Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-541/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja KS iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Edvard Sušac, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-463/2024-6 od 16. travnja 2026., 2026., 10. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja KS, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-463/2024-6 od 16. travnja 2026. pod točkom I. izreke.

II. Odbacuje se žalba tužitelja KS izjavljena protiv točke II. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-463/2024-6 od 16. travnja 2026. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. veljače 2024. (točka I. izreke) te je određeno da se ročište za objavu presude zakazano za dan 16. travnja 2026. neće održati (točka II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava bez prijedloga o sadržaju odluke suda drugoga stupnja.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija navode tužitelja i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se nedopuštenom proglasi ovrha te da se obustavi zahtjev za izravnu naplatu koju tuženik potražuje na temelju zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji (FINA) i to potraživanja u iznosu od 14.169,21 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka, a temeljem ovršne isprave, presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-Us-25/08 od 3. veljače 2010.

6. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP), u vezi čl. 381. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Iako tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, određeno ne navodi u čemu bi se bitne povrede odredaba parničnog postupka konkretno sastojale pa u odnosu na taj žalbeni razlog pobijana odluka nije mogla biti ispitana.

8. Sud prvog stupnja pravilno je odbacio tužbu jer tužitelj prije njezina podnošenja nije koristio pravna sredstva predviđena odredbom čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), odnosno nije podnio prijedlog za donošenje rješenja kojim bi se pljenidba i prijenos sredstava proglasili nedopuštenima, slijedom čega nije doneseno rješenje kojim bi bio upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8.1. Kako je tužitelj propustio postupiti sukladno odredbi čl. 210. OZ , sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tužitelj svoje pravo više ne može ostvarivati posebnom parnicom u smislu odredbe čl. 187. ZPP jer je njegov pravni interes za ostvarivanje pravne zaštite ograničen u smislu odredbe čl. 282. ZPP.

8.2. Dakle, propuštanjem reagirati na obavijest o izravnoj naplati, koju činjenicu tužitelj ne spori, izgubio je pravo na ostvarivanje svog zahtjeva u posebnoj parnici.

9. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te da je pobijanim rješenjem povrijeđeno njegovo ustavno i konvencijsko pravo na vlasništvo jer je tuženik podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu zastarjele tražbine umanjio njegovu imovinu. Naime, navedeni žalbeni navodi odnose se na osnovanost tužiteljevih tvrdnji o nedopuštenosti izravne naplate i postojanju tražbine tuženika, dakle na pitan ja o kojima sud, zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za vođenje predmetne parnice, nije ovlašten meritorno odlučivati. Stoga ti žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kojim je tužba odbačena zbog neispunjenja zakonom propisanih pretpostavki za vođenje postupka.

9.1. Sama činjenica da je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate ne može biti razlog za zaobilaženje procesnog puta propisanog OZ niti otklanja obvezu tužitelja da prije pokretanja parnice koristi pravna sredstva predviđena tim zakonom.

10. Slijedom navedenog, žalbeni navodi kojima tužitelj osporava postojanje tražbine tuženika, odnosno ističe njezinu zastaru nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer se odnose na pitanja o kojima sud, zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za vođenje postupka nije mogao meritorno odlučivati.

11. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja trebalo je na temelju čl. 380. st. 2. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkom I. izreke.

12. Tužitelj nema pravni interes pobijati točku II. izreke rješenja, kojom je sud prvog stupnja odlučio da se ročište za objavu presude zakazano za 16. travnja 2026. neće održati, budući da navedena odluka predstavlja samo procesnu posljedicu odluke o odbacivanju tužbe sadržane u točki I. izreke pobijanog rješenja te ne zadire u prava ili pravne interese tužitelja. Stoga je njegovu žalbu u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, sukladno odredbi čl. 367. st. 1., u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP i čl. 381. ZPP, a kako je to odlučeno pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Velikoj Gorici 10. lipnja 2026.

Sudac

Adela Turkalj