REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] K 5
Poslovni broj: Us I-2534/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja KŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), predstavnika Obiteljskog doma u Karlovcu, iz Karlovca, Sisačka 68, kojeg zastupa opunomoćenica KŽŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Karlovcu, Sarajevska 8A/I, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (OIB: 53969486500), Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi, Službe za inspekcijski nadzor, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi inspekcijskog nadzora nad pružanjem socijalnih usluga, 10. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi, Službe za inspekcijski nadzor, KLASA: UP/I-550- 06/25-07/320, URBROJ: 524-10-02/18-25-2 od 19. studenoga 2025., te radi naknade troškova ovoga upravnog spora.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje prekida ovog upravnog spora do odluke o zahtjevu tužitelja od 24. travnja 2026. za izdavanje rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-550-06/25-07/320, URBROJ: 524-10- 02/18-25-2 od 19. studenoga 2025., naređeno je tužitelju, u svojstvu predstavnika Obiteljskog doma u Karlovcu, Sisačka 68, da u roku od 15 dana od primitka rješenja usluge smještenim korisnicima pruža isključivo u prostoru obuhvaćenom važećim rješenjem o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga (rješenje Karlovačke županije, KLASA: UP/I-551-01/16-01/33, URBROJ: 2133/1-03/05-15-10 od 19. travnja 2017.), te da o provedenoj mjeri dokumentirano izvijesti tuženika. Rješenje je doneseno nakon izvanrednog inspekcijskog nadzora koji je nad radom Doma provedenog 22. listopada 2025. godine.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da se odredba članka 165. stavka 1. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi odnosi isključivo na pravne osobe i na fizičke osobe koje pružaju socijalne usluge kao obrtnici, a tužitelj nije ni jedno ni drugo, pri čemu tuženik ne može proizvoljno tumačiti zakonske odredbe izvan propisanih normi. Dodaje da je tužitelj u prekršajnom postupku oslobođen optužbe da je počinio navedeni prekršaj. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (PDV uključen).
3. Tuženik u odgovoru na tužbi ostaje pri navodima osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, da je tužitelj obuhvaćen prijelaznim i završnim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (članak 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz članak 8. toga Zakona), utvrdivši da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. U osporavanom rješenju tuženika citirane su mjerodavne odredbe Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23 i 61/25).
Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.
6. Između stranaka sporno je pravno pitanje je li tužitelj u vrijeme provedbe inspekcijskog nadzora bio adresat pravnih normi na kojima je tuženik utemeljio svoju odluku.
7. U tom pogledu Sud ocjenjuje pravno osnovanim, te sukladnim smislu i svrsi propisa na području pružanja socijalnih usluga smještaja (koji smisao i svrha se nedvojbeno ne mogu ostvarivati izostavljanjem pojedine kategorije domova iz nadzora prostora u kojem se pružaju socijalne usluge smještaja), sljedeći dio odgovora tuženika na tužbu, s kojim je Sud suglasan:
„Zakonom o socijalnoj skrbi („Narodne Novine", br. 18/22, 46/22.110/22, 71/23,156/23 i 61/25 obiteljski domovi nisu propisani kao pravne ili fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi (čl. 162. Zakona), no u prijelaznim i završnim odredbama Zakona, u članku 322. propisano je da Obiteljski domovi osnovani prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 33/12. i 46/13.) ili Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.), što je pravni temelj osnivanja Obiteljskog doma Zorana Brkića, nastavljaju pružati socijalne usluge kao obiteljski domovi i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, najkasnije do 31. prosinca 2026. Navedena odredba podrazumijeva da pružatelji u razdoblju u kojem su odlučili djelovati kao obiteljski domovi (a najdulje do 31. prosinca 2026.g.) moraju pružati usluge u skladu s važećom licencom, odnosno u predmetnom slučaju u skladu s Rješenjem Karlovačke Županije, UO nadležnog za poslove socijalne skrbi (rješenje KLASA: UP/1-551-01/16-01/33, URBROJ: 2133/1-03/05-15-10, od 19. travnja 2017. godine), koje uključuje mjerila u pogledu prostora, opreme i potrebnih radnika. Potpisom zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru provedenom dana **.**.2025., KŽ kao stranka u postupku potvrđuje da za nadograđeni dio prostora, u kojem je smješteno četiri korisnika nema važeće rješenje o utvrđivanju mjerila za pružanje socijalnih usluga.“
8. Sud, stoga, ne nalazi valjano pravno uporište za ključni tužbeni navod tužitelja, vezan uz pravno pitanje odlučno za rješavanje spora navedeno u točki 6. ovog obrazloženja.
9. Pritom tužitelj, na kojem je u ovome sporu teret tvrdnje o činjenicama i teret predlaganja dokaza (članak 51. stavak 1. ZUS-a), ne osporava stanje utvrđeno inspekcijskim nadzorom. Na koncu, ishod prekršajnog postupka ne utječe na ocjenu zakonitosti rješenja donesenog u upravnom postupku, budući da su kriteriji prekršajne odgovornosti propisani zasebno i različito u odnosu na kriterije propisane za primjenu inspekcijskih mjera.
10. Sukladno prethodnom, Sud utvrđuje da je tuženik imao valjanu činjeničnu i pravnu podlogu za donošenje osporavanog rješenja.
11. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
12. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
13. Podneskom od 4. svibnja 2026. tužitelj je predložio prekid spora do odluke o zahtjevu tužitelja od 24. travnja 2026. za izdavanje rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga, smatrajući ishod tog upravnog postupka prethodnim pitanjem za rješavanje ovog upravnog spora. No, za rješavanje ovog predmeta mjerodavno je isključivo stanje stvari u vrijeme provedbe inspekcijskog nadzora, tj. stanje stvari na dan 22. listopada 2025. godine. Nije, dakle, riječ o prethodnom pitanju u smislu članka 104. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 105. stavak 2. točku 1. toga Zakona. Zbog toga je Sud odbio tužiteljev prijedlog za određivanje prekida spora.
U Rijeci 10. lipnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetnici Jasmini Brkić Kristanić, Karlovac, Sarajevska 8a
- Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnom sektoru za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj službi, Službi za inspekcijski nadzor, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
