REPUBLIKA HRVATSKA

P-3374/2023-29

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), Radnička cesta 47, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja PN, na ročištu za objavu presude od 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, platiti tužitelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, iznos od 2.139,03 eura (slovima: dvije tisuće sto trideset devet eura i tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 761,83 eura (slovima: sedamsto šezdeset i jedan euro i osamdeset tri centa) tekućima od 15. rujna 2022. do isplate i na iznos od 1.377,20 eura (slovima: tisuću tristo sedamdeset sedam eura i dvadeset centi) tekućima od 20. siječnja 2023. do isplate, sve prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je jednaka kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.976,76 eura (slovima: dvije tisuće devetsto sedamdeset šest eura i sedamdeset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 10. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je jednaka kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 18. prosinca 2023. navodi da je dana 14. travnja 2022., oko 22,00 sati na županijskoj cesti broj 2050, između naselja Sveti Ilija i Beletinec, 150 metara od mjestopisne table završetka naselja Sveti Ilija, došlo do prometne nezgode i to na način da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 03-0486451-01, kojim je upravljao vozač MN, naletjelo na divljač koja je pretrčavala kolnik, prilikom čega je nastala materijalna šteta na predmetnom vozilu, dok se navedena divljač udaljila u nepoznatom smjeru. Tužitelj navodi da se vozač prilikom upravljanja vozilom pridržavao svih prometnih propisa, kao i uvjeta na cesti te protiv istog nije bio pokrenut prekršajni postupak povodom predmetne prometne nesreće. Tužitelj navodi da ja za predmetni štetni događaj, kao i za nastalu štetu na oštećenom vozilu, koju je tužitelj u cijelosti naknadio svome osiguraniku, isključivo odgovoran osiguranik tuženika LU TRČKA Šaulovec, koji je u zakupu lovišta iz kojeg je izletjela divljač. Tužitelj navodi da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu društva OTP LEASING d.d. i da je osigurano policom kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03-0486451-01 kod tužitelja. Tužitelj dalje navodi da je, po prethodno navedenom štetnom događaju, na temelju prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska, gore navedene police, obračuna štete MAK 220005360 od 19. kolovoza 2022., naknadnog obračuna štete MAK-220005360 od 19. rujna 2022. te računa broj: 4284/1021/1 isplatio ukupan iznos od 2.139,03 EUR na ime naknade štete na vozilu njegova osiguranika. Tužitelj ističe da osnov tužiteljevog potraživanja prema tuženiku proizlazi iz činjenice da se prometna nezgoda dogodila na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika, i to naletom na divljač, a budući da je divljač istrčala na kolnik predmetne ceste iz lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika, tužitelj smatra da osiguranik tuženika nije poduzeo sve mjere potrebne za sprječavanje štete od divljači te je isti odgovoran za štetu na temelju odredbe članka 76. stavak 1. i 2. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 99./2018., 32./2019. i 32./2020.). Isto tako, obzirom da se divljač na cesti ima smatrati opasnom stvari, tužitelj smatra da se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na odgovornost za štetu od opasne stvari. Navodi da je odredbom čl. 1064. ZOO-a, a u vezi s čl. 1063. ZOO-a, propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Tužitelj smatra da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za predmetnu štetu. Tužitelj navodi da je u mirnom postupku 31. ožujka 2023. uputio tuženiku regresni zahtjev, kojim od tuženika kao osiguratelja LU TRČKA Šaulovec potražuje isplaćeni iznos od 2.139,03 eura, no koji je tuženik otklonio. Tužitelj na temelju odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima potražuje isplatu iznosa od 2.139,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 761,83 eura od 15. rujna 2022. do isplate i na iznos od 1.377,20 eura tekućim od 20. siječnja 2023. do isplate, uz naknadu parničnih troškova tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu od 12. ožujka 2024. tuženik osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da je tužitelj dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i aktivnu legitimaciju te pasivnu legitimaciju tuženika. Tuženik osporava činjenične navodi tužbe da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač – srnu ili bilo koju drugu životinjsku vrstu navedenu u čl. 9. Zakona o lovstvu pa stoga osporava svoju pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu. Tuženik prigovor promašene pasivne legitimacije pojašnjava da osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, budući se divljač smatra javnim dobrom pa da pogrešno tužitelj smatra da je osiguranik tuženika vlasnik divljači koja je prouzročila predmetnu štetu. Tuženik smatra da nema dokaza da bi šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Tuženik navodi da se sukladno odredbi čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na slijedeći način: ➢ Vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, ➢ Lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Stoga tuženik navodi da nema dokaza da je predmetna šteta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlašenika i da nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Tuženik pojašnjava da odredba čl. 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju i primjenjuje se isključivo samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona. Dalje pojašnjava da Zakon o lovstvu koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode 14. travnja 2022. izrijekom sadrži takvu odredbu (čl. 76. st. 2.) pa se isti primjenjuje u konkretnom slučaju. Tuženik navodi da se predmetni štetni događaj dogodio izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova. Tako navodi da je odredbama Zakona o lovstvu (čl. 11. st. 2.) jasno propisano kako je zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama pa cesta predstavlja nelovnu površinu čiji su korisnici pravne osobe koje upravljaju istima. Ujedno navodi i da je odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o lovstvu određeno da korisnik nelovne površine-pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljenje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio štetni događaj obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik. Stoga tuženik smatra da za štete koju divljač prouzroči na cesti ne odgovara lovoovaštenik, već pravna osoba koja je nadležna za održavanje i sigurnost prometa na cestama, obzirom se cesta na kojoj je došlo do udara na divljač ne smatra sastavnim dijelom ili područjem lovišta pa tako smatra i da se na predmetni događaj treba primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84./2011., 22./2013., 54./2013., 148./2013. i 92./2014.) koji u čl. 50. st. 1. propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Stoga tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe. Tuženik ističe i da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji i na strani vozača. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da iz Potvrde MUP-a proizlazi da je na vozilu nastala šteta od 5.000,00 kn. Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata, navodeći da je tuženik u obvezi isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer da prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti. Navodi da zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Podneskom od 15. ožujka 2025. tužitelj u bitnome navodi da tuženik u mirnom postupku nije osporavao tužiteljevu aktivnu legitimaciju, već je jedino osporavao da bi se radilo o naletu na životinju koja predstavlja divljač. Tužitelj smatra da se tuženik vezano za odgovornost svojeg osiguranika neosnovano poziva na odredbu čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu koja propisuje odgovarnost za štetu nastalu naletom na divljač isključivo kada je ista nastala provođenjem lova od strane samog osiguranika. Tužitelj pojašnjava da je do prometne nezgode došlo je na način da je na vozilo osiguranika tužitelja naletjela divljač, a kada se nije provodio lov stoga je potrebno primijeniti odredbu čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja u pogledu odgovornosti za sva pitanja koja nisu uređena navedenim predmetnim zakonom upućuje na odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, dakle na Zakon o obveznim odnosima. Tužitelj navodi da divljač na cesti u opisanim okolnostima predstavlja opasnu stvar jer predstavlja povećanu opasnost štete za okolinu. Tužitelj ističe da sama činjenica da je do naleta na divljač došlo na javnoj cesti nikako ne isključuje odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj i njime nastalu štetu i to iz razloga spomenute objektivne odgovornosti osiguranika tuženika kao ovlaštenika prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu. U odnosu na tuženikovo osporavanje tijeka zakonskih zateznih kamata tužitelj navodi da sukladno odredbi čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151./2005., 36./2009., 75./2009., 76./2013.) i čl. 963. st. 1. ZOO tužitelju pripada pravo na potraživanje zateznih kamata od prvog dana nakon isplate iznosa na ime naknade štete oštećenom, a kako je tužitelj u konkretnom slučaju uplatom od 14. rujna 2022. i 19. siječnja 2023. isplatio naknadu štete oštećeniku, svome osiguraniku po osnovi osiguranja, a sada od tuženika zahtjeva regresnu isplatu isplaćenog iznosa, uključujući i zatezne kamate na glavnicu koje na navedeni iznos teku od dana kada je dužnik, ovdje tuženik pao u zakašnjenje, obzirom da je upravo osiguranik tuženika isključivo odgovoran za predmetnu štetu pa je upravo na njemu bila obveza naknade štete oštećeniku. No, kako je tužitelj isplatio predmetnu štetu umjesto tuženika, to su na tužitelja po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, prešla sva osiguranikova prava prema tuženiku pa tako i pravo na zateznu kamatu koja teče od dana isplate.

4. Na pripremnom ročištu od 5. svibnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu, posebno ustrajući na prigovoru promašene pasivne legitimacije, navodeći da uz tužbu nije dostavljena polica osiguranja iz koje bi bilo razvidno da je tuženik bio osiguratelj. Tuženik je učinio nespornim da se u konkretnom slučaju radilo o naletu na divljač, učinio je nespornom i dinamiku nastanka štetnog događaja i okolnost da je nalet na osiguranika tužitelja bio neizbježiv. Ujedno je učinio nespornom visinu štete. Tuženik je izričito naveo da je između stranaka sporna jedino pasivna legitimacija tuženika. Tužitelj se usprotivio tako istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije gdje sada tuženik osporava svoje svojstvo osiguratelja, smatrajući da tuženik tako ističe novu činjenicu.

5. Podneskom od 9. svibnja 2025. tužitelj pojašnjava da tuženik svoj raniji prigovor promašene pasivne legitimacije utemeljio isključivo na argumentaciji da se u predmetnom slučaju nije radilo o naletu na divljač (pa da bi sukladno tome postojala odgovornost njegova osiguranika), a da sada dalje tijekom postupka pokušava to prikazati kao osporavanje činjenice da bi isti uopće bio osigurateljem predmetnog lovoovlaštenika (unatoč tome što je navedenu činjenicu priznao u odštetnom zahtjevu te unatoč tome što navedena činjenica predstavlja opće poznatu činjenicu koju tuženik niti u jednom dijelu postupka nije osporio). Tužitelj ujedno dostavlja i ispis sa stranica Ministarstva poljoprivrede navodeći da je iz istog razvidno da je svojstvo tuženika kao osiguratelja lovačkih društva u predmetnom razdoblju bilo općepoznata činjenica. Tužitelj smatra da je u ovom postupku tuženik u odnosu na osporavanje svojstva osiguratelja prekludiran jer da se radi o novoj činjenici. Tužitelj ističe da i da je sam tuženik u dopisu od 29. srpnja 2023. odštetni zahtjev otklonio isključivo iz razloga što je smatrao da se ne radi o naletu na divljač te je tako sam potvrdio u navedenom dopisu da je tuženik osiguravatelj i lovačkog društva na čijem području je došlo do štetnog događaja.

6. Podneskom od 9. lipnja 2025. tuženik ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, osporava nastanak osiguranog slučaja, tužiteljevu aktivnu legitimaciju, tuženikovu pasivnu legitimaciju, te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

7. Na pripremnom ročištu od 10. lipnja 2025., održanom u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je, obzirom na tuženikovo osporavanje iz ranijeg podneska, predložio službenim putem od PU Varaždinske, PP Varaždin pribaviti priklop policijskog spisa i saslušanje svjedoka MN te je predložio provesti i prometno vještačenje.

8. Dopisom od 3. srpnja 2025. PU Varaždinska, PPP Varaždin dostavila je presliku svojeg predmeta povodom prometne nezgode od 14. travnja 2022., a Općinski sud u Varaždinu je postupajući po zamolnici ovog suda 16. listopada 2025. proveo dokaz saslušanjem svjedoka MN.

9. Podneskom od 23. siječnja 2026. tužitelj se očitovao na dostavljeni Nalaz i mišljenje prometnog vještaka, navodeći da isti ne stavlja primjedbe ni prigovore. Tužitelj navodi da je u svom nalazu i mišljenju vještak utvrdio da vozač vozila osiguranog kod tužitelja nije imao tehničkih mogućnosti za izbjegavanje istrčale divljači na kolnik i time izbjegavanje štetnog događaja te da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu osiguranom kod tužitelja nastala šteta u iznosu od 2.338,11 eura bez PDV-a, odnosno 2.922,63 eura s uključenim PDV-om. Tužitelj stoga smatra da je tako utvrđena osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Podneskom od 4. svibnja 2025. tuženik se očitovao na dostavljeni Nalaz i mišljenje prometnog vještaka, navodeći da isti ne stavlja primjedbe i neovisno o rezultatima provedenog prometnog vještačenja. Tuženik smatra da nema odgovornosti tuženika/osiguranika za štetu, jer se nalet na životinju dogodio na državnoj cesti, a nesporno je da cesta nije dio lovišta. Tuženik ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije.

11. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u policu kasko osiguranja, ponudu cestovnog kaska i potvrdu banke o izvršenoj transakciji (list 8 – 13 spisa), uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 14 – 19 spisa), prijavu štete kasko osiguranja uz presliku vozačke dozvole i prometne dozvole (list 20 – 25 spisa), u zapisnik MUP-a RH o Očevidu (list 26 – 31 spisa), ispis o detaljima lovišta (list 32 – 33 spisa), u ispis detalja Ugovora (list 34 – 35 spisa), u kartu lovišta (list 36 spisa), u kalkulaciju štete i izvid štete (list 38 – 41 spisa), u račun AUTO ZUBAK (list 42 spisa), u potvrde – naloge za nacionalno plaćanje (list 44 - 47 spisa), u regresni zahtjev (list 48 spisa), u odgovor na odštetni zahtjev (list 50 spisa), u fotografije vozila (list 52 – 63 spisa), u sudsku praksu (list 64 – 67 spisa), u sudsku praksu (list 18 – 92 spisa), u sudsku praksu (list 99 – 108 spisa), u konačni prijedlog Zakona o lovstvu (109 – 186 spisa), u sudsku praksu (187 - 196 spisa), u sudsku praksu (list 233 – 235 spisa), u sudsku praksu (239 – 248 spisa), u sudsku praksu (251-253,260 – 271, 275-289 spisa), u ispis s internetske stranice Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (290 – 291 spisa), preslika spisa MUP-a RH – Izvješće o poduzetom, Zapisnik o Očevidu sa situacijskim planom uz presliku fotografija vozila, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, Zapisnik o ispitivanju svjedoka i Službenu zabilješku o dojavi (list 302 – 314 spisa), čita se zapisnik o zamolbenom saslušanju svjedoka (list 317 – 318 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ante Zečića (list 323 – 326 spisa) te u sudsku praksu (343-367 spisa).

12. Temeljem odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022., 155.2023. i 146./2025.; dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetu, za isplatu iznosa od 2.139,03 eura kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku za štetu koja je nastala na vozilu marke Audi A3 reg. oznake [registarska oznaka], a kojim je upravljao MN, prilikom naleta na divljač, sve prema odredbi čl. 963. ZOO-a.

14. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (14. travnja 2022.) mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne Novine" broj 99./2018., 32./2019. i 32./2020. – dalje ZL) i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35./2005., 41./2008., 125./2011., 78./2015., 29./2018. i 126./2021. - dalje ZOO).

15. Između stranaka nije sporno da se radilo o naletu na divljač. Naime, tuženik je tu činjenicu izričito priznao na ročištu 5. svibnja 2025. te nije sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku.

16. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, sporan je nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, visina i tijek zateznih kamata.

17. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja je neosnovan. Naime, tužitelj dostavo policu kasko osiguranja broj 03-0486451-01 (list 8 spisa) iz koje je razvidno da je tužitelj u razdoblju od 26. kolovoza 2021. do 26. kolovoza 2022. bio osiguratelj vozila marke AUDI A3, ugovaratelj osiguranja je bio MN, a osiguranik je bio OTP LEASING d.d. Podružnica Varaždin. Iz police je neprijeporno utvrđena aktivna legitimacija slijedom čega je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan, s time da se napominje da tuženik nije niti naveo iz kojeg razloga smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran.

18. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika je neosnovan, a tuženik je ujedno predkludiran s tim prigovorom. Naime, tuženik je najprije u odgovoru na tužbu prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika obrazlagao navodima da tuženik nije vlasnik lovišta niti divljači, budući da se divljač smatra javnim dobrom, a naknadno je u postupku (na pripremnom ročištu) osporavao svojstvo tuženika kao osiguratelja, navodeći da tužitelj nije uz tužbu dostavio policu osiguranja iz koje bi bilo razvidno da je tuženik osiguratelj. Međutim, kako se ovdje radi o sporu male vrijednosti u kojem su na temelju odredbe čl. 461.a ZPP-a stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, to je tuženik s iznošenjem takve nove činjenice već bio prekludiran i iz tog razloga je njegovo osporavanje svojstva osiguratelja neosnovano i prema stajalištu ovog suda usmjereno je isključivo na odugovlačenje ovog postupka. Ovdje se pojašnjava, obzirom da nije uzeto u obzir tuženikovo osporavanje pasivne legitimacije kao svojstva osiguratelja lovačkog društva, da sud nije od nadležnog Ministarstva poljoprivrede tražio dostavljanje Ugovora o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj kojeg je to Ministarstvo 31. svibnja 2021. sklopilo s tuženikom kao osigurateljem.

19. Odredbom čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84./2011., 18./2013., 22./2013., 54./2013., 148./2013., 92./2014., 110./2019. i 144./2021.– dalje: ZOC) je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st.1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.).

20. Iz navedenih odredbi proizlazi da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZOC-a, već je njihova odgovornost uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava.

21. Odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na način da je odgovoran:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

22. Iz navedene odredbe ZL-a, proizlazi da lovoovlaštenik odgovara za štetu po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost), ali samo u slučaju ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

23. Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

24. Međutim, zbog toga što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

25. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne odgovara za štetu po osnovi objektivne odgovornosti. Naime, divljač na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar (neovisno o tome provodi li se lov divljači u vrijeme kada je divljač zatečena na cesti), slijedom čega lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) odgovara za štetu sukladno odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, a na tuženiku (lovoovlašteniku odnosno njegovu osiguratelju) je teret dokazivanja činjenica iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima zbog kojih se može (u cijelosti ili djelomično) osloboditi od odgovornosti za štetu. (tako i VTS Pž- 2926/22-2 od 28. prosinca 2022.).

26. Člankom 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35./2005. i 41./2008. 125./2011., 78./2015. i 29./2018.; dalje u tekstu: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 3. istog članka propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

27. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Odgovornost po osnovi krivnje naziva se i subjektivnom odgovornošću, a u našem pravu prihvaćeno je načelo presumirane krivnje. Međutim, Zakon o obveznim odnosima, pored odgovornosti po osnovi krivnje, sadrži i odredbe o odgovornosti po kriteriju uzročnosti. Kod odgovornosti po kriteriju uzročnosti štetnik odgovara u okolnostima kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika. Štetnik odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena. Izvan načelne odredbe članka 1045. st. 3. i 4. ZOO-a, odgovornost po kriteriju uzročnosti uređena je člankom 1063. do 1080. ZOO-a.

28. Stoga, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 50. ZOC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, dok lovoovlaštenik, obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a). Kraj činjenice da motorno vozilo u pokretu također predstavlja opasnu stvari, tuženik kao njegov osiguravatelj se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 1067. ZOO-a, kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.(st. 1.) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. (st. 2.) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. (st. 3.) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. (st. 4.) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

29. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja i visine štete ovaj sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka MN i dokaz prometnim vještačenjem.

30. Svjedok MN je u svom iskazu u bitnome naveo da se štetni događaj dogodio oko 22,00 sata, da je vozio iza nekoliko vozila i da je pred njegovo vozilo, s lijeve strane prema desnoj kolničkoj traci istrčala srneća divljač, udarila u prednji lijevi bočni dio vozila, tj. branik, pojasnio je da se divljač zabila u njegovo vozilo. Pojasnio je i da nije vidio da je srna istrčala iz jarka, nego da je samo iznenada udarila u vozilo. Potom se divljač udaljila, na kolniku nije bilo tragova krvi ili slično, a na autu je ostalo tragova dlake. Na mjesto događaja je prije dolaska policije pristupio neki lovac, pogledao sa svake strane je li divljač negdje u blizini, no divljač nije pronađena. Svjedok je pojasnio da je cesta ravna, da nije bilo nekih oznaka da bi se provodio lov, a da inače ima dosta pretrčavanja divljači preko ceste, ne sjeća se je li postojala prometna signalizacija za divljač na cesti. Na vozilu su bila oštećenja oko farova i na poklopcu motora.

31. U tijeku postupka provedeno je prometno vještačenje radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu po vještaku Anti Zečiću. U nalazu i mišljenju od 9. siječnja 2026. (list 323 do 326 spisa) vještak navodi da se nezgoda dogodila oko 22,00 sati, u noćnim satima, bez rasvjete, kolnik je bio ravan i suh i prometnom signalizacijom je ograničenje brzine bilo 90 km/h, postoji prometni znak „divljač na cesti“ s dopunskom pločom 1100 m. Na temelju policijskog spisa, zapisnika o očevidu oštećenja na vozilu vještak je utvrdio da došlo do je došlo do naleta vozila marke AUDI koje vozilo je svojim prednjim lijevim uglom i prednjim lijevim bočnim dijelom prednje strane na divljač koje mu je istrčalo s lijeve strane kolnika ŽC u desnu zapadnu prometnu traku, a nakon čega se divljač udaljila s mjesta nastanka štetnog događaja. Vještak navodi da vozač vozila AUDI prije naleta na divljač nije poduzeo intenzivno kočenje i da se zbog nedostatka materijalnih dokaza ne može utvrditi njegova brzina kretanja, no na temelju podataka iz policijskog spisa, fotodokumentaciju s vidljivim oštećenjima vozila, vještak navodi da je evidentno da je divljač istrčala na kolnik, a obzirom na ukuipnu širinu kolnika od 6 metara, divljač je prešla put od najviše 4 metra udaljenosti od istočnog ruba kolnika gdje je mogla biti uočena do mogućeg mjesta naleta i za što joj je trebalo pri prosječnoj brzini kretanja takve vrste divljači od oko 25-30 km/h oko 0,5 sekundi, a potrebno vrijeme za reakciju vozača i djelovanje kočionog sustava je ukupno 0,8 sekundi. Stoga vještak navodi da vozač nije imao tehničkih mogućnosti za izbjegavanje istrčale divljači na kolnik i izbjeći štetni događaj. Na temelju podataka iz policijskog spisa, izvida šteta osnovnog i 1. naknadnog izvida i računa od 7. prosinca 2022. vještak je utvrdio da visina štete na vozilu iznosi 2.922,63 eura (s PDV-om).

32. Slijedom navedenog, vještak je iznio mišljenje da je vozilo oštećenika MN svojim prednjim lijevim dijela vozila naletjelo na istrčalu divljač i da nije imao tehničkih mogućnosti izbjeći taj nalet. Na vozilu je nastala materijalna šteta u visini od 2.922,63 eura.

33. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ante Zečića.

34. Sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ante Zečića prihvaća u cijelosti, budući sud nalazi da je vještak vještačenje proveo brižljivo i savjesno te u skladu s pravilima znanosti i vještine.

35. Sud iskaz svjedoka MN prihvaća kao logičan, cjelovit i uvjerljiv jer je suglasan s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka koji je iznio mišljenje da je do kontakta između vozila došlo prednjim lijevim dijelom vozila, a da je divljač pretrčavala kolnik s lijeve na desnu stranu i da je nalet bio neizbježan.

36. Dakle, provođenjem dokaznog postupka sud je neprijepornim utvrdio da je 14. travnja 2022. došlo do štetnog događaja i to do naleta divljači - srne na vozilo kojim je upravljao MN te je utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između štete i štetnog događaja, kao i da nema odgovornosti vozača MN jer on nije imao tehničkih mogućnosti izbjeći taj nalet. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da bi postojala odgovornost oštećenika ili njegov doprinos nastanku štetnog događaja. naletom divljači (srne) na vozilo osiguranika tužitelja i da postoji uzročno-posljedična veza između štete i štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik. Stoga je tuženik odgovoran tužitelju za naknadu štete koja je za tužitelja nastala isplatom iznosa od 2.139,03 eura, jer konkretno ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika za štetu iz odredbe članka 1067. ZOO-a.

37. Slijedom navedenog, tužitelj primjenom odredbe čl. 963. ZOO u vezi s čl. 1064. ZOO-a osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa od 2.139,03 eura od tuženika, pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

38. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

39. Isplatom štete osiguraniku na tužitelja su prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu sukladno čl. 963. ZOO-a do visine isplaćene naknade.

40. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

41. S obzirom da tuženik nije osporavao da bi tužitelj isplatio utužene iznose svom osiguraniku 14. rujna 2022. i 19. siječnja 2023., to tužitelj ima pravo obračunati kamatu za razdoblje od isplate, ali budući je tužitelj potraživao zatezne kamate od dana nakon izvršenih uplata, to je sud sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, i dosudio tužitelju zatezne kamate kako je to tužitelj i potraživao.

42. Slijedom navedenog, budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. st. 1. ZOO-a. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Stavkom 8. istog članka propisano je da je referentna stopa iz stavka 2. ovoga članka kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a stavkom 9. je propisano da je Hrvatska narodna banka dužna u »Narodnim novinama« objaviti referentnu stopu iz stavka 2. ovoga članka koju je objavila Europska središnja banka, a koja je na snazi 1. siječnja i 1. srpnja. Dakle, za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Pojašnjava se da se odluka o visini stope zatezne kamate primjenjuje propisana stopa za ostale odnose s obzirom se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora. koja se odnosi na ostale odnose.

43. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138./2023., dalje: Tarifa), pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr.54.) i to za sastav tužbe (Tbr.7.1.) iznos od 200,00 eura, trošak sastava podnesaka od 15. ožujka 2024., 16. siječnja 2025., 9. svibnja 2025. i 23. siječnja 2026. (Tbr.8.1.) iznos od po 200,00 eura, trošak sastava podneska od 10. veljače 2025. (Tbr.8.3.) iznos od 100,00 eura, trošak zastupanja na ročištima od 5. svibnja 2025., 10. lipnja 2025. i 5. svibnja 2026. iznos od po 200,00 eura (Tbr.9.1.), trošak zastupanja na ročištu za zamolbeno saslušanje od 16. listopada 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.1), sve uvećano za PDV u iznosu od ukupno 475,00 eura (Tbr.42.), a što ukupno iznosi 2.375,00 eura. Tužitelj ima pravo i na plaćenu sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 33,92 eura i na sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 67,86 eura. Tužitelju pripada i trošak plaćenog predujma za provedeno prometno vještačenje u iznosu od 500,00 eura. Dakle, tužitelju ukupno pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 2976,76 eura.

44. Na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate po istoj stopi kao i na dosuđeni iznos glavnice. Stoga je odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.), dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, odnosno po stopi propisanoj za ostale odnose. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Karlovcu, 10. lipnja 2026.

Sudac:

Marina Blažić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Mario Puškaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), Radnička cesta 47 2. Tuženiku po punomoćniku Franjo-Krešimir Šenjugu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282