Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-679/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u pravnoj stvari tužitelja ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pocrnić I Spiz j.t.d, sa sjedištem u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, sa sjedištem u u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1670/2023-9 od 10. lipnja 2024., 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Povrv-301/2022-10 od 4. srpnja 2024. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Puli

- Pola poslovni broj Povrv-301/2022-10 od 4. srpnja 2024. preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom II izreke na način da sada glasi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 414,81 EUR sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-1670/2023-9 od 10. lipnja 2024. presuđeno je:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 663,61 eur sa zateznim kamatama tekućim od 16.veljače 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 489,81 eur sa zateznim kamatama od 10.lipnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odgovornost za nastalu štetu ocijenio prema pravilima o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari pozivom na članak 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje; ZOO) iako iz utvrđenih okolnosti proizlazi da je neposredni uzrok štetnog događaja radnja treće osobe odnosno putnice koja je otvorila vrata zaustavljenog taksi vozila. Smatra da se odgovornost u konkretnom slučaju može prosuđivati isključivo prema pravilima o odgovornosti po načelu krivnje pri čemu tužitelj da nije dokazao pretpostavke takve odgovornosti na strani osiguranika tuženika. Ističe da nije provedena prometno vještačenje radi utvrđenja odlučnih okolnosti nastanka štetnog događaja slijedom čega da ne postoje pretpostavke za odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu u smislu odredbe članka 1072. ZOO-a. Osporava i primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ističući da je pogrešno primijenjen tarifni razred Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 i 107/25 – dalje: OT) obzirom na vrijednost predmeta spora. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Odredbom članka 458. stavak 1. ZPP-a propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

5.1. Odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. tog Zakona. Dakle, presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a (relativno bitne povrede), a niti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede drugostupanjski sud pazi povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a budući da je presuda jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na njegovom vozilu u štetnom događaju od 8. kolovoza 2026., u kojem je do oštećenja vozila tužitelja došlo prilikom otvaranja vrata zaustavljenog taksi vozila osiguranog kod tuženika.

9. Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da je do štetnog događaja došlo kada je putnica iz zaustavljenog taksi vozila osiguranog kod tuženika u trenutku prolaska vozila tužitelja otvorila stražnja lijeva vrata vozila uslijed čega je došlo do kontakta s vozilom tužitelja i nastanka štete. Pri tome je prvostupanjski sud prihvatio iskaz tužitelja o dinamici nastanka štetnog događaja te je utvrdio da je vozač taksi vozila bio svjestan da putnica namjerava izaći iz vozila, ali da nije poduzeo radnje kojima bi osigurao siguran izlazak putnice niti ju upozorio na promet koji se odvijao kolnikom. Polazeći od stajališta da motorno vozilo predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1063. ZOO-a, prvostupanjski je sud zaključio da za nastalu štetu odgovara vlasnik vozila sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a, odnosno njegov osiguratelj te da nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti jer je ponašanje putnice bilo predvidivo, a štetna posljedica otklonjiva poduzimanjem odgovarajućih mjera opreza od strane vozača taksi vozila.

10. Prije svega valja istaći da tuženik žalbenim navodima da nisu utvrđeni brzina kretanja vozila tužitelja, položaj vozila u trenutku štetnog događaja, mogućnost izbjegavanja kontakta te da nije provedeno prometno vještačenje u biti osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kako se radi o sporu male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ti žalbeni navodi nisu od značaja za odluku o žalbi.

11. Osnovano, međutim, tuženik ističe da je prvostupanjski sud odgovornost za predmetni štetni događaj pogrešno ocijenio prema pravilima o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari u smislu odredaba članka 1063. i 1064. ZOO-a.

11.1. Naime, prema utvrđenom činjeničnom stanju, šteta nije nastala kao posljedica djelovanja motornog vozila kao opasne stvari već uslijed radnje putnice koja je otvorila vrata taksi vozila te propusta vozača taksi vozila da poduzme potrebne mjere opreza radi sigurnog izlaska putnice iz vozila. Stoga se odgovornost za nastalu štetu ne prosuđuje prema odredbama objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari već prema općim pravilima o odgovornosti za štetu po načelu krivnje.

12. Međutim, navedena pogrešna pravna kvalifikacija nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

12.1. Ovo stoga što iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je vozač taksi vozila zaustavio vozilo radi izlaska putnice, da je bio svjestan njezine namjere izlaska iz vozila, da nije poduzeo radnju upozorenja niti je osigurao siguran izlazak putnice iako je mogao predvidjeti mogućnost nastanka štetnih posljedica za druge sudionike u prometu, konkretno za vozilo tužitelja. Takvo postupanje stoga predstavlja propust dužne pažnje u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a. Budući da su u postupku utvrđeni štetna radnja, šteta, uzročna veza između propusta vozača taksi vozila i nastale štete te krivnje u obliku propusta dužne pažnje, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev premda na pogrešnoj pravnoj osnovi.

13. Pritom valja dodati da okolnost što nije predloženo i provedeno prometno vještačenje ne dovodi do neosnovanosti tužbenog zahtjeva, obzirom je prvostupanjski sud odlučne činjenice o dinamici nastanka štetnog događaja utvrdio na temelju drugih provedenih dokaza koje je ocijenio sukladno članku 8. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a, žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi pod točkom I izreke, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Nadalje, s pravom tuženik osporava primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

15.1. Naime, odluka o parničnom trošku pogrešna je iz razloga jer je pogrešno prvostupanjski sud dosudio tužitelju za sve radnje u postupku naknadu troškova u visini od 75 bodova prema Tbr. 7/1 OT, iako je, obzirom na vrijednost predmeta spora od 663,61 EUR pravilnom primjenom odredaba tarife valjalo dosuditi naknadu troška u visini od 50 bodova.

15.2. Iz tog razloga tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku pripada trošak za sastav tužbe u visini 50 bodova prema Tbr. 7/1 OT, za zastupanje na ročištima održanim 6. veljače 2024. i 25. travnja 2024. za svako u visini 50 bodova prema Tbr. 9/1 OT, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54 OT i uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 75,00 EUR i sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 39,81 EUR, iznosi ukupno 414,81 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

16. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka jer je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu i to u pogledu troškova postupka, zbog čega je temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a u vezi s člankom 166. stavak 2. ZPP- a, odlučeno kao pod točkom III. izreke ovoga rješenja.

U Karlovcu 10. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivana Mašić