REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

51500 Krk

Poslovni broj: P-151/2025.-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sucu Nataliji Denona u pravnoj stvari tužitelja JČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Danijeli Toth, odvjetnici iz Krka, protiv tuženika LČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i OČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao slijednika iza pok. CČ pok. J, Bajčić, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne usmene rasprave, zaključene 26. svibnja 2026., javno objavivši odluku 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj JČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na ½ dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Ovlašćuje se tužitelj JČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da po pravomoćnosti ove presude izvrši upis prava vlasništva s imena, u zemljišnoj knjizi upisanog utuženog vlasnika, tuženog po nasljednicima uz istovremeno brisanje navedenog upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, na svoje ime, u odnosu na dio nekretnine opisan u točci I izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. veljače 2025. podnio tužbu protiv uvodno navedenih tuženika sa tužbenim zahtjevom, kojeg je konačno precizirao na ročištu 26. svibnja 2026., a u kojem traži da se utvrdi vlasnikom ½ suvlasničkog dijela na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U tužbi je naveo da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine, budući je istu kupio od ranijeg stvarnog vlasnika FČ zaključenjem Ugovora o kupoprodaji 16. ožujka 2023., te se od tada nalazi u njezinom samostalnom i poštenom posjedu. Njegov prednik ŽČ da je utuženu nekretninu dobio darovanjem od svojeg ujaka pok. TČ, a TČ da je istu stekao nasljedstvom od svojeg pok. oca TČ temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Krku, poslovni broj O-153/87 i diobom sa ostalim sunasljednicima. Istog da su nakon smrti naslijedili tuženici, sve sukladno rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Boleslava Dvorničića, poslovni broj O- 831/21, od 31. siječnja 2021., te su isti oduvijek upoznati sa činjenicom da je utuženu nekretninu pok. ostavitelj ostavio, tj. darovao svojem nećaku FČ. U katastarskom operatu na utuženoj čestici da je upisan upravo pok. TČ, dok je u preostalom dijelu nekretnine (koji nije predmet spora) kao posjednica upisana AČ. U naravi da utužena čestica predstavlja ograđeni dio zemljišta u blizini mjesta [adresa]. Pozivajući se na svoj samostalni i pošteni posjed, koji traje od 2023., ali i na posjed svojih pravnih prednika FČ i TČ, tužitelj drži da je temeljem instituta dosjelosti stekao pravo vlasništva na utuženoj čestici, slijedom čega je predložio da ovaj sud, po provedenom dokaznom postupku, donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. Predmetna tužba sa svim prilozima uredno je dostavljena tuženicima radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, sve sukladno odredbama čl. 284. st. 1. i čl. 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 25/13, 89/14, /70/19, 80/22, dalje: ZPP), međutim tuženici se na tužbu nisu očitovali.

3. Držeći da u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve kumulativne procesne pretpostavke iz čl 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe, to je ovaj sud izveo sve dokaze predložene po tužitelju, te zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

4. Naime, tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to vlasnički list za predmetnu nekretninu; izvod iz katastarskog plana; izvod iz posjedovnog lista broj 240 i 268 za k. o. [katastarska općina], iz kojih proizlazi da je na čestici k. č. br. [katastarska čestica], naziva Šljaj, kao posjednica upisana AČ iz [adresa] (na 2573 m2) i TČ pok. TČ iz [adresa] (na 2573 m2); rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj O-831/21, iza pok. TČ, koji je preminuo **.**.2021., a iz kojeg proizlazi da su njegovim nasljednicima temeljem diobe i zakona proglašeni ovdje tuženici LČ i OČ; rješenje o nasljeđivanju iza pok. PČ pok. PČ, poslovni broj O-153/87, iz kojeg proizlazi da je su njegovim nasljednicima proglašeni supruga IČ, te djeca EČ, BČ i GČ, te ugovor o kupoprodaji zemljišta od 16. ožujka 2023., koji je zaključen između FČ kao prodavatelja i JČ, ovdje tužitelja, kao kupca, a predmet kojeg ugovora je nekretnina na lokaciji Šljaj.

5. Iz iskaza svjedoka FČ proizlazi da je isti bio u posjedu utužene čestice prije nego što je prodao istu tužitelju, a prije njega da je u posjedu bio TČ i ĆČ. ĆČ da nije imao djece i da je umro prije 1941., a njega da je naslijedio njegov ujak TČ, koji da je svjedoku kasnije usmeno darovao predmetnu česticu. To darovanje da je bilo 1993. i svjedok da se od tada nalazi u posjedu utužene nekretnine. Ista da se uvijek koristila za ispašu, ali i za sječu drva za ogrjev, budući da se radi o šumi. Svjedok da je imao blago do 2013. godine, tako da je česticu koristio najviše za ispašu, s tim da je i nakon 2013. bio u njezinom kontinuiranom posjedu, i to sve do njezine prodaje tužitelju. Taj posjed da mu nije nitko nikada osporavao. Čestica da ima naziv Šljaj i da je sa svih strana ograđena gromačama. Tuženike da nije nikad vidio na predmetnoj nekretnini. Osoba imena TČ iz posjedovnog lista da je njegov ujak, a AČ da bi bila posjednica druge čestice koja se nalazi do nekretnine koju je svjedok prodao tužitelju. Tuženica LČ da je supruga TČ, a tuženik OČ da je njegov sin.

6. Iz iskaza tužitelja JČ proizlazi da je isti kupio utuženu česticu od [adresa]., i to kada mu je isti rekao da je on vlasnik te nekretnine. Prije kupnje tužitelj da je pogledao nekretninu koju kupuje. Radilo se o šumi koja je ograđena, tako da je znao što kupuje. Sjeća se da su kod razgledavanja nekretnine bila posječena neka stabla na istoj pa pretpostavlja da je to učinio prodavatelj ŽČ. Nakon što je ušao u posjed kupljene čestice, istu da je očistio, a sada da mu tamo stoji bager, drobilica i kamion. Tužitelj da već dvije godine koristi predmetnu nekretninu i u tome da ga nitko nije smetao.

7. Analizom svih provedenih dokaza, i to svakog zasebno, te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj svezi, sve sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da je tužitelj uspio tijekom postupka dokazati sve odlučne činjenice od kojih ovisi osnovanost njezinog tužbenog zahtjeva u ovom postupku.

8. Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da se tužitelj nalazi u samostalnom posjedu utužene nekretnine, i to od zaključenja Ugovora o kupoprodaji sa FČ 2023. godine, koji je bio u posjedu te čestice od 1993. godine, tj. nakon što mu je istu darovao njegov ujak TČ, dok posjed TČ na toj nekretnini traje od 1941. godine. Utužena čestica da se oduvijek koristila za ispašu i sječu šuma za ogrjev, a tužitelj je nakon ulaska u njezin posjed istu očistio, te na njoj ostavio svoj bager, drobilicu i kamion. U konkretnom slučaju radi se o poštenom posjedu, jer osim što iz iskaza saslušanog svjedoka i tužitelja proizlazi da tužitelja i njegove prednike nije nitko smetao u tom posjedu, poštenje se u smislu odredbe čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje ZV) pretpostavlja, a tu pretpostavku nitko od tuženika tijekom postupka nije osporio ili doveo u dvojbu. Štoviše, tuženici su slijednici TČ, pa imajući u vidu da nisu osporili tužbu i tuženi zahtjev tužitelja, to je ovaj sud tim više prihvatio kao istinitu činjenicu da je utužena nekretnina bila u posjedu FČ sve do trenutka njezine prodaje tužitelju. Uzimajući da posjed tužitelja, i to kroz posjed njegovog pravnog prednika FČ, traje od 1993., to u konkretnom slučaju, temeljem odredbe čl. 388. ZV-a, valja primijeniti odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje ZOVO), koji u čl. 28. st. 4. ZOVO-a propisuje da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Budući je odredbom čl. 30. st. 2. ZOVO-a propisano da se vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici, to je ovaj sud zaključio da je tužitelj, pozivajući se na posjed svojeg pravnog prednika (FČ), uspio dokazati da je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini najkasnije 2013. godine, jer je tada istekao dvadesetogodišnji rok dosjedanja, ako ne i ranije.

9. Slijedom navedenog, kako je tužitelj uspio u postupku dokazati ispunjenost svih zakonskih pretpostavki iz ZOVO-a i ZV-a za stjecanje prava vlasništva temeljem instituta dosjelosti, to je valjalo prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Krku 10. lipnja 2026.

Sutkinja

Natalija Denona

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.