REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-12/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženice Opće bolnice Pula - Ospedale generale di Pola, Pula, Santoriova 24A, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marina Fola, odvjetnika u Puli te punomoćnika tuženice, 10. lipnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula – Ospedale generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužitelju ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.592,39 eura bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 152,74 eura od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 26,71 eura od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 157,24 eura od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 101,93 eura od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 122,74 eura od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 247,03 eura od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 116,24 eura od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 142,68 eura od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 74,44 eura od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 119,75 eura od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 233,47 eura od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 97,42 eura od 16. veljače 2020. do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,

i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu:

- iznosa od 0,02 eura

- zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos iz točke I izreke presude.

III Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula – Ospedale generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužitelju ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.150,00 eura, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 10. lipnja 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

V Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 1. listopada 2019. do podnošenja tužbe zaposlen kod tuženice na radnom mjestu doktora medicine specijalista, u Odjelu za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. U navedenom razdoblju njegova plaća regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu iz 2014., Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2014.

1.1. Odredba čl. 94. ZR/14 propisuje da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/18 u čl. 55. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, sadržanom u KU, tužitelj po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25 %. KU/18 u čl. 57. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12 % od osnovne plaće.

1.2. KU/18 u čl. 34. st. 2. propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. ZR/14 u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjih odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). TKU/17 u čl. 58. st. 1. propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.3. Tužitelj ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno, za posebne uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate. Tuženica, međutim, u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 1. siječnja 2020., navedene dodatke tužitelju nije isplaćivala na sate prekovremenog rada, već samo na sate redovnog rada. Posljedično tome je tužitelju uskratila i dio naknade za godišnji odmor, kao i naknade za privremenu odsutnost s posla ili bolovanje do 42 dana.

1.4. Tužitelj ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko - knjigovodstvene struke mogao sam precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koji mu tuženica u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatila, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije o evidenciji radnog vremena i obračuna plaće koju potražuje od tuženice. Osim toga, platne liste koje za poslodavce u zdravstvu izdaje tzv. sustav Centraliziranog obračuna plaća tako su složeno strukturirane da se iz njih bez posebnih stručnih znanja ne može utvrditi za koji je točno bruto iznos svaki radnik uskraćen. Slijedom iznijetoga, tužitelj podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku predlažući da sud tuženici naloži dostavu obračuna plaća tužitelja i evidenciju radnog vremena u utuženom razdoblju, a nakon dostave navedene dokumentacije i provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja obvezuje se urediti tužbeni zahtjev. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom od tuženice potražuje isplatu iznosa od 3.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a potražuje i parnični trošak.

2. Podneskom od 1. veljače 2026., nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev uskladivši ga s nalazom i mišljenjem vještaka, potražujući od tuženice isplatu iznosa od 1.592,41 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa (naznačene u izreci) teku od njihova dospijeća do isplate. Potražuje i parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U bitnom navodi da tužitelju, kao i svim ostalim radnicima, plaću obračunava i isplaćuje sukladno ugovoru o radu, kolektivnim ugovorima i važećim propisima, pri čemu se obračun plaće vrši putem sustava Centralnog obračuna plaća (COP), koji je uspostavila i vodi Financijska agencija. Ističe da tuženica u navedeni sustav unosi podatke o radnicima i ostvarenim satima rada, dok se sam obračun plaće provodi automatizira-no primjenom važećih propisa i njihovih tumačenja.

3.1. Tuženica nadalje navodi da se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio poslodavcu zahtjevom za zaštitu prava radi navodno pogrešnog obračuna plaće i dodataka na plaću. Smatra da je, prije utvrđivanja eventualne razlike plaće financijskim vještačenjem, potrebno prethodno utvrditi pripadaju li tužitelju utuženi dodaci prema mjerodavnim propisima i kolektivnim ugovorima.

3.2. Ističe da je obračun plaće vršen sukladno važećim propisima i tumačenjima Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora te da nije jasno u čemu bi se sastojala pogrešna primjena kolektivnog ugovora na koju se tužitelj poziva. Ujedno navodi da su ugovorne strane kolektivnog ugovora predvidjele mogućnost rješavanja spornih pitanja putem arbitraže, a da do pokretanja takvog postupka nije došlo niti je utvrđeno da bi se kolektivni ugovor primjenjivao na pogrešan način.

3.3. Slijedom navedenog, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

4. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija sadržana u spisu te je izveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Bojani Galinac iz društva Galprom d.o.o., uz usmeno izlaganje nalaza i mišljenja.

5. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.592,41 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa (naznačene u izreci) teku od njihova dospijeća do isplate. Navedeni iznos tužitelj potražuje na ime dodataka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, na sate odrađene u prekovremenom radu, kao i na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, sve za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. siječnja 2020.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice na radnom mjestu doktora medicine te da kao liječnik ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Nije sporno da je tužitelj, ovisno o potrebama posla, u utuženom razdoblju radio prekovremeno, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima, što je vidljivo iz platnih lista sadržanih u spisu.

8. Sporno je, je li tuženica ispravno obračunala i isplatila prekovremeni rad tužitelja u utuženom razdoblju, odnosno pripadaju li tužitelju za vrijeme prekovremenog rada dodaci na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi i otežanih uvjeta rada , koje tuženica nesporno isplaćuje tužitelju na sate odrađene u redovnom radu. Posljedično navedenom, sporan je i obračun naknade plaće tužitelja za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

9. Prigovor tuženice iz kojeg proizlazi da joj se tužitelj prije podnošenja tužbe trebao obratiti sa zahtjevom za zaštitu prava nije osnovan. Naime, u konkretnom slučaju radi se o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa za koje tužitelj kao radnik nema obvezu postupati sukladno čl.133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje u tekstu ZR/14). Sva novčana potraživanja iz radnog odnosa ne podliježu obvezi podnošenja zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava poslodavcu pa zbog toga radnik ne može imati za posljedicu gubitak prava na ta potraživanja u sudskom postupku (istovjetno mišljenje iskazano je u odluci Vrhovnog suda Rev-240/05 i Ustavnog suda U-III/1095/2000.).

10. Također, za ovaj postupak nisu relevantne tvrdnje tuženice da se plaća obračunava u elektroničkom sustavu naziva COP (centralni obračun plaća), koji sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na taj izračun te da su sve javne službe dužne koristiti taj sustav za izračun plaće na način da u sustav samo ubace podatke. Naime, sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 90. st. 1. ZR/14 poslodavac (ovdje tuženica) je obvezan radniku za obavljeni rad obračunati i isplatiti plaću. Tko je i na koji način izvršio obračun plaće za tužitelja nije relevantno, a pitanje odgovornosti za ispravnost obračuna može biti od značaja isključivo u regresnoj parnici ukoliko je tuženica po vlastitoj dispoziciji pokrene protiv osobe koju smatra odgovornom za taj propust.

11. U utuženom razdoblju u primjeni bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20, dalje u tekstu: KU/18).

11.1. Odredbom čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

11.2. Odredbom čl. 49. st. 1. KU/18 propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50 %, s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

11.3. Sukladno čl. 55. st. 1. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji popis je sastavni dio KU/18), a u kojem je, između ostalog, navedeno i radno mjesto tužitelja, što tuženica ne spori.

11.4. Iz navedenog proizlazi da tužitelju, kao doktoru medicine, odnosno specijalistu anesteziologije i reanimatologije, u skladu s odredbom čl. 55. KU/18 pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada, a koje uvećanje je u utuženom razdoblju iznosilo 25 %, odnosno 28 % počevši od 1. rujna 2019.

11.5. Nadalje, odredbom čl. 57. KU/18 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12 % od osnovne plaće, odnosno 16 % počevši od 1. rujna 2019.

11.6. Konačno, odredbom čl. 34. KU/18 određeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

12. Tumačenjem citiranih odredaba nameće se zaključak da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovi čl. 55. i čl. 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremen i rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu čl. 55. KU/18 te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu čl. 57. KU/18.

12.1. Osim toga, iz nijedne odredbe Kolektivnog ugovora ne proizlazi da radniku uvećanje plaće pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi međusobno isključuju i ne odnose na prekovremeni rad. Naime, između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužitelj obavlja jednake poslove i radne zadatke, što tuženica u tijeku postupka nije ni sporila. Dakle, sva ta prava/dodaci koji uvećavaju osnovu plaću ne mijenjaju se ovisno o tome radi li tužitelj u redovnom ili prekovremenom radu, a dodaci se međusobno ne isključuju.

12.2. U vezi toga valja istaknuti da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene prekovremenim radom.

12.3. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da tužitelj osnovano potražuje isplatu po osnovi dodataka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, na sate odrađene u prekovremenom radu.

13. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije i računovodstvo Bojani Galinac, a sve radi utvrđenja je li tuženica tužitelju u utuženom razdoblju pravilno obračunala i isplatila dodatak za posebne uvjete rada te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate rada, uključujući i sate prekovremenog rada, kao i radi utvrđenja je li tužitelju pravilno obračunata i isplaćena naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te privremene odsutnosti s posla odnosno bolovanja do 42 dana.

13.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen na radnom mjestu liječnika/subspecijalista anesteziologije i reanimatologije u Jedinici intenzivnog liječenja tuženice te da je imao pravo na dodatak za posebne uvjete rada po stopi od 25 % na osnovnu plaću, odnosno od 1. rujna 2019. po stopi od 28 %, kao i na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi po stopi od 12 % na osnovnu plaću, odnosno od 1. rujna 2019. po stopi od 16 %. Vještakinja je utvrdila da je tuženica tužitelju osnovnu plaću obračunala i isplatila za sve sate rada, uključujući redovni i prekovremeni rad, međutim da dodatke za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi nije obračunala i isplatila na osnovnu plaću za sate prekovremenog rada, već samo za sate redovnog rada. Slijedom navedenoga, vještakinja je utvrdila da je tužitelju u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. siječnja 2020. manje obračunata i isplaćena plaća po osnovi navedenih dodataka, a posljedično tome i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te bolovanja do 42 dana, u ukupnom bruto iznosu od 1.592,41 eura, sve kako je to po mjesecima prikazano u Tabeli 1 priloga nalaza i mišljenja (list 133 spisa). Sve navedeno vještakinja je potvrdila i prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja.

14. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje. Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju uredio tužbeni zahtjev te potražuje isplatu iznosa od 1.592,41 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od njihova dospijeća do isplate.

14.1. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti ocijenivši ga objektivnim i stručnim, izrađenim na temelju dokumentacije u spisu, u skladu sa zadatkom suda i stajalištima iznesenim u ovoj odluci (točke 9. do 12. obrazloženja). Kako stranke na nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi, a sud nije našao razloga posumnjati u njegovu pravilnost i stručnu utemeljenost, isti je prihvatio kao vjerodostojnu osnovu za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva.

14.2. Prema ocjeni ovoga suda, vještakinja je pravilno obračunala razliku po osnovi neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada te dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate odrađene u prekovremenom radu. Posljedično tome, pravilno je (u skladu s odredbom čl. čl. 34. st. 2. KU/18) obračunata i razlika na ime neplaćene naknade za godišnji odmor. Naime, kako je utvrđeno da je tuženica tužitelju u utuženom razdoblju pogrešno obračunala plaću i istu isplaćivala u umanjenom iznosu (neisplatom dodataka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate odrađene u prekovremenom radu), posljedično tome došlo je do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

15. Kako je tužitelj uredio svoj zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem istog je u pretežitom dijelu valjalo prihvatiti i naložiti tuženici da tužitelju isplati iznos od ukupno 1.592,39 eura, pojedinačno po mjesecima kako je to naznačeno u izreci presude.

16. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos pa je to i naznačeno u izreci presude.

17. Odluka o zateznima kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO/05) prema kojem kamate teku na svaki pojedini mjesečni iznos plaće od dospijeća do isplate. Prema odredbi čl. 92. st. 3. ZR/14 ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Slijedom navedenog, sud je tužitelju na pojedine mjesečne iznose manje isplaćene plaće dosudio zateznu kamatu koja na temelju čl. 29. ZOO/05 teče od 16. u mjesecu do isplate.

17.1. Pritom, tužitelju ne pripadaju zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.). U tom je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. Tužbeni zahtjev odbijen je i u dijelu iznosa od 0,02 eura, jer zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa razlike plaće tužitelja iznosi 1.592,39 eura, a ne 1.592,41 eura koliko je tužitelj zatražio.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Budući da tužitelj nije uspio s postavljenim zahtjevom u razmjerno neznatnom dijelu (samo glede iznosa od 0,02 eura i dijela zateznih kamata), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, u cijelosti su mu dosuđeni troškovi postupka. Primjenom iste zakonske odredbe tuženici ne pripada pravo na trošak.

19.1. Tužitelju je, s obzirom na vrijednost predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva, priznat iznos od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 138/23 i 107/25, dalje u tekstu Tarifa) te za zastupanje na ročištima 10. rujna 2024. i 13. veljače 2026. (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 300 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 600,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 46. Tarife), iznosi 750,00 eura. Pored navedenog, tužitelju pripada trošak predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 400,00 eura pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.150,00 eura.

19.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. veljače 2026. jer je navedeni podnesak zaprimljen u spis izvan roka predviđenog odredbom čl. 299.a ZPP, pa je tužitelj sadržaj tog podneska mogao izložiti i na ročištu. Radnici u sporovima iz radnih odnosa oslobođeni su plaćanja pristojbi pa tužitelju ne pripada ni taj trošak.

U Puli 10. lipnja 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženici po punomoćnici