REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2889/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš, Buntić protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, Podružnica Poreč, koju zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-971/2025-2 od 10. veljače 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-620/2023-22 od 3. rujna 2025., na sjednici održanoj 10. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženice odbacuje se u odnosu na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-971/2025-2 od 10. veljače 2026., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-620/2023-22 od 3. rujna 2025.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

"1. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?

2. Treba li se odredba ugovora o kreditu, sklopljenog između potrošača i trgovca, a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita, smatrati cijenom ugovora o kreditu, u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), radi čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe ukoliko je ista ugovorena kao jasna, lako uočljiva i lako razumljiva?

3. Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

4. Ima li banka – davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. ZOO-a u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita da naknadi štetu davatelju kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO-a?".

Pored pitanja tuženica navodi da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava zajamčeno pravo na pravično suđenje i to u pogledu prava na obrazloženu sudsku odluku, pravo na zaštitu od arbitrarnosti te u pogledu načela odnosno prava na jednakost oružja.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Predlagateljica smatra da su navedena pravna pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Kao razloge važnosti navodi odluke drugih drugostupanjskih sudova.

4. Prijedlog nije osnovan glede postavljenih pitanja, dok je u odnosu na povredu temeljnih prava nedopušten.

5. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja pod 1. i 2. prijedloga nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, pravna shvaćanja suda drugoga stupnja ne odstupaju od pravnih shvaćanja ovoga suda izraženih u odlukama broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017-2 od 20 ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019, Rev-2221/2018 od 3 rujna 2019., Rev- 308/2022-2 od 19. travnja 2022, Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i Revd-3221/2023 od 24 listopada 2023., Revd-549/2023 od 4 srpnja 2023., Revd- 2611/2024-2 od 18. lipnja 2024., Revd-3919/2024-2 od 3. prosinca 2024., Revd- 487/2024-5 od 3. srpnja 2024. Revd-3284/2024-2 od 10. rujna 2024.Revd- 4609/2024-2 od 5. studenoga 2024., Revd-3932/2024-2 od 16. listopada 2024. i dr.). U odnosu na pitanja pod 3. i 4. prijedloga pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda, iznesenog u presudama poslovni broj Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2002., Rev 659/2022 od 14. lipnja 2022. i Rev 43/2022 od 14. lipnja 2022., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i Revd 1558/2022 od 11. listopada 2022. i Revd 4875/22-2 od 7. veljače 2023).

6. Budući da, slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješio kao u točki I. izreke.

7. Nadalje, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocijeni ovoga suda smatrati arbitrarnim, niti očito nerazumnima, slijedom čega tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i/ili pogrešne primjene materijalnoga prava bila povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.

8. Stoga je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom II.

Zagreb, 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek