Poslovni broj: UsI-2869/2025-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja Županijske lučke uprave Korčula, Korčula, Trg kralja Tomislava 1, OIB: 11940092232, koju zastupa opunomoćenik Dino Miše, odvjetnik u Zagrebu, Trg Mažuranića 13/II, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Zagreb, Miramarska cesta 22, OIB: 69608914212, radi prigovora na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije, 10. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 988-01/25-02/203, URBROJ: 538-05-3-3-1/632-25-5 od 13. listopada 2025.
II. O troškovima upravnog spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-988-01/25-02/203, URBROJ: 538-05-3-3- 1/632-25-5 od 13. listopada 2025. odbijen je prigovor tužitelja na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (dalje: SAFU) povodom Odluke o utvrđenim nepravilnostima PK.5.2.06.0001/IRR01, KLASA: 988-01/25-01/05, URBROJ: 358-13-25-5 od 16. srpnja 2025.
2. Tužitelj je podnio tužbu pobijajući zakonitost osporenog rješenja u cijelosti te pojašnjava da je nositelj projekta izgradnje naziva „Nova luka Korčula - luka Polačište” radi kojeg su sklopljena dva ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Navodi da je prvi ugovor sklopljen 2. srpnja 2020. radi financiranja iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. -2020. i da je radi zastoja radova radi krivnje izvođača radova, što je za posljedicu imalo istek navedenog fonda, sklopljen novi Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstva 19. srpnja 2024. s istom svrhom financiranja, ali da su ovog puta sredstava osigurana iz Programa konkurentnost i kohezija 2021. – 2027. Ističe da se na ta dva fonda primjenjuje različito materijalno pravo Europske unije. Pojašnjava da mu je u sklopu trajanja prvog ugovora o bespovratnim sredstvima SAFU za konkretni postupak nabave „Tehnička pomoć za upravljanje projektom „Nova luka Korčula – luka Polačište““ izrekao financijsku korekciju pozivajući se na mjerodavno pravo EU te ugovornu dokumentaciju (Pravilnik o financijskim korekcijama), dok je nakon sklapanja novog ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava utvrdio samo da se pravno i činjenično stanje nastavlja i donio je novu odluku o utvrđenoj nepravilnosti kojom nadopunjuje prvu odluku. Navodi da je predmet ovog spora rješenje tuženika kojim se potvrđuje nova odluka o utvrđenoj nepravilnosti, dok je u pogledu prve odluke o utvrđenoj nepravilnosti tuženik već odbio prigovor, a protiv kojeg se kod ovog suda vodi postupak pod poslovnim brojem: Us I- 2170/2024. Smatra da je osporeno rješenje doneseno na način da se nastoje kompenzirati propusti prvostupanjskog tijela (SAFU) s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo u obrazloženja odluke nije navelo relevantni činjenični i pravni temelj odluke, osim pozivanja da se pravno i činjenično stanje nastavlja, a što je SAFU bio dužan učiniti jer je u protivnom takva odluka arbitrarna. S tim u vezi ističe da tuženik nije mogao osporenim rješenjem nadomjestiti obrazloženje odluke prvostupanjskog tijela s obzirom da je tijelo prvog stupnja provodilo nadzor nad dokumentacijom i utvrđivalo činjenice relevantne za donošenje Odluke o utvrđenim nepravilnostima PK.5.2.06.0001/IRR01, KLASA: 988-01/25-01/05, URBROJ: 358-13-25-5 od 16. srpnja 2025., a tek se na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje moglo ispravno primijeniti materijalno pravo. Navodi kako Odluka SAFU ne sadrži navode o činjenicama niti navode o primjenjivom materijalnom pravu, radi čega se ista nije niti mogla valjano ispitati, te tvrdi da je ta povreda nužno prenesena i na osporeno rješenje tuženika, koji je trebao ispitati činjenice i primjenu materijalnog prava. Ističe da tuženik postupa povodom izjavljenog pravnog lijeka radi ocjene zakonitosti postupanja tijela prvog stupnja, a da nije tijelo koje neposredno odlučuje o nalazu provedenog postupka ex-post kontrole i nadomješta činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog tijela. Nadalje ističe da prvostupanjsko tijelo nije provelo novi postupak, već da samo navodi da se novom Odlukom nadopunjuje ranija odluka, što je razvidno iz obrazloženja Odluke SAFU-a, a i tuženik je naveo da je odluka od 16. srpnja 2025. trebala biti detaljnije obrazložena te smatra da je na temelju toga osporeno rješenje nezakonito. Ukazuje na to da SAFU, u bitnom, u Odluci utvrđuje kako je on, kao korisnik sredstava sufinanciranja, počinio nastavak povrede koje da su navodno dovele do nepravilnosti, a koje opravdavaju primjenu financijskih korekcija koje sada arbitrarno podvodi pod nova Pravila o financijskim korekcijama po Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstva od 19. srpnja 2024. U tom smislu navodi da SAFU i tuženik tvrde da se nepravilnost broj 14. Upotreba kriterija za isključenje gospodarskog subjekta, kriterija za odabir ponude ili uvjeta za izvršenje ugovora ili tehničkih specifikacija na način koji nije diskriminatoran kako je to navedeno u prethodnoj točki, ali ipak ima odvraćajući učinak na gospodarske subjekte) sada podvode pod novu nepravilnost po novim pravilima o financijskim korekcijama – prilog III. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava - broj 11. (primjena osnova za isključenje, kriterija za odabir gospodarskog subjekta (uvjeta sposobnosti), kriterija za odabir ponuda ili uvjeta za izvršenje ugovora ili tehničkih specifikacija koji ne čine diskriminaciju u smislu prethodne vrste nepravilnosti, ali svejedno ograničavaju pristup gospodarskim subjektima). Smatra da je iz navedene usporedbe suprotstavljenih nepravilnosti, za koje tužitelj navodi da ih SAFU i tuženik izjednačavaju kako bi opravdali paušalno utvrđenje da se pravno i činjenično stanje nastavlja, razvidno da su to nedvojbeno dvije različite nepravilnosti s obzirom na to da prva sankcionira odvraćajući učinak na gospodarske subjekte, a druga sankcionira ograničavanje pristupa gospodarskim subjektima. U odnosu na nadomjesno činjenično i pravno utvrđenje upućuje na navode iz prigovora podnesenog na Odluku SAFU o utvrđenim nepravilnostima PK.5.2.06.0001/IRR01, KLASA: 988-01/2501/05, URBROJ: 358-13-25-5 od 16. srpnja 2025. Ističe da je izostanak činjeničnog i pravnog utvrđenja u prvostupanjskoj Odluci SAFU od odlučnog značaja za donošenje odluke s obzirom na pravnu specifičnost uređenja izricanja financijskih korekcija sukladno primjenjivim pravnim izvorima koji su citirani u pobijanim odlukama. Pojašnjava da svaku financijsku korekciju treba odrediti prema konkretnim okolnostima slučaja vodeći računa i o olakotnim okolnostima, te sve dovesti u vezu s konstitutivnim elementima nepravilnosti koja se korisniku stavljaju na teret. Tvrdi da prvostupanjsko tijelo i tuženik nisu pravilno proveli postupak u vezi s promjenom naziva nepravilnosti koje mu se stavljaju na teret i da presude na koje se poziva tuženik nisu primjenjive u ovom slučaju. Smatra da tuženik pogrešno primjenjuje praksu na koju se poziva jer istu tumači na način da nema tereta dokaza, što tužitelj osporava. U odnosu na pojam nepravilnosti, navodi da on u skladu s člankom 2. točkom 31. Uredbe (EU) br. 2021/1060, koja se primjenjuje u konkretnom slučaju, predstavlja kršenje prava Europske unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI fondovi) koje šteti ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom , a u odnosu na što prvostupanjsko tijelo nije dalo nikakve razloge niti je navelo materijalno pravo koje je primjenjivo, već navodi da se nastavlja pravno stanje iz prve odluke što bi značilo da se primjenjuje Uredba (EU) br. 1303/2013, što predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava. Navodi da postojanje takve nepravilnosti i prema praksi Suda EU, pozivajući se na presudu C-743/18 od 1. listopada 2020., pretpostavlja kumulativno ispunjenje tri uvjeta: postojanje povrede prava Unije, činjenicu da je ta povreda nastala zbog djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta i postojanje stvarne ili potencijalne štete za proračun Unije, a da u konkretnom slučaju u odnosu na predmetnu nepravilnost koje mu se kao korisniku stavlja na teret, nije ispunjen ni jedan od njih. Zaključno navodi da o pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju ovisi je li nepravilnost počinjena i kao odluka o visini odmjerene korekcije, koja utvrđenja nemaju valjanog uporišta u odlučnim činjenicama. Smatra da tuženik nije postupio sukladno članku 120. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.- dalje: ZUP) jer nije ocijenio sve navode iz prigovora. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje. Traži naknadu troškova upravnog spora zajedno sa zateznim kamatama.
3. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Ističe da je suprotno navodima tužitelja osporeno rješenje doneseno sukladno odredbama zakona te da ostaje pri svim navodima iz obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da je 19. srpnja 2024. sklopljen novi Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt Nova luka Korčula - luka Polačište - II. faza projekta, PK.5.2.06.0001, koji se financira iz Programa Konkurentnosti i kohezija 2021. - 2027. (dalje: Ugovor faza II.) te je u vezi s navedenim bilo potrebno donijeti novu odluku o nepravilnosti. Naglašava da je tužitelj već 2. srpnja 2020. sklopio Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt Nova luka Korčula - luka Polačište, KK.07.4.1.04.0019, koji se financirao iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020. (dalje: Ugovor faza I.). Nadalje navodi da je u okviru Ugovora faza I. tužitelj proveo nabavu broj 4. Tehnička pomoć za upravljanje projektom „Nova luka Korčula – luka Polačište“, za koju je utvrđeno postojanje nepravilnosti te je Posredničko tijelo 2 (dalje: PT2) dana 2. kolovoza 2023. donijelo Odluku o nepravilnosti IRR02, KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-12-23-5055 (dalje: Odluka KK.07.4.1.04.0019 IRR02). Ističe da se radi o istom projektu koji se provodi na temelju dva ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, sklopljenih u okviru različitih programskih razdoblja, da je za svaki ugovor donesena zasebna odluka o nepravilnosti. U vezi navoda tužitelja da Odluka PK.5.2.06.0001 IRR01 ne sadrži navode o činjenicama ni navode o primjenjivom materijalnom pravu, tuženik ponavlja da Odluka PK.5.2.06.0001 IRR01 nije donesena izolirano, već se nastavlja na raniju Odluku KK.07.4.1.04.0019 IRR02, kojom je već utvrđena nepravilnost u postupku nabave broj 4. u okviru Ugovora faza I. Ukazuje na to da su u Odluci:
KK.07.4.1.04.0019 IRR02 utvrđene relevantne činjenice, opisana je utvrđena nepravilnost te izložena pravna kvalifikacija. Ističe da Odluka PK.5.2.06.0001 IRR01 ne predstavlja novo utvrđivanje činjeničnog stanja, već nastavak i operacionalizaciju već utvrđene nepravilnosti. Naglašava da je Odluka PK.5.2.06.0001 IRR01 donesena isključivo zbog činjenice da je Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava potpisan i za financijsku perspektivu 2021. - 2027. zbog čega će se troškovi nabave broj 4 financirati i iz perspektive 2021.- 2027. Navodi da je zbog toga bilo nužno donijeti odluku kojom se osigurava kontinuitet pravnih učinaka prethodno utvrđene nepravilnosti i njihova primjena na sredstva nove financijske perspektive. U tom smislu ističe da tvrdnja tužitelja da Odluka PK.5.2.06.0001 IRR01 ne sadrži obrazloženje proizlazi iz njegovog pogrešnog i formalističkog pristupa, jer se obrazloženje ne iscrpljuje isključivo u samom tekstu Odluke PK.5.2.06.0001 IRR01, već se sastoji od cjeline upravnog postupanja, uključujući Odluku KK.07.4.1.04.0019 IRR02, na koju se predmetna odluka izričito i sadržajno nadovezuje. Navodi da je takav pristup opravdan jer se radi o istom postupku nabave, istim činjeničnim okolnostima te sadržajno istoj utvrđenoj nepravilnosti, a nova odluka o nepravilnosti se donosi samo radi prilagodbe novom financijskom razdoblju. Ukazuje na to da navodi tužitelja o nezakonitosti Odluke PK.5.2.06.0001 IRR01 polaze od pogrešne pretpostavke da je predmetna odluka upravni akt u smislu ZUP-a, a koja kvalifikacija je neosnovana. Pojašnjava da odluke koje donosi PT2 ne predstavljaju upravni akt, već je protiv istih osigurana pravna zaštita putem izjavljivanja prigovora u smislu članka 156. ZUP-a, odnosno radi se o upravnom postupanju javnopravnog tijela, na koje postupanje se ne primjenjuju odredbe ZUP-a kojima je regulirano donošenje rješenja u upravnom postupku. Navodi da se na takvo postupanje ne primjenjuju u cijelosti procesna pravila o obliku i sadržaju rješenja te se poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3506/22-2 od 14. veljače 2023. Navodi da je postupao u okviru svojih zakonskih ovlasti odlučivanja o pravnom lijeku, pri čemu je imao ovlast sam utvrditi činjenice ili ocijeniti da su iste pravilno i potpuno utvrđene i da osporeno rješenje sadrži detaljno utvrđenje odlučnih činjenica, kao i njihovo podvođenje pod mjerodavne odredbe materijalnog prava i da kao takvo u potpunosti odgovara zahtjevima propisanim ZUP-om. U odnosu na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ističe da to što se L pozvalo na činjenična utvrđenja iz prethodnog postupka ne znači da činjenice nisu utvrđene, već da su iste već utvrđene u ranijem postupku na zakonit i potpun način, te ih nije bilo potrebno ponovno dokazivati. U odnosu na tužbeni navod da se radi o drugačijim konstitutivnim stavkama nepravilnosti, ističe da ostaje pri svemu iznesenom u obrazloženju osporenog rješenja (str. 9. do 12.) gdje je detaljno iznio činjenično stanje te naveo zašto ono potpada pod nepravilnost broj 11. Pravila o financijskim korekcijama iz Priloga III Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava (dalje: Pravila), a koja je analogna nepravilnosti broj 14. sukladno Prilogu IV Pravila o financijskim korekcijama v 5.1. Ističe da su predmetne nepravilnost sadržajno istovjetne, jer obje sankcioniraju primjenu kriterija i uvjeta koji, iako formalno nisu diskriminatorni, imaju učinak neopravdanog ograničavanja tržišnog natjecanja. Pojašnjava da razlika u terminologiji između izraza „odvraćajući učinak na gospodarske subjekte“ i „ograničavanje pristupa gospodarskim subjektima“ nije sadržajne, već opisne naravi. Navodi da oba pojma označavaju isti štetni učinak na tržišno natjecanje - smanjenje broja potencijalnih ponuditelja i narušavanje načela jednakog tretmana i tržišnog natjecanja. Promjena numeracije i opisa nepravilnosti u Pravilima ne mijenja činjenični supstrat povrede, niti stvara novu ili drukčiju nepravilnost. Ističe kako je tužitelj suprotno članku 285. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", 120/16. i 114/22 - dalje: ZJN) kojim je propisano da kriteriji za odabir ponude moraju omogućiti učinkovito nadmetanje te protivno načelu tržišnog natjecanja iz članka 4. ZJN-a tražio dokaze za bodovanje specifičnog iskustva stručnjaka u vidu potvrda prijašnjih naručitelja, a koji su imali ograničavajući učinak na potencijalne ponuditelje. Navodi da iako tužitelj kao korisnik ima diskrecijsko pravo biranja primjenjivih kriterija ekonomski najpovoljnije ponude, da navedeno pravo nije neograničeno. Ističe da se prilikom određivanja nefinancijskog kriterija ekonomski najpovoljnije ponude, isti mora odrediti na način kako je to propisano člankom 285. stavkom 1. ZJN-a, a koji mu omogućava učinkovit pregled i ocjenu ponuda te provjeru informacija dostavljenih od ponuditelja. S tim u vezi navodi da kriteriji moraju biti povezani s predmetom nabave, moraju omogućiti učinkovito nadmetanje i ne smiju biti diskriminirajući i da je tužitelj propisujući sporni kriterij trebao kumulativno zadovoljiti sva tri elementa koja proizlaze iz navedenog članka. Nesporno je utvrđeno da su propisani kriteriji povezani s predmetom nabave te da nisu diskriminirajući, međutim, navodi da dokaz za sporni necjenovni kriterij ekonomski najpovoljnije ponude nije propisan na način koji bi omogućio učinkovito nadmetanje. Stoga navodi da kvalifikacija predmetne nepravilnosti broj 11. kao nastavka povrede ne predstavlja arbitrarnost, već pravilnu primjenu mjerodavnih pravila na neizmijenjeno činjenično stanje. U odnosu na tužbene navode da presude na koje se poziva nisu primjenjive u ovom slučaju, navodi da iako se presude Suda Europske unije u predmetima C-406/14 i C-408/16 odnose na činjenično različite situacije, iz njih proizlazi opće pravno shvaćanje pojma nepravilnosti i potencijalno štetnog učinka na proračun Europske unije (dalje: EU), koje je primjenjivo na sve vrste nepravilnosti, uključujući i one koje se sastoje u propisivanju ograničavajućih uvjeta u postupcima javne nabave. Sud Europske unije u obje presude polazi od definicije nepravilnosti kao svake povrede prava EU koja ima ili bi mogla imati učinak na proračun EU, pri čemu nije potrebno dokazati stvarni i točno mjerljivi financijski gubitak, već je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je takva povreda imala financijske posljedice za proračun EU. Iz obje presude proizlazi da potencijalno štetni učinak na proračun EU postoji već onda kada povreda pravila javne nabave može utjecati na razinu tržišnog natjecanja, jer smanjenje konkurencije po svojoj prirodi povećava rizik da će sredstva EU biti utrošena neučinkovito ili u većem iznosu nego što bi to bio slučaj u zakonitom i otvorenom postupku. Ističe da se taj standard primjenjuje na sve nepravilnosti koje su sposobne utjecati na ishod postupka, uključujući i nepravilnosti koje se sastoje u propisivanju ograničavajućih ili odvraćajućih uvjeta. Ukazuje na to da u takvim slučajevima potencijalna šteta za proračun EU proizlazi iz same činjenice da su uvjeti ili kriteriji propisani dokumentacijom o nabavi mogli dovesti do eventualnog neprijavljivanja nekog trećeg subjekta, a čija ponuda bi mogla biti povoljnija od one odabrane. Također, ističe kako se na navedene presude Suda Europske unije poziva i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-3255/22 od 12. listopada 2022. kada obrazlaže svoj stav kako iz sadržaja nepravilnosti ne proizlazi isključivo zahtjev za nastankom točno određenog iznosa financijskog učinka na proračun Unije, već je sadržajem definicije nepravilnosti obuhvaćena kako stvarna šteta, tako i potencijalna šteta u situacijama kada nije moguće količinski odrediti financijske posljedice za određeni ugovor o nabavi. Također navodi da u toj presudi Sud zaključuje da nije bilo potrebno dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, već je bilo dovoljno da su postojale nepravilnosti i povreda pravila o javnoj nabavi koje bi se mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Unije. U odnosu na tužbeni navod da nije ispunjen ni jedan od elemenata koji kumulativno moraju biti ispunjeni da bi se nepravilnost utvrdila, očituje se na način da je osporenim rješenjem jasno utvrđeno koje odredbe ZJN-a su povrijeđene te da su one izravna posljedica radnji tužitelja, dok se u odnosu na potencijalno štetni učinak na proračun EU poziva na stranicu 12. obrazloženja osporene odluke, navodeći da je obrazložio razloge zbog kojih predmetno postupanje može imati utjecaj na proračun EU, čime je jasno pokazano da je prilikom donošenja osporavanog rješenja razmatran i treći konstitutivni element nepravilnosti. Naglašava da su u konkretnom slučaju prekršene odredbe nacionalnog propisa (ZJN), koja je posljedica djelovanja ili propusta tužitelja te navedeno posljedično može nanijeti štetu proračunu Unije. Ističe kako tužitelj paušalno argumentira navode o ne postupanju tuženika sukladno članku 120. stavku 3. ZUP -a, a koje rješenje sadrži sve ZUP-om propisane sastavnice. Ističe da u cijelosti ostaje pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Traži naknadu troškova upravnog spora.
4. Tijekom spora održana je rasprava 19. svibnja 2026., na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje.
6. Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen na postupanje SAFU kao PT2 povodom Odluke o utvrđenim nepravilnostima IRR01, KLASA: 988-01/25-01/05, URBROJ: 358-13-25-5 od 16. srpnja 2025. (Odluka PK.5.2.06.0001 IRR01).
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj 2. srpnja 2020. sklopio Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt Nova luka Korčula - luka Polačište, KK.07.4.1.04.0019, koji se financirao iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020. (Ugovor faza I.). Također nije sporno da se Ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz programa "Konkurentnost i kohezija" u financijskom razdoblju 2021. - 2027. projektom Nova luka Korčula - luka Polačište - II. faza projekta, PK.5.2.06.0001 IRR01, osigurava dovršetak projekta koji je u fazi I. financiran iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija.
9. Uvidom u aplikaciju eSpis za predmet ovog suda, poslovnog broja: UsI-2170/24 utvrđeno je da je u ranijem postupku za Ugovor faza I., rješenjem tuženika KLASA. UP/I-988-01/23-02/105, URBROJ: 538-05-3-3-1/727-24-5 od 19. lipnja 2024. odbijen prigovor tužitelja izjavljen na postupanje SAFU, povodom Odluke o utvrđenim nepravilnostima od 2. kolovoza 2023. kojom je u točki 1. Odluke - Kriterij za odabir ponude utvrđeno da nije povezan s predmetom nabave i pod točkom 2. Odluke - Ograničavanje tržišnog natjecanja prekomjernim dokazima za kriterij ekonomski najpovoljnije ponude, kojim je utvrđeno počinjenje nepravilnosti br. 14 (Upotreba kriterija za isključenje gospodarskog subjekta, kriterija za odabir ponude ili uvjeta za izvršenje ugovora ili tehničkih specifikacija na način koji nije diskriminatoran kako je to navedeno u prethodnoj točki, ali da ipak ima odvraćajući učinak na gospodarske subjekte). U Odluci KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-12-23-5055 od 2. kolovoza 2023. SAFU se pozvao na članak 4. i 285. ZJN-a. U istoj je navedeno da je utvrđeno da je u okviru predmetnog projekta za nabavu br. 4. „Tehnička pomoć za upravljanje projektom Nova luka Korčula - luka Polačište ” tužitelj proveo otvoreni postupak javne nabave velike vrijednosti sukladno odredbama ZJN-a, evidencijski broj nabave JN-POL-3/2021, da je postupak pokrenut 29. lipnja 2021. slanjem na objavu Obavijesti o nadmetanju koja je objavljena 2. srpnja 2021. na EOJN R11 pod brojem objave: 2021/S OF2-0024058 te 2. srpnja 2021. na Službenom glasniku Europske unije (TED) pod brojem: 2021/S 126-333482. Krajnji rok za dostavu ponuda bio je 6. listopad 2021. do 12:00 h, da je procijenjena vrijednost nabave u provedenom postupku javne nabave iznosila 9.800.000,00 HRK bez PDV-a, da predmetna nabava nije podijeljena na grupe. Navedeno je i da je tijekom roka za dostavu ponuda pristigla jedna ponuda ponuditelja GROW'[II STRATEGIES d.o.o., da je povodom pregleda i ocijene ponuda 25. svibnja 2022. sklopljen Ugovor br: JN-POL-3/2021 Tehnička pomoć za upravljanje projektom „Nova luka Korčula - luka Polačište” s odabranim ponuditeljem GROWTH STRATEGIES d.o.o. na predvidivu ugovorenu cijenu od 2.800.000,00 HRK bez PDV-a, odnosno 3.500.000,00 HRK s PDV-om i da je dodatak Ugovoru sklopljen 3. lipnja 2022. kojim je došlo do zamjene podugovaratelja.
10. Imajući na umu da je Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz programa "Konkurentnost i kohezija" u financijskom razdoblju 2021.- 2027. sklopljen u svrhu osiguranja dovršetka projekta Nova luka Korčula - luka Polačište koji je u fazi I financiran iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija, a u kojem postupku su tužitelju već utvrđene navedene nepravilnosti, pravilno je tuženik naveo da se te nepravilnosti protežu i na novi Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, a da je činjenično stanje za opisane nepravilnosti utvrđeno u ranije provedenom postupku, da se radi o istom postupku javne nabave, o istim činjeničnim okolnostima te sadržajno istoj utvrđenoj nepravilnosti. Pri tome se tuženik u obrazloženju osporenog rješenja pozvao na mjerodavne odredbe zakona i Uredbe, te je pravilno naveo da utvrđene nepravilnosti sada potpadaju pod nepravilnost broj 11. Pravila o financijskim ispravcima iz Priloga III Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, koja je analogna nepravilnosti broj 14. sukladno Prilogu IV Pravila o financijskim korekcijama v 5.1. S tim u vezi pravilno je navedeno da se u konkretnom slučaju radi o nepravilnosti broj 11 u dijelu koji se odnosi na primjenu kriterija za odabir ponuda, na način da kriteriji ili uvjeti, koji, unatoč tome što nisu diskriminirajući na osnovi nacionalnih/regionalnih/lokalnih preferencija, ipak gospodarskim subjektima ograničavaju pristup određenom postupku javne nabave, a za što je propisana stopa financijske korekcije od 10%.
11. Tuženik se u obrazloženju osporenog rješenja očitovao na sve bitne prigovore tužitelja, a rješenje je valjano i iscrpno obrazlož io, čime su otklonjeni nedostaci u obrazloženju rješenja SAFU-a.
12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, a slijedom toga i primjena materijalnog prava. Uzevši u obzir sve izneseno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom.
13.Sud stoga tužbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
14. S obzirom na to da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija osporeno rješenje, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
15. Sukladno ovlaštenju iz članka 148. stavka 4. ZUS-a, sud će o troškovima upravnog spora odlučiti posebnim rješenjem.
U Splitu 10. lipnja 2026.
S U T K I N J A
Mirela Valjan-Harambašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja
- tuženiku
- u spis
