Poslovni broj: Gž-1082/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika DLAN d.o.o. za projektiranje i nadzor, Rijeka, Vlade Grozdanića 5, OIB 25339487223, zastupanog po punomoćnici Ani Vičević-Gračanin, odvjetnici u Čavlima, protiv tuženika-protutužitelja NU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kseniji Grba, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, , odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-888/13 od 29. travnja 2014. godine, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja-protutuženog preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-888/13 od 29. travnja 2014. godine, u točki 2. izreke presude, i sudi:

Odbija se protužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se ništetnim ugovor broj 0512 zaključen između stranaka 28. veljače 2012. godine''.

Obrazloženje

1. Točkom 1. izreke prvostupanjske presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Šeškar iz Čavli, posl.br. Ovrv-649/12 od 31. kolovoza 2012. godine, kojim je tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženik) naloženo tužitelju-protutuženiku (dalje: tužitelj) platiti iznos od 25.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te ovršnim troškom u iznosu od 2.075,00 kn te je tužbeni zahtjev odbijen, dok je točkom 2. izreke presude usvojen protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora od 28. veljače 2012., te je točkom 3. izreke tužitelju naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka od 10.800,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj, pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti ili podredno ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Povodom opisane žalbe ovaj je sud presudom i rješenjem posl.br. Gž- 85/2015-2 od 15. ožujka 2017. ukinuo prvostupanjsku presudu u odnosu na točke 1 i 3 izreke, dok je u odnosu na točku 2. izreke prvostupanjska presuda preinačena na način da je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora od 28. veljače 2012.

4. Povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem posl.br. Rev-958/2021-2 od 4. listopada 2023. ukinuo je citiranu presudu ovog suda kojom je preinačena presuda prvostupanjskog suda te je predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Obzirom na navedeno u ovoj fazi postupka predmet razmatranja pitanje je ništetnosti ugovora sklopljenog između stranaka, koji je sklopljen 28. veljače 2012., a kojim je ugovoreno preuzimanju stručnih podloga i dovršene projektne dokumentacije u cilju izgradnje stambenih zgrada na lokaciji [adresa] na [adresa].

7. Naime, iz dokaznog postupka je utvrđeno da je tužitelj prethodno imao sklopljen ugovor s austrijskom tvrtkom ''Norma Bau'' vlasništvo ZU o pružanju usluga izrade idejnih projekata u cilju ishođenja rješenja o uvjetima gađenja za šest vila, koje je ta tvrtka imala namjeru graditi na nekretninama u vlasništvu tuženika te da je ZU tužitelju platio dio ugovorene cijene od 45.000,00 kn uz PDV, nakon čega da je prestala daljnja suradnja između tužitelja i navedene tvrtke.

8. Kada je postalo očigledno da je ZU odustao od gradnje na nekretninama tuženika da je tuženik, a da cijelo zemljište ne bi postalo zeleni pojas, odlučio radi ostvarenja dobiti, na dijelu nekretnina nešto izgraditi za što da je angažirao arhitekta DU koji mu je izradio projekt za obiteljsku kuću koju da je tuženik kasnije i prodao. Sredinom travnja 2012. da je na snagu stupio novi prostorni plan prema kojem je zemljište tuženika ušlo u zeleni pojas, posljedica čega da je bila zabrana svake gradnje koja nije bila odobrena do izmjene prostornog plana.

9. Temeljem provedenih dokaza prvostupanjski sud zauzima stav da je tužitelju bilo poznato da tuženik nema namjeru preuzeti i realizirati projekt kako ga je započeo ZU te da mu je, već u času potpisivanja predmetnog ugovora, sva dokumentacija rađena po tužitelju za ZU bila nepotrebna, a da je tuženik ugovor sklopio iz razloga što je zakonskog zastupnika tužitelja prethodno kontaktirao VU, koji je sada radio za tuženika te ga obavijestio da ukoliko isti nastavi obavljati posao za tuženika da će ga prijaviti sudu časti njihove strukovne komore, a iz razloga što on ima određena nepodmirena dugovanja.

10. Nadalje utvrđuje i da je tuženiku, radi realizacije projekta, bila potrebna posebna geodetska podloga (dalje PGP), koju da je tuženik kupio od ''Geo grupe'' za 3.000,00 kn, s time da je to podloga koju je tužitelj naručio kada je započeo s realizacijom ugovora sklopljenog s ''Norma Bau'', no obzirom da ta PGP nije bila dovršena tuženik da je angažirao geodeta EU koji je izradio PGP, pri čemu da je koristio onu koju je tuženik kupio od ''Geo Grupe'' i platio mu 3.000,00 kn.

11. Prvostupanjski je sud zahtjev tužitelja spram DU, kojim traži od istog obustavu pružanja svih usluga tuženiku uz obrazloženje da nije namireno njegovo potraživanje iz ugovora s trećom osobom, prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim. Navodi da je odredbom čl. 18. Kodeksa strukovne etike ovlaštenih arhitekata (NN 93/10; dalje Kodeks), propisano da ovlašteni arhitekti ne smiju utjecati na neki započeti ili postojeći poslovni odnos između drugih arhitekata i njegovih naručitelja, na način da djeluju za svoj interes, a ukoliko naručitelj traži preuzimanje posla ili dijela posla koji već radi drugi ovlašteni arhitekt, da je preuzimatelj posla dužan o tome prije preuzimanja obavijestiti kolege koji su već u poslu, time da preuzimatelj smije preuzeti posao ukoliko ne djeluje suprotno kolegijalnim pravilima i nakon što je utvrdio da su s prethodnikom ispunjene obveze iz ugovora.

12. Iz navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj onaj koji je postupio suprotno odredbi čl. 18. st.1. Kodeksa te da nisu bili ispunjeni niti uvjeti iz čl.18. st. 2. Kodeksa da bi se tužitelj mogao pozivati na neispunjenje obveze iz ugovora s trećom osobom (firmom Norma Bau) budući da mu je bio poznato da je usluge od firme u vlasništvu VU naručio tuženik s kojim on do tada nije bio ni u kakvom ugovornom odnosu.

13. Cijeneći da je VU nakon takvog upozorenja od strane tužitelja odlučio ne nastaviti posao zbog mogućih neugodnosti, prvostupanjski sud ocjenjuje da očigledno tuženiku nije preostalo ništa drugo već pristati na sklapanje ugovora s tužiteljem, a kojim će ugovorom preuzeti na sebe obvezu koju je bio dužan ispuniti ZU odnosno njegova firma, s tim da mu se tužitelj obvezao prepustiti dokumentaciju koja njemu uopće da nije bila potrebna.

14. Stav je prvostupanjskog suda da je tužitelj prilikom sklapanja predmetnog ugovora s tuženikom postupio suprotno moralu, kao i suprotno načelu savjesnosti i poštenja propisanog odredbom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11; dalje ZOO) te suprotno zabrani prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a, koje odredbe da predstavljaju odredbe prisilnog propisa te usvaja protutužbeni zahtjev ocjenjujući da je predmetni ugovor ništetan (čl. 322. st. 1. ZOO).

15. Iz stanja spisa proizlazi da tuženik protutužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora temelji na činjenici da je, zbog obraćanja tužitelja VU koji mu je trebao izraditi projekt i kojem je prijetio Kodeksom, bio prisiljen sklopiti predmetni ugovor, obzirom da je zbog izmjene prostornog plana bio u vremenskoj stisci te na činjenicama da tužitelj nije ispunio ugovorne obveze i da je ugovor zelenaški.

16. Prije svega valja istaknuti da je utvrđenje ništetnosti ugovora zbog prisile moguće tražiti samo onda kada je do njegova sklapanja došlo primjenom fizičke sile (vis absoluta), dakle kada se na volju ugovaratelja da potpiše ugovor djelovalo određenim oblicima tjelesne prisile, a ne i onda kada se na volju ugovaratelja djelovalo nedopuštenim prijetnjama, odnosno primjenom psihičke sile (vis compulsiva), zbog čega je moguće tražiti njegovo poništenje (čl. 279. ZOO).

17. U odnosu na protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti, prvostupanjski sud u bitnome zaključuje da je tužitelj prilikom sklapanja toga ugovora postupio suprotno moralu te načelu savjesnosti i poštenja propisanim odredbom čl. 4. ZOO-a te zabrani prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a, slijedom čega usvaja protutužbeni zahtjev ze utvrđenje ništetnosti ugovora.

18. Ugovor je suprotan moralu društva ukoliko je njegova priroda suprotna moralu društva, a pretpostavke za ništetnost ugovora u smislu odredbe čl. 322. ZOO- a ocjenjuju se u okolnostima svakog konkretnog slučaja i kroz postupanje samih stranaka prilikom sklapanja ugovora.

19. Valja istaknuti da pojam „moral društva“ nije definiran zakonom već je to pravni standard kojem sud daje smisao vodeći računa o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

20. Po ocjeni ovog suda, predmetnim ugovorom, kojim se tuženik obvezao tužitelju isplatiti naknadu za izradu dijela dokumentacije, a tuženik se nakon isplate obvezao istu predati tužitelju, nije došlo do povrede koja bi se smatrala suprotnom ''moralu društva''.

21. Navodi tuženika u pravcu prisile na sklapanje ugovora, koji bi ukazivali eventualno na pobojnost ugovora, ne mogu se tumačiti u pravcu ništetnosti zbog suprotnosti ''moralu društva''.

22. Odnosom tužitelja te izvoditelja djela za tuženika (svjedoka VU) tuženik ne može isključiti svoju obvezu koju je svjesno preuzeo, obrazlaganjem da je na isto bio prisiljen zbog potrebe za brzom reakcijom kako ne bi, zbog proglašenja zelenog pojasa, izgubio na očekivanoj dobiti.

23. Motiv sklapanja tog ugovora, a za posao koji je tužitelj nedvojbeno obavio i koji je mogao poslužiti tužitelju za daljnji postupak ishodovanja potrebnih dokumenata, tuženiku je svakako bio izgradnja objekta koji je imao namjeru prodati i time ostvariti dobit, a što je u konačnici i realizirao. Tuženiku je pak motiv sklapanja tog ugovora bila realizacija naplate za posao koji je obavio u ''pretpostupku'' u kojem je tuženik kao partner ZU, a sve pod imenom tvrtke u vlasništvu ZU, upravo radi stjecanja osobne dobiti sudjelovao.

24. Stoga, ovaj sud cijeni da sklapanjem predmetnog ugovora nije došlo do povrede iz čl. 322. ZOO-a te je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 10. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec