Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-131/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC d.o.o. OIB: 88124811471, Ulica Petra Berislavića 39, Hrvatska Dubica, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MV OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Malnar odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, bez održavanja rasprave, 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-1515/2025 od 22. travnja 2025., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 61,20 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamata i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 50,00 eura, te se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku Ivanu Malekoviću iz [adresa], prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja.

2. Javni bilježnik je 22. travnja 2025. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 1515/2025, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno uložio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-131/2025-2 stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1515/2025 u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu, tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu potraživanja, navodeći da iz Izvatka iz poslovnih knjiga broj LOK3 4001-112 od 3. veljače 2025. proizlazi da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 61,20 eura za navodne neplaćene usluge odvoza komunalnog otpada za 2024. godinu za potrošačko mjesto Hrvatska Dubica, [adresa]. Tuženik osporava tražbinu tužitelja u cijelosti jer nije ni vlasnik niti korisnik nekretnine navedene kao potrošačko mjesto, ne koristi nikakve usluge tužitelja niti je u kakvom ugovornom ili izvanugovornom odnosu sa tužiteljem. Iz javno dostupnih podataka proizlazi da se potrošačko mjesto na adresi [adresa], Hrvatska Dubica nalazi na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a kao zemljišnoknjižni vlasnik navedene nekretnine, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (koja je nekretnina 27. lipnja 2025. pod poslovnim brojem Z-9497/2025 otpisana u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) uknjižena je ČV, kći M, [adresa]. Isto tako, navedena nekretnina upisana je u posjedovni list broj 238, k. o. [katastarska općina] te je kao posjednik nekretnine upisana HV [adresa], Novi Sad. Slijedom toga, potpuno je nejasno kako su računi za odvoz komunalnog otpada s navedenog potrošačkog mjesta izdavani na ovdje tuženika koji nije ni vlasnik ni posjednik predmetne nekretnine, odnosno potrošačkog mjesta. Osim što tuženik na navedenoj adresi nije vlasnik ili korisnik nekretnine, ne postoji ugovorni odnos između tužitelja i tuženika, što proizlazi iz same vjerodostojne isprave, odnosno Izvatka iz poslovnih knjiga na kojem pod rubrikom Broj ugovora: nije naveden nikakav broj ili oznaka ugovora o odvozu komunalnog otpada za navedeno potrošačko mjesto. Zbog čega je nejasno kakvu je tu uslugu tužitelj pružao tuženiku za potrošačko mjesto, a temeljem koje bi bili izdavani računi za odvoz komunalnog otpada. Osim što tuženik osporava osnovu tražbine tužitelja, tuženik osporava i visinu predmetne tražbine jer kako tužitelj sa tuženikom nikada nije sklopio ugovor o odvozu komunalnog otpada, sasvim je nejasna i ničim dokazana visina svakog pojedinog računa, tim više što računi od siječnja 2024. do srpnja 2024. iznose 3,60 eura mjesečno, a od kolovoza 2024. pa do prosinca 2024., 7,20 eura mjesečno. Slijedom toga, predlaže ukinuti u cijelosti platni nalog uz obvezu tužitelja naknaditi troškove postupka tuženiku.

4. Tužitelj tijekom postupka u bitnome navodi kako se potraživanje u ovoj pravnoj stvari temelji na pružanju usluga odvoza komunalnog otpada. Tužitelj je istaknuo da osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz članka 30. stavak 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom prema kojem je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine , te kako je tuženik u utuženom razdoblju, u 2024. godini, imao u vlasništvu nekretninu u mjestu [adresa], obveznik je korištenja usluge sakupljanja i odvoza otpada na području Općine Hrvatska Dubica, na čijem području tužitelj pruža komunalnu uslugu. Da je tuženik u navedenom razdoblju bio vlasnik navedene nekretnine proizlazi iz Rješenja Općine Hrvatska Dubica, Jedinstveni upravni odjel, klasa: UP/I- 363-03/19-01/956 od 28. ožujka 2019., a kojim je određeno tuženiku plaćati komunalnu naknadu za nekretninu na adresi [adresa]. Naime, prema odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom i Odlukom o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Hrvatska Dubica u vidu minimalne javne usluge (fiksni dio) određeno je da ga je tuženik dužan plaćati neovisno o tome je li u spornom razdoblju koristio navedenu uslugu tužitelja ili nije. Isto tako, tuženik nikada nije osporavao račune koje mu je tužitelj isporučio, a koji se odnose na utuženo razdoblje.

4.1. Na navode tužitelja, tuženik se očitovao na način da je naveo da tuženik nikada, pa niti u utuženom razdoblju za 2024. godinu, nije bio vlasnik predmetne nekretnine. Prema odredbi članka 5. Odluke o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Hrvatska Dubica je propisano da je korisnik javne usluge, vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnoga dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnoga dijela nekretnine kada je vlasnik iste obvezu plaćanja ugovorom prenio na toga korisnika i o tome obavijestio davatelja javne usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Dakle, da bi tuženik bio obveznik plaćanja usluge tužitelju, tužitelj je dužan dokazati da je tuženik: vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnoga dijela nekretnine, korisnik nekretnine odnosno posebnoga dijela nekretnine kada je vlasnik iste obvezu plaćanja ugovorom prenio na toga korisnika i o tome obavijestio davatelja javne usluge, ili stvarni korisnik nekretnine. Tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženik bio korisnik ili stvarni korisnik nekretnine, a s druge strane tuženik je javnim ispravama dokazao da tuženik nije ni vlasnik niti stvarni korisnik nekretnine na adresi [adresa] Dubica, [adresa].

4.2. Osim, što tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi tuženik bio vlasnik ili korisnik nekretnine na adresi [adresa] Dubica, [adresa], nije dokazao ni da bi računi navedeni u Izvatku iz poslovnih knjiga broj LOK3 4001-112 od 3. veljače 2025. uopće bili dostavljeni na adresu prebivališta tuženika (adresa prebivališta tuženika je [adresa]), niti je tužitelj dostavio svaki pojedinačni račun kojim bi dokazao visinu svojeg potraživanja.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to financijsku karticu potrošačkog mjesta s otvorenim stavkama (list 12 spisa), snimka sa sustava Geoportal (list 37 spisa ), zk izvadak 758 k. o. [katastarska općina] (list 38 i 67 spisa), posjedovni list 238 k. o. [katastarska općina] (list 39 i 68 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Hrvatska Dubica od 31. siječnja 2022. (list 51-58 spisa), Cjenik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Hrvatska Dubica od 29. ožujka 2022. (list 59-60 spisa), Cjenik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Hrvatska Dubica od 12. srpnja 2024. (list 61-62 spisa), procjena iznosa mjesečnog računa sukladno cjeniku (list 63 spisa).

6. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti koji je pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 80/22 - dalje: ZID ZPP/2022), primjenjuje se izmijenjeni članak 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) kojim je sada propisano da se u odnosu na spor male vrijednosti provodi pisani postupak, dakle, bez održavanja ročišta za glavnu raspravu, a stranke su, rješenjem od 11. lipnja 2025. upozorene na postupanje sukladno istoj odredbi. Ističe se da nije udovoljeno iznimci od tog načelnog pravila jer stranke nisu predlagale održavanje ročišta, a sud je mogao utvrditi sve odlučne činjenice uvidom u pisane isprave i argumentaciju stranaka.

7. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada za nekretninu na adresi u [adresa] Dubica, [adresa], u razdoblju od siječnja do prosinca 2024. u ukupnom iznosu od 61,20 eura sa pripadajućom zateznom kamatom.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada.

9.1. Sporna je osnova, visina i obveza podmirenja utužene naknade, s obzirom na prigovor promašene pasivne legitimacije.

10. Uvidom u Potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu od 20. ožujka 2025. (list 13 spisa) utvrđeno je da je tuženik od 24. svibnja 1982. prijavljen na adresi u [adresa], a koja je različita od adrese predmetne nekretnine za koju tužitelj potražuje naknadu.

11. Uvidom u financijsku karticu potrošačkog mjesta s otvorenim stavkama na dan 3. veljače 2025., razvidno je da je tužitelj kao obveznika plaćanja ima naznačenog tuženika te da tužitelj tereti tuženika za neplaćene račune za uslugu odvoza komunalnog otpada na adresi [adresa] Dubica, [adresa], za razdoblje od siječnja do prosinca 2024., bez broja ugovora.

12. Ovdje valja navesti da je tužitelj (u svezi istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije) tijekom postupka dostavio neslužbenu kopiju Izvatka iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za nekretninu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (koja je nekretnina 27. lipnja 2025. pod poslovnim brojem Z- 9497/2025 otpisana u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), te Izvod iz posjedovnog lista broj 238, koji se odnose upravo na predmetnu nekretninu (Geoportal – list 37 spisa).

13. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i protivnika.

14. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. S obzirom da tužitelj u konkretnom slučaju potražuje isplatu naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od siječnja do prosinca 2024., valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbe Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21 i 142/23- dalje: ZOGO), koji je na snazi od 31. srpnja 2021. Odredbom članka 4. stavak 1. točka 65. ZOGO-a je propisano da je proizvođač otpada svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad i/ili koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom mijenja sastav ili svojstvo otpada. Članak 7. ZOGO- a propisuje da se gospodarenje otpada temelji na uvažavanju načela zaštite okoliša propisanih zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša i pravnom stečevinom Europske unije, načelima međunarodnog prava zaštite okoliša, te znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske prakse i pravila struke, a osobito na slijedećim načelima:

1. "načelo onečišćivač plaća"-proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad;

2. "načelo blizine"-obrada otpada mora se obavljati u najbližoj odgovarajućoj građevini ili uređaju u odnosu na mjesto nastanka otpada, uzimajući u obzir gospodarsku učinkovitost i prihvatljivost za okoliš;

3. "načelo samodostatnosti"-gospodarenje otpadom će se obavljati na samodostatan način omogućavajući neovisno ostvarivanje propisanih ciljeva na razini države, a uzimajući pri tom u obzir zemljopisne okolnosti ili potrebu za posebnim građevinama za posebne kategorije otpada;

4. "načelo sljedivosti"- utvrđivanje porijekla otpada s obzirom na proizvod, ambalažu i proizvođača tog proizvoda kao i posjed tog otpada uključujući i obradu.

16. Odredbama ZOGO-a je u pravni poredak Republike Hrvatske preneseno zakonodavstvo Europske Unije koje je kao takvo uređeno Direktivama, Uredbama i Odlukama, pobliže navedenim u članku 2. ZOGO-a, i koje kao takve uređuju samo gospodarenje otpadom na temelju pravnih načela različitih od pukog određivanja obveze na temelju samog vlasništva nekretnine.

17. Vlasništvo određene nekretnine kao takvo predstavlja osnovu za nastankom kako obveze, tako i obveznika plaćanja usluge gospodarenja otpadom, u pretežitim slučajevima u kojima vlasnici ili korisnici stvarno i faktično žive na tim nekretninama. Međutim, s druge strane, sama obveza u odnosu na plaćanje komunalnog otpada ne može isključivo ovisiti o vlasništvu nekretnine obzirom da se plaćanje i pružanje usluga mora nužno povezati sa načelima propisanim odredbom članka 4. ZOGO -a između kojih se nalazi i načelo onečišćivač plaća odnosno načelo prema kojemu svaki onečišćivač kao posjednik snosi troškove mjera gospodarenja otpadom razmjerno otpadu koji proizvede (članak 7. ZOGO-a).

18. Nadalje, člankom 64. ZOGO-a propisano je da javna usluga prikupljanja komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada (stavak 1.) i da se javna usluga prikupljanja komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa (stavak 2.). Nadalje stavkom 3. je propisano da je područje pružanja javne usluge iz stavka 1. ovoga članka područje jedinice lokalne samouprave, a stavkom 4. je propisano da je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba dužno je na svom području osigurati obavljanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada.

19. Odredbom članka 70. ZOGO-a je propisano da je korisnik usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Stavkom 4. toga članka je propisano da je korisnik usluge dužan koristiti javne usluge iz stavka 1. ovoga članka na način sukladan ovom Zakonu i propisnima donesenim na temelju ovoga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovoga Zakona, predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada i snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

20. Dakle, obveza korisnika usluge da koristi javnu uslugu tužitelja proizlazi iz ZOGO, ali i iz akata jedinica lokalne uprave i samouprave, u konkretnom slučaju Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Hrvatska Dubica od 31. siječnja 2022. ("Službeni vjesnik" broj 5/22 - dalje: Odluka).

21. Uvidom u Odluku sud je utvrdio da javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Hrvatska Dubica vrši trgovačko poduzeće Komunalac d.o.o. iz Hrvatske Dubice. Članak 5. Odluke propisuje da je korisnik javne usluge, u smislu Odluke, vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnoga dijela nekretnine kada je vlasnik iste obvezu plaćanja ugovorom prenio na toga korisnika i o tome obavijestio davatelja javne usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Članak 6. Odluke propisuje da se obračun količine otpada vrši mjesečno prema volumenu spremnika miješanog komunalnog otpada izražen u litrima i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju, obračunsko razdoblje određuje se u trajanju od mjesec dana, a počinje teći od prvoga dana u mjesecu i završava zadnjeg dana u istome mjesecu. Račun se izdaje korisniku posljednjega radnog dana u mjesecu za tekući mjesec, dok članak 7. propisuje da se korisnici javne usluge se razvrstavaju u kategorije: korisnik kućanstva (obiteljske kuće, stambene zgrade) i korisnik koji nije kućanstvo (drugi izvor komunalnog otpada). Nadalje, članak 22. Odluke propisuje da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim: kada korisnik javne usluge dostavi davatelju javne usluge Izjavu ili prilikom prvoga korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju miješanog komunalnog otpada u slučaju kada korisnik javne usluge ne dostavi davatelju javne usluge Izjavu iz stavka 2. članka 19. Odluke.

22. Tuženik tvrdi da sa tužiteljem nije u nikakvom ugovorom odnosu. Tužitelj ove navode tuženika nije osporio u svojoj biti, ali smatra kako vlasništvo same nekretnine predstavlja dovoljnu osnovu za nastanak obveze u skladu sa važećim materijalnim propisima.

23. Iz spisa ne proizlazi da je tuženik potpisao Izjavu o načinu korištenja javne usluge za prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada (članak 22. Odluke) odnosno neovisno što stranke nisu sklopile ugovor, jer se u konkretnom slučaju i ne radi o ugovornom odnosu koji nastaje isključivo sklapanjem ugovora između ugovornih strana, jer se radi o javnoj usluzi kod koje se ugovor zaključuje pristupanjem, odnosno radi se o tzv. adhezijskom ugovoru, obveza korištenja te javne usluge nastaje trenutkom stjecanja prava vlasništva, odnosno korištenja nekretnine.

24. Budući da tužitelj tijekom postupka nije dostavio odgovarajuće isprave, iz kojih bi proizlazilo da je tuženik vlasnik ili predmnijevani vlasnik nekretnine na adresi [adresa], Hrvatska Dubica, u smislu odredbe članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14), niti je tijekom postupka predložio ili dostavio bilo kakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tuženik u utuženom razdoblju bio korisnik predmetne nekretnine (pri tome suprotno proizlazi iz podataka JRO MUP-a) odnosno da je ranije bio korisnik navedene nekretnine na kojeg je prenesena obveza plaćanja predmetne komunalne usluge od strane vlasnika, to jasno proizlazi da tužitelj nije dokazao postojanje osnove na temelju koje je u svojim evidencijama za utuženo razdoblje tuženika teretio kao obveznika plaćanja predmetne naknade.

24.1. Naime, tijekom dokaznog postupka sud je na temelju materijalne dokumentacije u vidu potvrde o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta za tuženika (list 13 spisa), izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 68 spisa), te Izvoda iz posjedovnog lista broj 238 (list 39 spisa) utvrdio da tuženik nije nikada imao prebivalište ni boravište na adresi [adresa], te da tuženik nije niti vlasnik niti posjednik/korisnik predmetne nekretnine. Slijedom toga tuženik se ne može smatrati onečiščivačem niti korisnikom tužiteljeve usluge za navedenu nekretninu.

25. Budući da tuženik nije bio proizvođač otpada, tužitelj s druge strane u odnosu na istu nije provodio nikakve radnje sakupljanja ili odvoza otpada, pa je naplaćivanje takve usluge u konkretnom slučaju i suprotno načelu jednake vrijednosti činidaba sadržanim u odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23- dalje: ZOO), obzirom da tužitelj pokušava naplatiti uslugu koju tuženik nije koristio.

26. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je tuženik u utuženom razdoblju bio korisnik navedene nekretnine, što proizlazi iz Rješenja Općine Hrvatska Dubica, Jedinstveni upravni odjel, klasa: UP/I-363-03/19-01/956 od 28. ožujka 2019., a kojim je određeno tuženiku plaćati komunalnu naknadu za nekretninu na adresi [adresa], valja reći da predmetno rješenje nije od utjecaja u ovoj pravnoj stvari.

26.1. Prvenstveno valja navesti da su komunalna naknada i naknada za odvoz komunalnog otpada dvije različite obveze. Komunalna naknada služi financiranju opće komunalne infrastrukture, dok se naknada za odvoz otpada plaća za konkretnu uslugu prikupljanja i zbrinjavanja otpada.

26.2. Nadalje, prema odredbi članka 461.a ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (stavak 6.). Sud će upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. ovoga članka u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona, rješenju koje se dostavlja tuženiku uz prigovor protiv platnog naloga, odnosno u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha (stavak 8.). Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka (stavak 9.). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (stavak 10.).

26.3. Kako tužitelj predmetno Rješenje nije priložio uz podnesak kojim se očitovao na navode iz prigovora u kojem je tuženik u cijelosti osporio osnovu i visinu te istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, a niti je naveo da bez svoje krivnje nije mogao Rješenje priložiti uz podnesak, sud nove dokaze koje je tužitelj iznio, nije uzeo u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP).

27. Dakle, budući tužitelj nije dokazao prethodno navedene odlučne činjenice, o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu naknade u ukupnom iznosu od 61,20 eura s pripadajućim zateznim kamatama to je sud o postojanju navedenih činjenica zaključio primjenom odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 221.a ZPP-a, pa je stoga navedeni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a.

28. Sukladno zauzetom pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na troškove postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

29. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

30. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odbijen u cijelosti i njegov zahtjev za naknadom troškova postupka te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

31. Tuženiku u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i članka 155. ZPP pripada pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od ukupno 125,00 eura, i to na ime sastava prigovora prema Tbr.11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa) u iznosu od 50,00 eura, te za sastav obrazloženog podneska od 17. srpnja 2025. prema Tbr 8.1. Tarife u iznosu od 50,00 eura, uvećan za iznos od 25% pdv-a. Tuženiku su na navedeni iznos dosuđene i zatezne kamate sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini određenim člankom 29. stavak 2. ZOO, a teku od 10. lipnja 2026. kao dana presuđenja pa do isplate (točka III. izreke presude).

32. Trošak sudske pristojbe sud nije tuženiku priznao s obzirom da isti trošak tuženiku nije ni nastao temeljem odredbe članka 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23- dalje: ZSP). Naime, sukladno odredbi članka 4. točka 2. ZSP obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu (prigovor) nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Pa stoga, osim što ovaj postupak nije pravomoćno okončan pa tako nije niti nastala predmetna obveza (na plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu) u slučaju da tužitelj uspije u postupku to tuženik nema pravo na naknadu ovog troška, a ukoliko tužitelj ne uspiju u postupku tada će on snositi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu. Obzirom na isto neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu ovog troška u smislu odredbe članka 4. točka 2. ZSP.

Velika Gorica, 10. lipnja 2026.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.