sudska mjera zabrane približavanja izrečena je upravo zbog postupaka tužitelja, te se njezine posljedice ne mogu prebacivati na teret tuženice. Suprotno tumačenje značilo bi da se tužitelju omogućuje ostvarivanje financijske koristi iz vlastitog nasilnog ponašanja, što je protivno temeljnim načelima pravičnosti, savjesnosti i poštenja.

11. Sud je odbio provesti dokaz financijskim vještačenjem visine tužbenog zahtjeva budući je utvrdio neosnovanim osnov tužiteljeve tražbine, pa radi ekonomičnosti postupka navedeni dokaz nije provodio.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženoj je prizna trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika na ime sastava odgovora na tužbu 100 bodova Tbr.7/1, zastupanje na ročištu dana 16.1.2026., 10.3.2026., 28.4.2026. sve po 100 bodova Tbr.9/1, sastav jednog podneska od 2.1.2026. po 100 bodova Tbr. 8/1, ukupno 500 bodova, a što obzirom na vrijednost boda i PDV iznosi 1.250,00 EUR.

10. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu valjalo je njegov zahtjev za naknadom parničnog troška odbiti.

U Puli, 10. lipnja 2026.

S u d a c

Nataša Horvat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženoj po punomoćnici