Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-173/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zvijezde plus d.o.o., Ulica Marijana Čavića 1, Zagreb, OIB: 63603498763, koji je zastupan po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske, Zagreb, Ljudevita Posavskog 5, OIB: 01122438757, koji je zastupan po punomoćnici Mariji Vučurević Tamburić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2517/2025-15 od 1. travnja 2026., u sjednici održanoj 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2517/2025-15 od 1. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je tuženik nezakonito organizirao i proveo štrajk najavljen tužitelju najavom štrajka od 19. svibnja 2025., a koji štrajk je započeo 27. svibnja 2025., a završio s danom 22. lipnja 2025., kao i što je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka (točka I. izreke). Nadalje je tom presudom naloženo tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 625,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja kao poslodavca da se spram tuženika utvrdi da je tuženik nezakonito organizirao i proveo štrajk kojeg je najavio tužitelju 19. svibnja 2025., a koji štrajk je započeo 27. svibnja 2025., a završio 22. lipnja 2025.

6. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio u bitnome sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tuženik najavio štrajk 19. svibnja 2025. zbog neuspjelih kolektivnih pregovora i postupka mirenja,

- da je štrajk započeo 27. svibnja 2025. te da je trajao do 22. lipnja 2025.,

- da je štrajk okončan nakon sklapanja Sporazuma o razumijevanju od 20. lipnja 2025.,

- da je Dodatak V. Kolektivnom ugovoru koji uređuje bitna materijalna prava radnika i koji je bio predmet pregovora, prestao važiti prije započinjanja štrajka.

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud prvenstveno smatrao da u konkretnom slučaju nije postojala zapreka za organiziranje štrajka prema odredbi članka 78. Kolektivnog ugovora od 5. lipnja 2020. kojom je bila propisana obveza suzdržavanja od industrijskih akcija za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora i njegovih dodataka, iz razloga što je smatrao da se takva odredba ne može se tumačiti kao apsolutna zabrana štrajka u situaciji kada su pregovori o izmjenama i dopunama kolektivnog ugovora neuspješno okončani, kao i u situaciji kada se produžena primjena Kolektivnog ugovora odnosila samo na normativne odredbe prema odredbi članka 89. stavka 4. Kolektivnog ugovora, zbog čega je smatrao da odredba o suzdržavanju od industrijskih akcija nije bila na snazi u vrijeme organiziranja štrajka.

7.1. Nadalje je taj sud smatrao da je prije započinjanja štrajka prestao važiti Dodatak V. Kolektivnog ugovora koji je uređivao bitna materijalna prava radnika zbog čega je smatrao da se u takvim okolnostima kada između stranaka nije postojao važeći dogovor o ključnim materijalnim pravima radnika, tuženiku ne može uskratiti pravo na štrajk kao legitimno sredstvo zaštite interesa radnika.

7.2. Zbog toga je, a kod činjenice da je pravo na štrajk zajamčeno i Zakonom o radu i Ustavom Republike Hrvatske, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća ovaj žalbeni sud, a ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

9. Naime, u ovom postupku je trebalo utvrditi je li tuženik organizirao i proveo nezakoniti štrajk.

10. Odredbom članka 205. stavka 1. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR) propisano je da sindikati imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova te zbog neisplate plaće, dijela plaće, odnosno naknade plaće, ako nisu isplaćene do dana dospijeća, a stavkom 2. da u slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, pravo pozvati na štrajk i provesti ga imaju sindikati kojima je u skladu s posebnim propisom utvrđena reprezentativnost za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora i koji su pregovarali o sklapanju kolektivnog ugovora.

10.1. Odredbom članka 78. stavka 1. Kolektivnog ugovora od 5. lipnja 2020. propisano je da su ugovorne strane dužne se zalagati za poštivanje odredaba ovog Ugovora i za njegovu pravilnu provedbu, stavkom 2. da su ugovorne strane dužne prvenstveno neposrednim pregovorima riješiti sva međusobno sporna pitanja, a stavkom 3. da će se za vrijeme važenja ovog Ugovora i Dodatka, te ispunjavanja svih odredbi uređenih istima, Sindikat suzdržavati od industrijskih akcija, dok je stavkom 4. propisano da je izuzetno dopušten štrajk solidarnosti ako ga organizira Sindikat, te da je sindikat organizator štrajka solidarnosti dužan pravodobno najaviti poslodavcu održavanje štrajka solidarnosti.

10.2. Nadalje, odredbom članka 89. stavka 4. Kolektivnog ugovora propisano je da se produžena primjena pravnih pravila odnosi na pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa.

11. Na temelju prednjih utvrđenja i citiranih odredbi i po shvaćanju ovog suda proizlazi da je tuženik imao pravo na organiziranje i provođenje štrajka radi uređenja spornih pitanja materijalnih prava radnika, a što je u konačnici rezultiralo sklapanjem sporazuma tužitelja i tuženika upravo o tim pitanjima materijalnih prava radnika koja su ranije bila regulirana Dodatkom V. Kolektivnog ugovora.

12. Neosnovano tužitelj u svojoj žalbi ističe da je tuženikovo pravo na štrajk bilo zabranjeno jer je u vrijeme provođenja štrajka bio na snazi Kolektivni ugovor koji je imao produljeno djelovanja. To iz razloga što i po shvaćanju ovog suda nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novoga kolektivnog ugovora, kako je to i propisano odredbom članka 89. stavka 2. tog Kolektivnog ugovora, a što je i u skladu s odredbom članka 199. stavka 1. ZR-a. Zbog toga odredba članka 78. Kolektivnog ugovora koja se odnosi na prava i obveze ugovornih strana i način rješavanja sporova, nije odredba u kojoj su sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, zbog čega ta odredba nije bila u primjeni do donošenja novoga kolektivnog ugovora.

13. Isto tako, neosnovano tužitelj u svojoj žalbi ističe da su se u trenutku sklapanja sporazuma poštivala i primjenjivala prava iz Dodatka V. kolektivnog ugovora jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je Dodatak V. Kolektivnom ugovoru koji uređuje bitna materijalna prava radnika koji je bio predmet pregovora istekao prije započinjanja štrajka, a što su same stranke i utvrdile u odredbi članka 1. Sporazuma o razumijevanju.

14. U konkretnom slučaju, i po ocjeni ovog suda, tuženik je imao pravo na organiziranje i provođenje štrajka kada nije postojao važeći dogovor o ključnim materijalnim pravima radnika, a koja prava su ostvarena sklapanjem sporazuma o razumijevanju nakon provedenog štrajka, kako je to pravilno smatrao i prvostupanjski sud.

15. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donio odluku o troškovima postupka, jer prema mišljenju ovoga suda tuženiku zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika pripada u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, što tužitelj posebno žalbom ne osporava.

16. S obzirom na navedeno na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke, ove presude.

17. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, nije bio nužan za odluku o žalbi, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke, ove presude.

Split, 10. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić