REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5207/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Vodopija kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐUL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miri Marinoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. svibnja 2026. godine u nazočnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnika tužiteljice ĐU, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika JU, odvjetničkog vježbenika, dana 10. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz čl. 19. st. 1. t. F) Ugovora o kreditu broj: 3202083124/03, šifra namjene: 017-01, broj računa: 7101723363, od 17.06.2003. godine, sklopljenog između tužitelja ĐUL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB: 92963223473, a koje glase:

„F) Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora.“

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz čl. 10. st. 1. t. D) Dodatka Ugovoru o kreditu, broj: /3202083124, šifra namjene: 074-01, broj računa: 7101723363, od 04.08.2004. godine, sklopljenog između tužitelja ĐUL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB: 92963223473, a koje glase:

„D) Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora.“

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz čl. 10. st. 1. t. D) II Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3202083124/03/04/06, šifra namjene: 823-01, broj računa: 7101723363, od 20.03.2006. godine, sklopljenog između tužitelja ĐUL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB: 92963223473, a koje glase:

„D) Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora.“

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, platiti tužiteljici ĐUL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 426,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to:

– na iznos od 95,49 eura od dana 19.06.2007. godine do isplate

– na iznos od 105,96 eura od dana 07.05.2008. godine do isplate

– na iznos od 105,23 eura od dana 12.08.2008. godine do isplate

– na iznos od 93,11 eura od dana 17.06.2009. godine do isplate

– na iznos od 26,71 eura od dana 17.12.2012. godine do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.048,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2026. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 17.06.2003. godine sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 3202083124/03, šifra namjene: 017-01, broj računa: 7101723363, i to tuženik kao kreditor, a tužitelj kao potrošač i korisnik kredita. Navodi da se radi o standardnom, unaprijed formuliranom, tipskom i adhezijskom Ugovoru tuženika. U slučaju prijevremene otplate kredita ugovoreno je kako će tužitelj biti dužan tuženiku platiti naknadu za prijevremenu otplatu u skladu s Odlukom o tarifi naknada tuženika, odnosno sukladno tuženikovim općim uvjetima. Te su obveze plaćanja naknade potvrđene i kasnije sklopljenim Dodatkom Ugovoru o kreditu, broj: 3202083124, šifra namjene: 074-01, broj računa: 7101723363 od 04.08.2004. godine i II Dodatkom Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3202083124/03/04/06, šifra namjene: 823-01, broj računa: 7101723363, od 20.03.2006. godine. Ističe kako su ugovorne odredbe, kojima je ugovorena obveza tužitelja da plati naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a visinu koje naknade bi tuženik određivao jednostrano, svojom Odlukom netransparentne, nepoštene, nezakonite i ništetne. Navedeno iz razloga što se, među strankama, o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao bilo kakvog utjecaja na sadržaj istih, pa se iste smatraju nepoštenima. Nadalje, tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije u cijelosti i potpuno informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima temeljem kojih će se određivati visina naknade za prijevremenu otplatu, kao niti odnosi li se i na koje konkretne troškove tuženika predmetna naknada, odnosno trpi li tuženik prijevremenom otplatom kredita štetu, u kojem iznosu i u čemu se ista ogleda, kao i hoće li se primjenjivati naknada sukladno Odluci tuženika koja je vrijedila na dan potpisivanja Ugovora o kreditu ili naknada sukladno Odluci tuženika koja vrijedi na dan prijevremene otplate kredita, a što je sve omogućilo tuženiku proizvoljno određivanje naknade za prijevremenu otplatu, i što je za posljedicu imalo nemogućnost tužitelja da shvati ekonomske posljedice koje bi za njega ugovaranjem predmetne odredbe proizašle. Stoga je predmetna ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade koja će biti jednostrano određena po tuženiku dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, i to na štetu tužitelja. Samim time, ista je odredba nepoštena i ništetna sukladno relevantnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, dok je sama obveza tužitelja neodrediva sukladno čl. 272. ZOO-a. Nadalje, tuženiku prijevremenom otplatom kredita tužitelj nije prouzrokovao, a niti je mogao prouzrokovati bilo kakvu štetu. Stoga su predmetne Ugovorne odredbe suprotne odredbi čl. 1024. ZOO- a, i samim time ništetne sukladno čl. 322 ZOO-a. Unatoč činjenici što se radilo o ništetnoj odredbi, tuženik je jednostrano, po tužiteljevom Zahtjevu za prijevremenu otplatu odredio, a potom i od tužitelja naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

Po predmetnoj ništetnoj odredbi naplaćena je naknada u iznosu od ukupno 426,49 EUR, odnosno pri svakoj povećanoj uplati kojom bi se prije vremena zatvarao kredit naplaćene su pojedinačne naknade u iznosu od:

– 719,45 kn/ 95,49 eura dana 19.06.2007. godine,

– 798,33 kn/105,96 eura dana 07.05.2008. godine,

– 792,85 kn/105,23 eura dana 12.08.2008. godine,

– 701,51 kn/ 93,11 eura dana 17.06.2009. godine,

– 201,28 kn/ 26,71 eura dana 17.12.2012. godine.

2. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi ništetnom odredbu iz čl. 19. st. 1. t. F) Ugovora o kreditu broj: 3202083124/03, šifra namjene: 017- 01, broj računa: 7101723363 od 17.06.2003. godine, odredbu iz čl. 10. st. 1. t. D) Dodatka Ugovoru o kreditu, broj: 3202083124, šifra namjene: 074-01, broj računa: 7101723363, od 04.08.2004. godine i odredbu iz čl. 10. st. 1. t. D) II Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3202083124/03/04/06, šifra namjene: 823-01, broj računa: 7101723363, od 20.03.2006. godine kojima je određeno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 426,49 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa naknade pa do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.753,51 EUR, jer se tužbenim zahtjevom potražuje isplata iznosa od 426,49 EUR slijedom čega bi toliko trebala biti i naznačena vrijednost predmeta spora. Osporava navode tužitelja da bi se odredba iz čl. 19. st. 1. t. F) Ugovora o kreditu od 17.06.2003., odredba iz čl. 10. st. 1. t. D) Dodatka Ugovoru o kreditu od 04.08.2004. godine i odredba iz čl. 10. st. 1. t. D) II Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu od 20.03.2006. godine imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom i to iz sljedećih razloga. Ističe kako je odredba kojom se ugovara naknada za prijevremenu otplatu kredita jasna, lako uočljiva i razumljiva. Navodi da je tužitelja u cijelosti informirao o njegovoj potencijalnoj obvezi na plaćanje naknade za prijevremeni povrat kredita, dakle, tužitelj je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe. Ukazuje da je u ugovoru o kreditu jasno i razumljivo bilo propisano da je tuženik od tužitelja u slučaju prijevremene otplate kredita ovlašten naplatiti prijevremenu naknadu, a tužitelju je itekako bilo poznato da je u tom slučaju dužan podmiriti tu naknadu te mu je bio poznat i iznos odnosno postotak naknade za prijevremenu otplatu kredita. Tuženik ističe (suprotno navodima tužitelja) da odredba o izlaznoj naknadi ne uzrokuje takvu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama koja bi se imala smatrati znatnom u smislu odredbe čl. 53. ZZP-a. Ističe prigovor zastare. Osporava tužitelju status potrošača. U daljnjem tijeku postupka na ročištu održanom dana 5. svibnja 2026. tuženik priznaje da je tužiteljici naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 426,49 EUR i to iznos od 95,49 EUR dana 19.06.2007., iznos od 105,96 EUR dana 07.05.2008., iznos od 105,23 EUR dana 12.08.2008., iznos od 93,11 EUR dana 17.06.2009. i iznos od 26,71 EUR dana 17.12.2012. Predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u potvrdu tuženika od 26.06.2025., promet po kreditu/specifikacija uplate, Ugovor o namjenskom kreditu broj 3202083124/03 od 17.06.2003. godine, Dodatak Ugovoru o kreditu, broj: 3202083124 od 04.08.2004., II Dodatak Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3202083124/03/04/06 od 20.03.2006., kao i cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju, te saslušao tužiteljicu kao stranku.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe iz čl. 19. st. 1. t. F) Ugovora o kreditu broj: 3202083124/03 od 17.06.2003. godine, odredbe iz čl. 10. st. 1. t. D) I Dodatka Ugovoru o kreditu od 04.08.2004. godine i odredbe iz čl. 10. st. 1. t. D) II Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3202083124/03/04/06 od 20.03.2006. godine, te isplata iznosa od 426,49 EUR.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica s tuženikom dana 17.06.2003. godine sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 3202083124/03, kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 65.000,00 EUR , kao i da je u čl. 19. st. 1. t. F) predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknade za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora. Nije sporno niti da je tužiteljica sa tuženikom dana 04.08.2004. sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu, broj: 3202083124 i dana 20.03.2006. II Dodatak Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3202083124/03/04/06 u kojima je u čl. 10. st. 1. t. D) također ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknade za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora. Nije sporno niti to da je tužiteljici naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 426,49 EUR i to iznos od 95,49 EUR dana 19.06.2007., iznos od 105,96 EUR dana 07.05.2008., iznos od 105,23 EUR dana 12.08.2008., iznos od 93,11 EUR dana 17.06.2009. i iznos od 26,71 EUR dana 17.12.2012. Sporno je da li se radi o ništetnim odredbama, pa posljedično tome i da li je osnovan zahtjev za povrat plaćene naknade.

8. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužiteljice i pregovaranja oko naknade za prijevremenu otplatu kredita sud je saslušao tužiteljicu. Tužiteljica je iskazala da je dana 17.06.2003. godine sklopila s tuženikom predmetni ugovor o namjenskom kreditu na iznos kunske protuvrijednosti od 65.000,00 EUR na rok otplate od 20 godina. Kredit je bio namijenjen za kupnju stana u [adresa] radi rješenja stambenog pitanja njene obitelji i u tom stanu živi sa svojom obitelji od 2004. godine. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bila je zaposlena u Basler osiguranju. Nikada nije bila vlasnik trgovačkog društva niti obrta. Dana 04.08.2004. sklopila je s tuženikom dodatak ugovoru o kreditu i dana 20.03.2006. II dodatak ugovoru o namjenskom kreditu kojima je izmijenjena kamatna stopa. Ugovor o kreditu je bio unaprijed sastavljen od strane banke i bio joj je prezentiran na potpis kao "uzmi ili ostavi" tako da uopće nije imala mogućnost pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama. Nitko ju nije upozorio na obvezu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, niti joj je pojašnjeno koji se točno troškovi podmiruju tom naknadom, niti u kojem iznosu će ta naknada biti naplaćena. Ugovor je prije potpisa pročitala, s time da je tek prilikom prijevremene otplate kredita saznala da će joj biti naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita, te je osobnu bankaricu pitala na što se točno odnosi ta naknada i da li se iste može osloboditi, na što joj je osobna bankarica odgovorila da je to pravilo banke i da se tu ništa ne može promijeniti, s time da joj niti tada nije rečeno u kojem točno postotku će ta naknada biti naplaćena, niti joj je pojašnjeno koji se točno troškovi podmiruju tom naknadom. Nikada joj nisu uručeni odluka o Tarifi naknada niti Opći uvjeti poslovanja tuženika.

9. Cijeneći iskaz tužiteljice, koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio jer je iskazivala logično i životno uvjerljivo, a na njezin iskaz niti tuženik nije imao primjedbi, sud smatra utvrđenim da se o spornoj odredbi iz čl. 19. st. 1. t. F) predmetnog ugovora o kreditu, kao i odredbi iz čl. 10. st. 1. t. D) Dodatka Ugovoru o kreditu i odredbi iz čl. 10. st. 1. t. D) II Dodatka Ugovoru o kreditu, nije pojedinačno pregovaralo jer su iste sastavni dio tipskog ugovora i da se tužiteljici prilikom sklapanja ugovora o kreditu i dodataka ugovoru o kreditu nisu posebno obrazlagale te odredbe.

10. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje: ZZP) koji odredbom čl. 81. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 59. ZZP-a propisano je da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Člankom 87. st. 1. ZZP-a propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Prema odredbi čl. 295. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

11. Iz provedenih dokaza, a imajući u vidu navedene zakonske odredbe, proizlazi da su odredba sadržana u čl. 19. st. 1. t. F) predmetnog ugovora o kreditu, kao i odredba iz čl. 10. st. 1. t. D) Dodatka Ugovoru o kreditu i odredba iz čl. 10. st. 1. t. D) II Dodatka Ugovoru o kreditu, kojima je propisano da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora, ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a jer predstavljaju nepoštene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a. Ovo iz razloga što je predmetni ugovor o kreditu sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvoj ugovornoj odredbi, pa je na taj način tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Naime, odredba sadržana u čl. 19. st. 1. t. F) predmetnog ugovora o kreditu, kao i odredba iz čl. 10. st. 1. t. D) Dodatka Ugovoru o kreditu i odredba iz čl. 10. st. 1. t. D) II Dodatka Ugovoru o kreditu, koja visinu naknade čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez istovremeno preciziranog označavanja na što se ista naknada odnosi, odnosno bez informacija o načinu određivanja te naknade, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti. Tužiteljici je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge ugovaranje naknade i objasniti joj na što se ista točno odnosi, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način tužiteljici kao potrošaču omogućiti da pristane na takvu odredbu (koja jasno definira uvjete i razloge naplaćivanja naknade). Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane na istu, pa je takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a. Predmetna odredba sadržana u čl. 19. st. 1. t. F) predmetnog ugovora o kreditu, kao i odredba iz čl. 10. st. 1. t. D) Dodatka Ugovoru o kreditu i odredba iz čl. 10. st. 1. t. D) II Dodatka Ugovoru o kreditu je ništetna bez obzira što tuženik ispravno navodi kako naknada za prijevremenu otplatu kredita sama po sebi nije ništetna, a kako to proizlazi iz Direktive 2014/17 Eu parlamenta i vijeća, Direktive 2008/48 EZ, kao i iz kasnije donesenog Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09-dalje: ZPK), ali pod uvjetom da se o takvoj odredbi posebno pregovaralo i da ona ne uzrokuje neravnotežu među strankama, a što ovdje nije slučaj (tako i u odlukama Županijskog suda u Splitu br. Gž-2471/2018 od 06.12.2019. i Gž-2359/17 od 23.11.2017., te Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-877/18 od 14.05.2020.). Tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužiteljice da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već je utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, čime je nedvojbeno utvrđeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužiteljica, kao korisnik kredita nije mogla utjecati na sadržaj odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na obvezu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita i visinu te naknade.

12. Prema odredbi čl. 1024. ZOO-a dopušteno je ugovaranje naknade zbog prijevremene otplate kredita koja predstavlja naknadu štete. U konkretnom slučaju činjenica da li je tuženiku nastala šteta u smislu odredbe čl. 1024. ZOO-a zbog prijevremenog vraćanja kredita od strane tužiteljice nije odlučna u konkretnom slučaju s obzirom na to da je ugovorna odredba na temelju koje je naplaćena naknada tužiteljici zbog prijevremene otplate kredita ništetna iz gore navedenih razloga, a posebice imajući u vidu da je predmet ovog postupka utvrđivanje ništetnosti navedene odredbe i povrat iznosa naplaćenog od strane tuženika tužiteljici na temelju ništetne odredbe, a ne naknada štete tuženiku.

13. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je predmetna ugovorna odredba sadržana u čl. čl. 19. st. 1. t. F) predmetnog ugovora o kreditu, kao i odredba iz čl. 10. st. 1. t. D) Dodatka Ugovoru o kreditu i odredba iz čl. 10. st. 1. t. D) II Dodatka Ugovoru o kreditu ništetna, te je stoga odlučeno kao u toč. I., II. i III. izreke ove presude, imajući pri tome u vidu da tužiteljica ima pravni interes za utvrđenjem ništetnim navedene odredbe u smislu odredbe čl. 187. st. 3. ZPP-a, jer odluka o zahtjevu tužiteljice za isplatom utuženog iznosa ovisi upravo o prethodnom rješenju pitanja ništetnosti sporne odredbe.

14. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnosti nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, te je stoga tuženik u obvezi platiti tužiteljici iznos naknade koju je naplatio zbog ništetne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, pri čemu je između stranaka nesporno da je tužiteljici naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 426,49 EUR i to iznos od 95,49 EUR dana 19.06.2007., iznos od 105,96 EUR dana 07.05.2008., iznos od 105,23 EUR dana 12.08.2008., iznos od 93,11 EUR dana 17.06.2009. i iznos od 26,71 EUR dana 17.12.2012.

15. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica nema svojstvo potrošača valja reći da iz sadržaja predmetnog ugovora proizlazi da je tužiteljica sklopila s tuženikom namjenski ugovor o kreditu - stambeni kredit za kupnju stana (članak 6. Ugovora – namjena kredita), te da je tužiteljica ugovor sklopila kao fizička osoba, sud smatra da je riječ o potrošačkom kreditu.

16. Naime, Zakon o zaštiti potrošača definira potrošača kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (čl.3. st.1.). Tužiteljica jest fizička osoba, a iz iskaza tužiteljice prihvaćenog kao uvjerljivog i iskrenog, u bitnome proizlazi da je kredit bio namijenjen za kupnju stana u [adresa] radi rješenja stambenog pitanja njezine obitelji i da u tom stanu živi sa svojom obitelji od 2004. godine, te je u tome smislu ona potrošač iz čl. 3. st.1. ZZP-a.

17. Po stavu ovog suda neosnovan je prigovor zastare. Naime, odredbom čl. 328. ZOO- a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa posljedično tome ne može zastarjeti zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe sadržane u čl. 19. st. 1. t. F) predmetnog ugovora o kreditu, kao i odredbe iz čl. 10. st. 1. t. D) Dodatka Ugovoru o kreditu i odredbe iz čl. 10. st. 1. t. D) II Dodatka Ugovoru o kreditu. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu, te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. godine zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove sudske odluke.

18. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio plaćeni iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 426,49 EUR. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate naknade), jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Naknada je naplaćena u iznosu od 95,49 EUR dana 19.06.2007., u iznosu od 105,96 EUR dana 07.05.2008., u iznosu od 105,23 EUR dana 12.08.2008., u iznosu od 93,11 EUR dana 17.06.2009. i u iznosu od 26,71 EUR dana 17.12.2012., što među strankama nije sporno, pa su zatezne kamate dosuđene na iznos od 95,49 EUR tekuće od 19.06.2007., na iznos od 105,96 EUR tekuće od 07.05.2008., na iznos od 105,23 EUR tekuće od 12.08.2008., na iznos od 93,11 EUR tekuće od 17.06.2009. i na iznos od 26,71 EUR tekuće od 17.12.2012., u skladu s postavljenim zahtjevom, a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.753,51 EUR budući je uz kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 426,49 EUR postavljen i deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe za koji vrijednost predmeta spora iznosi 1.327,02 EUR, pa kako se u ovoj pravnoj stvari dokazi izvode u pogledu deklaratornog zahtjeva i zahtjeva za isplatu, tj. više zahtjeva, to je vrijednost predmeta spora određena prema zbroju vrijednosti oba zahtjeva, a sve sukladno čl. 37. st.1. ZPP-a.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a.

21. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 27.04.2026.g. 100 bodova (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 05.05.2026.g. 100 bodova (Tbr. 9/1) i za ročište za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9/3), dakle ukupno 350 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno spomenutoj Tarifi, te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 875,00 eura. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu od 33,18 eura i sudske pristojbe na presudu od 140,00 eura, tako da je tužiteljici sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.048,18 eura. Na tako utvrđeni iznos troška tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 10. lipnja 2026. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rj. o sudskoj pristojbi na tužbu od 33,18 eura i presudu od 140,00 eura

2. pun. tuženika