K-1050/2020-71

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anti Unkoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Pastar, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika KZ zbog kaznenog djela iz članka 236. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje u tekstu KZ/11), na temelju optužnice ODO u Splitu broj KO-DO-4258/2020 od 18. lipnja 2020. godine, nakon održane rasprave dana 10. lipnja 2026. godine koja je održana u nazočnosti zamjenika ODO Split ZZ, okrivljenika KZ osobno, braniteljice okrivljenika Zvjezdane Barić, odvjetnice u Splitu i punomoćnika oštećenika Ivana Čizmića, odvjetnika u Splitu, dana 10. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. K i pok. ĐZ, dj. Z, rođen **.**.1950. u mjestu [adresa], s prebivalištem u [adresa]  na  adresi [adresa], Đ, državljanin Republike Hrvatske, ekonomist, umirovljenik s mirovinom od 400,00 eura, razveden, otac dvoje punoljetne djece, pismen sa završenom srednjom ekonomskom školom,

k r i v  j e

I. što je neutvrđenog dana u lipnju 2013. godine u Makarskoj, u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi, od NZ zatražio pozajmicu od 100.000,00 eura, neistinito mu prikazujući da će mu pozajmljeni iznos vratiti u roku od šest mjeseci, iako je unaprijed odlučio da to neće učiniti, pa mu je NZ, povjerovavši njegovom obećanju, isplatio navedenu pozajmicu, a po dospijeću roka od šest mjeseci, s ciljem da NZ održi u lažnom uvjerenju da će mu pozajmicu vratiti, s njime je dogovorio prolongiranje roka te je 21. srpnja 2014. kod javnog bilježnika ovjerio Izjavu o priznanju i vraćanju duga kojom se obvezao da će do 1. listopada 2015. pozajmicu vratiti u 14 jednakih rata, što nije učinio, a NZ je vratio samo 3.000,00 eura, dok je ostali iznos bespravno zadržao za sebe, čime je NZ oštetio za 97.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti,

II. dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist,

III. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – djelo opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje: KZ/11).

IV. Stoga se, temeljem čl. 236. st. 2. KZ/11, okrivljenik KZ

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

V. Potom se, temeljem čl. 56. KZ/11, okrivljeniku KZ izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako on u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini koje novo kazneno djelo.

VI. Na temelju čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 okrivljeniku KZ izriče se posebna obveza da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude isplatiti oštećeniku NZ iznos od 97.000,00 eura (devedesetsedamtisuća).

VI.I. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati ukoliko okrivljenik u ostavljenom roku ne ispuni izrečenu mu posebnu obvezu.

VII. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik KZ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura (dvjesto),dok se oslobađa obveze preostalih troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-4258/20 od 18. lipnja 2020. godine protiv okrivljenika KZ zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

2. Na raspravi dana 10. lipnja 2026. godine koja je na temelju čl. 19. b. st. 3. ZKP/08 održana po sucu pojedincu kao predsjedniku vijeća uz suglasnost stranaka, okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. U svojoj obrani na kraju dokaznog postupka okrivljenik je još jednom ponovio da oštećeniku NZ nije pozajmljivao bilo kakav novac, da su se prethodno poznavali dugi niz godina i da je on njemu pozajmljivao novce dok nije NZ prodao hotel Lav u [adresa], a kada mu je sud predočio izjavu o priznanju i vraćanju duga na listu 4 spisa koja je ovjerena u javnobilježničkom uredu Radoslava Vukovića u Omišu naveo je da istu izjavu nije potpisao niti je bio u javnobilježničkom uredu dana 21. srpnja 2014. godine. Naposljetku je naveo da mu je poznato da se vodio parnični postupak o isplati zbog predmetnog spora te da je istina da je uložio žalbu, ali da pri tom nije koristio stručnu pomoć, pa da je zbog toga izgubio parnicu.

3. U dokazne svrhe suglasnošću stranke pregledan je i pročitan izjava KZ o priznanju i vraćanju duga od 21. srpnja 2014. ovjerena u njegovom potpisu (list 4; 30 spisa), izjava KZ o vraćanju duga (list 5; 58 spisa), tužba NZ podnesena Općinskom sudu u Splitu protiv tuženog KZ radi isplate od 20. studenoga 2017. (list 6 spisa), odgovor na tužbu KZ podnesen Općinskom sudu u Makarskoj, Stalnoj službi u Imotskom 25. siječnja 2019. (list 7 spisa), primjerak presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj P-1156/19 od 11. listopada 2019. (listovi 86-89 spisa), žalba KZ izjavljena protiv presude Općinskog suda u Makarskoj broj P-1156/19 od 12. listopada 2019. (listovi 90-92 spisa), imovinskopravni zahtjev oštećenog NZ od 13. svibnja 2020. (listovi 119-120 spisa), psihijatrijski nalaz i mišljenje dr. Časlava Lončara od 14. listopada 2024. godine, sudsko-medicinsko vještačenje ŠZ od 24. listopada 2025. godine, iskaz svjedoka CZ na raspravi dana 14. ožujka 2024. godine, tužba podnesena pred Općinskim sudom u Splitu (list 271-273) te priloženi zapisnici Općinskog suda u Makarskoj (list 274-275), kao i kaznena prijava (list 277), te medicinska dokumentacija za okrivljenika (list 343-351), te izvod iz KE za okrivljenika.

3.1. Braniteljica okrivljenika predložila je da se ponovno pozovu i ispitaju svjedoci BZ i DZ, te oštećenik NZ, a na okolnost navodnog pozajmljivanja novca, dok se predstavnik optužbe usprotivio ponovnom ispitivanju navedenih svjedoka i oštećenika budući su isti već ispitani pred sudom u kontradiktornom postupku te je ovaj prijedlog usmjeren na odugovlačenje postupka.

3.2. Nadalje braniteljica okrivljenika predložila je da se izvrši grafološko vještačenje potpisa izjave KZ o priznanju i vraćanju duga od 21. srpnja 2014. (list 4 spisa).

3.2.1. Sud je odbio prijedlog za grafološkim vještačenjem potpisa izjave na listu 4 spisa o priznanju i vraćanju duga koja je ovjerena u javnobilježničkom uredu Radoslava Vukovića u Omišu od 21. srpnja 2014. godine jer je isto pismeno potpisano u nazočnosti javnog bilježnika te se smatra javnom ispravom.

3.3. Na temelju čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08 bez suglasnosti obrane, a uz suglasnost optužbe pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka BZ od **.**.2020., DZ od 12. svibnja 2020. godine (list 117) i zapisnik o ispitivanju oštećenika NZ od 11. ožujka 2020. godine (list 124-126), a potom i zapisnik Općinskog suda u Splitu od 19. travnja 2023. godine o ispitivanju svjedoka DZ i BZ (list 221-225), te zapisnik o ispitivanju oštećenika NZ od 10. listopada 2023. godine (list 236-242) jer su isti prethodno ispitani na raspravi pred Općinskim sudom u Splitu u prisutnosti stranaka.

3.4. Stranke nisu imale drugih prijedloga.

4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka zaključak je suda kako je okrivljenik KZ počinio predmetno kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 kako mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret.

5. Naime, iako isti negira počinjenje predmetnog kaznenog djela, isto proizlazi iz iskaza oštećenika NZ kao i priložene izjave o priznanju i vraćanju duga koju je NZ potpisao u javnobilježničkom uredu kao i priložene presude Općinskog suda u Makarskoj broj P-1156/19 od 12. listopada 2019. godine koja je postala pravomoćna.

6. Naime, iako je okrivljenik KZ prilikom prvog ispitivanja naveo da je s NZ bio u dugogodišnjim prijateljskim odnosima te su jedan drugome pozajmljivali novac, a da o tome nisu vodili evidenciju o međusobnim pozajmicama jer su imali povjerenja jedan u drugoga, na temelju svega toga da je između njih ostalo potraživanje od 3.000,00 eura pa da mu je on vratio navedeni iznos, dok je prilikom ispitivanja na raspravi naveo da nije pozajmljivao novac NZ te je kazao kako je i potpisao izjavu o priznanju i vraćanju duga na listu 4 spisa u javnobilježničkom uredu, dok na raspravi je naveo da nije nikada bio u javnobilježničkom uredu u Omišu, upravo iz iskaza oštećenika NZ kao i predmetne izjave o priznanju o vraćanju duga od 21. srpnja 2014. godine proizlazi kako je okrivljenik na utuženi način počinio predmetno kazneno djelo.

7. Sam oštećenik navodi da je 2013. godine okrivljeniku pozajmio iznos od 100.000,00 eura koji mu je predao "na ruke u gotovini", a okrivljenik je pozajmicu trebao vratiti u roku od šest mjeseci od dana predaje novca, a sve kako bi odblokirao svoj račun u jednoj banci, a pri tome je kazao kako će mu novac vratiti jer očekuje uspjeh u jednom sporu, a zatim i da ima stan u [adresa] kao i zemlju, te će sve to prodati kako bi mu vratio pozajmicu, a o svemu tome da je kod javnog bilježnika sastavljen ugovor o pozajmici pa da će novac vratiti u 14 rata u iznosima od oko 7.000,00 eura. Obzirom da je bio narušenog zdravlja, da je ispustio punomoć svojoj poznanici BZ i uputio okrivljenika da njoj može vratiti novac, a da će mu ona izdavati potvrdu o preuzimanju novca. Upravo predmetnu izjavu o priznanju i vraćanju duga da je sastavio okrivljenik i ovjerio kod javnog bilježnika u Omišu, a njemu predao jedan primjerak, dok mu je do danas vratio samo manji dio pozajmice preko BZ. Naposljetku je naveo kako ga je okrivljenik u nekoliko navrata nazivao te mu obećavao da će mu vratiti novac, a pravdao se financijskim problemima te skorašnjom naplatom neke odštete. Sve navedeno oštećenik je ponovio i na raspravi pred Općinskim sudom u Splitu dana 10. listopada 2023. godine te je ponovio kako je teškog zdravstvenog stanja pa da zbog toga nije bio u mogućnosti pristupiti na raspravu pred sudom u Splitu te je pri tom pojasnio kako je okrivljeniku KZ bilo poznato da ima gotovine jer je prethodno prodao hotel Lav u [adresa] za iznos od preko 3 milijuna eura, a kako mu KZ do danas nije vratio navedeni iznos osim iznosa od 3.000,00 eura, a prethodno je uspio i u parnici o istoj stvari, da je zainteresiran da mu KZ ovaj novac vrati, makar i obročno.

8. Ispitana svjedokinja BZ potvrđuje navode oštećenika NZ koji joj je kazao da upravo KZ istome duguje iznos od 100.000,00 eura koji mu je pozajmio na šest mjeseci, a u ljeto 2014. godine da je bila na sastanku s okrivljenikom i tada je NZ pitao okrivljenika kada misli vratiti novac, a on da mu je kazao kako ne može odmah, ali da vodi neki spor na ime odštete te da će mu pozajmicu vratiti kroz tri godine, a kako NZ nije pristao na taj rok jer je teško bolestan i ne može toliko čekati, dogovorili su obročnu otplatu na iznos od oko 7.000,00 eura te se okrivljenik obvezao da će u tom dogovoru sastaviti pisanu izjavu pa je isti desetak dana kasnije otišao kod javnog bilježnika Radoslava Vukovića u Omišu gdje je potpisao izjavu o vraćanju duga, a naknadno je okrivljenik istoj predao iznos od 2.000,00 eura na ime vraćanja duga, nakon toga okrivljenik je predao i iznos od 1.000,00 eura tako da je na ime vraćanja duga vratio sveukupno iznos od 3.000,00 eura, ali nije poštivao onaj prethodni dogovor o vraćanju duga. Naposljetku je navela da joj je upravo KZ predao izjavu o priznanju i vraćanju duga u Omišu nakon što je ovjerio tu izjavu u javnobilježničkom uredu.

9. Ispitani svjedok DZ u bitnom je naveo da se družio s NZ koji mu se požalio da je svom prijatelju KZ posudio novac u iznosu od 100.000,00 eura, ali mu isti nije vratio navedeni iznos osim moguće 2.000,00 ili 3.000,00 eura.

10. U ovom postupku ispitan je svjedok CZ koji je u bitnom naveo da NZ poznaje 15 godina te iako nije s njim poslovno surađivao da je NZ u njega dvije godine besplatno živio dok KZ poznaje iz škole u [adresa]. Naposljetku je naveo da NZ protiv njega nije pokrenuo bilo kakav postupak, ali da je istina da je on potpisao jedan ugovor o kupoprodaji nekretnine u kojem stoji da je istu prodao NZ, a kasnije da je tu zemlju darovao svojoj djeci, a sve to da je napravio "jer je NZ izvadio pištolj pa je to morao potpisati".

11. Imajući u vidu iznijetu obranu okrivljenika, iskaze oštećenika NZ kao i ispitanih svjedoka, za ovaj sud nije sporno da je NZ zaista u lipnju 2013. godine "na ruke" pozajmio iznos od 100.000,00 eura KZ, a ovaj mu je pri tom obećao da će navedeni iznos vratiti u roku od 6 mjeseci, ali kako istome ni do danas nije vratio navedeni iznos razvidno je kako je istog održavao u lažnom uvjerenju da će mu pozajmicu vratiti te s njime dogovarao prolongiranje roka pa i potpisao izjavu o priznanju i vraćanju duga ovjerenu kod javnog bilježnika Radoslava Vukovića u Omišu 21. srpnja 2014. godine kojom se obvezao da će pozajmicu vratiti u 14 jednakih rata, a što nije učinio te je od čitavog iznosa oštećeniku vratio samo iznos od 3.000,00 eura dok je ostali iznos bespravno zadržao za sebe, čime je oštećenika NZ oštetio za iznos od 97.000,00 eura.

11.1 U prilog potonjoj tvrdnji stoji činjenica da je okrivljenik naveo kako nije potpisao izjavu o priznanju i vraćanju duga, a što je potvrdila svjedokinja BZ, a i sam okrivljenik je prilikom prvog ispitivanja naveo da je bio u javnobilježničkom uredu te potpisao navedenu izjavu tako da su to za ovaj sud nesporni dokazi da je KZ zaista pozajmio iznos od 100.000,00 eura od oštećenika NZ.

12. I svjedok DZ potvrđuje da mu je to sam oštećenik NZ potvrdio, a poznato mu je da je i poslije okrivljenik KZ oštećeniku NZ isplatio iznos od 3.000,00 eura te je sukladno tome trebalo odbiti obranu okrivljenika kao neosnovanu da nije pozajmio navedeni iznos od 100.000,00 eura kao i činjenicu da mu je vratio iznos od 3.000,00 eura jer su imali prethodna međusobna dugovanja, a i sama činjenica o kojoj govori CZ da mu je KZ rekao da je vratio poveći iznos NZ, a on da je vidio primopredaju jedne deblje kuverte, govori u prilog tome da okrivljenik ne govori istinu jer sukladno navedenom ne bi imao što za vraćati ako nije bilo što i pozajmio.

13. Također u prilog svemu navedenom treba kazati da se između stranaka vodio i parnični postupak pred Općinskim sudom u Makarskoj, Stalnoj službi u Imotskom te je u predmetu broj P-1156/19 od 11. listopada 2019. godine prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja NZ te je okrivljeni KZ obvezan da u roku od 15 dana isplati iznos od 97.000,000 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. studenog 2017. godine pa do isplate, a iz obrazloženja proizlazi da je predmet tužbenog zahtjeva ostatak duga koji je proizašao iz pozajmice od 100.000,00 eura koji je tužitelj predao tuženiku, a na koju presudu je okrivljenik izjavio žalbu koja je odbijena te je presuda postala pravomoćna dana 20. listopada 2020. godine.

14. Imajući u vidu sve navedene činjenice uvjerenje je suda kako je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo prijevare te je pri tome postupao s izravnom namjerom jer je neutvrđenog dana u lipnju 2013. godine u [adresa], u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi, od NZ zatražio pozajmicu od 100.000,00 eura, neistinito mu prikazujući da će mu pozajmljeni iznos vratiti u roku od šest mjeseci, iako je unaprijed odlučio da to neće učiniti, pa mu je NZ, povjerovavši njegovom obećanju, isplatio navedenu pozajmicu, a po dospijeću roka od šest mjeseci, s ciljem da NZ održi u lažnom uvjerenju da će mu pozajmicu vratiti, s njime je dogovorio prolongiranje roka te je 21. srpnja 2014. kod javnog bilježnika ovjerio Izjavu o priznanju i vraćanju duga kojom se obvezao da će do 1. listopada 2015. pozajmicu vratiti u 14 jednakih rata, što nije učinio, a NZ je vratio samo 3.000,00 eura, dok je ostali iznos bespravno zadržao za sebe, čime je NZ oštetio za 97.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti jer je sudski vještak Časlav Lončar utvrdio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv.

15. Nakon što je ovako utvrđena kaznena odgovornost okrivljenika, trebalo je prići odabiru vrste i visine kaznenopravne sankcije, pa sud smatra da je trebalo izreći sankciju u vidu uvjetne osude koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, interesima oštećenika, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, a kojom sankcijom će se ujedno ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11.

16. Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, sud je smatrao najprimjerenijim osuditi okrivljenika KZ na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom na temelju čl. 56. KZ/11 istome izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako on u roku od 3 (tri) godina po pravomoćnosti presude ne počini koje novo kazneno djelo.

17. Pri tome je sud kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti istog, kao i stariju životnu dob okrivljenika, te posljedično tome i zdravstveno stanje istog, dok posebnih otegotnih okolnosti ovaj sud nije pronašao.

18. Na temelju čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 okrivljeniku KZ izriče se posebna obveza da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude isplatiti oštećeniku NZ iznos od 97.000,00 eura (devedesetsedamtisuća) obzirom da je prethodni parnični postupak između stranaka pravomoćno dovršen te je po istoj presudi okrivljenik, odnosno tuženik, KZ dužan isplatiti iznos od 97.000,00 eura obzirom da je iznos od 3.000,00 eura nesporno vraćen, pa je na taj način odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika.

18.1. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati ukoliko okrivljenik u ostavljenom roku ne ispuni izrečenu mu posebnu obvezu.

19. Uvjerenje je suda kako će se upravo izrečenom sankcijom u vidu uvjetne osude s posebnom obvezom ostvariti svrha kažnjavanja, te će utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela, pa će se na taj način ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije.

20. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik KZ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura (dvjesto), s obzirom na trajanje i složenost istog i imovinske prilike okrivljenika, dok se oslobađa obveze preostalih troškova kaznenog postupka jer je isti umirovljenik pa bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

21. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 10. lipnja 2026. godine

SUDAC

ANTE UNKOVIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od trenutka primanja pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 5 (pet) primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO U Splitu,

- okrivljeniku,

- braniteljici okrivljenika,

- oštećeniku,

- pun. oštećenika,

- u spis.