REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž R-65/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Skejić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB:51401063283, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Splitu, od 27. ožujka 2026., poslovni broj: Pr-170/2023-22, 10. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja CJ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Splitu od 27. ožujka 2026. poslovni broj: Pr-170/2023-22 pod točkom II. izreke.
II. Odbija se tužitelj CJ iz [adresa] sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 2. 2018. do 30. 9. 2024. u ukupnom iznosu od 244,58 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:
- 9,29 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.
- 9,29 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.
- 5,84 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.
- 9,29 EUR koja teče od 15. travanj 2019.
- 30,45 EUR koja teče od 15. travanj 2020.
- 49,95 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.
- 31,04 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.
- 16,19 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.
- 9,29 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.
- 5,84 EUR koja teče od 15. rujan 2021.
- 26,54 EUR koja teče od 15. veljača 2022.
- 5,57 EUR koja teče od 15. rujan 2022.
- 21,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.
- 12,00 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 609,20 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 27. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."
2. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka tužitelj je pravodobno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
2.1. U žalbi navodi da je, po nalogu prvostupanjskog suda, bio dužan precizirati tužbeni zahtjev na odrediv način kako ne bi došlo do odbacivanja tužbe. Stoga smatra da mu je trošak sastava podneska kojim je, sukladno nalogu suda, uredio tužbeni zahtjev trebalo priznati u cijelosti, osobito imajući u vidu da mu je, prema njegovom stajalištu protivno odredbama Zakona o parničnom postupku, naloženo određivanje vrijednosti predmeta spora, te postavljanje određenog novčanog iznosa koji potražuje tužbenim zahtjevom.
2.2. Nadalje ističe da se navedenim podneskom očitovao i o dopuštenosti stupnjevite tužbe koju je postavio. Slijedom navedenoga smatra da troškovi sastava podneska od 5. ožujka 2025. predstavljaju nužne troškove za vođenje postupka, te da mu ih je trebalo priznati u cijelosti.
2.3. Predlaže da se pobijana odluka preinači na način da mu se dosudi cjelokupan trošak sastava navedenog podneska, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da mu je prvostupanjski sud pogrešno uskratio trošak sastava podneska od 5. ožujka 2025.
6. Iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu iz članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
7. Međutim, iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi da je tužitelj prije pokretanja postupka od tuženika zatražio podatke ili dokumentaciju potrebnu za određivanje visine tražbine niti da je tuženik takav zahtjev odbio. Stoga već iz sadržaja tužbe nije bilo moguće zaključiti da su bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe iz članka 186.b stavka 3. ZPP-a.
8. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-677/2021-2 od 2. veljače 2022., pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe jest da tužitelj dokaže osnovanost manifestacijskog zahtjeva, odnosno da mu tuženik odbija dati podatke na koje se zahtjev odnosi ili mu neopravdano uskraćuje uvid u te podatke, a bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev.
9. Budući da tužitelj navedene okolnosti nije učinio vjerojatnima niti ih je naveo u tužbi, prvostupanjski sud ga je osnovano rješenjem od 25. veljače 2025. pozvao da uredi tužbu sukladno članku 109. ZPP-a te postavi određeni tužbeni zahtjev i označi vrijednost predmeta spora.
10. Podnesak od 5. ožujka 2025., kojim je tužitelj postupio po navedenom nalogu suda, predstavlja podnesak kojim su otklonjeni nedostaci tužbe radi njezine podobnosti za daljnje raspravljanje. Okolnost da je tužitelj u tom podnesku iznio i pravnu argumentaciju u prilog dopuštenosti stupnjevite tužbe ne mijenja činjenicu da je isti bio posljedica potrebe uređenja tužbe i postavljanja određenog tužbenog zahtjeva nakon naloga suda.
11. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da trošak sastava navedenog podneska ne predstavlja trošak potreban za vođenje postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.
12. Slijedom navedenoga, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska odluka o troškovima parničnog postupka je potvrđena, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.
13. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio.
Slavonski Brod, 10. lipnja 2026.
Sutkinja
Irena Dikanović-Terzić
