REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31/III
Poslovni broj: Us I-721/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik David Franjković, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Đure Crnatka 20, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500, , radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, 10. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-369/2025-26 od 11. srpnja 2025. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2535/2025 ustupljen je na nadležno rješavanje Upravnom sudu u Osijeku kod kojeg se vodi pod poslovnim brojem Us I-721/2025.
2. Tužiteljica je 8. srpnja 2025. podnijela Upravnom sudu u Zagrebu upravnu tužbu protiv tuženika radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, odnosno nedonošen ja odluke po njezinoj žalbi od 30. travnja 2025. izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zabok, KLASA: UP/I-551-06/24-09/889, URBROJ: 139-097-02/12-25-10 od 16. travnja 2025. Predlaže Sudu naložiti tuženiku donošenje rješenja o predmetnoj žalbi, uz naknadu troška upravnog spora na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV i zakonske zatezne kamate.
3. U odgovoru na tužbu od 9. rujna 2025. tuženik je izvijestio Sud da je donio rješenje KLASA: UP/II-551-09/25-01/5509, URBROJ: 524-11-02/5-25-3 od 4. rujna 2025. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zabok, KLASA: UP/I-551-06/24-09/889, URBROJ: 139- 097-02/12-25-10 od 16. travnja 2025.
4. Radi poduzimanja daljnjih pravnih radnji u ovom upravnom sporu Sud je rješenjem poslovni broj: Us I-721/2025-4 od 22. rujna 2025. pozvao tužiteljicu da postupi smisleno odredbi članka 100. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., nastavno: ZUS) u pogledu odluke tuženika, ukoliko istom nije zadovoljna, odnosno da izvijesti Sud da li proširuje tužbeni zahtjev i na rješenje tuženika od 4. rujna 2025.
5. Tužiteljica je u podnesku od 4. listopada 2025. izvijestila Sud da ne želi proširiti tužbeni zahtjev na novu odluku te da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao navode tužiteljice iz tužbe. Ističe da je predmetna tužba bila jedino pravno sredstvo koje je tužiteljica imala na raspolaganju u odnosu na propuštanje rokova od strane tuženika da meritorno odluči o žalbi tužiteljice iz kojeg razloga ustraje s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove predmetnog postupka.
6. Dakle, obzirom da je tuženik donio pojedinačnu odluku koju je propustio donijeti u propisanom roku, dok je tužiteljica izvijestila Sud da ne proširuje tužbeni zahtjev na osporavanje rješenja tuženika od 4. rujna 2025., ispunjene su pretpostavke za obustavu upravnog spora na temelju odredbe članka 100. stavka 2. ZUS-a te je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
7. U vezi zatraženog troška spora, valja napomenuti da će, prema članku 8. stavku 1. ZUS-a, sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.
8. Člankom 144. stavcima 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora te da isti obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
9. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavkom 8. istog članka ZUS-a propisano je da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.
10. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zabok, KLASA: UP/I-551-06/24-09/889, URBROJ: 139-097-02/12-25-10 od 16. travnja 2025. priznato pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 360% osnovice mjesečno počevši od dana 22. ožujka 2024., umanjen za iznos doplatka za pomoć i njegu ostvarenog prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju koji su važili do 31. prosinca 1998. te je tužiteljica izjavila žalbu protiv citiranog prvostupanjskog rješenja u bitnome navodeći da joj je pravo na inkluzivni dodatak trebalo priznati od dana stupanja na snagu Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“, broj: 156/23.), a koji žalbeni prigovor je tuženik otklonio u rješenju od 4. rujna 2025. potvrđujući prvostupanjsko rješenje (tužiteljica protiv rješenja tuženika od 4. rujna 2025. nije željela proširiti tužbeni zahtjev, iako tuženik nije usvojio njezinu žalbu, već je o istoj negativno odlučeno).
11. Iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužiteljica nije imala niti sada ima stvarni interes za osporavanje merituma upravne stvari, već joj je cilj bio isključivo podnošenje tužbe zbog šutnje uprave radi stvaranja procesne situacije u kojoj bi mogla ostvariti naknadu troškova upravnog spora. Iako joj je Sud omogućio proširenje tužbenog zahtjeva na rješenje tuženika od 4. rujna 2025. te omogućio da osporava njegovu zakonitost u ovom sporu, odnosno meritum, tužitelj ica nije pokazala interes za daljnje vođenje spora, nego je odmah prihvati la negativno rješenje tuženika kao zadovoljavajuće. Na taj način je pokaza la da joj cilj nije bio ispraviti eventualnu nezakonitost u odlučivanju tuženika već je cilj isključivo steći troškove zastupanja. Navedeno postupanje ukazuje na zlouporabu prava jer tužiteljica nije tužbu podnijela radi zaštite svojih prava, nego radi pokušaja ostvarivanja financijske koristi.
12. Slijedom iznesenoga, Sud je takvo procesno ponašanje tužitelj ice ocijenio protivno svrsi instituta tužbe zbog šutnje uprave kojim se osigurava učinkovita sudska zaštita u slučaju nepravodobnog postupanja javnopravnog tijela, a ne kako bi se stvorile okolnosti u kojima bi se moglo ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja bez postojanja stvarnog interesa za rješavanje upravne stvari.
13. Stoga su u konkretnom predmetu ostvareni elementi zlouporabe prava u objektivnom smislu jer način na koji je tužiteljica koristila pravo na tužbu odstupa od legitimne svrhe tog procesnog instituta i usmjeren je prema stjecanju financijske koristi, a ne prema zaštiti subjektivnih prava. Prihvaćanje takvog postupanja dovelo bi do poticanja prakse podnošenja tužbi isključivo radi naknade troškova, što je protivno temeljnim načelima upravnog spora (navedeno pravno stajalište je izraženo u relevantnoj sudskoj praksi, u rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4481/2025-2 od 5. ožujka 2026.).
14. Imajući u vidu propisano člankom 8. stavkom 1. ZUS-a i dužnost Suda da onemogući zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika te posljedično i predviđeno člankom 147. stavkom 8. ZUS-a da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova, Sud je odbio priznati tužitelj ici zatraženi trošak jer je isti ocijenio zlouporabom prava i neopravdanim u ovom sporu. Zloupotreba prava postoji kada se pravno ovlaštenje koristi protivno svrsi zbog koje je dano, a prethodno izneseno postupanje tužiteljice je korištenje ovlaštenja koje joj je dopustila pravna norma, ali je protivno njenom cilju, iz čega proizlazi da se ovdje radi o zloupotrebi prava.
15. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 147. stavka 8. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao izreci rješenja pod točkom II.
U Osijeku 10. lipnja 2026.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljici po opunomoćeniku
2. Tuženiku
