Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-492/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesna Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Branke Križanić Perharić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Petru Crnovu, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mislavu Srbu, odvjetniku u Osijeku, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, zastupani po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku , radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1388/2025-11 od 30. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1388/2025-11 od 30. ožujka 2026. i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 575/2, u naravi oranica, površine 6089 m2, što je tuženi ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da se temeljem ove presude izvrši upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja IB, u cijelosti, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženog ČB, u roku od 15 dana.“

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.526,55 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

3. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ZK Odjela Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 6089 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se temeljem presude izvrši upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja, u cijelosti, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika (st. I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju u iznosu od 1.526,55 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke).

2. Navedenu presudu, žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog spora je utvrđenje prava vlasništva na zkč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 6089 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na temelju zaštite koju Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17- ispravak pročišćenog teksta i 52/2025, dalje: ZVDSP) pruža stjecatelju nekretnine koje je postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige, a podredno na temelju dosjelosti. Tužitelj tvrdi da je kvalificirani posjed nekretnine stekao temeljem ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta od 16. veljače 2010., poslovni broj Ov-324/10, koji je kao kupac zaključio sa Republikom Hrvatskom kao prodavateljem te da mu je kupljeno zemljište predano u posjed 22. ožujka 2010.

6. Prvostupanjski je sud uvidom u povijesne zemljišnoknjižne uloške utvrdio razloge za to što je predmetna nekretnina upisana u dva zemljišnoknjižna uloška. Tako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je kč. br [katastarska čestica] bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], u odnosu na koju je pod brojem Z-1181/78 od 24. veljače 1978. proveden prijavni list te je ta nekretnina cijepana na dvije čestice kč. br. [katastarska čestica], koje su na temelju rješenja Općinske komisije za arondaciju upisane u korist IPK Osijek te pripisane u postojeći zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 164 spisa). Međutim, temeljem rješenja o arondaciji od 8. prosinca 1978., pod brojem Z-2970/84 od 30. svibnja 1984. kč. br. [katastarska čestica] otpisana je iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 134 spisa), te uknjižena kao vlasništvo UB i PB, svakog u ½ dijela, u odnosu na koje suvlasnike je provedeno rješenje o nasljeđivanju, te je kao vlasnik uknjižen ovdje tuženik. U zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] greškom nije kč. br. [katastarska čestica] otpisana iz tog zemljišnoknjižnog uloška (list 150 spisa), te je 27. siječnja 2003. pod brojem Z-624/03 otpisana iz tog zemljišnoknjižnog uloška u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske, nakon čega je na temelju ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta od Republike Hrvatske u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] uknjižen IB (tužitelj).

7. Kako su prednici tuženika na temelju pravomoćnog rješenja o arondaciji od 8. prosinca 1978. (list 19 spisa) stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, te su kao takvi upisani u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je zemljišnoknjižni uložak otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali je zbog propusta suda ta ista kč. br. [katastarska čestica] i dalje ostala upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je kasnije u tom zemljišnoknjižnom ulošku prenesena u vlasništvo Republike Hrvatske, od koje ju je tužitelj kupio, tužitelj može steći pravo vlasništva kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jedino originarnim putem, na temelju zakona, dosjelošću. Ovo stoga jer je predmetna nekretnina, odnosno kč. br. [katastarska čestica] koja je ostala upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bila u vrijeme stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima upisana kao društveno vlasništvo, kako je to razvidno iz upisa pod brojem Z-1181/78 od 24. veljače 1978., iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je brisano tek 2003. godine (list 159 spisa), a prema čl. 388. st. 5. ZVDSP zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena ovim Zakonom neće se primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu. Dakle, u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora sa Republikom Hrvatskom 2010. godine, u odnosu na predmetnu nekretninu na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo u vrijeme stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nije se primjenjivala zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga. Osim toga, kako su prednici tuženika na temelju pravomoćnog rješenja o arondaciji stekli vlasništvo kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a Republika Hrvatska je propustom suda ostala upisana kao vlasnik u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Republika Hrvatska raspolagala je nekretninom koja nije bila u njezinu vlasništvu.

8. Predmetna je nekretnina iz već navedenih razloga greškom ostala upisana kao društveno vlasništvo u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz kojeg je zemljišnoknjižnog uloška otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist Republike Hrvatske, iako su rješenjem o arondaciji pravo vlasništva te nekretnine stekli prednici tuženika još 1978. godine, koji su kao vlasnici i uknjiženi na istu kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stoga tužitelj nije bio zakonit posjednik, jer ju je kupio od Republike Hrvatske koja nije bila vlasnik te nekretnine, a samim time nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi se tužitelj mogao smatrati kvalificiranim posjednikom, a kao pošten posjednik predmetnu je nekretninu, da bi se ispunile zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 3. ZVDSP , trebao koristiti barem 20 godina.

9. Tužitelj tvrdi da je Republika Hrvatska u posjedu predmetne nekretnine od 26. rujna 2003. godine, ali to je datum podnošenja zahtjeva Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku za upis prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu u korist Republike Hrvatske, u katastru, i to nakon što je po prijedlogu Republike Hrvatske od 23. siječnja 2003., izvršena uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist Republike Hrvatske u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dakle, ne radi se o evidentiranju stvarnog posjeda Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini, nego o formalnom upisu u katastar, nakon što je provedena uknjižba u korist Republ ike Hrvatske u zemljišne knjige, koja se temelji na čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine", broj, 34/91).

10. Tužitelj je stoga bio dužan dokazati da je njegov posjed, zajedno sa posjedom njegovog prednika Republike Hrvatske trajao barem 20 godina, a što nije dokazao, jer nije dokazao da bi Republika Hrvatska bila u stvarnom posjedu predmetne nekretnine prije 2010. godine. Slijedom toga nije dokazao da je u posjedu predmetne nekretnine barem 20 godina, jer od 2010. godine, kada je nakon kupoprodaje nekretnine od strane Republike Hrvatske uveden u njezin posjed, do dana podnošenja tužbe (prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe) nije protekao rok od 20 godina iz čl. 159. st. 3. ZVDSP. Ovdje treba reći da iz iskaza svjedoka ĐB, brata tužitelja, proizlazi da je on, zajedno s bratom, tužiteljem, obrađivao tu nekretninu i prije sklapanja kupoprodajnog ugovora sa Republikom Hrvatskom, a da zna da je tu nekretninu obrađivao i njegov otac, i to temeljem ugovora o zakupu, a istinitost tog dijela iskaza potvrđuje i tuženik, kada iskazuje da su oni tu nekretninu dali u zakup ŠB, ocu tužitelja, koji je plaćao zakupninu njegovim roditeljima. Iz navedenih iskaza proizlazi da su tužitelj i njegova obitelj i prije 2010. godine obrađivali predmetno zemljište, ali ne kao samostalni posjednici, znajući da to nije njihova nekretnina, a što ujedno znači i da Republika Hrvatska nije bila u posjedu te nekretnine u razdoblju koje je prethodilo 2010. godini.

11. Slijedom toga, a budući da nisu ispunjene materijalno pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, a niti na temelju zakona, na temelju dosjelosti, trebalo je temeljem čl. 373. t. 3. ZPP preinačiti presudu suda prvog stupnja i odbiti tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva tužitelja, kao neosnovan.

12. Kako je izmijenjena odluka o glavnom zahtjevu, trebalo je izmijeniti odluku o parničnom trošku.

13. Tuženiku za zastupanje po punomoćniku pripada trošak i to mu za sastav odgovora na tužbu pripada 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: OT), za sastav podneska od 19. srpnja 2024. 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 OT, za sastav podneska od 31. listopada 2024. 25 bodova temeljem Tbr. 8/4 OT, za zastupanje na ročištima održanim 6. studenog 2024., 31. siječnja 2025., 25. veljače 2025., 5. veljače 2026., po 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, i za sastav žalbe 125 bodova temeljem Tbr. 10/1 OT, ili ukupno 750 bodova ili 1.500,00 EUR s PDV od 25 %, 1.875,00 EUR. Tuženik nije dokazao da je podmirio trošak sudske pristojbe pa mu taj trošak nije dosuđen.

14. Slijedom navedenog trebalo je temeljem čl. 380. t. 3. ZPP preinačiti st. II. izreke presude i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.562,55 EUR, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR.

15. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer nije dokazao da je istu podmirio (čl. 161. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat