Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-466/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Andriani Vukoja, odvjetnici iz Zagreba, Gradišćanska 34, protiv tuženika Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti, OIB: 87950783661, Zagreb, Ulica Roberta Frangeša – Mihanovića 9 zastupanog po punomoćnici Stipanki Mandac, odvjetnici iz OD Strukan, Delić, Mandac iz Zagreba, Miramarska cesta 32 radi utvrđenja i po protutužbi tuženika Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti, OIB: 87950783661, Zagreb, Ulica Roberta Frangeša – Mihanovića 9 zastupanog po punomoćnici Stipanki Mandac, odvjetnici iz OD Strukan, Delić, Mandac iz Zagreba, Miramarska cesta 32, protiv tužiteljice IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Andriani Vukoja, odvjetnici iz Zagreba Gradišćanska 34, radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-2290/2022-29 od 27. lipnja 2024. i dopunske presude istog suda pod poslovnim brojem Pr-2290/2024 od 27. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutuženice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-2290/2022-29 od 27. lipnja 2024. i dopunska presude istog suda pod poslovnim brojem Pr-2290/2024 od 27. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženika-protutužitelja i ukida pobijana presuda u dijelu pod točkom II. izreke.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika-protutužitelja i preinačava odluka o troškovima postupka sadržanu u točki III. Izreke i rješava:

" Nalaže se tužiteljici-protutuženoj nadoknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 1.573,00 EUR-a, sve u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, dok se za više zatraženi trošak zahtjev tuženika -protutužitelja odbija kao neosnovan."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika o prestanku ugovora o radu od strane radnika, KLASA: 112-02/22-02/02, URBROJ: 376-10-2-22-03, od dana 06. 09.2022. godine, kojom je tuženik Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti, Ul. Roberta Frangeša Mihanovića 9., Zagreb, OIB: 87950783661, odlučio da tužiteljici IN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radni odnos prestaje zaključno s danom 12. rujna 2022. godine, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu u roku od 8 dana vrati na posao – radno mjesto prema otkazanom Ugovoru o radu, a ako takvog radnog mjesta nema, onda na poslove koji su tome odgovarajući sukladno tužiteljičinoj stručnoj spremi, sposobnostima i radnom iskustvu.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od osam dana.", kao neosnovan.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Raskida se s danom 09.03.2023. godine ugovor o radu sklopljen između tužiteljice- protutužene kao radnice i tuženika-protutužitelja kao poslodavca te s navedenim danom radni odnos prestaje.

2. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj nadoknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena." kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak ove parnice".

1.1.Dopunskom presudom suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Pr- 2290/2022- 34 od 27. siječnja 2026. odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika, kojim je traženo utvrditi prestanak radno odnosa tužiteljici s danom 31. listopada 2022.

2. Protiv navedenih odluka kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužiteljice te njen eventualni tužbeni zahtjev i odlučeno o troškovima postupka žali se tužiteljica- protutužena ( u daljnjem tekstu: tužiteljica) zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Žali se i tuženik- protutužitelj ( u daljnjem tekstu: tuženik) pobijajući presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu tuženika budući je isti postavljen tek pod uvjetom ukoliko sud prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, pa nije bilo mjesta odlučivanju o istom u uvjetima kada je odbijen njen tužbeni zahtjev, osporavajući pri tome i odluku o troškovima postupka.

2.1. Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice protiv dopunske presude suda prvog stupnja te osporio navode žalbe i predložio istu odbiti u cijelosti kao neosnovanu .

2.2. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je djelomično osnovana žalba tuženika.

3. Predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev tužiteljice radi osporavanja odluke poslodavaca kojom je tužiteljici utvrđen prestanak radnog odnosa zaključno s danom 12. rujna 2022. uz zahtjev za vraćanje na rad prema ugovoru o radu, protivno na drugo odgovarajuće radno mjestu sukladno tužiteljičinoj stručnoj spremi, sposobnostima i radnom iskustvu.

3.1. Ovom zahtjevu tužiteljica postavlja eventualno kumulirani zahtjev za prestanak radnog odnosa danom isteka otkaznog roka s danom 31. listopada 2022.

4. Tijekom postupka, podneskom od 09.03.2023. (str. 105-11 spisa) tuženik kao poslodavac predlaže sudski raskid ugovora o radu, koji protutužbeni zahtjev tuženik postavlja opreza radi ako sud nađe da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, time da sud na zahtjev tuženika kao poslodavca odredi dan prestanka radnoga odnosa jer uvažavajući interese obiju stranaka, tuženiku nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa radnika tj. tužiteljice, kod poslodavca tj. tuženika, a neprihvatljivost nastavka radnog odnosa bila je neminovna još i prije prestanka radnog odnosa.

5. Suprotno pravnom zaključku suda prvog stupnja, ovako postavljeni tužbeni zahtjev predstavlja tzv. supsidijarni protutužbeni zahtjev o kojem sud odlučuje tek u uvjetima ukoliko nađe osnovnim tužbeni zahtjev tužiteljice, i pri tom dodatno zauzme stav da je otkaz dan od strane poslodavca, o čemu će biti riječ u nastavku nakon ocjene osnovanosti zahtjeva tužiteljice u ovom postupku.

6. Naime, u konkretnom slučaju nije bilo sporno da je tuženik donio odluku o prestanku ugovora o radu od strane radnika, KLASA: 112-02/22-02/02, URBROJ: 376-10-2-22-03, od dana 06. 09.2022., kojom je tuženik Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti, Ul. Roberta Frangeša Mihanovića 9., Zagreb, OIB: 87950783661, odlučio da tužiteljici IN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radni odnos prestaje zaključno s danom 12. rujna 2022.

7. Isto tako između stranaka nije bilo sporno da je dana 29.08.2022. tužiteljica IN predala na urudžbeni zapisnik kod tuženika podnesak koji sadrži opoziv njene izjave o otkazu ugovora o radu zbog promijenjenih okolnosti.

8. Sporno je, stoga, u postupku valjalo raspraviti i utvrditi ovlaštenje tužiteljice opozvati svoju izjavu i do kada pa s tim u svezi i osnovnost njenog zahtjeva za vraćanje na rad odnosno podredno njen zahtjev za utvrđenje prestanka radnog odnosa s danom proteka otkaznog roka 30. listopada 2022.

9. Analizirajući materijalne i personalne dokaze koji su provedeni u ovom predmetu, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica IN bila u radnom odnosu kod tuženika u vremenu od 01.12.2002. do 12.09.2022. (str. 9-10 spisa),

- da je dana 14.03.2019. IN, diplomirana ekonomistica sklopila sa tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto "viši stručnjak" u Sektoru elektroničkih komunikacija, Odjel ekonomije tržišta,

- da su stranke dana 01.10.2021. sklopile aneks ugovoru o radu kojim je do tad određeni broj bodova (145) za njezino radno mjesto povećan na 151 bod,

- da je dana 17.08.2022. tužiteljica IN predala na urudžbeni zapisnik tuženika redoviti otkaz ugovora o radu u kojem je navela da "ovim putem otkazujem ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 14.03.2019. …, sa pripadajućim aneksom ugovora o radu 1 sklopljen 01.10.2021. …";

-da se tužiteljica po podnesenom otkazu usuglasila s tuženikom da će njen zadnji dan radnog odnosa kod poslodavca biti 12.09.2022. godine, u prilog čemu govore zabilješka u vezi najave otkaza tužiteljice, i mailovi (2 e-mala) FN od 26.08.2022. i zapisnici sa sastanaka Odjela ekonomije tržišta od 26.08.2022. i sastanka rukovodstva od 23.08.2022., zatim e-mailovi ĆN od 06.09.2022. (2 e-maila) kao i kazivanja ovih saslušanih svjedoka te svjedokinje

MN i CN,

- da je dana 29.08.2022. tužiteljica IN predala na urudžbeni zapisnik kod tuženika opoziv svoje izjave o otkazu ugovora o radu navodeći: "ovim opozivam izjavu o otkazu ugovora o radu koju sam podnijela poslodavcu 16.08.2022. Naime unazad nekoliko dana u mom životu su nastupile potpuno nove i teške okolnosti u kojima mi prestanak radnog odnosa (koji traje 17 godina) i gubitak plaće doveo do gubitka jedinih financijskih sredstava koje imam za osiguranje egzistencijalnih potreba moje dvoje malodobne djece i mene.",

- da je dana 06.09.2022. tuženik, na temelju pisanog zahtjeva IN za redovitim otkazom ugovora o radu podnesenim 17.08.2022. donio odluku o prestanku ugovora o radu na zahtjev radnika sa danom 12.09.2022. U obrazloženju Odluke poslodavac je naveo da pisani opoziv izjave o otkazu ugovora o radu poslodavcu nije prihvatljiv te da sa istim nije suglasan budući da je radnica 17.08.2022. jednostrano očitovala svoju volju za prekidom radnog odnos kod poslodavac, slijedom čega je i otkazni rok počeo teći istog dana odnosno s danom podnošenja pisanog redovitog otkaza ugovora o radu od strane radnice, a datum prestanka radnog odnosa je između ugovornih strana, već ranije usuglašen,

- da je tužiteljica protiv Odluke poslodavca od 06.09.2022. podnijela dana

09.09.2022. tuženiku zahtjev za zaštitu prava,

- da je tužiteljica bila na bolovanju od 29.08.2022. do 31.08.2022., te od

01.09.2022. do 30.09.2022. (str. 29-30 spisa),

- da je tužiteljica dana 07.10.2022. podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, tužbu u ovom predmetu, koji se rješenjem od 13.10.2022. posl. br. P- 5256/22-2 oglasio stvarno ne nadležnim te da je po pravomoćnosti toga rješenja predmet dostavio prvostupanjskom sudu na odlučivanje.

10. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je odbio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice jer je smatrao kako je odluka poslodavca od 06.09.2022. o prestanku ugovora o radu od strane radnika deklaratorna odluka o prestanaku radnog odnosa radnici IN, jer otkaz dan od strane te radnice poslodavcu dana 17.08.2022. ima pravni učinak sa danom podnošenja poslodavcu odnosno danom uručenja poslodavcu (17.08.2022.), koju tužiteljica ne može opozvati, već bi u tom slučaju za nastavak radnog odnosa, odnosno za zaključivanja novog ugovora o rad bila potrebna suglasnost obiju ugovornih strana i ugovaranja novog ugovora o radu, jer je raniji ugovor o radu valjano prestao otkazom danim o strane radnice.

10. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je dopunskom presudom odbio i ovaj tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo utvrditi prestanak radnog odnosa tužiteljici s danom isteka otkaznog roka 31. listopada 2022., utvrđujući kako je konkretnom slučaju otkazni rok tužiteljici počeo teći 17.08.2022. i nije mogao biti duži od mjesec dana tj. od 16.09.2022. pri čemu rezultati provedenog dokaznog postupka upućuju na zaključak da je poslodavac prihvatio prijedlog tužiteljice da joj radni odnos kod tuženik prestane s danom 12.09.2022., koji rok je unutar maksimalnog roka od mjesec dana od otkazivanja, a o čemu je odlučeno u presudi o glavnom tužbenom zahtjevu.

11. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. U ovoj fazi postupka između stranaka je i dalje sporno pravno pitanje koje se odnosi na dopuštenost otkaza ugovora o radu kojeg je tužiteljica kao radnik uručila tuženiku kao poslodavcu, odnosno valjanost i pravni učinci opoziva predmetne izjave tužiteljice o otkazu ugovora o radu tužiteljice.

13. Naime, navedena činjenica pisanog opoziva tužiteljice od 29. kolovoza 2022., kojeg je tužiteljica uručila tuženiku 12 dana nakon izjave o otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2022. u postupku nije bila sporna.

14. Međutim, sporni su njeni pravni učinci obzirom na odluku tuženika kojim isti prihvaća izjavu tužiteljice i donosi formalnu odluku kojom se utvrđuje kako tužiteljici radni odnos prestaje temeljem njene odluke o otkazu ugovora o radu s danom 12. rujna 2022.

15. Prema članku 115. stavak 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22- dalje: ZR), radnik može otkazi ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razloge, Dakle, otkaz predstavlja jednostranu izjavu volje, ali se ona može povući ako se obje strane slažu na što upućuje opće odredbe obveznog prava u smislu članka 8. stavka 4. ZR-a . Dakle, za opoziv odluke radnika nužna je suglasnost poslodavca jer ako poslodavac odbije opoziv, otkaz ostaje na snazi. Naime, opoziv odluke radnika o otkazu ugovora o radu moguć je samo uz izričitu suglasnost poslodavca, jer se otkaz smatra konačnim činom prestanka radnog odnosa nakon dostave.

16. Ovo stoga jer radnik ne može jednostrano povući otkaz nakon što je on primljen, a poslodavac nije obvezan prihvatiti opoziv, što znači da je za nastavak rada potreban novi dogovor.

17. Upravo na ovu okolnost sud prvog stupnja je proveo dokazni postupka, utvrđujući kako tužiteljica nije dokazala da bi u tom pravcu između stranaka bio postignut sporazum temeljem kojeg bi se naknadno prihvatio opoziv predmetne izjave tužiteljice i nastavio rad kod tuženika na istim poslovima i istom radnom mjestu.

18. Žaliteljica se žalbenim navodima poziva na pravni stav zauzet u odluci ovog suda u predmetu pod poslovnim brojem Gž R- 385/2022-3 od 12. travnja 2022., prema kojem je opoziv otkaza ugovora o radu moguć do njegove konačnosti, što je i recentni pravni stav izražen u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tako je u predmetu broj Rev- 2656/2018-2 od 9. ožujka 2021., izraženo pravno shvaćanje da u situaciji kada su tužitelji protiv odluke o poslovno uvjetovanim otkazima podnijeli zahtjev za zaštitu prava, a potom i tužbu nadležnom sudu, tada odluke nisu postale niti su mogle postati konačne. Također je izraženo pravno shvaćanje da je konačna odluka poslodavca ona odluka koja po njenom donošenju nije pravnim putem osporavana od strane radnika na način i u rokovima propisanim ZR, a niti ju je sam poslodavac stavio izvan snage. Takvu odluku poslodavac nije ovlašten naknadno staviti izvan snage.

19. Međutim, u konkretnom se predmetu ne radi o takvom slučaju, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, jer se tuženik složio s izjavom o otkazu ugovora o radu kojeg je tužiteljica uručila tuženiku, pa je time ta odluka postala konačna. Stoga je u opisanim okolnostima pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda podudarno s pravnim shvaćanjem prvostupanjskog suda ali i prihvaćenim pravnim stavom izraženim u presudi ovog suda na koju se poziva žaliteljica.

20. Naime, poslodavac ne može jednostrano opozvati svoju odluku o otkazu nakon što je ona postala pravomoćna i konačna, a slično pravilo vrijedi i za radnikovu odluku o otkazu.

21. S druge strane treba voditi računa i o obvezi poslodavca da organizira ciklus rada i neometenog obavljanja radnih zadatka. Upravo stoga kod opoziva izjave o otkazu voditi je računa da je isti uručen poslodavcu prije nego što poslodavac poduzme daljnje korake (npr. zapošljavanje nove osobe na to mjesto) ali isto tako i mogućnost opoziva samo uz njegovu suglasnost nakon zaprimljene izjave radnika ili pak u uvjetima da se radi o pobojnoj izjavi, što tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje.

22. Pri tome ne stoje tvrdnje tužiteljice da bi donošenje predmetne odluke, kojom tuženik prihvaća otkaz ugovora o radu i određuje prestanak radnog odnosa, kako se navodi u izjavi tužiteljice 12. rujna 2022., predstavljalo odluku poslodavca o otkazu ugovora o radu tužiteljici.

22.1. Stoga kada je radnik, u konkretnom slučaju upravo tužiteljica, pismeno izjavila da želi raskinuti radni odnos, to je ujedno i akt konstitutivnog značaja, jer se za prestanak radnog otkaza radnika ne traži prihvat od strane poslodavca. Otkaz ugovora o radu predstavlja jednostrano očitovanje volje stranke toga ugovora kojim ta stranka izražava svoju namjeru odnosno volju da ugovor o radu okonča, a koje očitovanje, nakon što je dostavljeno drugoj stranci, dovodi do prestanka ugovora o radu. Otkazom se neposredno mijenja pravni položaj jedne ugovorne strane, pri čemu nije potrebna suglasnost ili neki drugi oblik sudjelovanja osobe kojoj je upućena takva izjava volje. Otkaz je, dakle, ovlaštenje tj. pravo raspolaganja jer se njime neposredno utječe na postojanje radnog odnosa. Otkaz ugovora o radu je uvijek jednostrani čin, bilo da ga daje poslodavac radniku ili kao u ovom konkretnom slučaju, radnik poslodavcu. Pristanak ili suglasnost druge ugovorne strane pri tome su pravno irelevantni.

23. S druge strane za slučaj kada radnik otkazuje ugovor o radu, može se kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu odrediti kraći otkazni rok za radnika nego za poslodavca. Naime, odredbom članka 122. ZR-a propisano je najkraće vrijeme trajanja otkaznog roka u slučaju redovitog otkaza kao što je konkretni, koji može najdulje trajati prema odredbi članka 122. st.7. ZR-a mjesec dana ako radnik za to ima osobito važan razlog.

24. Međutim, suprotno navodima žaliteljice, stranke mogu sklopiti pisani sporazum o skraćivanja otkaznog roka sukladno odredbi članka 8. stavka 4. ZR-a, o primjeni općih propisa vezano za ugovore kojima se uređuju prava iz radnog odnosa. U konkretnom slučaju navedeni sporazum, o čijem postojanju govore suglasna kazivanja djelatnika tuženika, kao i prateća dokumentacija spisa, sadržan je u predmetnoj odluci tuženika, a prema prihvaćenoj izričitoj izjavi tužiteljice od 17. kolovoza 2022. o prijevremenom prestanku radnog odnosa. Tomu u prilog govori zapisnik sa sastanka Odjela ekonomije tržišta o 26.08.2022. (str. 74-75 spisa) iz kojeg j vidljivo je da je IN bila osobno prisutna na tom sastanku te da je u zapisniku kao točka navedeno "raskid ugovora o radu kolegice IN" te je napisano da kolegica IN s danom 12.09.2022. odlazi iz HAKOM-oma. Taj zapisnik je prema utvrđenju suda prvog stupnja FN, nadređeni tužiteljici dostavio svim sudionicima tog sastanka pa i IN i ona sadržaj istoga nije imala primjedbi, što proizlazi i iz kazivanja saslušanih djelatnika MN iz Odjela ekonomije tržišta te ĆN i FN, kao i HN koja kod tuženika radi na radnom mjestu rukovoditeljice Odsjeka kadrovskih poslova i administracije, i prema čijim navodima je joj je IN sama rekla i da želi da joj zadnji dan rednog odnosa kod tuženika bude 12.09.2022.

24.1. U navedenom, stranke su bile ovlaštene usmenim sporazumom dogovoriti prestanak radnog odnosa i prije isteka otkaznog roka. Naime, kada je radnik pismeno izjavio da želi raskinuti radni odnos, to je ujedno i akt konstitutivnog značaja, jer se za prestanak radnog odnosa radnika ne traži prihvat od strane poslodavca, koji donosi deklaratornu odluku o prestanku radnog odnosa radnika.

24.2. Prema tome odluka koju donosi poslodavac o prestanku radnog odnosa radnika nema konstitutivno značenje kakvo ima pismena izjava radnika o raskidu radnog odnosa pa su utoliko stranke bile ovlaštene usmeno naknadno dogovoriti vrijeme trajanja otkaznog roka.

25. S druge strane, ispitajući pobijanu dopunsku presudu u okviru žalbenih navoda tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužiteljica, obzirom da dopunska presuda sadrže jasne i određene razloge te nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost, a nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

25.1. Naime, u odnosu na navode žalbe kako se, između ostalog, sud prvog stupnja u dopunskoj presudi poziva na utvrđenja iz glavne presude za navesti je kako dopunska presuda pravno postaje sastavni dio izvorne (glavne) presude istog suda. Te dvije odluke zajedno čine jednu cjelinu. Dopunska presuda, naime, uklanja "prazninu" jer ispravlja sudski propust odlučivanja o dijelu tužbenog zahtjeva o kojem ranije nije bilo riječi. Tako jrema odredbi članka 339. st.1. ZPP-a ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni.

25. 2. Dakle, dopunska presuda može se donijeti samo u slučaju kada sud uopće nije odlučio o zahtjevu o kojem je bio dužan odlučiti presudom ili rješenjem. U konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj sukladno odredbi članka 188. st.2. ZPP-a postavio i eventualni kumulirani tužbeni zahtjev, kojim je traženo utvrditi prestanak radnog odnosa s danom 31. listopada 2022. i o kojem nije odlučeno. Stoga se o u konkretnom slučaju radi propuštanju suda da odluči o dijelu zahtjeva, zbog čega su bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje dopunske presude i u odnosu na eventualno kumilirani tužbeni zahjtev kada je osnovni sud našao neosnovnim.

26. Kako, dakle, nisu ostvareni navodi žalbe tužiteljice, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužiteljice je valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

27. U odnosu, pak, na protutužbeni zahtjev tuženika za odgovoriti je kako je nedvojbeno u postupku utvrđeno da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao njezinom izjavom od 17.08.2022., kojom je otkazala ugovor o radu poslodavcu, dakle, njenom izjavom o otkazu koja ima konstitutivni značaj, što je pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-946/19 od 15. svibnja 2021.

28. Međutim, kako je već naprijed ukazano, tuženik je navedeni protutužbeni zahtjev postavio kao supsidijarni zahtjev, koji ovisi upravo o osporavanju odluke poslodavca i prihvaćanju tvrdnje tužiteljice da se radi odluci poslodavca o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Stoga, u okolnostima kada je utvrđena neosnovanost zahtjeva tužiteljice jer se radi o deklaratornoj odluci poslodavca, to nisu bile ostvarene pretpostavke za odlučivanje o tuženikovom protutužbenom zahtjevu.

29. Utoliko je, uvažavanjem žalbe tuženika, pobijanu presudu suda prvog stupnja u ovom dijelu, koji sadrži meritornu odluku o protutužbenom zahtjevu tužitelja, valjalo ukinuti na temelju odredbe članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 369. stavak 5. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

30. Kako je preinačena pobijana odluka to je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka te je tuženiku za uspjeh u postupku u cijelosti valjalo priznati zatraženi trošak temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP- a prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Tarifom o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 37/2022, 126/2022 i 138/23; dalje: Tarifa). Tuženiku je tako valjalo priznati pravo na naknadu za trošak zastupanja po odvjetniku u visini jednokratne nagrade od 250 bodova za prve četiri radnje, a potom narednih pet ročišta od po 50 bodova temeljem Tbr. 7. točka 2. Tarife, što sveukupno zbrojeno i pomnoženo s vrijednošću boda o 2,00 EUR-a, predstavlja iznos od 1.000,00 EUR-a, uvećano za trošak PDV-a te žalbeni trošak koji obuhvaća trošak sastav žalbe od 250,00 EUR-a temeljem Tbr. 10 toč.2. Tarife i troška sudske pristojbe od 73,00 EUR-a. Pri tome tuženiku nije priznat trošak sastava protutužbe i sudske pristojbe za istu jer se u smislu odredbe članka 155. ZPP-a nije radilo o nužnom i potrebnom trošku, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Splitu,10. lipnja 2026

Predsjednik vijeća

Boris Mimica