Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-369/2026-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužitelja Gradska toplana d.o.o. Karlovac, Tina Ujevića 7, OIB : 84300617934, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu protiv tuženice ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dejan Radišić u Karlovcu, radi isplate odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Povrv- 235/2022-11 od 2. prosinca 2025, 10. lipanja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Povrv-235/2022-11, od 2. prosinca 2025, u točki I izreke, uz istovremeni ispravak u pretposljednje navedenom pojedinačnom iznosu u odnosu na tijek zatezne kamate tako da umjesto 22. srpnja 2020., pravilno treba pisati 22. studenog 2020., te u točki III izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ( na temelju vjerodostojne isprave) javnog bilježnika Ivanke Antić iz [adresa] broj Ovrv -137/2021 od 27. siječnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 598, 30 eur s zateznim kamatama po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.
2. Točkom II izreke ukinut je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju troškove ovrhe u iznosu od 31,52 eur s kamatama i u tom dijelu je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom.
3. Točkom III izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznos od 164,81 eur s kamatama.
4. Protiv te presude u točkama I i III izreke žalbu je podnijela tuženica zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a.
8. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povredaba odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a.
9. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa slijedom toga, tuženica u žalbi nedopušteno ističe taj žalbeni razlog.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa od 598,30 eur, koji se odnosi na račune izdane za razdoblje od veljače 2020. do prosinca 2020. za neplaćene fiksne troškove na adresi obračunskog mjernog mjesta za stan tuženice na adresi u [adresa], šifra krajnjeg kupca ... s time da se utuženi računi odnose na troškove snage za proizvodnju toplinske energije, troškove snage za distribuciju toplinske energije, naknadu za djelatnost opskrbe toplinske energije i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije, koji se kao tuženica izdvojio iz sustava opskrbe toplinskom energijom.
11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio,
- da je tuženica u odgovoru na tužbu (prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika) osporila osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da se još u rujnu 2016. izdvojila iz toplinske mreže Gradske toplane d.o.o., kada da je tuženica izvršila radove na izdvajanju svoga stana prema glavnom projektu izdvajanja izrađenom po ovlaštenom inženjeru mr.sc. HN – ..., od kada da tuženica ne koristi usluge tužitelja u vezi isporuke toplinske energije, a o čemu da je tuženica još 2016. obavijestila tužitelja te da tuženica na ove okolnosti predlaže saslušanje svjedoka mr.sc. HN, čitanje dopisa upućenog tužitelju, provođenje vještačenja po ovlaštenom vještaku za strojarstvo na okolnost utvrđenja trenutnog stanja centralnog grijanja u stanu tuženice i to radijatora spojenih na mrežu i otpajanja cijevi s mreže te uvid u spise Općinskog suda u Karlovcu, broj Povrv-321/2020 i Povrv- 138/2023,
- u odnosu na prigovor tuženice da stranke u utuženom razdoblju nisu bile u ugovornom odnosu iz kojeg potječu utužene tražbine odnosno da nikada nije bio sklopljen ugovor o potrošnji toplinske energije između tužitelja i tuženice sud je utvrdio sljedeće: - da je ugovorom o koncesiji od 25. srpnja 2006. sklopljenim između grada Karlovca kao davatelja koncesije i Toplane d.o.o. Karlovac kao koncesionara dano koncesionaru pravo da obavlja djelatnost distribucije toplinske energije i pravo izgradnje energetskih objekata za distribuciju na području grada Karlovca, - da je ugovorom o prijenosu ugovora o koncesiji od 30. srpnja 2012. sklopljenim između Toplane d.o.o. kao prenositelja i Gradske Toplane d.o.o. (ovdje tužitelja) kao primatelja prenesen na tužitelja naprijed navedeni ugovor o koncesiji, - da je odlukom grada Karlovca Gradskog vijeća od 14. lipnja 2020. društvu Toplana d.o.o. Karlovac odobren prijenos ugovora o koncesiji za distribuciju toplinske energije i za izgradnju energetskih objekata za distribuciju toplinske energije, sklopljenog 25. srpnja 2006., - da je rješenjem Hrvatske energetske agencije od 26. srpnja 2012. društvu Gradska Toplana d.o.o. (ovdje tužitelju) izdana dozvola za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije,
- da tuženica tijekom postupka nije osporila da je predmetna zgrada u kojoj se nalazi njezin stan u razdoblju iz tužbe spojena na sustav opskrbe toplinskom energije tužitelja odnosno da tužitelj tu zgradu ne opskrbljuje toplinskom energijom već samo da tuženica, osobno nije s tužiteljem sklopila bilo kakav ugovor odnosno da tužitelj u razdoblju iz tužbe nije pružao uslugu grijanja, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da su tužitelj i suvlasnici predmetne zgrade u kojoj se nalazi i stan tuženice, pa slijedom toga i sama tuženica bili u ugovornom odnosu,
- u odnosu na okolnost da tužitelj i suvlasnici zgrade nisu sklopili pisani ugovor da jest propust obje stranke koji ne može biti na teret odnosno u korist samo jedne od stranaka obveznog odnosa, što da bi dovelo do situacije u kojoj je tužitelj uredno pružao uslugu opskrbe toplinskom energijom zgrade u kojoj se nalazi i stan tuženice a suvlasnici zgrade tako isporučenu toplinsku energiju uredno primaju preko svojih trošila i koriste ne bi bio u mogućnosti tu uslugu i naplatiti samo iz razloga što ne postoji pisani ugovor između tužitelja kao pružatelja usluge i suvlasnika zgrade kao korisnika usluge,
- da predmetna zgrada u kojoj se nalazi stan tuženice nije izdvojena iz toplinskog sustava.
12. Na temelju ovako utvrđeno činjeničnog stanja, a u odnosu na sporno pitanje i prigovor tuženice da je u utuženom razdoblju već bila izdvojena iz sustava opskrbe toplinskom energijom tužitelja te da zbog te činjenice nije dužna platiti fiksne troškove sud je zaključio da ti prigovori tuženice nisu osnovani te da postoji obveza tuženice na plaćanje predmetnih troškova u vezi čega se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 45. stavak 9. Zakona o tržištu toplinske energije (N.N. 80/13. 14/14, 120/14, 95/15, 76/18 dalje ZTTE) prema kojoj odredbi su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije koju energiju za grijanje stana ili vode niti ne koriste, odnosno da su krajnji kupci nakon izdvajanja dužni plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage odnosno troškove koji nisu u vezi s (ne) grijanjem njihovih stanova ili prostora, dakle troškove koji nisu u vezi s troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode, koji troškovi nastaju kao nužni s obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade a u vezi čega je identično pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022.
13. Slijedom toga, sud je taj prigovor ocijenio neosnovanim, te zaključio da je tuženica i u tom slučaju dužna plaćati fiksni dio troškova, odnosno tzv. fiksnu naknadu.
14. Zbog tih razloga prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan te odlučio kao u točki I izreke pobijane presude dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a kao u točki III izreke.
15. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih, dopuštenih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka 365. stavak 2. i članka 467. stavak 1. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba paničnog postupka.
16. Tuženica u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a koju obrazlaže navodima da presuda ima nedostataka i da se ne može ispitati u dijelu u kojem joj je naloženo platiti iznos iznad fiksnog dijela usluge grijanja točnije onaj dio koji premašuje iznos od 18,70 eur pri čemu tuženica ponavlja da ne koristi usluge tužitelja pa da ne nastaje ikakav varijabilni iznos troška grijanja budući da se još u rujnu 2016. izdvojila iz sustava i o tome tužitelja uredno obavijestila.
17. Opisani žalbeni razlog tuženice nije osnovan, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja pobijane presude u kojoj je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza ocijenio da je tuženica u obvezi tužitelju platiti utuženi novčani iznos a koji se iznos, sukladno utuženim računima odnosi na fiksne troškove na adresi obračunskog mjernog mjesta na obračun snage i to: troškove snage za proizvodnju toplinske energije, troškove snage za distribuciju toplinske energije, naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije, a koje je fiksne troškove tuženica dužna plaćati kao krajnji kupac koji se izdvojio iz sustava opskrbe toplinskom energijom tužitelja. Pri tom se prvostupanjski sud u obrazloženju presude pravilno pozvao na odredbu članka 45. stavak 9. ZTTE, kao i na identično pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022., prema kojem shvaćanju su krajnji kupci nakon izdvajanja dužni plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije odnosno krajnji kupci su dužni u tom slučaju plaćati tzv. fiksnu naknadu. Prema tome suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo jasne i neproturječne razloge zbog kojih smatra da je tuženica u obvezi plaćati tzv. fiksnu naknadu pa stoga pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
18. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženica ističe da je tijekom postupka predložila provođenje očevida na licu mjesta uz saslušanje vještaka strojarske struke kao i uvid u spise prvostupanjskog suda broj Povr-321/2020 i Povrv-138/2023 , treba reći da se navedeni žalbeni navodi zapravo odnose na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje a zbog tog žalbenog razloga prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati.
19. Pri tome treba reći da je prvostupanjski sud, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je pravilno zaključio, sukladno odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE da tuženica, kao krajnji kupac koja se izdvojila jest u obvezi plaćati sve ostale troškove tzv. fiksnu naknadu, osim troškova toplinske energije, pravilno otklonio kao neosnovan prijedlog tuženice za provođenje očevida na licu mjesta, na adresi stana tuženice, kao i za provođenje strojarskog vještačenja.
20. Što se pak tiče dokaznog prijedloga tuženice da se izvrši uvid u spis suda broj Povrv-321/2020 treba reći da postupak u toj pravnoj stvari još uvijek nije dovršen, a u odnosu na stanje u spisu Povrv-138/2023, treba reći da je u tom predmetu Županijski sud u Bjelovaru, povodom žalbe tuženice donio rješenje broj Gž-124/2024 kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu, međutim iz sadržaja citiranog drugostupanjskog rješenja jasno proizlazi da je prvostupanjska presuda ukinuta zbog procesnih razloga, budući da je sud u tom postupku donio presudu bez održavanja ročišta, što je drugostupanjski sud ocijenio kao nezakonito.
21. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a) a polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, treba reći da je i prema stajalištu ovog suda materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen kao osnovan, i to zbog razloga koje navodi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
22. U konkretnom slučaju, tuženica, kao kupac koja se izdvojila dužna je skladno odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE plaćati tzv. fiksnu naknadu odnosno sve ostale troškove, osim troškova toplinske energije koji nastaju kao nužni u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade i to s obzirom na okolnost da predmetna zgrada u kojoj se nalazi i stan tuženice, jest bila spojena na sustav opskrbe toplinskom energijom tužitelja te tužitelj tu zgradu i dalje opskrbljuje toplinskom energijom. Pri svemu, u prilog neosnovanosti žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava treba ukazati da je tužitelj osnovano tijekom postupka isticao da je u parničnom postupku koji se između istih stranaka vodio pred prvostupanjskim sudom pod brojem Povrv-298/2019 donesena prvostupanjska presuda od 1. srpnja 2021., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za ranije utuženo razdoblje 2018. i 2019., a u kojem parničnom postupku je donesena pravomoćna presuda budući da je Županijski sud u Bjelovaru presudom broj Gž- 1335/2022-2 od 26. listopada 2021., žalbu tuženice protiv citirane prvostupanjske presude odbio kao neosnovanu.
23. Zbog tih razloga žalbu tuženice u odnosu na odluku u glavnoj stvari u točki I izreke trebalo je odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe članka 368. stavak 1.ZPP-a, uz istovremeni ispravak za pojedinačno naveden pretposljednji iznos od 66,48 eur i tijek kamate od 22. srpnja 2020., budući da sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu (rješenje o ovrsi javnog bilježnika) kamata na ovu tražbinu teče od 22. studenog 2020., slijedom čega se radi o očitoj pogrešci prilikom pisanja presude, pa je u tom dijelu prvostupanjska presuda ispravljena primjenom odredbe članka 342. ZPP-a.
24. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke III izreke koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.
U Rijeci 10. lipnja 2026
Sudac
Duško Abramović