Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-279/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Madunić, kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužiteljice PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupano po punomoćnici Martini Kalac, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-4188/2021-27 od 21. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-4188/2021-27 od 21. ožujka 2024. u dijelu pod točkom II. i III. izreke

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 155,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. srpnja 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.184,86 eura s pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 757,03 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. ožujka 2024. pa do isplate u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama II. i III. izreke žali se tužiteljica, zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da prvostupanjsku presudu preinači u pobijanom dijelu, te dosudi tužiteljici trošak ulaganja žalbe.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9,. 13., i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u nastavku.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete uslijed zadobivene ozljede na radu dana 23. srpnja 2018.

5.1. Među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlenica osiguranika tuženika, da je zadobila ozljedu na radu, pasivna legitimacija tuženika, te da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 19.000,00 kuna / 2.523,24 eura.

5.2. Sporna je isključivo visina dosuđene pravične novčane naknade, kao i odluka o parničnim troškovima.

6. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:

- da je tužiteljica u štetnom događaju od 23. srpnja 2018. zadobila natučenje palca desne šake s krvnim podljevom ispod nokta

- da su prema nalazu i mišljenju medicinskih vještaka dr. Igora Stipančića i dr. ŽB kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u vidu oštećenja osjeta distalnog članka palca desne šake i blažeg ograničenja kretnji zgloba između dva članka palca desne šake, što predstavlja smanjenje životne aktivnosti od 3%, da je tužiteljica trpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta trajao je oko 1 dan, srednjeg intenziteta oko 2 dana, i manjeg još 10 dana, da je tužiteljica je trpjela bol jakog intenziteta oko 2-3- dana, srednjeg oko 5-6 dana, a manjeg još do 4 tjedna, dok povremena bol ulazi u smanjenju životnu aktivnost, kao i da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 84 sata

- da sukladno nalazu i mišljenju kod tužiteljice nije zaostalo naruženje kao posljedica predmetnog štetnog događaja

- da je tužiteljica imala prigovore na spomenuti nalaz i mišljenje, pa su se navedeni vještaci tijekom postupka dodatno očitovali te pojasnili da dugotrajno fizijatrijsko liječenje i druge tegobe opisane u medicinskoj dokumentaciji nisu u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, s obzirom na narav i težinu zadobivene ozljede, kao i da nakon ablacije nokta više nije zaostalo naruženje 7. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

7.1. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.), pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.), te da će sud za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud, obrazlažući pobijanu presudu u bitnom naveo da je cijenio nalaz i mišljenje spomenutih vještaka, smatrajući isti stručno i obrazloženo sačinjenim, te objektivnim, pritom navodeći da su isti podrobno analizirali medicinsku dokumentaciju koja je dostavljena u spis te izvršili klinički pregled tužiteljice, kao i iscrpno odgovorili na njezine primjedbe na održanim ročištima.

8.1. Stoga je pozivom na odredbe čl. 19. st. 2. i čl. 1100. ZOO-a, uvažavajući osobitosti konkretnog slučaja, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljede, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, opseg smanjenja životne aktivnosti, dob i spol tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje utvrdio pravičnu novčanu naknadu (u ukupnom iznosu od 2.400,00 eura), što uvećano za tuđu pomoć i njegu (čl. 223. st.1 ZPP-a) od 278,88 eura, koja je tužiteljici trebala 84 sata (pri čemu je sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,32 eura učinjen nespornim na ročištu od 6. veljače 2024.), daje iznos od 2.678,88 eura, umanjen za nesporno isplaćenih 2.523,24 eura , te je kao konačno utvrđen iznos 155,64 eura, koji je tužiteljici u valjalo dosuditi, dok je tužbeni zahtjev za više zatraženi iznos odbijen kao neosnovan.

8.2. Pritom je prvostupanjski sud, obrazlažući utvrđeni iznos neimovinske štete (2.400,00 eur) istu razložio, utvrđujući zasebno iznose koje bi tužiteljici pripali zbog fizičke boli (950,00 eur), straha (600,00 eur), duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti (850,00 eur).

9. Žalbenim navodima tužiteljica u bitnom osporava pravilnost primjene materijalnog prava glede visine dosuđene pravične novčane naknade, smatrajući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio težinu posljedica ozljede, činjenicu smanjenja životne aktivnosti, postojanje subjektivnog naruženja te utjecaj inflacije i promjene gospodarskih okolnosti nakon povišenja Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020.

10. Prije svega valja istaknuti da se neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti, sukladno odredbi članka 1100.ZOO-a, dosuđuje u jedinstvenom iznosu, pri čemu intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i postojanje naruženosti te smanjenja životne aktivnosti, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje sud cijeni prilikom ocjene ukupnosti povrede prava osobnosti i visine pravične novčane naknade. Iako je sud prvog stupnja u obrazloženju presude razmatrao pojedine elemente povrede prava osobnosti, iz sadržaja pobijane presude jasno proizlazi da je neimovinsku štetu cijenio kao cjelinu, dosudivši tužiteljici jedinstveni iznos pravične novčane naknade, čime je pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice intenzitet pretrpljenih bolova i straha, trajanje liječenja, kao i zaostale trajne posljedice, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade upravo u utvrđenom iznosu. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da bi dosuđeni iznos bio pre nizak, a kojima tužiteljica upire na rast inflacije i promijenjene gospodarske okolnosti nakon izmjene Orijentacijskih kriterija od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020., posebice uzevši u obzir da je istoj nesporni iznos od 2.523,24 eura isplaćen još 2020. Naime, orijentacijski kriteriji ne predstavljaju striktnu matematičku formulu koja služi za izračunavanje naknade, već se pravična novčana naknada određuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, dok u konkretnom slučaju dosuđeni iznos, uzevši o obzir sve ranije navedene relevantne okolnosti, predstavlja pravičnu novčanu naknadu u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a.

12. Također, pravilno je prvostupanjski sud cijenio nalaz i mišljenje medicinskih vještaka, te su vještaci jasno obrazložili zbog čega daljnje liječenje i dio tegoba na koje se tužiteljica tijekom postupka te ponovno u žalbi poziva, nisu u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a navedeno žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje. Isto tako, pravilno je prihvaćen zaključak vještaka da kod tužiteljice nije zaostalo naruženje kao posljedica predmetne ozljede, budući da je tužiteljici nakon ablacije izrastao novi nokat, a sam položaj palca ne predstavlja indikator naruženja niti je utvrđeno da bi takav položaj bio posljedica predmetnog štetnog događaja. Pri tome nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud bio dužan mimo medicinskog vještačenja samostalno utvrditi postojanje naruženja isključivo na temelju subjektivnog doživljaja tužiteljice.

13. Konačno, pravilna je i odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud donio primjenom odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a, pravilno cijeneći uspjeh stranaka u sporu. Pri tome, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici nije trebao biti priznat trošak ponovnog pristupa vještaka na ročište, no ne iz razloga nedostatka dokaza o uplati predujma, već zato što taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a. Naime, vještaci su se već prethodno iscrpno i jasno očitovali na sve prigovore tužiteljice vezano uz spomenuti nalaz i mišljenje, dok se njihovo naknadno očitovanje nije odnosilo na nove odlučne činjenice niti je rezultiralo drukčijim zaključcima, slijedom čega trošak ponovnog pristupa istih na iduće ročište ne predstavlja nužan i svrhovit trošak u smislu ranije navedene odredbe ZPP-a.

14. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 10. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica