REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković

Poslovni broj P-211/2026

(ranije P-44/2024)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, radi prava vlasništva nekretnine, dana 10. lipnja 2026.godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su stranke u jednakim omjerima suvlasnici i nositelj prava korištenja grobnog mjesta, groba i nadgrobnih uređaja i prava korištenja na mjesnom groblju na [adresa] u [adresa], i to groblju zvanom DO, i to grobnice na kojoj je postavljena nadgrobna spomen ploča na kojoj je ugravirano AO, te ispod ime tuženika G“ i ime I, te godine 1954- i 1953-, i to u dijelovima od po 1/2 svaka od stranaka.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod i prijetnjom ovrhe, preda tužitelju u suposjed grobnicu na mjesnom groblju na [adresa] u [adresa] i to groblju zvanom Kraljica Mira, i to grobnice na kojoj je postavljena nadgrobna spomen ploča na kojoj je ugravirano AO, te ispod ime tuženika G“ i ime I, te godine 1954- i 1953-.

III. Nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, i to u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog postupka poviše tog dosuđenog iznosa i to za iznos od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbim, koju je prvotno podnio radi smetanja posjeda protiv tuženika IO radi groba/grobnog mejsta, navodi da da su stranke u suposjedu grobnice u mjesnom groblju zvanom [adresa] u [adresa] predio Gomila, grobnice bez oznake i broja, grobnice dužine od 2,80 metara, širine 3,00 metara i visine 2,80 metara, a koju su naslijedili iza smrti svog oca pok. OO koji je umro **.**.2000.. Nepoznatog dana u mjesecu listopadu 2022. god., a za što je tužitelj saznao dana 28. listopada 2022.god. kada je došao na navedeno groblje i vidio navedenu grobnicu, tuženik je bez suglasnosti i dopuštenja tužitelja obložio navedenu grobnicu mramornim pločama te je na grobnicu postavio spomen ploču na kojoj je ugravirano: AO, te ispod toga ime tuženika G „ D“ i ime njegove supruge I, te godine njihovog rođenja 1954- i 1953-, a čime je tuženik tužitelju oduzeo suposjed grobnice iz ove tužbe i time tužitelju zabranio daljnje suposjedovanje te grobnice. Slijedom navedenog tuženik je tužitelju oduzeo posljednji suposjed navedene grobnice, pa tužitelj traži da mu se pruži suposjedovna zaštita prema posljednjem stanju suposjeda. Tužitelj je potom u podnesku od 22. svibnja 2024. istakao i alternativni tužbeni zahtjev u kojem navodi da se protivi navedenom odgovoru (na posjedovnu tužbu) na tužbu tuženika u dijelu u kojem su navodi iz odgovora n tužbu u suprotnosti s navodima iz tužbe tužitelja, posebno u dijelu gdje tuženik navodi kako je spornu grobnicu izgradio svojim sredstvima i radnom snagom, zbog čega se na te okolnosti, a kao i na okolnosti da je tužitelj sudjelovao u izgradnji sporne grobnice, predlaže saslušati kao svjedoka VO iz [adresa], ZO pok. A [adresa] i MO ([adresa]) Vukosava iz [adresa], te tužitelja kao parničnu stranku. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu kako tužitelj u konkretnom slučaju ne može tražiti posjedovnu zaštitu groba kao stvari, već samo povredu prava korištenja groba i pozivanje tuženika na sudsku praksu u tom smislu, ističe se kako tužitelj u konkretnom slučaju traži da tuženik sa zajedničkog groba ukloni stvari – mramorne ploče i spomenik, a koje je na grobnicu kao stvar postavio bez znanja i dopuštenja tužitelja kao suvlasnika predmetne grobnice, zbog čega su neosnovani navodi tuženika kako tužitelj nema pravo tražiti posjedovnu zaštitu na način naveden u tužbenom zahtjevu tužitelja, pa je neosnovano i pozivanje na sudsku praksu tuženika jer navedena sudska praksa na koju se tuženik poziva u svom odgovoru na tužbu nema veze s konkrentim slučajem. Da je tome tako proizlazi i iz činjenice da se pred ovim sudom vodio istovjetan parnični postupak kao ovaj predmetni, i to po tužbi SO iz [adresa] kojeg je zastupao ovaj punomoćnik, protiv SO pok. O iz [adresa], te je sud tužitelju u tom slučaju pružio posjedovnu zaštitu grobnice kao stvari, u tom predmetu proveo je dokaze saslušanjem svjedoka, parničnih stranaka i očevidom na licu mjesta na Gradskom groblju Vrgorcu, te je donio meritornu odluku, pa se predlaže pribaviti na uvid navedni predmet ovog suda, a koji se vodio pod poslovnim brojem predmeta Psp-7/18.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (na posjedovnu tužbu/parnicu) ističe da se protivi tužbi i tužbenom traženju tužitelja, da su tužitelj i tuženik braća. Isti ne komuniciraju još od 1989. godine. Netočno je, da bi stranke ovog prijepora suposjedovali nekakve nekretnine, a posebno obiteljsku grobnicu tuženika, koju je ovaj sagradio svojim sredstvima i uz pomoć radne snage koju je angažirao u tu svrhu. Da je tomu tako, proizlazi iz same tužbe, u kojoj tužitelj na okolnost (su)posjeda predmetne nekretnine predlaže saslušanje stranaka. Stranke, a kako je to uvodno rečeno, ne razgovaraju preko 30 godina, a spomenuta grobnica nije bila u vlasništvu prednika stranaka – sada pok. OO, a nije niti mogla. Otac stranaka je sahranjen u obiteljsku grobnicu na Velikom Prologu. Na navedene okolnosti mogu se saslušati korisnici svih grobova i grobnih mjesta na predjelu „GOMILA“, u [adresa]. Međutim, tuženik predlaže saslušanje ĆO iz [adresa], JO ž. V, a koje osobe su sudjelovale u izgradnji grobnice tuženika, po njegovom nalogu. Dakle, prije izgradnje spomenika kao nadgrobnog uređaja u vlasništvu tuženika, tuženik je bio isključivi nositelj prava korištenja grobnice, koju je izgradio svojim financijskim sredstvima. Dakle, tuženik nema posjed stvari, već je isključivi nositelj prava korištenja groba, a vlasnik spomenika – nadgrobnog uređaja. Groblje u [adresa] (zv. Gomila) se nalazi u korištenju mještana, koji su to groblje isključivo svojom radnom snagom i materijalnim sredstvima izgradili, uredili i sukladno običaju, to groblje koriste kao svoje. Međutim, u odnosu na groblje treba primijeniti odredbe Zakona o grobljima, koji Zakon propisuje da su grobovi komunalni objekti u vlasništvu lokalne samouprave, na čijem se području nalazi. Naime, radi se o odredbi čl. 2 Zakona o grobljima (NN-br.19/98, 50/12, 89/17- dalje ZOG). Odredbom čl.13. st. 1 ZOG-a, propisano je da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu, te o tome donosi Rješenje. Čl. 15. ZOG-a propisano je da korisnik grobnog mjesta ima pravo ukopa, da je pravo korištenja groba nasljedivo i da može ustupiti trećim osobama, te da se oprema i uređaji groba izgrađeni na grobu smatraju nekretninom. Ovo navodi, kako bi se eliminirala tvrdnja tužitelja iz toč. 1. Tužbe, u kojoj se navodi, da bi stranke naslijedili posjed stvari časom smrti njihovog pravnog prednika. Zahtjev tužitelja za posjedovnu zaštitu tuženik drži neosnovanim obzirom da tužitelj zahtijeva posjedovnu zaštitu groba kao stvari, iako se posjedovna zaštita može pružiti samo u odnosu na povredu prava korištenja groba (stav Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž 937/10-2 od 10.08.2010), koji zahtjev tužitelj nije ovdje postavio. Dakle, tužitelj predlaže održati pripremno ročište i odmah odrediti glavnu raspravu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja bez provođenja dokaza.

3. U posjedovnoj parnici Psp-14/22 je potom na ročištu donesena odluka da se predmet u odnosu na alternativni zahtjev iz izreke (a u biti u svojoj naravi zasebni tužbeni zahtjev) raspravi odvojeno, te je taj zahtjev predmet ovog postupka.

4. U međuvremenu je posejdovna parnica Psp-14/22 riješena, a u kojoj je tamo tužitelj GO izgubio spor radi smetanja posjeda.

5. Među strankama nije sporno:

- da su djeca sada pok. OO

- da nisu jedina djeca u obitelji

- da sporna grobnica, odnosno pravo korištenja grobnog mjesta nisu bili predmet ostavinskog postupka iza smrti njihovog pok. oca OO

- da je nadgrobne uređaje – granitne ploče postavio tuženik IO za što je angažirao i platio ĐO

- da je tužitelj GO izgubio parnicu Psp-14/2022 radi smetanja posjeda protiv također tamo tuženika IO

- da je gradnja groblja, pa i spornog grobnog mjesta započela 1980-tih godina i da se radila u obliku radnih akcija i prikupljanjem novca od mještana,

6. Među strankama je sporno:

- da li je ova tužba koja je u posjedovnoj parnici postavljena kao alternativni tužbeni zahtjev uopće dopuštena,

- da li je preinačenje tužbenog zahtjeva dopušteno na ročištu 04.03.2026. (list 17 spisa) dopušteno po zakonu o parničnom postupku (dalje ZPP)

- da li tužitelj ima osnov tražiti utvrđenje prava (su)vlasništva grobnog mjesta, groba i nadgrobnog uređaja

- da li tužitelj (po preinaki tužbenog zahtjeva ) ima osnov tražiti utvrđenje da je nositelj prava korištenja za ½ grobnog mjesta, groba i nadgrobnih uređaja

7. Sud je izveo sve predložene dokaze i to pregled spisa Psp-14/2022, fotografija priloženih od strane tužitelja (u spisu Psp-14/2022 i spisu P-211/2026), te saslušanjem predloženih svjedoka.

8. Sud je dopustio raspravljanje po tužbenom zahtjevu kao i izreci jer se u naravi radi o sporu radi utvrđenja, a činjenica da je isti podnesen kao alternativni tužbeni zahtjev kojeg je tamo uređujuća sutkinja zavela, odnosno razdvojila kao posebnu parnicu upravo i daje legitimaciju tužitelju ustrajati u ovoj pravnoj stvari i tražiti meritornu odluku.

9. Sud je dopustio i u naravi preinačenje tužbenog zahtjeva kada pored suvlasništva traži i pravo korištenja, radi konačnog rješenja odnosa među strankama jer je predmet rasprave u naravi prava oko grobnog mjesta / grobnice i grobnih uređaja.

10. Prije svega valja istaknuti da je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na suvlasništvo grobnog mjesta i groba u potpunosti neosnovan jer sukladno Zakonu o grobljima nitko ne može biti vlasnik kao fizička osoba grobnog mjesta i groba nego može biti samo nositelj prava korištenja grobnog mjesta te se to pravo upisuje u grobni očevidnik sukladno čl. 18. st. 9. Zakona o grobljima.

11. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan jer se vlasništvo grobnog mjesta i groba ne može stjeći ni po kojoj osnovi obzirom je groblje/grobno mjesto stvar izvan prometa dok ima takav status. S druge strane parvo korištenja grobnog mjesta jest podobono za stjecanje.

12. Među strankama nije sporno da nisu jedina djeca pok. OO (imaju sestre), a sudu u ovom postupku nije predočeno niti rješenje o nasljeđivanju iza smrti oca stranaka – OO, niti smrtni list istog pa već ta činjenica predstavlja činjenicu koja sudu ukazuje da je, u slučaju da pok. OO i jest bio nositelj prava korištenja, potrebno prije provesti ostavinski postupak u odnosu na istog jer i treće osobe mogu imati prava ako je, kako to tužitelj tvrdi, OO bio vlasnik nositelj prava korištenja.

12.1. Iako tuženik tvrdi da je isključivi nositelj prava korištenja grobnog mjesta pa da u naravi zato i nije bilo predmet ostavine, tužitelj ne pokreće nikakve pravne korake u smjeru predlaganja pribave dokaza o tome tko se vodi u očevidniku grobalja kao nositelj prava korištenja, kao niti u smjeru dokazovanja/ raspravljanja naknadno pronađene imovine u kojem bi postupku pravo sudjelovanja imala sva djeca odnosno potomci pok. OO, a tako bi se riješila i dilema o eventualnim pravima trećih osoba.

13. No, neovisno o tome valja istaknuti da upravo iz tvrdnji tužitelja proizlazi da je tuženik vlasnik grobne opreme, (a koje tužitelj očito smatra nadgrobnim uređajima) jer i sam upire da je tuženik IO sam platio i putem druge osobe postavio nadgrobni kamen, odnosno ploču, pa stoga ni ne može tražiti da se utvrdi vlasnikom te opreme/uređaja. Naime nadgrobni spomenik predstavlja zasebnu stvar, a koju je nesporno naručio, platio i postavio tuženik IO, pa je kao takve i vlasnik iste.

14. U odnosu na zahtjev za utvrđenje prava korištenja, za istaći je da tužitelj nije priložio niti predložio pribavu podataka od nadležnog Grada Vrgorca kojem pripada područje [adresa], kao ni od komunalnog poduzeća koje obavlja poslove u tom smislu za Grad Vrgorac glede groblja. U očevidniku grobalja se vode podatci o pravima korištenja, a to tužitelj nije predložio i na njemu je teret dokaza u tom smislu kod činjenice da sporno grobno mjesto nije bilo predmet ostavinskog postupka, a tuženik je u neometanom posjedu, što je utvrđeno i uvidom u spis Psp-14/2022.

15. Iskazi svjedoka ZO pok. A, MO, HO, VO i ĆO su takvi da su do te mjere sukobljeni, da sud ne može iz navedenih iskaza zaključiti nesumnjivo da bi pok. OO, otac stranaka bio nositelj prava korištenja pa da bi stoga tužitelju GO pripalo kao nasljedniku bar ½ prava korištenja. Naime, npr. svjedok MO nema adekvatna saznanja o predmetu spora pa je njegov iskaz zapravo irelevantan, kao i iskaz svjedoka KO koji je postavljao nadgrobnu ploču, o čemu zapravo ni nema spora među strankama.

16. Svjedok VO iskazuje da je lokalna zajednica držala da grobnica pripada G, dok svjedok HO iskazuje u bitnom da se držalo da grobno mjesto pripada ocu stranaka - OO, s tim da je sve plaćao glede groba te radio na izgradnji groblja tuženik IO, dok OO i tužitelj nisu radili na izgradnji grobnice, a prije Domovinskog rata ga je za postavljanje polica unutar groba za kapsu ga je angažirao IO.

17. Bitno je za istaknuti da je i svjedok HO ukazivao da stranke imaju više sestara, a da je Ante radio na groblju za jednu sestru od dvije koje ima, te za neke ljude koji su ga angažirali u plaćanju, te da je jedino G radio od te obitelji za grobnicu te da je plaćao sve, a ne OO ili tužitelj.

18. S druge strane i svjedok ĆO iskazuje da je G sudjelovao u radovima osobno, a tužitelj Ante samo kao radnik na dnevnici, te da je G davao novac a OO i Ante ne. Taj svjedok nije pak znao kome je dodijeljen sporni grob.

19. Svjedok ZO je jedini bio izričit da se grob gradio za OO koji je njegovom ocu prodao zemlju zv. Z kako bi platio završetak sporne grobnice. Naveo je da OO nije sudjelovao u gradnji, što je bio očito uvjet za stjecanje prava na grob, a da Ante i G jesu, te da je OO govorio da će se pokopati na starom groblju u Velikom Prologu kako bi ta nova grobnica u [adresa] ostala za njegovu djecu.

20. Pored ovakvih dokaza, odnosno dokazne građe u spisu sud nije mogao temelje iskaza svjedoka utvrditi nesumnjivo da bi tužitelj imao pravo na korištenje ili sukorištenje grobnog mjesta jer su iskazi svjedoka sukobljeni u takvoj mjeri da ne prevažu nesumnjivo na zaključak da bi pok. OO bio nositelj prava korištenja, a tužitelj kao jedno od njegove djece automatizmom nakon njegove smrti ili eventualnim dogovorom nasljednika ako bi OO bio nositelj, sljednik tog prava.

21. Fotografije koje ukazuju na zaduženja čišćenja crkve ne ukazuju na činjenicu prava na (su)korištenje groba ili čišćenja groblja, već na raspored (obaveza) glede čišćenja crkve.

22. Iskazi stranaka nisu sudu donijeli ništa što bi oprijedlijelilo sud glede odluke jer su bitno suprotni i sud ne zaključuje iz njih ništa mimo onog iz ranije izvedenih zaključaka u obrazloženju ove presude.

23. Kako je dakle na tužitelju teret dokaza, a nije sudu pružio dovoljno čvrste dokaze, to je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kako je to već pojašnjeno pa i u dijelu kojim se traži predaja u suposjed grobnice jer nije dokazao niti vlasništvo grobne opreme odnosno uređaja, a niti pravo na sukorištenje koje bi ga onbda ovlašćivali na predaju u suposjed.

24. Obzirom da je tuženik uspio u sporu valjalo je tuženiku priznati troškove zastupanja na ročištima 23.04.2026.g. i 04.03.2026.g. po 200,00 EUR + PDV 25 %, odnosno ukupno 500,00 EUR, a nije mu dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu 200,00 EUR + PDV 25 %, jer se taj odgovor odnosio na posjedovnu parnicu koja je okončana i trošak već dosuđen, pa je naloženo tužitelju da plati tuženiku taj trošak od 500,00 EUR sukladno tbr.7., tbr. 8. i tbr. 9. Tarife o nagradi i naknadama troškova za rad odvjetnika, a u svezi čl. 154. i 155. ZPP-a.

25. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 10. lipnja 2026.godine

S u d a c :

Ante Šprlje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. GO

2. Odvjetnik Mateo Barbir