Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj Gž Zk-45/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer, predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nini Markovinović Belamarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Vazdaru, odvjetniku u Zagrebu, radi opravdanja predbilježbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2912/2022-59 od 26. svibnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-2912/2022-64 od 6. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2912/2022-59 od 26. svibnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2912/2022-64 od 6. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se opravdanom predbilježba prava vlasništva na nekretnini tuženika ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u korist tužitelja BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u 37/88 dijela nekretnine - k. č. [katastarska čestica], kuća u [adresa] i dvorište, površine 88 hvati (sada kuća br. 23 [adresa], dvorišna zgrada i dvorište, površine 565 m2), sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopuštena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno -knjižnog odjela, poslovni broj Z-50819/12 od 31. listopada 2012. godine."

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu prouzročenog parničnog troška.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 3.471,24 eur/26.154,05 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„Ispravlja se rješenje ovog suda posl. br. P-2912/2022-59 od 26. svibnja 2023.godine, tako da iznad uvoda umjesto "RJEŠENJE" treba ispravno pisati "PRESUDA" i ispod uvoda umjesto "riješio je" treba ispravno pisati "presudio je" te u poslovnom broju spisa na strani 2., 3., 4., 5., 6. i 7. umjesto "3058/20" treba ispravno pisati "2912/2022".

2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 -Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

– „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane st. 2. i 3. istog članka i na temelju na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači uz naknadu parničnih troškova. Traži troškove sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), pa tako niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajno u žalbi ukazuje tužitelj.

6. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog prava, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i 356. ZPP).

7. Predmet spora je opravdanje predbilježbe prava vlasništva upisane u korist tužitelja na 37/88 dijela nekretnine tuženika i to kčbr. [katastarska čestica], kuća u [adresa] i dvorište, površine 88 hvati (sada kuća br. 23 B, dvorišna zgrada i dvorište, površine 565 m2), sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopuštene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno-knjižnog odjela, poslovni broj Z-50819/12 od 31. listopada 2012.

8. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da su tužitelj i prednik tuženika sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29. ožujka 1999. u kojem je navedeno da tužitelj kupuje dio predmetne nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od 37 čhv dvorišta položenog uz njegovu nekretninu

- da su tužitelj i prednik tuženika sklopili Aneks Ugovora o kupoprodaji od 26. listopada 2011. u kojem je navedeno da prednik tuženika prodaje, a tužitelj kupuje 37/88 dijela zkčbr. [katastarska čestica] kuća u [adresa] i dvorište, pri čemu je međutim naznačena površina 88 m2

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Z-50819/12 od 31. listopada 2012. dopušten upis predbilježbe prava vlasništva na 37/88 dijela nekretnine tuženika i to kčbr. [katastarska čestica], kuća u [adresa] i dvorište, površine 88 hvati (sada kuća br. 23 [adresa], dvorišna zgrada i dvorište, površine 565 m2), sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], budući da priložene isprave ne sadrže točan opis nekretnine, odnosno da ne sadrže točnu površinu nekretnine kako je ista opisana u zemljišnim knjigama

- da je u odgovoru tužbu tuženik osporio navode tužitelja da bi predmet kupoprodaje bio suvlasnički dio cijele zkčbr. [katastarska čestica] na kojoj su izgrađene kuća i dvorišna zgrada, već samo točno određeni realni dio dvorišta površine 20 čhv ili 72 m, koji predstavlja južni dio zkčbr. [katastarska čestica], i koji je upravo tužitelj ogradio čvrstom ogradom, te drži u nesmetanom posjedu

- da je navedeno pripajanje provedeno u katastarskom operatu, a što proizlazi iz zapisnika sastavljenog 8. veljače 2001. i skice mjerenja od 8. veljače 2001. (list 48-49 spisa)

- da iz iskaza svjedoka KŠ, PŠ, TŠ i ĐŠ proizlazi da je predmet kupoprodaje bio realni dio nekretnine tuženika uz nekretninu u vlasništvu tužitelja

- da je prvostupanjski sud izveo i dokaz uviđajem na licu mjesta kojom prilikom je tužitelj sudskoj komisiji pokazao dio nekretnine koji je kupio od pokojnog oca tuženika na temelju kupoprodajnog ugovora i aneksa, te se u naravi radi o zemljištu koje se nalazi uz ogradu prema nekretnini tuženika, a na kojem je prema fotografijama spornog dijela parking za vozila.

9. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud ističe kako nije nedvojbeno utvrđena površina dijela z.k. čestice koju je tužitelj kupio od pravnog prednika tuženika, a niti je tužitelj radi razjašnjenja sporne činjenice imao odgovarajućih dokaznih prijedloga npr. provođenje geodetskog vještačenja, te se stoga navodi tuženika izneseni tijekom trajanja ovog postupka ukazuju osnovanim. Pri tom je prvostupanjski sud u cijelosti poklonio vjeru iskazu tuženika cijeneći ga životnim, istinitim i logičnim, dok iskazu tužitelja sud nije poklonio vjeru. Slijedom svega navedenog, a na temelju odredbe čl. 221. a ZPP prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci pobijane presude.

10. U žalbi tužitelj opširnim žalbenim navodima ukazuje na greške u pisanju pobijane presude koje su otklonjene rješenjem o ispravku na koje se stranke nisu žalile. Također ustraje na svojoj interpretaciji izvedenih dokaza te ukazuje na manjkavosti u primjeni materijalnog prava.

11. U odnosu na apostrofiranje nedostataka u obrazloženju pobijane presude, treba reći da je prvostupanjski sud u ovom predmetu utvrđenja prava vlasništva, postupajući po načelu slobodne ocjene dokaza odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Slobodna ocjena dokaza označava nevezanost sudbene vlasti pri ocjeni dokazne snage nekog dokaza zakonskim ili drugim pravilima o njegovoj dokaznoj vrijednosti. Međutim, sud mora ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak o postojanju činjenice koja se utvrđuje. Sustav slobodne ocjene dokaza utemeljen je na shvaćanju da je nemoguće unaprijed pravnim pravilima odrediti vrijednost pojedinih dokaza, jer to uvijek ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Ocjena dokaza prepuštena je osobnom uvjerenju suca, no u skladu sa zakonima logike i pravilima općeg ljudskog iskustva, što je sudac dužan iskazati u obrazloženju presude i tako strankama i višem sudu omogućiti provjeru postupka i njegove ocjene. Već iz osporavane presude razvidno je da je ona utemeljena na sadržaju više različitih dokaznih sredstava (iskazima stranaka, svjedoka, ispravama, dokumentaciji iz katastra i zemljišnih knjiga). Osim toga suprotno žalbenim navodima tužitelja, niti iz materijalnih dokaza niti iz iskaza svjedoka predloženih od strane tužitelja ne proizlazi da bi tužitelj kupio idealni dio cijele nekretnine, već samo realni točno određeni dio nekretnine za koji nije predložio provođenje geodetskog vještačenja kojim bi isti bio identificiran i predstavljao osnovu za promjenu podataka prema prijavnom listu u zemljišnim knjigama . Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud o ocjeni izvedenih dokaza dao dostatne i relevantne razloge, te da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

12. U vezi pravnog stava prvostupanjskog suda koji tužitelj problematizira treba reći da je tužba radi opravdanja predbilježbe propisana odredbama čl. 62. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17, dalje: ZZK). Tako je odredbom čl. 62. st. 2. ZZK propisano da u parnici radi opravdanja predbilježbe na tužitelju leži teret dokaza pravnoga temelja stjecanja knjižnoga prava, pa su neosnovani žalbeni navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja. S druge strane odredbom čl. 62. st. 3. ZZK propisano je da tuženik može tužitelju staviti sve svoje prigovore protiv postojanja knjižnoga prava, pa i ako protiv rješenja kojim je predbilježba bila dopuštena nije podnio žalbu ili ju je podnio bez uspjeha.

13. Obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je osnovan tuženikov prigovor kako predmet kupoprodaje nije bio idealni već realni dio nekretnine , pa u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva realnog dijela nekretnine, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva na 37/88 dijela u odnosu na cijelu nekretninu, već samo na realnom dijelu nekretnine na kojem je stečeno vlasništvo i kojeg tužitelj faktično posjeduje. Treba reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske o navedenom zauzeo pravno shvaćanje u brojnim odlukama (Rev-528/2024 od 22. srpnja 2025., Rev- 1079/13 od 27. rujna 2017., Revx-995/13 od 29. siječnja 2014., Revx-485/14 od 11. veljače 2015.).

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I. izreke.

15. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, kao i primjenom čl. 155. ZPP. U odnosu na navode tužitelja da se ne može ispitati za koja četiri obrazložena podneska je prvostupanjski sud tuženiku dosudio trošak, treba reći da je tuženik prema troškovnicima zatražio trošak samo za četiri obrazložena podneska (podnesak od 27. veljače 2018., podnesak od 17. ožujka 2018., podnesak od 16. rujna 2021. i podnesak od 8. veljače 2023.), koji su i po mišljenju ovog suda bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. U odnosu na primjenu materijalnog prava prilikom odmjeravanja troškova postupka pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., iz kojih proizlazi da kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Zaključno na navode da je iznos parničnih troškova izražen u kunama, treba reći da je parnični trošak pravilno izražen u i u valuti EUR prema fiksnom tečaju od 1 € = 7,53450 kn, obzirom da je presuda donesena u vrijeme kada je vrijedilo pravilo o dvojnom iskazivanju iznosa novčanih obveza. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio odluku o troškovima postupka sadržanu u dijelu pod stavkom II i III. prvostupanjske presude.

16. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer