P-181/2026-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Stjepana Radića 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetniku Žulj Damiru iz Daruvara, a protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Partneri d.o.o. iz Zagreba, povodom tužbe radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 26. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te objavom presude na ročište za objavu od 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160 / 51400607-5102700717 (novi broj partije kredita glasi: br. 2402006-1031262160 / 51400607-5107492597) koji su dana 03.11.2005. g. zaključili tužitelj EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, i to odredba čl. 7. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160 / 51400607-5102700717 od 03.11.2005. g. (novi broj partije kredita glasi: br. 2402006-1031262160 / 51400607- 5107492597), a kojom odredbom je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a koja je ništetna.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 21.668,90 eura / 163.264,29 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 16,04 eura / 120,86 kn počam od 11.12.2010. g.,

- na iznos od 102,73 eura / 774,05 kn počam od 12.01.2011. g.,

- na iznos od 80,28 eura / 604,85 kn počam od 11.02.2011. g.,

- na iznos od 85,92 eura / 647,36 kn počam od 11.03.2011. g.,

- na iznos od 75,89 eura / 571,85 kn počam od 12.04.2011. g.,

- na iznos od 55,49 eura / 418,09 kn počam od 02.05.2011. g.,

- na iznos od 53,58 eura / 403,72 kn počam od 11.05.2011. g.,

- na iznos od 49,45 eura / 372,57 kn počam od 02.06.2011. g.,

- na iznos od 116,73 eura / 879,47 kn počam od 02.07.2011. g.,

- na iznos od 150,82 eura / 1.136,32 kn počam od 02.08.2011. g.,

- na iznos od 145,99 eura / 1.099,99 kn počam od 02.09.2011. g.,

- na iznos od 120,74 eura / 909,70 kn počam od 05.10.2011. g.,

- na iznos od 0,46 eura / 3,48 kn počam od 15.10.2011. g.,

- na iznos od 103,64 eura / 780,87 kn počam od 16.11.2011. g.,

- na iznos od 1,38 eura / 10,36 kn počam od 02.01.2012. g.,

- na iznos od 115,69 eura / 871,63 kn počam od 14.01.2012. g.,

- na iznos od 70,06 eura / 527,87 kn počam od 07.03.2012. g.,

- na iznos od 18,44 eura / 138,95 kn počam od 08.05.2012. g.,

- na iznos od 12,82 eura / 96,56 kn počam od 02.08.2012. g.,

- na iznos od 47,58 eura / 358,46 kn počam od 10.08.2012. g.,

- na iznos od 1,77 eura / 13,32 kn počam od 15.08.2012. g.,

- na iznos od 15,78 eura / 118,91 kn počam od 02.09.2012. g.,

- na iznos od 45,54 eura / 343,11 kn počam od 05.09.2012. g.,

- na iznos od 15,29 eura / 115,18 kn počam od 02.10.2012. g.,

- na iznos od 41,94 eura / 316,02 kn počam od 11.10.2012. g.,

- na iznos od 61,36 eura / 462,31 kn počam od 02.11.2012. g.,

- na iznos od 0,30 eura / 2,23 kn počam od 14.11.2012. g.,

- na iznos od 16.816,32 eura / 126.702,60 kn počam od 15.11.2012. g.,

- na iznos od 767,07 eura / 5.779,52 kn počam od 20.11.2012. g.,

- na iznos od 2.331,47 eura / 17.566,49 kn počam od 22.12.2012. g.,

- na iznos od 148,33 eura / 1.117,59 kn počam od 25.12.2012. g., sve do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 naknaditi tužitelju EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 6.426,20 EUR sa zateznim kamatama računajući ovu kamatu od dana donošenja presude do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Tuženikov prigovor prijeboja za iznos tražbine od 15.673,02 kn, a s osnove razlike depozita zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose od:

- kn 764,70 od 07.12.2011. pa do isplate,

- kn 914,66 od 07.02.2012. pa do isplate,

- kn 1.207,84 od 03.04.2012. pa do isplate,

- kn 706,55 od 12.05.2012. pa do isplate,

- kn 856,93 od 12.06.2012. pa do isplate,

- kn 831,98 od 03.07.2012. pa do isplate,

- kn 10.390,36 od 21.12.2012. pa do isplate,

i to po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

te za iznos tražbine od 4.669,34 kn s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose od:

- kn 3,50 od 2.12.2005. pa do isplate,

- kn 3,71 od 2.1.2006. pa do isplate,

- kn 25,72 od 2.2.2006. pa do isplate,

- kn 62,81 od 2.3.2006. pa do isplate,

- kn 81,47 od 2.4.2006. pa do isplate,

- kn 74,43 od 2.5.2006. pa do isplate,

- kn 67,56 od 2.6.2006. pa do isplate,

- kn 81,16 od 2.7.2006. pa do isplate,

- kn 85,37 od 2.8.2006. pa do isplate,

- kn 61,51 od 2.9.2006. pa do isplate,

- kn 69,30 od 2.10.2006. pa do isplate,

- kn 67,94 od 2.11.2006. pa do isplate,

- kn 79,00 od 2.12.2006. pa do isplate,

- kn 110,50 od 2.1.2007. pa do isplate,

- kn 131,67 od 2.2.2007. pa do isplate,

- kn 121,84 od 2.3.2007. pa do isplate,

- kn 127,58 od 2.4.2007. pa do isplate,

- kn 181,18 od 2.5.2007. pa do isplate,

- kn 194,35 od 2.6.2007. pa do isplate,

- kn 211,72 od 2.7.2007. pa do isplate,

- kn 211,60 od 2.8.2007. pa do isplate,

- kn 187,80 od 2.9.2007. pa do isplate,

- kn 223,21 od 2.10.2007. pa do isplate,

- kn 224,08 od 2.11.2007. pa do isplate,

- kn 199,23 od 2.12.2007. pa do isplate,

- kn 201,95 od 2.1.2008. pa do isplate,

- kn 157,96 od 2.2.2008. pa do isplate,

- kn 120,48 od 2.3.2008. pa do isplate,

- kn 83,45 od 2.4.2008. pa do isplate,

- kn 170,31 od 2.5.2008. pa do isplate,

- kn 194,43 od 2.6.2008. pa do isplate,

- kn 168,07 od 2.7.2008. pa do isplate,

- kn 220,60 od 2.8.2008. pa do isplate,

- kn 98,15 od 2.9.2008. pa do isplate,

- kn 208,79 od 2.10.2008. pa do isplate,

- kn 156,91 od 2.12.2008. pa do isplate,

i to do 31.12.2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. pa do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate s kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 03. 11. 2005. zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102700717 za iznos kredita od 122.000,00 CHF. Ovo sve uz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita prema tečaju CHF (švicarskog franka) na dan otplate kredita (valutnoj klauzuli). Uslijed takvih nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi, tužitelj je trpio štetu u vidu više plaćenih rata kredita zbog valutne klauzule u iznosu od 21.668,90 eura / 163.264,29 kn, a sve po odbitku negativne razlike tečaja CHF, kada je bio manji od ugovorenog. Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u točkama I. - III. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Navodi da se ne radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli, jer su iste odredbe zakonite i dopuštene. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na presude povodom zaštite kolektivnih interesa u slučaju "Potrošač". Ističe prigovor zastare u cijelosti, a u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je i istaknuo prigovor prijeboja u odnosu na sve niže periode tečaja CHF (švicarskog franka), a vezano za otplatu kredita, kako u pogledu anuiteta za otplatu kredita, tako i u pogledu razlike u depozitu za otplatu kredita.

Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, usvoji tuženikov prigovor prijeboja, a kako je to naznačeno u točki IV. izreke presude, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.

3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:

Uvid u Ugovor o kreditu zaključen između stranaka dana 03. 11. 2005. (list 8), Aneks broj 1. Ugovora o kreditu od 18. 06. 2012. (list 15), Obavijest o otplaćenim kreditima u razdoblju od 22. 02. 2008. do 22. 02. 2018. (list 18), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 10. 10. 2005. (list 21), rješenje ZK Odjela Općinskog suda Poreč broj Z- 5462/05 od 05. studenog 2005. (list 24), Pregled prometa po partiji kredita (list 26-37), Otplatni plan (list 38-62), Obavijesti o povećanju kamatne stope (list 63-72), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. 11. 2012. (list 73), rješenje ZK Odjela Općinskog suda u Poreču broj Z-6702/12 od 20. veljače 2013. (list 76), zk. izvadak 1890 k. o. [katastarska općina] (list 79), Ugovor o kreditu od 21. 12. 2012. (list 81), Obavijest o kreditu od 3. 07. 2012. (list 91), izvod prometa po računu (list 109), reklamne materijale za kredite (list 110 - 120, 134-135, 138-144, 152-161), Pregled prometa po partiji kredita (list 122), Ugovor o oročenom deviznom depozitu od 3. 11. 2005. (list 172), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Matijević Marijani, te je izvršen uvid u nalaz istog vještaka (list 301 i 365), te je saslušan tužitelj kao stranka.

4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

Naime, između stranaka nije sporno da su dana 03. 11. 2005. sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 122.000,00 CHF i to uz uvjete, a kako to tužitelj navodi u tužbi.

Sporno je da li su ugovorne odredbe vezane za valutnu klauzulu ništetne i da li je uslijed takvih odredbi tuženik neosnovano stekao korist u vidu više otplaćenog kredita od strane tužitelja.

Sporno je da li su potraživanja tužitelja zastarjela već prilikom podnošenja tužbe.

Sporno je da li je i osnovan tuženikov prigovor prijeboja.

5. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, sud je po prijedlogu tužitelja u tijeku postupka proveo vještačenje po vještaku financijsko - knjigovodstvene struke Matijević Marijani.

Istim vještačkim nalazom je utvrđeno da je tužitelj uslijed ugovorene valutne klauzule u CHF otplatio na ime kredita više 22.291,07 eura / 167.952,35 kn, a što bi nakon prebijanja otplate kredita zbog manjeg tečaja CHF iznosilo ukupno više plaćeno na ime otplate kredita 21.668,90 EUR, odnosno u mjesečnim iznosima, kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.

6. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na tuženika, kao jednog od više utuženih banaka, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ugovorena isto tako valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.

Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

Temeljem iskaza tužitelja saslušanog kao stranke, ne proizlazi da su stranke pregovarale o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu, pa tako ni o ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli (promjeni tečaja CHF).

S druge strane, tuženik je podneskom od 24. travnja 2026. odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka DP i RP (zaposlenika tuženika) predloženih na okolnost pregovara oko zaključenja Ugovora o kreditu između stranaka, a što sud navodi na zaključak da stranke uopće nisu pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, tj. valutnoj klauzuli.

Iz navedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula ništetne.

Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. g., ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nedopuštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora.

Prema odredbi čl. 5. iste Direktive, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču, sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplate veće naknade za kredit zbog valutne klauzule, nego što bi ostvario da je ostalo na snazi tečaj za CHF u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kredita zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

7. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare, a sud je stajališta da je prigovor neosnovan.

Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u Odluci Rev-2245/17-2 od 20. 03. 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donijete u povodu te tužbe, a što je bilo od 15. 06. 2018. u pogledu valutne klauzule (tečaja CHF). Tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 05. 07. 2021., pa još uvijek nije bio protekao rok zastare od 5 godina.

8. Temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenje unaprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredbi u ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.

9. Sud je isto tako na stanovištu da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).

Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.

S druge strane, tuženik kao bankar je trebao upozoriti tužitelja i na okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati.

10. Kako je utvrđeno da je tuženik temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).

Naime, vještačkim nalazom vještaka financijsko knjigovodstvene struke je utvrđeno da je tužitelj zbog promjene tečaja CHF (valutne klauzule) na ime otplate kredita platio više 167.952,35 kn, a manje je platio 4.688,06 kn, a što u konačnici znači da je platio više na ime otplate kredita iznos od 163.264,29 kn, a preračunato u EUR 21.668,90 EUR, odnosno u mjesečnim iznosima, a kako je to i naznačeno u točki II. tužbenog zahtjeva.

Prema stanovištu suda, tuženik je nepošten stjecatelj, jer je već prilikom zaključenja Ugovora o kreditu s tužiteljem bio svjestan, odnosno znao da će takvim ništetnim odredbama Ugovora jedino on profitirati, odnosno da će biti zaštićen, tj. da će iste ugovorne odredbe svakako ići na štetu tužitelja.

Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate i to ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja (čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima). Stoga tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju zajedno sa zateznom kamatom od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta kredita, pa do konačne isplate.

Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

Zbog navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i presudio kako je to naznačeno u točki I. i II. izreke presude.

Imajući u vidu sve naprijed iznijeto, sud je na stanovištu da ugovorne odredbe iz čl. 7. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, a na način suprotno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega u smislu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tuženik je dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

11. Kako je utvrđeno da je tuženik u Ugovoru o kreditu svjesno koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, odnosno kako time proizlazi da je u zasnivanju obveznog odnosa s tužiteljem postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima), onda temeljem čl. 6. Zakona o obveznim odnosima tuženik i ne može tražiti ostvarenje svojih prava povodom takvih odredbi Ugovora jer bi to značilo zlouporabu prava.

Stoga je sud i odbio tuženika s prigovorom prijeboja kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki IV. izreke presude.

12. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tužitelju u potpunosti parničnog troška, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.

Dosuđeni parnični troškovi tužitelja se sastoje od troška zastupanja tužitelja putem odvjetnika, a odnose se na sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (500,00 EUR), sastav tužbe (500,00 EUR), sastava odgovora na žalbu u vezi rješenja (500,00 EUR), sastava 4 obrazložena podnesaka (2.000,00 EUR), sastava petog obrazloženog podneska (50% Tarife) u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje tužitelja na 4 ročišta u ovom predmetu (2.000,00 EUR), pristojbe na tužbu i presudu ( 410,75 EUR) i troškova vještačenja (265,45 EUR), a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom, Zakonom o sudskim pristojbama i stvarno uplaćenim predujmovima od strane tužitelja.

Na dosuđene parnične troškove, sud je tužitelju dosudio i zatezne kamate, tako što je odredio da iste teku od dana donošenja I. stupanjske presude, pa do isplate, a po važećoj stopi zatezne kamate u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.

13. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.

U Daruvaru 10. lipanj 2026.

S U D A C :

Branislav Hunjak

P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnik Žulj Damir, Daruvar

2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević i Parteri d.o.o. Zagreb