Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-599/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Anti Rajčiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vlaho Duplančić, odvjetnik u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-89/2022-50 od 27. veljače 2026., dana 10. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-89/2022-50 od 27. veljače 2026. te se sudi:

„I. Utvrđuje se da je tuženica smetala tužitelje u posljednjem mirnom suposjedu zapadnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji su tužitelji od koristili kao pristupni put – prolaz od [adresa] do svoga stana položenog u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je dana 21. lipnja 2022. godine oko 09,30 sati, o čemu su tužitelji saznali istog dana, postavila željeznu ogradu i željezna vrata visine oko 180 cm, pa se nalaže tuženici vratiti tužiteljima oduzeti suposjed zapadnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji su tužitelji od koristili kao pristupni put – prolaz od [adresa] do svoga stana položenog u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da ukloni željeznu ogradu i željezna vrata visine oko 180 cm, u protivnom će tužitelji, bilo sami bilo po drugim osobama, uspostaviti prijašnje posjedovno stanje uklanjanjem željezne ograde i željeznih vrata visine oko 180 cm, sve o trošku tuženice, te se tuženici zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje i smetanje posjeda tužitelja na gore navedenoj nekretnini, a sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži da sud naloži tuženoj udovoljenje njihovom zahtjevu pod prijetnjom novčane kazne i pod prijetnjom ovrhe .“

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.747,35 EUR za zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 266,54 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužene za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužena smetala tužitelje u posljednjem mirnom suposjedu zapadnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji su tužitelji koristili kao pristupni put – prolaz od [adresa] do svoga stana položenog u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je dana 21. lipnja 2022. godine oko 09,30 sati, o čemu su tužitelji saznali istog dana, postavila željeznu ogradu i željezna vrata visine oko 180 cm, pa se nalaže tuženici vratiti tužiteljima oduzeti suposjed zapadnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji su tužitelji koristili kao pristupni put – prolaz od [adresa] do svoga stana položenog u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da ukloni željeznu ogradu i željezna vrata visine oko 180 cm, u protivnom će tužitelji, bilo sami bilo po drugim osobama, uspostaviti prijašnje posjedovno stanje uklanjanjem željezne ograde i željeznih vrata visine oko 180 cm, sve o trošku tužene, te se tuženoj zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje i smetanje posjeda tužitelja na gore navedenoj nekretnini. Točkom II. rješenja naloženo je tužiteljima naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 265,45 EUR.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje preinači na način da pruži tužiteljima posjedovnu zaštitu, podredno da ga ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu podnijela je tužena u kojem u bitnom navodi kako ne prihvaća zaključke prvostupanjskog suda o tome da su tužitelji zajedno s tuženom bili u suposjedu u izreci navedenog dijela dvorišta, jer suprotno proizlazi iz dokaznog postupka. Usprkos tome smatra pravilnim odluku suda kojom se tužiteljima ne pruža posjedovna zaštita. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite na zapadnom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prema navodima tužitelja korišten kao pristupni put – prolaz od [adresa] do njihovog stana položenog u prizemlju), a na kojem dijelu je tužena dana 21. lipnja 2022. postavila željeznu ogradu i željezna vrata visine oko 180 cm.

6. Prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja uz sljedeće obrazloženje:

- da se predmetna zgrada sastoji od prizemlja, u kojemu se nalaze dva stana, od kojih stan s istočne strane koristi tužiteljica JO, a stan sa zapadne strane tužena;

- da predmetna zgrada ima još jedan stan na prvom katu i jedan stan na drugom katu (zadnjem katu), pri čemu se ulaz u predmetnu zgradu nalazi s istočne strane zgrade;

- da tužena ima ulaz u svoj stan isključivo preko dvorišta koje se nalazi između njenog stana i ulice, odnosno stanu ne može pristupiti preko zajedničkog ulaza u zgradu;

- da je tužena ispred svoga stana prema ulici postavila željeznu ogradu i željezna vrata visine oko 180 cm;

- da su i tužitelji ispred svoga stana u prizemlju prije više godina ogradili dvorište na istočnoj strani zidom te metalnim rešetkastim vratima, iz razloga „kako bi imali intimu“, čemu se ostali suvlasnici nisu protivili, dok su i vlasnici stana na prvom katu zgrade također neometano ogradili južni dio dvorišta, koji isključivo oni koriste kao vrt;

- da su tužitelji kao posjednici stana u prizemlju zgrade time ujedno i suposjednici dvorišnog prostora, koji su dvorišni prostor ispred stana tužene neometano koristili kao pristupni put do glavne ulice E [adresa], kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka;

- da iz navedenog proizlazi kako je među svim suvlasnicima predmetne zgrade i dvorišta egzistirao usmeni dogovor oko načina korištenja dvorišta oko zgrade, i to na način da je tužitelj LO dobio suglasnost ostalih suvlasnika da ogradi dvorišni prostor ispred svoga stana te time sebi napravi intimu , kao i na način da su vlasnici stana na prvom katu zgrade neometano ogradili južni dio koji koriste kao vrt , pri čemu su tužitelji ranije imali suglasnost (kako ostalih suvlasnika tako i prijašnjih vlasnika tuženičinog stana i suvlasnika dvorišnog prostora HO i ŽO) da slobodno i neometano pristupaju preko dvorišnog prostora ispred stana u vlasništvu tužene od ulice do svoga stana u prizemlju;

- da je tužena suglasnost za takav način korištenja uskratila postavljanjem ograde;

- da prilikom donošenja odluke treba primijeniti odredbu članka 24. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) prema kojoj suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tome zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovome pravnom odnosu;

- da, s obzirom da su stranke suposjednici, kao i da bi za odlučivanje o konkretnoj (su)posjedovnoj zaštiti trebalo raspravljati o pravnom odnosu stranaka, odnosno o odluci suvlasnika (kako parničnih stranaka tako i ostalih suvlasnika) o načinu korištenja zajedničkog dvorišta, što spada u posao redovite uprave među suvlasnicima , tužiteljima ne pripada pravo na traženu posjedovnu zaštitu, pri čemu prvostupanjski sud citira i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-43/2025 od 29. siječnja 2025.

7. Tužitelji u podnesenoj žalbi u bitnom navode da presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-43/2025 od 29. siječnja 2025. ovdje ne dolazi do primjene jer su stranke u navedenom postupku vodile dugogodišnji spor glede uređenja međe, dok tužitelji i tužena ne vode nikakve sporove kojima bi rješavali svoje pravne odnose, osim spora radi smetanja posjeda. S obzirom da prvostupanjski sud smatra da je postojao usmeni dogovor oko načina korištenja dvorišta oko zgrade, ako je to tako, tada se prema stavu tužitelja nema više o čemu raspravljati jer su suvlasnici uredili način korištenja, s čime je tužena kao kupac bila upoznata i u koji odnos je stupila kao novi suvlasnik, te je bila svjesna da zbog određenih pravnih stvari etažiranje objekta nije bilo pravno moguće , pa posljedično tome nema pravnog odnosa zbog kojeg bi sada bilo nužno raspravljanje kao prepreka pružanju posjedovne zaštite. Ukazuju da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako su tužitelji bili u suposjedu dijela predmetne nekretnine, kao i to da ih je tužena svojom radnjom u potpunosti isključila od suposjeda, što je bilo dovoljno da im se pruži posjedovna zaštita jer su isključeni od dotadašnjega suposjeda, odnosno bitno im je ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

8. Tužena u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da iz iskaza tužitelja proizlazi da su problemi oko prolaženja ispred vrata prostora u vlasništvu tužene započeli otprilike 2015.g.,2016. i 2017.g., a što na određeni način predstavlja priznanje da najmanje od 2017.g. tužena ne dopušta tužiteljima prolaz kroz njeno dvorište, a drži i da iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka ne proizlazi zaključak o tome da bi tužitelji i tužena bili u suposjedu dvorišta. Ponavlja prigovor prekluzije jer su tužitelji zahtjev uredili podneskom od 7. rujna 2022., što je nakon proteka roka od 30 dana od navodnog smetanja, pri čemu tužitelji nisu bili u suposjedu najkasnije od travnja 2022.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitujući na taj način prvostupanjsko rješenje, ocjena ovoga suda je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.

11. Pritom ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje koje je odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, a koje se u podnesenoj žalbi zapravo n iti ne osporava, međutim smatra da u konkretnoj situaciji nije bilo mjesta primjeni materijalnopravne odredbe članka 24. st. 2. Zakona o vlasništvu , prema kojoj suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu, već tužitelji imaju pravo na posjedovnu zaštitu.

12. Naime, prvenstveno je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelji i tužena sve do utuženog čina smetanja bili suposjednici zajedničkog dijela dvorišta koji se prostire ispred tuženičinog stana i vodi prema ulici, te se suprotne tvrdnje tužene tijekom postupka, koje ponavlja i u odgovoru na žalbu, ne mogu prihvatiti . Navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka, pri čemu su za navedeni zaključak posebno relevantni iskazi prednika tužene DO i ŽO, koji suglasno ističu da je ograda bila otključana, da su tužitelji imali ključ te su do svoga stana prolazili i dvorištem preko te ograde, kao i preko stepenica na zajedničkom ulazu u zgradu, a među njima nije bilo nikakvih problema. Radi se o svjedocima koji imaju neposredna saznanja, iskazivali su logično i uvjerljivo, te su u potpunosti nezainteresirani za predmet spora.

13. Na taj način uspostavljen suposjed, koji se, doduše uz povremena njezina negodovanja, nastavio i nakon stjecanja nekretnine od strane tužene, nije prestao niti na jedan od zakonom propisanih načina, pa se ne može prihvatiti tvrdnja tužene iz odgovor na žalbu da najmanje od 2017.g. tužena ne dopušta tužiteljima prolaz kroz njezin dio dvorišta, jer su, bez obzira na njezino povremeno nezadovoljstvo, tužitelji svoju faktičnu vlast tamo izvršavali, odnosno prolazili su tim dvorištem prema ulici ako su i kada su to htjeli, kao što su to činili i gosti apartmana u razdoblju dok je stan tužitelja bio u najmu. Pritom sama tužena i njezina majka svjedokinja AO iskazuju kako su upravo gosti tužitelja povremeno sjedili s pivama na stolu i klupi koje je tužena postavila ispred svog stana u tom dijelu dvorišta .

14. Nadalje, iako tužena i svjedoci AO i IO iskazuju da tužitelji tim dijelom dvorišta nisu prolazili mjesecima prije postavljanja sporne ograde, sud navedeno ne smatra odlučnim za ocjenu trajanja i kontinuiteta suposjeda tužitelja na tom dijelu nekretnine. Naime, prema čl. 28. Zakona o vlasništvu posjed stvari je prestao kad je stvar propala, kad se izgubila i nema izgleda da će se opet naći, a i kad ga je posjednik svojom voljom napustio, a dotadašnjem posjedniku je prestao njegov posjed kad je stvar stekla u posjed osoba koja neće izvršavati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari, ili kad mu je druga osoba oduzela stvar, ako on nije ostvario zaštitu svoga posjeda. Pritom samo ono napuštanje stvari koje je učinjeno s voljom da se definitivno prestane izvršavati svoja neposredna vlast u pogledu te stvari jest napuštanje posjeda, dok volja za napuštanjem posjeda od strane ranijeg posjednika mora biti očitovana izričito ili nesumnjivim znacima.

15. U konkretnom slučaju ni iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi suposjed tužiteljima prestao jer su oni sve do postavljanja sporne ograde imali mogućnost izvršavati svoju faktičnu vlast, a da li su to izvršavali svakodnevno, često ili povremeno, odnosno da li ih je tužena tamo viđala, nije odlučno u svjetlu toga da im suposjed nije prestao napuštanjem s jasno očitovanom voljom o tome.

16. Nadalje, čin postavljanja sporne ograde nedvojbeno predstavlja isključenje tužitelja iz suposjeda, slijedom čega su ispunjeni uvjeti da im se pruži posjedovna zaštita u smislu čl. 22. st. 1. u svezi sa čl. 24. Zakona o vlasništvu.

17. Pritom, kako je već navedeno, nema mjesta primjeni odredbe članka 24. st. 2. Zakona o vlasništvu, niti među strankama postoji pravni odnos o kojemu bi trebalo raspravljati. Naime, ako su suvlasnici nekretnine i postigli (očito usmeni, pa čak i konkludentni) sporazum kojim su uredili način korištenja dvorišta, s navedenim je tužena kao kupac i novi posjednik bila upoznata i isti je poštivala sve do utuženog čina, pa njezino postupanje nije nova rasprava o postojećem pravnom odnosu, a pogotovo jer nitko ni ne tvrdi da su u taj „novi“ režim uključeni ostali suvlasnici, već naprotiv predstavlja samovlast i oduzimanje tužiteljima suposjeda koji su do tada neometano vršili.

18. Konačno, što se tiče prigovora prekluzije, valja navesti da su tužitelji, postupajući po rješenju suda poslovni broj Psp-89/2022 od 31.kolovoza 2022., kojim su tužitelji pozvani da isprave i dopune tužbu, i kojim su upozoreni na posljedice nepostupanja po nalogu suda, podneskom zaprimljenim dana 7. rujna 2022. zatražili od suda pružanje posjedovne zaštite utvrđenjem čina smetanja posljednjeg mirnog suposjeda na opisanoj nekretnini upravo kako je to navedeno u izreci, uspostavom ranijeg posjedovnog stanja te zabranom takvog ili bilo kakvog sličnog smetanja ubuduće.

19. Odredbom čl. 109. st. 3. ZPP-a propisano je da ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen. Kako je upravo do navedenog došlo u ovoj pravnoj situaciji, to se ima smatrati da je ispravljena tužba podnesena 20. srpnja 2022., pa kako je saznanje tužitelja za čin smetanja bi lo 21. lipnja 2022. (kako to proizlazi iz potvrde MUP-a dostavljene uz tužbu), koju činjenicu tužena nije posebno sporila, to je tužba podnesena unutar roka od 30 dana propisanog odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu, te je i prigovor prekluzije u cijelosti neosnovan.

20. Slijedom navedenog, a kako ovaj drugostupanjski sud smatra da su ispunjene sve pretpostavke iz odredbi čl. 22. st. 1. u svezi sa čl. 24. Zakona o vlasništvu da se tužiteljima pruži posjedovna zaštita, pri čemu je njihov zahtjev pravovremen, valjalo je prvostupanjsko rješenje preinačiti sukladno čl. 380. toč. 3. ZPP-a i zahtjev tužitelja prihvatiti, odnosno isti odbiti u dijelu u kojem traže da sud naloži tuženoj udovoljenje njihovom zahtjevu „pod prijetnjom novčane kazne i pod prijetnjom ovrhe“ s obzirom da se radi o dijelu petita koji nije predviđen ni odredbama ZPP -a ni Zakona o vlasništvu (čl. 22. st. 1.) koje se odnose na pružanje sudske zaštite u parnicama radi smetanj posjeda..

21. U odnosu na odluku o troškovima postupka, primjenom odredbe čl. 154. st. 1 ZPP- a, tužiteljima pripada naknada koja se odnosi jednokratnu nagradu za 4 radnje u prvostupanjskom postupku (Tbr. 7/2) od ukupno 250 bodova (za sastav tužbe i za zastupanje na ročištima 18. listopada 2023., 14. siječnja 2025. te na očevidu 20. svibnja 2024.) te uz to po 50 bodova za zastupanje na ročištima 26. ožujka 2025., 29. svibnja 2025., 19. studenog 2025. i 10. veljače 2026., kao i za sastav podneska od 5. svibnja 2023. i 26. siječnja 2025., ukupno 550 bodova odnosno 1.100,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati uvećanje na dodatno poduzete radnje od 20% na ime zastupanja tri tužitelja (120,00 EUR), trošak vještačenja od 447,73 EUR i te sudske pristojbe na tužbu i presudu od 53,08 EUR, kao i predujam za izlazak sudske komisije na očevid u iznosu od po 26,54 EUR, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.747,35 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) i čl. 155. ZPP-a te sa zateznim kamatama sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljima sud nije priznao zatražene troškove sastava podneska od 7. rujna 2022. jer su tužitelji zahtjev trebali na ispravan način postaviti već u tužbi, kao niti trošak podneska od 17. studenog 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

22. S obzirom da su uspjeli sa žalbom tužiteljima je dosuđen trošak sastava žalbe (Tbr. 10/2 u Tbr. 40/1) od 240,00 EUR i sudska pristojba na žalbu od 26,54 EUR, što ukupno iznosi 266,54 EUR.

23. S obzirom da je tužena izgubila parnicu, to je njezin zahtjev za naknadu parničnog troška valjalo odbiti primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 10. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivana Požar