Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-784/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja D ijane Hofer predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice TV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Jadranko Kozarić, odvjetnik u Makarskoj, protiv 1. tuženika NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , 2. tuženika ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednika ČVT, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u [adresa], 3. tuženice UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženika AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući povodom žalbe 2. tuženika ZV izjavljene protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 27. studenog 2025. poslovni broj: P-874/2021-61, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 2. tuženika BV i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: P-874/2021-61 od 27. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev 2. tuženika ZV za naknadu troškova žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u točki I/ izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji pod 1) PV i pod 2) TV, suvlasnici dijela čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] u površini od 192 m2, koji dio je na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića od 17.03.2017. godine označen slovima A-B-C-D-A, koja skica predstavlja sastavni dio ove presude, pa su tužitelji ovlašteni, nakon što se od ovog dijela čest. zem. [katastarska čestica] prijavnim listom formira posebna čestica zemlje, temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te novonastale čest.zem. na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženih, odnosno njihovog pravnog prednika.

II/ Dužan je tuženik pod 2) ZV, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.913,84 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od dana presuđenja po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od god ine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa sve do isplate."

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija 2. tuženik ZV zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se odbiju tužbeni zahtjevi i tuženiku naknade troškovi parničnog postupka i trošak ove žalbe, podredno da se presuda ukine.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju osnovanost žalbenih navoda pri tome ukazujući na nalaz i mišljenje vještaka izrađenog za potrebe ostavinskog predmeta iz pok. DV iz koje proizlazi da ostatak čestice 580/18, a ne čestice 580/4 pripada EV i KV. Poriču navode da tužiteljica TV nema aktivnu legitimaciju budući je Sporazumom od 8. srpnja 2024. raskinula s davateljem uzdržavanja Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu.

Traže trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Predmet spora zahtjev je tužitelja ČV koji je preuzeo parnicu kao nasljednik prvotnog tužitelja SV i tužiteljice TV za utvrđenje njihovog prava vlasništva na dijelu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Makar u površini od 192 m2 koji dio je u skici vještaka za geodeziju označen slovima A-B-C-D-A te upis njihovog prava vlasništva svakog u ½ dijela u zemljišne knjige nakon što se od tog dijela nekretnine formira posebna zemljišnoknjižna čestica. Činjenično tužbeni zahtjev prednik tužitelja JV i tužiteljica TV temelje na tvrdnji da je im dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 192 m2 1980. usmeno darovala još uvijek upisana zemljišnoknjižna vlasnica ĆV s kojom su prethodno 1977. sklopili kupoprodajni ugovor kojim im je imenovana prodala čest. zem. [katastarska čestica] površine 276 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 222 m2 na kojim nekretninama su sagradili obiteljsku kuću, a koju činjenicu darovanja dijela te nekretnine koja s nalazi sjeverno od kupljenih nekretnina na kojoj su sagradili kuću, je sada pok. ĆV potvrdila pisanom izjavom sastavljenom 11. prosinca 1980. i od kojeg vremena su u mirnom posjedu tog dijela čest. zem. [katastarska čestica].

5. Osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na činjenicama koje između stranaka nisu sporne kao i onih utvrđenih ocjenom provedenih dokaza i to čitanjem i pregledavanjem pisanih isprava, uvidom u ostavinski predmet iza pok. ĆV umrle **.**.1990., provedenim očevidom na licu mjesta i čitanjem nalaza i mišljenja vještaka mjernika Perice Puljića, saslušanjem svjedoka LV, HV, OV i FV, te saslušanjem stranaka ĐV, TV, ZV, VV i MV na temelju kojih je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je pok. IV kao prodavateljica sklopila sa pok. JV i tužiteljicom ŠV kupoprodajni ugovor 20. veljače 1977. kojim im je prodala zemljišta označena kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 276 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 222 m2 svakom u ½ dijela na kojim nekretninama su pok. JV i tužiteljica TV sagradili kuću

- da je pok. ĆV usmeno darovala RV i TV dio zemljišta čest. zem. [katastarska čestica] što je dodatno potvrdila u pismenu sastavljenom 11. prosinca 1980. u kojem navodi da daruje ŽV i ŠV dio njezine nekretnine č.z. koji se nalazi poviše njihovih zemljišta i njihovih kuća č.z. 580/10 i 580/11

- da je pravni posao darovanja u naravi realiziran budući su JV i TV stupili u posjed darovanog im dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] i isti nesmetano posjedovali od 1980. pa sve do danas, a što su u svojim iskazima potvrdili 3. tuženica VV te svjedoci CV, GV, ČČ i FV

- da je pok. ĆV i u svojoj oporuci raspolagala predmetnim dijelom nekretnine na način da je u istoj navela: "Od građevinske čest. Rašić Joze (građevinsku), česticu zemlje [katastarska čestica] ostavljam 300 m2 (tri stotine m2) ŽV i ŠV – također i vrt poviše njihove kuće koji obrađuje.", čime je "osnažila" – potvrdila navedeno usmeno darovanje RV i tužiteljici TV

- da je iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj broj O-80/90 od 17. listopada 1990. razvidno da je iza smrti pok. ĆV njezina imovina raspoređena temeljem oporuke većem broju nasljednika pa je tako točkom II/3. navedeno i da građevinska čestica 580/4 prikazana u planu sa brojem 6 (položajno istočnije od TČ) pripala nasljednicima TVT, [adresa] za ½ dijela i ŠV iz [adresa] za ½ dijela, a u preostalom dijelu te čestice su nasljednicima proglašeni NV za ¼ dijela i EV za ¾ dijela

- da se predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] opisan u tužbenom zahtjevu nalazi sjeverno iznad kuće tužitelja kako je to i opisano u oporuci ĆV te utvrđeno na očevidu i prikazano na skici mjerničkog vještaka Perice Puljića od 16. ožujka 2017. u površini od 192 m2 označenoj slovima A-B-C-D-, a koji prostor predstavlja betonirano dvorište koje se koristi za parkiranje na kojem je kasnije tužitelj izgradio dvije garaže

- da su tuženik NV i tuženica NČ potvrdili da je ĆV predmetno zemljišne koje je položeno iznad kuće tužitelja darovala i ostavila SV i TV i da se tužitelji nalaze u neometanom posjedu tog zemljišta do danas a što su potvrdili i saslušani svjedoci CV, HV, OV i FV HV dok u tom pravcu tuženik ZV nije imao nikakvih saznanja

- da su na predmetnom dijelu nekretnine koji je bio u nesmetanom posjedu ĐV i TV svakako već od 1980. bili vrtli, smokva, maslina, sadio se krumpir, povrće, a u jednom dijelu je bio kokošinjac te su se držale pčele nakon čega je taj dio zemljišta uredio tužitelj u betonirani parking ograđen zidovima na način kako je to i danas na terenu, kojim radovima i posjedu tužitelja se nikad nitko nije protivio pa ni tuženik ZV što je i potvrdio u svom iskazu,

te zaključivši da su pok. prednik tužitelja JV i tužiteljica kao savjesni (istiniti) i zakoniti posjednici neometano posjedovali predmetni sporni dio nekretnine kroz vrijeme propisano člankom 28. stavkom 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj: 6/80 i 36/90 koji je preuzet Zakonom o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91 – dalje u tekstu: ZOVO) kao zakon Republike Hrvatske i koji Zakon valja primijeniti na temelju članka 388. stavka 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) prema kojem se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a člankom 389. stavkom 2. ZV, da se stupanjem na snagu tog Zakona, ne dira u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari s druge strane, utvrđuje da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetnog dijela nekretnine propisane člankom 28. stavkom 2. ZOVO.

6. Prema članku 365. stavku 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11.

13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Ispitivanjem pobijane presude primjenom članka 365. stavka 2. ZPP utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti onu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba tuženika ZV (dalje u tekstu: tuženik) problematizirajući aktivnu legitimaciju tužiteljice TV zbog sklopljenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Tuženik očito ispušta iz vida da su tužitelji dostavili u spis i Sporazum o raskidu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 8. srpnja 2024. (list 209. spisa) zbog čega je TV aktivno legitimirana u ovom sporu zahtijevati utvrđenje svog prava vlasništva na spornom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Makar pa time što je prvostupanjskom presudom i tužiteljica TV utvrđena vlasnicom spornog dijela te nekretnine u ½ dijela nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Ispitivanjem po službenoj dužnosti pobijanu presudu iz aspekta te bitne povrede utvrđeno je da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati budući je prvostupanjski sud iznio dostatne, uvjerljive i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je temeljio odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. Nije ostvarena ni po tuženiku isticana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2. ZPP jer je time što su pobijanom presudom tužitelji ovlašteni, nakon što se od dijela čest. zem. [katastarska čestica] prijavnim listom formira posebna čestica zemlje, temeljem presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te novonastale čest.zem. na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženih odnosno njihovog pravnog prednika, odlučeno o zahtjevu o kojem odlučuje sud, a ne upravno tijelo – nadležni ured za katastar kako to pogrešno zaključuje tuženik. Tim dijelom presude, naime ne formira se nova katastarska čestice koje postupanje je u nadležnosti ovlaštenog katastarskog ureda niti se to može zaključiti iz izreke pobijane presude. U vezi tog pobijanom presudom usvojenog tužbenog zahtjeva ukazuje se i na pravno shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske usvojeno na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. (broj: Su-IV-33/22-2) koje glasi: „Kad je presudom utvrđeno da je pravo vlasništva tužitelja stečeno na temelju zakona (dosjelošću) preostali dio tužbenog zahtjeva kojim se tužitelj „ovlašćuje ishoditi uknjižbu stečenog prava vlasništva uz brisanje tog prava s upisanog imena što je tuženik dužan trpjeti“ nije neosnovan, odnosno protivan zakonu.“. Da bi tužitelji svoje pravo vlasništva na dijelu nekretnine mogli upisati u zemljišnu knjigu potrebno je prethodno provesti parcelaciju nekretnine čest. zem [katastarska čestica]. Parcelacija je poseban upravni postupak osnivanja novih katastarskih čestica i to spajanjem ili diobom postojećih čestica koja se sukladno članku 202. i 203. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 155/25) može provoditi i u skladu s sudskom odlukom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta.

8.1. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koji tuženik obrazlaže sadržajem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĆV broj: O-80/90 od 17. listopada 1990. i njezinom vlastoručnom oporukom od 25. svibnja 1987. izvodeći iz tih isprava zaključak da je njegova prednica EV rješenjem o nasljeđivanju iza pok. IV oporučno naslijedila ¾ dijela katastarske čestice [katastarska čestica] čime je ta nekretnina postala njezinim vlasništvom smrću ĆV.

9. Iznesenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koja ovaj sud prihvaća pravilnim budući je taj sud odlučne činjenice za predmet spora utvrdio na način propisan člankom 8. ZPP, dakle prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u svim provedenim dokazima.

10. Imajući u vidu utvrđenje prvostupanjskog suda da je sada pok. ĆV sporni dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] u površini od 192 m2 usmenim ugovorom o darovanju darovala predniku tužitelja RV kojeg je u pogledu tog dijela nekretnine naslijedio tužitelj PV i tužiteljici TV, svakom u ½ dijela, a što je ĆV potvrdila u pisanoj ispravi od 11. prosinca 1980. te da su nakon darovanja obdarenici stupili u posjed tog dijela nekretnine i drže ga u mirnom i nesmetanom posjedu od tada pa do danas, što tuženik u žalbi niti ne osporava, i da je u primjeni članka 9. stavka 1. Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Narodne novine“, broj 52/73) kojim je propisano da ugovor na osnovi koga se prenosi pravo korištenja ili pravo vlasništva na zemljište ili zgradu mora biti pismen, sudska praksa prihvatila da je i usmeni ugovor o darovanju nekretnina koji je realiziran jer je obdarenicima predan posjed darovanih nekretnina, valjani pravni posao, to ĆV više nije ni mogla valjano raspolagati tim dijelom nekretnina oporukom budući više nije bila vlasnica istog. No, ipak valja navesti da je u više vlastoručnih oporuka pok. ĆV raspolagala dijelovima te nekretnine u korist SV i TV. Tako u oporuci od 20. svibnja 1987. navodi da česticu zemlje [katastarska čestica] ostavlja 300 m2 SV – također i vrt poviše njegove kuće koji obrađuje, a u oporuci od 18. listopada 1988. da je građevinska parcelu na č.z.580/4 iza TČ ostavljena ŠV i SV za usluge koje su joj činili dulje vrijeme, a također im ostavljam vrt iza kuće koji već dugo obrađuju i koji im je već ranije dala. Da vrt poviše kuće ZČ pripada ŽV koji ga više godina obrađuje, ĆV navodi i u oporuci od 31. svibnja 1988.

11. Kako iz naprijed navedenih razloga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud odlučne činjenice za predmet spora utvrdio dokazanim i utvrđenim s izvjesnošću koja otklanja svaku razumnu sumnju u istinitost stečenog uvjerenja pa tako i da je posjed tužitelja savjesni u smislu članka 72. stavka 2. ZOVO prema kojem je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova i da je posjed zakonit u smislu članka 72. stavka 1. ZOVO koji zakonit posjed definira kao posjed koji se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, to je nastavno prvostupanjski utvrdivši da su tužitelji stekli dosjelošću pravo vlasništva na spornom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] prikazanog u skici sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića od 17. ožujka 2017. likom A-B-C-D-A u površini od 192 m2 pravilno primijenio materijalno pravo jer su i po ocjeni ovog suda ostvarene pretpostavke za takvo stjecanje prava vlasništva propisane člankom 28. stavkom 2. ZOVO.

12. Obzirom na sve naprijed izneseno žalba tuženika ZV ocijenjena je neosnovanom zbog čega je ista na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odbijena i potvrđena pobijana presuda uključujući i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke u vezi koje tuženik ne iznosi nikakve razloge pobijanja. a da je ocijenjeno da je ista posljedica pravile primjene članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP i da donošenjem iste nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku primjenom članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. i članka 129. stavka 5. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

13. Ukazuje se prvostupanjskom sudu na potrebu da u daljnjem tijeku postupka na temelju članka 342. stavka 1. ZPP ispravi pobijanu presudu u uvodu na način da i drugotužiteljicu TV naznači kao u tužiteljicu budući je isto očito omaškom propustio učiniti.

U Varaždinu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer