Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-424/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika CF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj. K-654/2024 od 23. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika CF, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj. K-654/2024 od 23. rujna 2024., optuženik CF proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11 , uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. travnja 2024. , pa nadalje.

1.1. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi odredbe članka 145. stavka 1., točke 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine , broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 36/24 - dalje: ZKP/08) optuženik CF obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 eura, troškove psihijatrijskog vještačenja u visini od 585,90 eura, te troškove postupka s osnova nužnih izdataka i nagrade postavljene braniteljice, kao i s osnova nagrade branitelja za privremenu pravnu pomoć o visini kojih troškova će sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem sukladno odredbi članka 148. stavka 4. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Marte Jakotić, odvjetnice iz Opatije, iz svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

6. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, te je na temelju pravilne i potpune ocjene svih izvedenih dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

7. Naime, prvostupanjski sud svoju odluku utemeljuje prvenstveno na iskazu oštećene VF, kojeg pravilno ocjenjuje vjerodostojnim, logičnim i životnim. Oštećena je tijekom postupka dosljedno opisivala ponašanje optuženika kritične večeri, navodeći da je optuženik pod utjecajem alkohola na nju vikao, galamio, bacao različite predmete prema njoj, te joj izgovorio riječi „ja ću tebe dokrajčiti, stići će te Božja kazna“, zbog čega je u strahu pobjegla iz stana i tražila pomoć susjeda.

8. Takav iskaz oštećene potvrđen je i iskazom svjedokinje FF, koja je opisala kako je oštećena više puta trčala po hodniku zgrade, dozivala pomoć i govorila da će je optuženik ubiti. Svjedokinja je također navela da je čula muški glas kako viče na oštećenu da uđe u stan, dok je oštećena odgovarala da neće jer će je ubiti. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da iskazi navedenih svjedokinja predstavljaju međusobno podudarne i vjerodostojne dokaze o inkriminiranom događaju.

9. Bez uspjeha žalitelj osporava vjerodostojnost iskaza oštećene tvrdnjama da je ista bila pod utjecajem lijekova za smirenje, te da je motivirana ljubomorom i željom da se „riješi“ optuženika. Naime, sama činjenica da je oštećena prethodno pregledana u bolnici i da joj je dan lijek za smirenje ne dovodi automatski u pitanje njezinu sposobnost opažanja i reproduciranja događaja, osobito imajući u vidu da njezin iskaz tijekom postupka nije pokazivao kontradikcije niti nelogičnosti. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud pravilno je zaključio da nije bilo potrebe za psihijatrijskim vještačenjem oštećene jer ocjena vjerodostojnosti iskaza predstavlja ovlast suda, a ne psihijatrijskog vještaka.

10. Neosnovano žalitelj tvrdi da je između njega i oštećene postojala tek verbalna prepirka vezana uz njezino zdravstveno stanje. Naime, iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da ponašanje optuženika nije ostalo na razini obične svađe, već je eskaliralo u ozbiljne prijetnje smrću popraćene agresivnim ponašanjem i bacanjem predmeta prema oštećenoj. Izgovorene riječi, promatrane u kontekstu cjelokupnog ponašanja optuženika, objektivno su podobne izazvati osjećaj straha i ugroženosti, što je kod oštećene nesporno i nastupilo.

11. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje iz kojeg proizlazi da je optuženik bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, uslijed konzumacije alkohola i poremećaja ličnosti, pri čemu je bio sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja i upravljati svojom voljom. Stoga je pravilno utvrđena njegova kaznena odgovornost.

12. U odnosu na odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno vrednovao sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne. Kao otegotne okolnosti pravilno su cijenjene ranija osuđivanost optuženika, uključujući i za istovrsna nasilna kaznena djela, te upornost u protupravnom postupanju, dok je kao olakotna okolnost pravilno uzeta njegova smanjena ubrojivost. Imajući u vidu težinu djela, način počinjenja i stupanj ugroženosti oštećene kao bliske osobe, kazna zatvora u trajanju od jedne godine ukazuje se primjerenom i nužnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

13. U odnosu na žalbenu osnovu odluke troškovima postupka koju optuženik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, valja istaći da je pravilno prvostupanjski na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi člankom 145. stavkom 2. točke 1. - 8. ZKP/08, obvezao optuženika naknaditi troškove kaznenog postupka imajući u vidu da optuženik ostvaruje redovna mjesečna primanja, stoga kako je troškove vođenja kaznenog postupka prouzročio svojim samoskrivljenim ponašanjem, tada je u obvezi i da ih namiri.

14. Kako žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu utvrđene niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

Vukovar, 10. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski