Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-277/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. SC, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-270/2026-17 od 2. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba opt. SC, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-270/2026-17 od 2. lipnja 2026., na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP) u vezi s čl. 131. st. 3. ZKP-a protiv opt. SC produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a zbog kaznenog djela protiv javnog reda – napada na službenu osobu, opisanog u članku 315. stavku 2. u vezi stavka 1., a kažnjivog po članku 315. stavku 1. KZ/11., te kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisanog u članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2., a kažnjivog po članku 139. stavku 3. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

1.1. Opt. SC u istražni zatvor uračunato je vrijeme uhićenja, lišenja slobode i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 16. veljače 2026. pa nadalje.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio opt. SC putem branitelja Vedrana Stanića, odvjetnika iz Osijeka zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP-a ukazujući da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 122. st. 2. ZKP-a koja propisuje da će se pri odlučivanju o istražnom zatvoru posebno voditi računa između težine kaznenog djela, kazne koja se u postupku može očekivati i potrebe daljnjeg trajanja istražnog zatvora. Uz to, da je u optužnici predloženo izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine čime se daljnji boravak u istražnom zatvoru pretvara u izdržavanje kazne. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor protiv optuženika, podredno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP-a kojima bi se postigla ista svrha koja se želi postići istražnim zatvorom.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije u pravu opt. SC kada pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP-a jer da sud nije primijenio odredbu čl. 122. st. 2. ZKP-a. Naime, u toč. 6. pobijanog rješenja prvostupanjski sud daje razumljive, dostatne i prihvatljive razloge na temelju kojih drži da daljnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije došlo do povrede načela razmjernosti jer je optuženik uhićen 16. veljače 2026., nakon čega se nalazi u istražnom zatvoru od 18. veljače 2026. te da se u istražnom zatvoru nalazi nešto više od tri i pol mjeseca. S obzirom na propisanu kaznu za kaznena djela koja su mu stavljena na teret potvrđenom optužnicom (za kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. KZ/11 te za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 propisane su iste kazne – od šest mjeseci do pet godina), a sukladno čl. 133. st. 1. toč. 3. ZKP-a do donošenja prvostupanjske presude istražni zatvor najdulje može trajati šest mjeseci. Ujedno je sud imao u vidu vrstu i visinu kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te pravilno zaključio kako postoji potreba daljnjeg trajanja istražnog zatvora s obzirom na okolnosti djela, posebice kaznenog djela prijetnje iz kojeg je razvidna njegova usmjerenost na policijskog službenika, ošt. IC.

5. Iako žalbom optuženik ne osporava postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za određivanje, a onda i produljenje istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. ZKP-a, za navesti je kako osnovana sumnja na učin kaznenih djela proizlazi iz potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO- 166/2026-1 od 12. ožujka 2026., kao i dokaza na kojima se ista temelji.

6. Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju postoji iteracijska opasnost, odnosno opasnost od ponavljanja kaznenog djela, o čemu je dao jasne, određene i provjerljive razloge a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (toč. 4.3. obrazloženja). Naime, optuženik je višestruki povratnik koji je u razdoblju od 2011. do 2025. u sedam navrata pravomoćno osuđivan zbog raznih kaznenih djela (krađa, teška krađa, pomaganje u krađi), ali i kaznenih djela s elementima nasilja – teške tjelesne ozljede te prijetnje, kao i povrede djetetovih prava i neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, za koja su mu kaznena djela u tri navrata izrečene uvjetne osude, u tri navrata kazne zatvora koje su zamijenjene radom za opće dobro, a jednom i bezuvjetna kazna zatvora, koje kaznenopravne sankcije očigledno nisu na njega utjecale kako bi svoje ponašanje uskladio s pozitivnim zakonskim propisima. Osim toga, okolnosti kaznenih djela ukazuju na optuženikovu upornost i visok stupanj kriminalne volje kada je istog dana prema policijskom službeniku ĐC, nakon što ga je zaustavio i zatražio na uvid njegovu prometnu i vozačku dozvolu rekao da mu neće dati nikakve dokumente, da ide od njega, nakon čega mu je, kada ga je isti policijski službenik uhvatio za ruku, pokušao se istrgnuti iz njegovog hvata u čemu je uspio i nakon čega mu je zadao dva udarca u prsa govoreći mu "Pusti me konju, odjebi od mene", a potom nešto kasnije u policijskoj postaji Beli Manastir gdje je priveden zaprijetio se policijskom službeniku IC riječima: "Ja ću iz zatvora izaći, ti iz groba nećeš, ovo neće na ovome završiti, saznat ću gdje živiš, udarit ću te gdje najviše boli, imaš dijete, a, zube ću ti povaditi". Napose, kaznena djela za koja se ovdje osnovano sumnjiči počinio je u roku provjeravanja po presudi Općinskog suda u Osijeku, broj Kzd-98/2020 od 26. veljače 2025., koja je postala pravomoćna 9. svibnja 2025., a kojom je zbog kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 te neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz rok kušnje od pet godina.

6.1. Sve prethodno navedene okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na razborito predvidivu bojazan da bi boravkom na slobodi mogao počiniti isto ili teže kazneno djelo, kojim prijeti, odnosno da egzistira istražnozatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a.

7. Imajući sve prethodno navedeno u vidu i ovo vijeće drži kako se utvrđena opasnost od ponavljanja djela može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te se ista svrha, za sada, ne bi mogla ostvariti blažim mjerama s obzirom se radi o višestrukom povratniku koji je nastavio s činjenjem kaznenih djela unatoč činjenici da mu je po prethodno citiranoj presudi Općinskog suda u Osijeku, broj Kzd-98/2020 teklo vrijeme provjeravanja. Upravo zbog navedenih okolnosti blaže mjere u vidu mjera opreza koje sugerira u žalbi optuženik, ne bi predstavljale dovoljnu garanciju da boravkom na slobodi ne bi nastavio s činjenjem novih kaznenih djela. O svemu tome prvostupanjski sud dao je jasne i dostatne razloge, koje prihvaća i ovo vijeće.

8. Slijedom prethodno navedenog, a kako ovo vijeće ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 494. st. 4. ZKP-a nije naišlo na povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 10. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović