Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-687/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Barbari Škugor Juričev, odvjetnici u Šibeniku, Matije Gupca 4, protiv tuženika AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], obojica zastupani po punomoćnici Jeleni Cekić, odvjetnici u ZOU „Jelena Cekić i Iva Vukelić“ u Zagrebu, Horvaćanska cesta 23A, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1462/2015 od 2. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1462/2015 od 2. veljače 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1462/2015 od 2. veljače 2024.u pobijanim točkama I. i II. izreke.

II. Točka III. rješenja nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I izreke odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj temeljem nasljedstva iza smrti svoga oca JZ D, stekao vlasništvo za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] , kao i da je ništava i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na navedenim nekretninama na ime tuženika, te da je tužitelj ovlašten temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime uz brisanje postojećeg upisa. Rješenjem prvostupanjskog suda u sklopu prvostupanjske odluke u točki I. nije dopuštena preinaka tužbe isticanjem zahtjeva na utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] s odgovarajućom uknjižbom glede iste nekretnine na ime tužitelja, točkom II. rješenja naloženo je tužitelju da naknadi tuženicima parnični trošak u iznosu od 6.531,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do konačne isplate, dok je nepobijanom točkom III. rješenja odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška preko iznosa koji im je dosuđen točkom II. izreke.

2. Navedenu presudu i rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne Novine“ broj 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači presudu i rješenje tako da prihvati tužbeni zahtjev, podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva te uknjižbu prava vlasništva tužitelja na nekretninama pobliže opisanim u izreci presude.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, čitanjem svih pisanih isprava, saslušanjem stranaka i svjedoka u svrhu dokazivanja, te provedenim očevidom i geodetskim vještačenjem prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je na nekretninama opisanim u izreci presude u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina], Zk. Ul. [broj ZK uloška] (čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ), na temelju dosudnice od dana 17. svibnja 1917. pod poslovnim brojem A-168/12, od 8. srpnja 1918. godine bilo uknjiženo pravo vlasništva za po 3/12 dijela na imenima UZ pok. A i IZ žene Z. A, te za po 2/12 dijela na imenima MZ pok. J, U MZ pok. J i GZ pok. J (koji je pradjed tuženika);

- da je iza smrti GZ pok. J (rođenog **.**.1889., umrlog dana **.**.1971.) isti sud donio rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O - 334/71 od 14. rujna 1971. kojim je nasljednikom navedenog ostavitelja proglašen za cijelo njegov unuk ĆZ pok. I (otac tuženika);

- da je dana 1. listopada 2009. taj sud donio dopunsko rješenje o nasljeđivanju iza smrti GZ pok. J kojim je rješenjem kao ostavinska imovina navedenog ostavitelja utvrđeno i vlasništvo nekretnina upisanih u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (koje su predmetom ove parnice), te je temeljem rješenja Z-9168/09 to pravo za ostaviteljevih 2/12 dijela upisano na ime ĆZ pok. I (oca tuženika);

- da je iza smrti ĆZ sina I (rođenog **.**.1943., umrlog dana **.**.2000.) Općinski sud u Zagrebu donio rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-2835/2000 dana 23. siječnja 2001. kojim su kao njegovi nasljednici utvrđeni njegovi sinovi – ovdje tuženici;

- da je pravo suvlasništva nekretnina koje su predmetom ove parnice (uključivo i čest. zem. [katastarska čestica], za koju prvostupanjski sud ne dopušta preinaku) temeljem rješenja Z- 4481/10 upisano na tuženike svakog u po 1/12 dijela, dok su u preostalih 10/12 dijela tuženici sve navedene nekretnine upisali kao svoje vlasništvo temeljem pravomoćne presude na temelju priznanja i zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku P-906/14 od 13. siječnja 2015., nakon čega su rješenjem istoga suda Z-1521/15 ishodili otpis iz dotadašnjeg Z. U. [broj ZK uloška] u novi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina];

- da su predmetne nekretnine upisane u posjedovnom listu broj 304 K. O. [katastarska općina];

- da je tužitelj kao davatelj uzdržavanja sklopio sa svojim ocem HZ ugovor o doživotnom uzdržavanju od 7. srpnja 1997. ovjeren pod RII-648/1997 predmet kojega su, među ostalim i čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina], koji ugovor u dijelu koji se odnosio na opisane nekretnine nije proveden u zemljišnim knjigama jer iste nisu bile u vlasništvu primatelja uzdržavanja;

- da spisu prileži ugovor o darovanju zaključen dana 14. listopada 1963. između OZ, kao darovateljice i oca tužitelja D (Ivana) Juričeva (Martinčeva) pok. M kao daroprimatelja (ovjeren pod brojem IIOv-2824/1963 dana 1. studenog 1963. kod Općinskog suda u Šibeniku, a u zemljišnim knjigama proveden pod poslovnim brojem Z-2788/63), predmetom kojega darovanja nije bilo pravo vlasništva predmetnih nekretnina, tada uknjiženih u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina];

- da spisu prileži Ugovor o darovanju koji je 21. lipnja 1960. zaključio pradjed tuženika GZ pok. J kao darovatelj s OZ ženom G kao daroprimateljicom (ovjeren pod brojem IIOv-1661/1960 kod Kotarskog suda u Šibeniku), međutim niti predmetom navedenog darovanja nije bilo pravo vlasništva predmetnih nekretnina, tada uknjiženih u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina];

- da iz povijesnog izvatka iz katastra proizlazi da je posjed u tužbi opisanih nekretnina bio upisan na imenu GZ pok. J u posjedovni list broj 304 k. o. [katastarska općina], nakon čega je temeljem Ugovora o darovanju (Z-721/60) upisan na imenu posjednice OZ žene G pok. Ć, potom je temeljem darovanja (Z-2787/63) brisan posjed H (očito pogrešno ime jer radi se o OZ) Bilan žene G pok. Ć, a isti posjed upisan je na ime TZ pok. M (oca tužitelja), da bi u konačnici tužitelj bio upisan kao posjednik temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju RII-648/1997, koji upis u katastru je egzistirao sve do 2015. kada su se kao posjednici upisali tuženici;

- da iz pismena Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju RH (listovi 4 do 6 spisa) proizlazi da je tužitelj 2014. godine zatražio potporu navedene agencije, te da je između ostalog, kao proizvodni resurs u K. O. [katastarska općina] prijavio nekretnine imena „O“ identifikacijskog koda 796038 (usporedbom podatka ARCOD-a i katastra radi se o čest. zem. [katastarska čestica]) i „Rakitnica“ identifikacijskog koda 2933453 (usporedbom podataka ARCOD-a i katastra radi se o čest. zem. [katastarska čestica]).

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje:

- da temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 7. srpnja 1997. s ocem HZ (i majkom T) tužitelju primatelji uzdržavanja nisu mogli prenijeti pravo vlasništva nekretnina koje su predmetom postupka, jer ni oni sami nisu bili nositelji toga prava, s obzirom da takvo pravo otac tužitelja nije stekao ranijim ugovorom o darovanju zaključenim **.**.1963. s OZ, a niti ga je OZ stekla temeljem ugovora od **.**.1960. s GZ, s obzirom da se u tim darovnim ugovorima predmetne nekretnine ne spominju;

- da rukom pisano i nepotpisano pismeno na listu 7 spisa nije dokaz navoda da je GZ pok. J bilo OZ ženi G bilo pravnom predniku tužitelja D (HZ) Juričevu darovao vlasništvo predmetnih nekretnina, već se istim samo radi svojevrsna rekapitulacija brojnih nekretnina, iz koje ne proizlazi da bi se radilo o bilo kakvoj nadopuni ili dodatku darovanja, dok pak pismeno na listu 49 spisa za sve četiri utužene nekretnine navodi „ovo je moje što uživam, ovo je na katastru“;

- da rukom pisano i također nepotpisano pismeno na listu 19 spisa ukazuje da predmetnih čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] „nema u Pismu“ , pri čemu se ne navodi u kojem „Pismu“, pa niti iz navedenog pismena, kao niti iz onih na listovima 7 i 49, nije moguće izvesti baš nikakav zaključak o raspolaganju nekretninama;

- da niti otac tužitelja FZ pok. MZ (rođen 1933. godine) niti tužitelj (rođen 1953. godine) nisu bili, niti su mogli biti, pošteni posjednici utuženih nekretnina, jer su zemljišne knjige javni registri i tužitelj je, baš kao i njegov otac FZ pok. MZ, morao znati ili mu bar nije moglo ostati nepoznato da su (su)vlasnici predmetnih nekretnina tuženici (Z-4481/10), odnosno prije njih njihov prednik ĆZ (Z- 9168/09) tada u 2/12 dijela;

- da utužene nekretnine nisu bile predmetom vlasničkog prijenosa (darovanja) niti temeljem jednog od dva citirana darovna ugovora (Z-721/60 i Z-2788/63), pa stoga niti upisi navedenog posjeda u katastru (koji su ionako neuredni i neprimjenjivi za zaključak o stvarnom posjedu nekretnina) nisu od značaja za donošenje odluke, odnosno da je posjedovno stanje u katastarskom operatu glede predmetnih nekretnina promijenjeno u dva navrata na temelju dokumenata koji nisu predstavljali osnov za takve promjene;

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su isti o pojedinim činjenicama (viđanja stranaka ili obrade pojedinih nekretnina) zauzeli potpuno suprotne stavove, i to do mjere da se može zaključiti da su iskazima podupirali pojedine parnične strane u postupku;

- da činjenica da je tužitelj zatražio potporu Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju RH za neke od čestica koje su predmetom ove parnice (981/1 i 2216/1), odnosno da se prema toj Agenciji identificirao kao imatelj proizvodnog resursa, ne ukazuje niti na zakonitost niti na trajnost posjeda, a posebice ne na vlasništvo navedenih nekretnina;

- da se posljedično ranijim utvrđenjima sa sigurnošću nisu mogle utvrditi činjenice o posjedu predmetnih nekretnina po pravnim prednicima tužitelja i po tužitelju osobno, pa se posljedično tome na strani tužitelja nisu ispunile niti pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

8. Odluku o preinaci tužbe prvostupanjski sud obrazlaže time da ista nije bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, dok su se tuženici istoj protivili.

9. Tužitelj u podnesenoj žalbi u bitnom ističe da prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje pravila i odredbe o teretu dokazivanja. Ponavlja da je navedene nekretnine tužitelj stekao od svoga oca ŽZ na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. srpnja 1997. godine koji je pravni osnov tužitelj više puta naveo tijekom sudskog postupka. Ukazuje da je namjera stranaka GZ i OZ nakon darovanja bila sklapanje Aneksa ugovora o darovanju, a pravni posao nazvan je „ovog nema u pismu“ s obzirom na to da je u ugovoru o darovanju („pismu“) omaškom propušteno poimenice navesti utužene nekretnine, koju činjenicu je prvostupanjski sud propustio cijeniti. Smatra da navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka VZ i Juričev RZ. F koji su naveli kako je tužiteljev otac bio u posjedu utuženih nekretnina još početkom 1960. tih godina. Ukazuje da posjed tužitelja nastavno na posjed njegovog prednika traje od 1962. odnosno od 1964. godine pa do današnjeg dana neprekidno i to bez uznemiravanja i smetanja, pa je zaključak suda da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću pogrešan. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave i to Uvjerenja o povijesti posjeda i povijesti promjena na katastarskim česticama , iz kojih je razvidno kako je tužitelj nastavno na svog oca u mirnom i samostalnom posjedu još od 1962. godine za kat. čest. [katastarska čestica] (upis u posjedovni list br. 303) te od 1964. godine za čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], dok se tuženici upisuju kao posjednici tek 2015., pa da je pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, u cijelosti bi prihvatio tužbeni zahtjev. U pogledu odluke o preinaci navodi kako se radilo o preinaci koja je bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama jer je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana u isti zk. ul. [broj ZK uloška] kao i utužene nekretnine.

10. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

12. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud smatra da je isto po prvostupanjskom sudu potpuno i pravilno utvrđeno, te je iz navedenih činjenica izveden pravilan zaključak o neosnovanosti zahtjeva tužitelja.

13. Pritom se ističe da prema članku 8. ZPP-a odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Pobijana presuda donesena je nakon rasprave i kontradiktornog postupka u kojem je vlastitim prijedlozima sudjelovao tužitelj, a sud ima ovlast ocjenjivati provedene dokaze, pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo, niti je time prvostupanjska presuda postala proturječna, kao što to tužitelj neosnovano u žalbi tvrdi.

14. Pritom je potpuno ispravan (zapravo i jedini logičan) stav prvostupanjskog suda da niti jedno od pismena s listova 7, 19 i 49 spisa ne daje osnova za zaključak baš ni o čemu, pa tako ni o tvrdnjama tužitelja da bi namjera stranaka GZ i OZ nakon darovanja bila sklapanje Aneksa toga ugovora. Upravo suprotno, u darovnom ugovoru od dana 21. lipnja 1960. sklopljenom između GZ pok. J kao darovatelja i OZ kao daroprimateljice jasno je navedeno i opisano koje se nekretnine daruju, pri čemu utužene nekretnina tamo nisu opisane, pa se jedino može zaključiti da nisu darovane, a nikako da jesu.

15. Nadalje, ne može se prihvatiti tvrdnja tužitelja da zaključak o navodnom sklapanju aneksa proizlazi iz iskaza svjedoka VZ i DZĐ, koji da su naveli kako je tužiteljev otac bio u posjedu utuženih nekretnina još početkom 1960. tih godina, jer navedeni svjedoci uopće nemaju saznanja o pravnim odnosima prednika tužitelja , dok im navedene rukom pisane bilješke koje prileže na listovima 7, 19 i 49 spisa nitko nije predočio, niti ih je o navedenom tužitelj pitao, pa je njegov zaključak koji iznosi u žalbi potpuno proizvoljan. Upravo suprotno, ni sam tužitelj se u svom iskazu na navedena pismena nije osvrnuo niti je znao objasniti čemu su služila , pa je tvrdnja o navodnom „Aneksu“ zapravo očito tvrdnja njegovog punomoćnika.

16. Stoga doista na temelju iskaza svjedoka saslušanih tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo moguće na nedvojben način utvrditi kontinuitet i način posjedovanja upravo utuženih nekretnina isključivo od strane tužitelja i njegovog prednika, jer su ti iskazi međusobno proturječni i suprotni u pogledu tvrdnji o tome koje osobe su pojedini svjedoci viđali na nekretninama, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pri čemu se ističe da vidjeti nekoga na zemlji ne daje dovoljan temelj za zaključak o isključivom, samostalnom i neprekinutom posjedovanju.

17. Nadalje, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je posjedovno stanje u katastarskom operatu glede predmetnih nekretnina promijenjeno u dva navrata (što među strankama nije bilo sporno), no to je učinjeno na temelju dokumenata koji nisu predstavljali osnov za takve promjene, jer utužene nekretnine nisu bile predmetom niti jednog od dva darovna ugovora (Z-721/60 i Z-2788/63), pa činjenica da je posjed tužitelja i njegovog prednika bio upisan u katastru na takav način ne može ići u prilog zaključku o ispunjenju pretpostavki koje se traže za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZV). Nastavno tome niti činjenica da je tužitelj zatražio potporu Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju RH za neke od čestica koje su predmetom ove parnice (981/1 i 2216/1), odnosno da se prema toj Agenciji identificirao kao imatelj proizvodnog resursa, ne potvrđuje samostalan i isključiv posjed navedenih nekretnina.

18. Pritom je neosnovano pozivanje žalitelja na ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 7. srpnja 1997. s ocem HZ (i majkom T) u kojem su, među ostalim, raspoređene i čestice koje su bile predmetom ove tužbe, jer tužitelju primatelji uzdržavanja nisu mogli prenijeti pravo vlasništva nekretnina na kojima ni oni sami nisu bili nositelji toga prava, sve imajući u vidu da takvo pravo otac tužitelja nije stekao ranijim ugovorom o darovanju zaključenim **.**.1963. s OZ, a niti ga je OZ stekla temeljem ugovora od **.**.1960. s GZ, sve kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

19. Konačno, i odluka prvostupanjskog suda vezano za preinaku tužbe je pravilna i zakonita. Naime, s obzirom da čest. zem. [katastarska čestica], za koju prvostupanjski sud ne dopušta preinaku, nije bila navedena u darovnom ugovoru od dana 21. lipnja 1960. sklopljenom između GZ kao darovatelja i OZ kao daroprimateljice, a također niti u darovnom ugovoru koji je dana 14. listopada 1963. otac tužitelja sklopio s OZ, a niti je bila predmetom činjeničnih navoda same tužbe, to ni preinaka, kao i proširenje raspravljanja i dokazivanja u odnosu na istu, ne mogu biti svrsishodni u smislu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a. Pritom je za odluku suda potpuno neodlučno što je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana u isti zk. uložak kao i utužene nekretnine.

20. Slijedom navedenog kako iznesenim žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, kao i rješenje iz točke I. izreke (preinaka tužbe) na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

21. Žalba tužitelja ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjskog rješenja kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka od 6.531,25 EUR, a predmetno rješenje o trošku utemeljeno je na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. i 155. ZPP -a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023), te u donošenju istog nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je i točka II. izreke prvostupanjskog rješenja.

22. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, to je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

23. Točka III. rješenja nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

U Varaždinu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer