Poslovni broj: 82P-2157/2025-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji Korneliji Dodig, u pravnoj stvari tužitelja ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Čičin Šain, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Višić i partneri j.t.d. u Šibeniku, protiv tuženika ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Šime Mrdeža, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja prava suvlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 24. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Sanje Čičin Šain, odvjetnice u Šibeniku i zamjenika punomoćnika tuženika Josipa Petkovića, odvjetnika u Šibeniku, na ročištu za objavu presude održanom 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 5/8 dijela fizičkog dijela nekretnine kat. oznake čbr. [katastarska čestica], Z.U 3479, K. O. [katastarska općina], označene slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A, površine 291m2, u skici mjesta očevida koju je izradio geod. Ing. Ivica Trošić dana 08. 02. 2019.g., u naravi puta povezanog s javnom prometnicom ul Ljudevita Gaja u Vodicama, ograđenog betonskim zidom prema Splitskoj ulici i nekretninama čbr. [katastarska čestica] i čbr. [katastarska čestica] i čbr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].„

II. Nalaže se tužitelju ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tuženiku ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 EUR-a, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je suvlasnik za 175/280 dijela puta formiranog na dijelu nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji je na skici mjerenja od 7. lipnja 2010. izrađenoj po UG dipl. ing. geod. označen slovima A-B-C-D-A, površine 280,00 m2. Predmetni put da su prije više od 40 godina izradili tužitelj, njegov brat pok. KG (Branko) Meštrov te otac pok. ŠGV. Tužitelj da je za formiranje puta ustupio 2,5 metara širine po cijeloj duljini svoje nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] (prije čest. br. 7012), K. O. [katastarska općina], a po 1,5 metar širine da su, u duljini njihovih nekretnina ustupili pok. brat i otac. Tako formiran put da je ogradnim zidom odvojen od matične nekretnine čest. br. 7010, K. O. [katastarska općina] (danas čest. zgr. [katastarska čestica]) koje su tada vlasnici bili pok. ŠGV i pok. KG. Pok. otac stranka da je darovao sinovima, tužitelju, tuženiku i pok. KG svakom po cca 1.000,00 m2, a supruzi cca 500,00 m2 zemlje zvane „Kraje“, te ih fizički podijelio na način da je tužitelja i majku pripala nekretnina koja je sada označena kao čest. zgr. [katastarska čestica], s lijeve strane puta, a pok. KG (čest. zgr. [katastarska čestica]) i tuženika s desne strane puta, koji da je formiran prije nego što je tuženik darovanjem ušao u posjed i vlasništvo njegove nekretnine. Prije nego što je pok. otac tuženiku darovao nekretninu da je sa sinom pok. KG, diobenim ugovorom od 2. listopada 1970., utvrdio da je svaki od njih vlasnik matične čest. br. 7010, u površini od 921,00 m2. Tuženik da je ucrtavanjem stambenog objekta na matičnoj čest. br. 7010, u sastav uključio i predmetni put, koji je sada sastavni dio čest. zgr. [katastarska čestica], u vlasništvu tuženika, pa da je nekretnina u vlasništvu tuženika ukupne površine 1.218,00 m2, dok da je površina čest. zgr. [katastarska čestica] (koja je pripala KG), nakon ucrtavanja stambenog objekta ostala sukladna diobenom sporazumu i iznosi 921,00 m2. Tužitelj da se predmetnim putem koristi od njegova formiranja, a kad su između njega i tuženika nastali sporovi oko korištenja, da je tražio osnivanje prava služenosti, a po ukidanju kojeg da je pokrenut predmetni postupak. Zaključno, predmetni put da je ukupne površine 280,00 m2, a kako je jednim dijelom nastao ustupanjem tužiteljeve nekretnine u širini od 2,5 m, cijelom dužinom iste koja iznosi 70,00 m, da je tužitelj suvlasnik istog za 70 x 2,5 m, odnosno 175/280 dijela.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj nije suvlasnik nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], već da je on vlasnik iste za cijelo, a da ju je stekao temeljem darovanja. Naime da je pok. otac ŠGV **.**.1981. Ugovorom o darovanju istom darovao za cijelo čest. br. 7010, K. O. [katastarska općina], a on da je potom 16. kolovoza 1982. od Općine zatražio izdavanje urbanističkih uvjeta i gradnju stambenog objekta na darovanoj nekretnini. U navedenom postupku da je tuženika zastupao pok. otac te da je na zahtjevu iscrtanim linijama označen, na nekretnini tuženika, prilazi put u širini od 4 metra, a sukladno prilogu zahtjeva- kopiji katastarskog plana. Još 1982. da je predmetni put bio sastavni dio nekretnine tuženika. Iz skice od 18. ožujka 1981., sačinjene prije nego što je prednik tuženika darovao tuženiku predmetnu nekretninu, da je njegova nekretnina bila formirana u istom obliku kao i danas, odnosno da je predmetni put bio njezin sastavni dio. Tužitelj da nije cijelom dužinom njegove nekretnine ustupio dio iste u širini od 2,5 m za formiranje puta, već da je nekretnini tuženika ustupio u gornjem dijelu svoje nekretnine jedan dio, a da je istu površinu dobio u donjem dijelu svoje nekretnine, čime da je uobličio svoju nekretninu koja je prethodno bila široka na sjevernoj strani, a uska na južnoj, što da proizlazi iz prethodno navedene skice. Tužitelj da nije vršio nikakva ustupanja radi formiranja puta već da je „izravnao“ istočnu među njegove nekretnine prema nekretnini tuženika. Tuženik da je 1998. tražio izdavanje lokacijske i građevinske dozvole za izgradnju njegove kuće te da je u oba postupka definirano kako nekretnina tuženika ima pristup na javni put preko predmetnog puta, a sastavni dio oba postupka da je bio preslik katastarskog plana iz kojeg je razvidno da je predmetni put sastavni dio nekretnine tuženika. U postupku ishodovanja lokacijske dozvole, 24. lipnja 1998., tužitelj da je dao suglasnost tuženiku, izjavom ovjerenom po Aljoši Gojanoviću, javnom bilježniku u [adresa]. Tužitelj da je u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem P-2300/2011 tražio da se utvrdi postojanje prava služnosti predmetnom nekretninom u vlasništvu tuženika, a nakon što mu je isto ukinuto, u predmetu P-1051/2016, jer je izgubilo razumnu svrhu, da je pokrenuo predmetni postupak. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Presudom ovog suda posl. br. P-1976/2016 od 31. srpnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, a koja presuda je ukinuta presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-2596/2025 od 12. studenog 2025. te se u istoj navodi da je činjenični osnov predmetnog spora stjecanje suvlasništva dosjelošću te da se sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu treba zadržati samo na utvrđivanju tog činjeničnog osnova.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sadržaja kao izreci, odnosno tužbeni zahtjev je uskladio s rezultatima provedenog uviđaja na mjestu spora, a što se tiče veličine suvlasničkog udjela je naveo da ga je računao prema onom kako su stranke računale da su doprinijele površinom za izgradnju spornog puta te je dopunio činjenične navode tvrdeći da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je tužitelj bio mirni i pošteni posjednik sporne nekretnine u razdoblju duljem od 20 godina, i to od 1970-ih do 2012.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da nekretnina tužitelja danas, u odnosu na vrijeme kad ju je stekao, nije u površini umanjena, dok da je umanjena nekretnina tuženika. Iz zahtjeva za izdavanje urbanističkih uvjeta iz 1982., a koji je podnio pravni prednik stranka u ime tuženika, da proizlazi kako je na istom označen put u širini 4 metra koji vodi do nekretnine tuženika, a kako obje stranke njihovo pravo vlasništva izvode iz prava prednika, da tužitelju predmet spora ne pripada. Suviše da tužitelj niti ne zna u kojem udjelu bi bio suvlasnik predmetne nekretnine već suvlasnički udio izražava kroz navodno ustupljeni dio njegova zemljišta.

6. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi uviđajem na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka Ivice Trošića, geod., saslušanjem tužitelja ŠG i tuženika ČG, svjedoka MG, ĐG, AG i EG, pročitani su i pregledani materijalni dokazi i to: skica mjerenja od 7. lipnja 2010. izrađena po UG, dipl. ing. geod., izvadci iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], posjedovni list broj 3482, K. O. [katastarska općina] sa stanjem na 20. listopada 2011., ugovor o darovanju od 28. srpnja 1981., diobeni ugovor od 2. listopada 1970., oporuka pred svjedocima od 23. prosinca 1993., zahtjev za izdavanje urbanističkih uvjeta od 16. kolovoza 1982. s prilozima kopijama katastarskog plana od 18. ožujka 1981. i iz 1982., lokacijska dozvola od 27. srpnja 1998., građevinska dozvola od 18. prosinca 1998., izjava ŠG ovjerena 24. lipnja 1998. pod brojem OV-1703/98 po Aljoši Gojanoviću, javnom bilježniku u [adresa], ugovor o darovanju od 1. kolovoza 1971., skica mjesta očevida od 2. kolovoza 2016. izrađena po LG dipl. ing. geod., izvodi iz katastarskog plana čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] od 13. prosinca 2016., fotografije i pismo koje je priložio tuženik te fotografije koje je priložio tužitelj, molba za izdavanje građevinske dozvole od 23. srpnja 1986., uvjerenje o uvjetnima uređenja prostora od 8. srpnja 1986., građevinska dozvola od 25. srpnja 1986., prilog uvjetima br 02-34/203-86, uvjerenje o stručnoj sposobnosti od 24. prosinca 1968., rješenje Općine Šibenik od 25. srpnja 1986., preslik zbirki isprava ovog suda brojeva Z-665/70, Z-1385/70, Z-1566/70, Z-404/81, Z- 1191/99, Z-1192/99, Z-9574/10, povijest promjena u izvadcima iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], skica mjesta očevida od 8. veljače 2019. izrađena po Ivici Trošiću, geod., a izvršen je i uvid u spise Općinskog suda u Šibeniku posl.br. P-2300/2011 i P- 1051/2016, te presudu posl. br. J-395/11.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. U ovoj pravnoj stvari sporno je suvlasništvo tužitelja za 5/8 dijela fizičkog dijela nekretnine kat. oznake čbr. [katastarska čestica], Z.U 3479, K. O. [katastarska općina], označene slovima A - B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A, površine 291m2, u skici mjesta očevida koju je izradio geod. Ing. Ivica Trošić dana 08. 02. 2019.g., u naravi puta povezanog s javnom prometnicom [adresa] u [adresa], ograđenog betonskim zidom prema Splitskoj ulici i nekretninama čbr. [katastarska čestica] i čbr. [katastarska čestica] i čbr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

9. Analizom i ocjenom u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, proizašlo je sljedeće:

- Iz iskaza tužitelja proizlazi da je pok. otac stranka prije nego što je darovao sinovima nekretnine, i to čest. br. 7012 i čest. br. 7010, K. O. [katastarska općina], formirao put koji je predmet spora, a da je njemu i pok. bratu KG kazao da od njihova zemljišta daju dio za put, pa da je on dao 2,5 m širine, a da je KG trebao dati 1,5 m, ali da je dao samo 1 m, pa da je on u konačnici dao 3 m. Otac da je predvidio da sva trojica sinova koriste put, a nakon što je KG dao dio zemljišta, preostali dio čest. br. 7010, K. O. [katastarska općina] da je 1981. darovao tuženiku, ali bez predmetnog puta. On da je do 1979. radio u Njemačkoj.

- Iz iskaza tuženika proizlazi da je predmetna nekretnina sastavni dio nekretnine koju mu je darovao otac 1981., i za koji mu je prije sklapanja ugovora kazao da je prilazni put do njegove nekretnine. On da je do 2010. živio u [adresa], a otad da dio godine stanuje u [adresa] a dio u Francuskoj. Dio ogradnog zida koji se protezao od Ulice Ljudevita Gaja do Splitske ulice, a koji je ograđivao njegovu nekretninu od nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u gornjem dijelu do Splitske ulice i to prema skici mjesta uviđaja od točke D do E, da je tužitelj uklonio 1986. Tek od tada da je tužitelj mogao koristiti predmetni put za pristup njegovoj nekretnini i da ga koristi u njegovom odsustvu jer da ga ne koristiti dok je on u [adresa].

- Iz iskaza svjedoka MG proizlazi da mu je pok. otac KG govorio da je želja pok. djeda bila da se formira jedan zajednički put kojim bi se koristila sva trojica sinova, a prilikom njegova formiranja da misli kako je njegov otac ustupio dio njegove nekretnine u širini od 1,5-2 m, tuženik također toliko, a tužitelj 1 ili 2 m cijelom dužinom. Putem da su se koristili svi a otkako su stranke u sporu da se tužitelj njime više ne koristi.

- Iz iskaza svjedoka AG i EG proizlazi da im je pok. otac (KG) govorio kako su on i tužitelj ustupili dio njihovih nekretnina kako bi tuženik imao pristup do njegove nekretnine, s tim da nemaju saznanja koliki dio nekretnine bi svaki od njih ustupio, tužitelj da se danas njime ne koriti s tim da ne zna otkad, a na vrhu puta da se ranije nalazila hrpa kamenja te je bila zasađena maslina, koju je tužitelj posjekao oko 1985. kako bi mogao automobilom prolaziti do stražnjeg dijela njegove nekretnine, budući da je do tad mogao prolaziti samo do polovine puta, dok je svjedokinja ĐG navela da su se putem do spora oko služnosti koristili svi, a na početku puta, od Ulice Ljudevita Gaja da je tuženik, u vrijeme kad su između njega i tužitelja počeli sporovi, postavio željezna vrata.

- Iz diobenog ugovora od 2. listopada 1970., sklopljenog između ŠGV i KG, proizlazi da su stranke suglasne da je ŠGV vlasnik za cijelo čest. br. 7010, a KG čest. zgr. [katastarska čestica], za cijelo, svaka u površini od 921,00 m2.

- Iz ugovora o darovanju od 1. kolovoza 1971., sklopljenog između ŠGV, kao darovatelja i tužitelja, kao obdarenika, proizlazi da ŠGV FG daruje tužitelju za cijelo čest. br. 7012, u površini od 1.037,00 m2.

- Iz ugovora o darovanju od 28. srpnja 1981., sklopljenog između ŠGV, kao darovatelja i tuženika, kao obdarenika, proizlazi da ŠGV daruje tuženiku za cijelo čest. br. 7010.

- Vlasnik obiju nekretnina u vrijeme darovanja da je bio darovatelj za cijelo.

- Iz zemljišnoknjižnog izvatka za K.O. Vodice broj 3105, proizlazi da je u istom upisana predmetna nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica], dok da je u izvatku broj 3479 upisana nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja.

- Iz prijavnog lista, koji je sastavni dio zbirke isprava Z-1566/70, proizlazi da je, u to vrijeme, nekretnina čest. br. 7010 imala površinu od 2.355,00 m2, da je njezinim cijepanjem formirana nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica], u površini 921,00 m2, dok da preostali dio nekretnina čest. br. 7010 iznosi 1.402,00 m2, a što je u skladu i s priležećom kopijom katastarskog plana od 29. travnja 1970.

- Iz prijavnog lista, koji je sastavni dio zbirke isprava Z-404/81, proizlazi da je, u to vrijeme, nekretnina čest. br. 7012, prešla u čest. zgr. [katastarska čestica], te da je imala površinu od 1.037,00 m2, a koju je zadržala sve do 2010. kad je prijavnim listom došlo do njezina povećanja jer joj je pripojen dio koji je pok. ŠGV darovao u površini od oko 500,00 m2 supruzi, majci tužitelja, te ista od tad iznosi 1.540,00 m2, sukladno zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Evidentiranim promjenama površine nekretnine čes t. br. 7012 za koju tužitelj tvrdi da je dio njezine površine prešao u površinu nekretnine čest. br. 7010, nema uporišta u povijesti promjena iste.

- Iz zahtjeva za izdavanje urbanističkih uvjeta i priloga zahtjevu, preslika katastarskog plana iz 1982., proizlazi da je 1982. predmetni put bio sastavni dio nekretnine tuženika, a što proizlazi i iz skica premjeravanja od 18. ožujka 1981.

- Iz oporuke ŠGV od 23. prosinca 1993. , proizlazi da je sinovima KG (Š), ŠGV (tuženiku) i ŠG (tužitelju) za života dao cca 1.000,00 m2, a supruzi Č 500,00 m2, zemlje zvane „Kraje“.

- Iz izjave tužitelja od 24. lipnja 1998., ovjerene kod Aljoše Gojanovića, javnog bilježnika u [adresa] pod brojem ovjere OV-1703/98, proizlazi da tužitelj, kao vlasnik susjedne nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], daje suglasnost tuženiku u postupku izdavanja lokacijske dozvole na nekretnini čest. br. 7010, K. O. [katastarska općina].

- Iz prijavnog lista, koji je sastavni dio zbirke isprava Z-1191/99, proizlazi da je istim vršen ispravak pogrešno obračunate površine čest. br. 7010, i to na način da se njezina površina umanjuje za 184,00 m2 tako da ubuduće iznosi 1.218,00 m2.

- Iz prijavnog lista koji je sastavni dio zbirke isprava Z-1192/99 proizlazi da je predmetni put već tad bio formiran i da je bio sastavni dio nekretnine darovane tuženiku , da bi površina nekretnine čest. br. 7010 tada bila 1.218,00 m2 te da je provedem prijavnog lista dobila novu oznaku čest. zgr. [katastarska čestica]. Iz prerisa katarskog plana od 22. veljače 1999., koji je sastavni dio iste zbirke isprava, proizlazi da je predmetni put sastavni dio novonastale čest. zgr. [katastarska čestica], ranije čest. br. 7010. U to vrijeme međe na terenu da su bile vidno označene te da sporova nema. Dakle, već tad da je postojao ogradni zid prema nekretnini tužitelja.

- Iz spisa Općinskog suda posl.br. P-2300/2011 (formiranog povodom tužbe tužitelja podnesene u listopadu 2011.) proizlazi da je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja koji traži utvrđenje prava služnosti puta (kolnika) u korist povlasne nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u njegovom vlasništvu, a na teret poslužne nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika. Iz spisa istog suda posl.br. P-1051/2016 proizlazi kako je navedena služnost ukinuta jer je izgubila razumnu svrhu , a koja presuda je postala pravomoćna u svibnju 2018.

- Iz skice mjesta očevida od 8. veljače 2019. izrađene po Ivici Trošiću, geod., a na koju stranke nisu imale prigovora, proizlazi da predmet spora ima površinu od 291,00 m2, da je prema nekretnini tužitelja izgrađen ogradni zid u dužini od 70,7 m.

10. Člankom 159. stavkom 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014, dalje ZVDSP) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Nadalje, stavkom 3. propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

10.1. Člankom 160. stavkom 1. ZVDSP-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

10.2. Člankom 18. stavkom 1. ZVDSPa-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), stavkom 2. da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, s tim da i posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, stavkom 3. da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

10.3. Sukladno odredbi članka 37. stavka 3. ZVSDP-a u pravnom prometu uzima se da je idealni dio stvari samostalna stvar, tako da sve što je određeno za stvar vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano.

11. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi suvlasnikom za 5/8 dijela fizičkog dijela nekretnine kat. oznake čbr. [katastarska čestica], Z.U 3479, K. O. [katastarska općina], označene slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A, površine 291m2, u skici mjesta očevida koju je izradio geod. Ing. Ivica Trošić dana 08. 02. 2019., jer da je pravo suvlasništva na istoj stekao temeljem dosjelosti, a pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva temeljem tog osnova da su ispunjene u razdoblju od 1970-ih do 2012.

12. Za stjecanje suvlasničkog dijela nekretnine se primjenjuju ista pravila kao i za stjecanje vlasništva nad cijelom nekretninom, pa tako za stjecanje suvlasništva nekretnine dosjelošću se traži od tužitelja da dokaže sve one pretpostavke predviđene i za stjecanje vlasništva cijele nekretnine.

12.1. Da bi tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću potrebno je bilo dokazati da je samostalni posjednik, da je posjed neprekidan i da ima kakvoću kakva se traži za redovnu, odnosno izvanrednu dosjelost.

12.2. Naime, dosjelost označava stjecanje prava vlasništva neprekidnim vršenjem njegova sadržaja kroz zakonom propisano vrijeme pri čemu dosjelost pretvara faktičnu vlast u pravnu, a posjed u subjektivno pravo, koje posjednik stječe na originaran način tako da stječe pravo vlasništva onoga što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme.

13. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizašlo je da je pok. otac stranaka, ŠGV, tužitelju darovao 1971. nekretninu čest. br. 7012 (sada čest. zgr. [katastarska čestica]), a tuženiku 1981. čest. br. 7010 (sada čest. zgr. [katastarska čestica]), obje K. O. [katastarska općina], te da upis prava vlasništva kao takav egzistira u zemljišnim knjigama otkako je zatražen.

13.1. U trenutku darovanja (28. srpnja 1981.) nekretnine čest. br. 7010, K. O. [katastarska općina] (kasnije čest. zgr. [katastarska čestica]) tuženiku, ŠGV bio je vlasnik iste za cijelo, a tuženik je bio vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica], koja je tad bila ogradnim zidom odijeljena od nekretnine koja je darovana tuženiku i u čijem sastavu je bila i predmetna nekretnina. Suviše, iz navoda tužitelja proizlazi kako je predmetni put bio formiran i prije nego što je pok. otac njemu darovao njegovu nekretninu čest. br. 7012, K. O. [katastarska općina] (1. kolovoza 1971.). Dakle, proizlazi da je tužitelju darovana nekretnina čest. br. 7012, K. O. [katastarska općina] koja je u vrijeme darovanja imala formiranu među prema čest. br. 7010, K. O. [katastarska općina] te da ju je on u takvom stanju primio u posjed. Odnosno da je tužitelju, kako 1971., tako i 1981. bilo poznato da je predmetni put sastavni dio nekretnine čest. br. 7010, K. O. [katastarska općina], koja je darovana tuženiku za cijelo, te ju je on u takvom stanju i primio u posjed.

13.2. Nadalje, proizlazi i da je tužitelj 1998. dao ovjerenu izjavu u svojstvu vlasnika kat. čest. [katastarska čestica], kojom izjavljuje da je suglasan s izdavanjem lokacijske dozvole za gradnju na kat. čest. [katastarska čestica] na ime tuženika, a u kojem postupku je predmetna nekretnina izgledom i površinom bila kao i danas.

13.3. Iz iskaza tuženika proizašlo je da on tek od 2010. polovnu godine živi u kući položenoj na čest. zgr. [katastarska čestica], a polovinu u inozemstvu. Iz iskaza svjedoka proizašlo je da su se predmetnim putem nesmetano sve do 2011. , dakle do dolaska tuženika, koristili svi članovi obitelji ŠGV, odnosno obitelji tužitelja, tuženika i pok. KG, a kada dolazi do spora između tužitelja i tuženika na način da je tuženik postavio metalna vrata te zatvorio ulaz na predmetni put te počeo braniti tužitelju da se njime koristi. Proizašlo je i da se cijelom dužinom puta, u površini kako je danas formiran, za provoz automobilom koristio tužitelj od 1986. pa do 2011., a do 1986. da se do polovine dužine koristio za prolaz. Tužitelj da je predmetnu nekretninu koristio isključivo za prolaz i provoz, kao i svi ostali članovi obitelji pok. prednika ŠGV, što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka kao i stranka, zbog čega je tužitelj u postupku pred ovim sudom posl.br. P-2033/2011, tražio da se utvrdi pravo služnosti puta (kolnika) u korist nekretnine u njegovom vlasništvu, a na teret nekretnine u vlasništvu tuženika, pa je takva služnost i utvrđena, te je kao takva postojala sve do 2016. (pravomoćno 2018.), kad je ukinuta budući da je izgubila razumnu svrhu.

13.4. Dakle, do podnošenja ove tužbe 2016., tužitelj je priznavao i poštovao pravo vlasništva tuženika na cijeloj nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa tako i na predmetnom dijelu. Stoga se ne može smatrati da je posjed tužitelja pošten u smislu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, jer je nekretnina darovana tužitelju još 1970-ih bila ograđena u odnosu na predmetnu, te je tužitelj 1981. bio upoznat da je predmetna nekretnina darovana tuženiku, što je 1998. i potvrdio, kad je dao ovjerenu izjavu u svojstvu vlasnika čest. zgr. [katastarska čestica], kojom izjavljuje da je suglasan s izdavanjem lokacijske dozvole za gradnju na kat. čest. [katastarska čestica] (sada čest. zgr. [katastarska čestica]) na ime tuženika, a u kojem postupku je predmetna nekretnina izgledom i površinom bila kao i danas . Dakle, tužitelj je cijelo vrijeme znao da je predmetni dio sastavni dio nekretnine u vlasništvu tuženika, a da je tome tako proizlazi i iz zahtjeva tužitelja u postupku P- 2300/2011, u kojem je tražio utvrđenje prava služnosti.

14. S obzirom na činjeničnu osnovu na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev te odlučne činjenice koje su utvrđene u postupku, odlučujući u granicama zahtjeva stavljenog u postupku, tužbeni zahtjev je trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

15. Tuženik je stavio zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog mu zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, i to za sastav odgovora na tužbu od 15. prosinca 2017. u visini 100 bodova, prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14-ispravak, 107/15, 37/22 i 126/2., odnosno „Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), te za zastupanje na ročištima održanima 13. prosinca 2016., 20. siječnja 2017., 28. srpnja 2017., 4. svibnja 2018., 25. svibnja 2018., 5. veljače 2019., 31. siječnja 2023., 24. travnja 2023., 23. svibnja 2023., 16. svibnja 2025., 10. lipnja 2025., 24. lipnja 2025. i 24. travnja 2026., prema Tbr. 9.1. Tarife u visini od po 100 bodova za svaku radnju, ukupno 1400 bodova.

15.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora i zahtjev postavljen u troškovniku, sud je cijenio kao opravdan trošak sastava odgovora na tužbu od 15. prosinca 2017. u visini 100 bodova, prema Tbr. 8.1. Tarife, zastupanja na ročištima održanim 28. srpnja 2017. i 23. svibnja 2023. u visini od po 50 bodova za svako prema Tbr. 9.2. Tarife, te za zastupanjima na ročištima održanim 4. svibnja 2018., 25. svibnja 2018., 5. veljače 2019., 31. siječnja 2023., 24. travnja 2023., 16. svibnja 2025., 10. lipnja 2025., 24. lipnja 2025. i 26. travnja 2026., u visini od po 100 bodova za svako prema Tbr. 9.1. Tarife, dok je zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištima od 13. prosinca 2016. i 20. siječnja 2017. odbijen u cijelosti iz razloga što na tim ročištima tuženika nije zastupao punomoćnik, a za zastupanja na ročištima od 28. srpnja 2017. i 23. svibnja 2023. priznat u polovici traženog jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, što ukupno iznosi 1100 bodova, a sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife predstavlja iznos od 2.200,00 EUR-a, te sve uvećano za PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife, ukupno iznosi 2.750,00 EUR-a. Stoga je temeljem članka 154. stavka 1., članka 155. stavaka 1. i 2. u vezi članka 164. stavaka 1. do 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) tuženiku priznat trošak u iznosu od 2.750,00 EUR-a, koji mu je tužitelj obvezan naknaditi, sukladno uspjehu u parnici. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Šibeniku, 10. lipnja 2026.

S U T K I NJ A

Kornelija Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuju Županijski sud iz čl. 4 st. 3. Zakon o područjima i sjedištima sudova (NN 128/14) i čl. 51 st. 3. Pravilnika o radu u sustavu e Spis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a:

- pun. tužitelja, izravno na ročištu objave, odnosno u protivnom na e-oglasnu ploču suda

- pun. tuženika, izravno na ročištu objave, odnosno u protivnom na e-oglasnu

ploču suda