Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-3094/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću, u upravnom sporu tužitelja JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Hraste, odvjetnik u Hvaru, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43 , OIB: 18683136487, radi oglašivanja rješenja ništavim, 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/25-01/64, ur.broj: 513-04- 25-2 od 14. listopada 2025., kao i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I 416-02/16-01/1146, ur.broj: 513-007-17/24-37 od 9. travnja 2024.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 EUR (dvije tisuće eura) u roku od 30 (trideset) dana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-23/25-01/64, ur.broj: 513- 04-25-2 od 14. listopada 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/-416-02/16- 01/1146, ur.broj: 513-007-17/24-37 od 9. travnja 2024., a kojim je oglašeno ništavim rješenje prvostupanjskog poreznog tijela, klasa: UP/1-416-02/2016-001/1146, ur.broj: 513-07-29-01/17-06 6 od 7. ožujka 2017.
2. Pobijajući zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja, tužitelj u tužbi navodi da je spomenutim rješenjem od 7. ožujka 2017., koje je porezno tijelo ovdje oglasilo ništavim, usvojen njegov zahtjev te je utvrđeno kako je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga koji je na dan 1. siječnja 2017. iznosio ukupno 3.247,43 EUR te je pritom naložen otpis duga u poreznim evidencijama. Time je tražbina tuženika prestala bez obzira na to je li osigurana založnim pravom ili ne. Tužitelj ukazuje na to kako su porezna tijela i prije donošenja ovdje osporavanih rješenja već pokušala poništiti pravomoćno rješenje od 7. ožujka 2017., a što im ovaj Sud svojom presudom u predmetu poslovni broj Us I-2364/22 nije dao za pravo budući da za to nisu ostvarene zakonom propisane pretpostavke. Nadalje, tužitelj ukazuje i na to kako nijednom odredbom Zakona o općem upravnom postupku, kao ni Općeg poreznog zakona , nije propisano da bi u slučajevima kada do otpisa duga dođe protivno odredbama članka 109. Općeg poreznog zakona, takva rješenja, koja su za stranku povoljna, bila ništava, posebno stoga što je stranka stekla određena prava, kao i legitimno očekivanje da više nije dužna platiti porezni dug. Naime, ne radi se o nikakvim novim saznanjima, već o činjenicama koje su poreznom tijelu bile, odnosno morale biti poznate u trenutku donošenja rješenja od 7. ožujka 2017. i na koje porezno tijelo pazi po službenoj dužnosti. Stoga teret odgovornosti ne bi trebao snositi tužitelj. Kako u konkretnom slučaju ne postoji razlog ništavosti rješenja, tužitelj predlaže Sudu da osporavana rješenja poništi i tuženika obveže na nadoknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe po odvjetniku i zastupanje na raspravi u ukupnom iznosu od 2.000,00 EUR bez poreza na dodanu vrijednost.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svog rješenja i navoda iznesenih u njegovu obrazloženju te predlaže Sudu da tužbu odbije kao neosnovanu .
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je održana rasprava 19. svibnja 2026. uz nazočnost tužiteljeva opunomoćenika. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu , u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je osnovan tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja.
8. Iz podataka spisa predmeta, koji je Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, klasa: UP/1- 416-02/2016-001/1146, ur.broj: 513-07-29-01/17-06 od 7. ožujka 2017. uvažen zahtjev tužitelja, utvrđena zastara prava na naplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje, šifre vrste prihoda 2046, za 2004., 2006., 2007., 2008., 2009. i 2010. godinu u ukupnom iznosu od 24.467,79 HRK, za glavnicu i kamate, te je određeno da će se na dan izvršnosti tog rješenja navedeni porezni dug otpisati u poreznim evidencijama poreznog obveznika.
9. Iz obrazloženja ovdje osporavanih rješenja vidi se da je rješenje od 7. ožujka 2017. oglašeno ništavim pozivom na odredbe članka 128. stavka 1. točke 3. i 6. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., 110/21.). Prema ovim odredbama rješenje će se oglasiti ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće (točka 3.), odnosno ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (točka 6.).
10. Porezna tijela smatraju da su u konkretnom predmetu ostvareni navedeni razlozi za oglašivanje ništavim pravomoćnog rješenja od 7. ožujka 2017., a s obzirom na to da je predmetna tražbina osigurana upisom založnog prava u zemljišne knjige na temelju rješenja Općinskog suda u Starom Gradu, poslovni broj Z-100/11 od 25. siječnja 2011. Naime, sukladno odredbi članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24., 151/25.), glavnica predmetnog poreznog duga može se naplatiti iz založenih nekretnina i nakon proteka zastarnih rokova, zbog čega predmetni porezni dug nije moguće otpisati. Dakle, rješenje od 7. ožujka 2017. protivno je odredbi članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona te njegovo izvršenje otpisom poreznog duga nije moguće prema mišljenju poreznih tijela.
11. Međutim, Sud nalazi, nasuprot stajalištu poreznih tijela, da u konkretnom predmetu nisu ostvareni razlozi, sukladno članku 128. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, za oglašivanje ništavim pravomoćnog rješenja od 7. ožujka 2017. Naime, okolnost da je rješenjem poreznog tijela utvrđena zastara prava na naplatu u pogledu poreznog duga koji je osiguran hipotekom ne predstavlja, po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi, razlog za ništavost rješenja. Pritom se ne radi o stvarnoj ili pravnoj nemogućnosti izvršenja rješenja budući da pravomoćno rješenje o utvrđivanju zastare prava na naplatu predstavlja valjanu osnovu za otpis duga iz poreznih evidencija sukladno članku 109. stavku 9. Općeg poreznog zakona.
12. Prema navedenom, osporavana se rješenja ne mogu ocijeniti zakonitima. Trebalo je stoga, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, poništiti rješenje tuženika, kao i rješenje prvostupanjskog poreznog tijela. Stoga je presuđeno kao u I. točki izreke.
13. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
14. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
15. U konkretnom predmetu tuženik je izgubio spor u cijelosti jer je tužbeni zahtjev usvojen pa je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove upravnog spora dužan snositi tuženik.
16. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužitelju pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).
17. Nadoknada troškova tužitelju u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife, kao i za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, pri čemu vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR . Prema navedenom, tužitelju pripada nadoknada troškova ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.000,00 EUR, koliko je i zatraženo. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 10. lipnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke i rješenja o troškovima upravnog spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
