Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4257/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Tifon d.o.o., Zagreb, Zadarska 80, OIB: 77607495225, kojeg zastupa opunomoćenik Igor Savić, odvjetnik u Zagrebu, Bele Čikoša 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova dijagnoze već priznate ozlijede na radu , 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/311, URBROJ: 338-01- 06-05-23-04 od 31. svibnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 (tritisućesedamstopedeset) eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

IV Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava podneska od 21. studenoga 2024. u iznosu od 1.250,00 (tisućudvjestopedeset) eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/23-01/311, URBROJ: 338-01-06- 05- 23-04 od 31. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje – 2, KLASA: UP/I-502-03/22-02/3990, URBROJ: 338-21-02- 02-23-4 od 6. ožujka 2023. kojim se tužitelju dijagnoze izražene šiframa prema MKB- 10 klasifikaciji: S46.8 i S43.3 ne priznaju kao dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu nastale 7. srpnja 2022. (točka I.). U vezi navedenih dijagnoza osiguraniku se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka II.).

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi u bitnom ističe kako je izvornu ozljedu zadobio padom s visine na tvrdu površinu, uslijed kojeg mehanizma ozljede je moguće zadobiti ozljedu unutarnjih struktura lijevog ramena iako su inicijalnom obradom utvrđene samo površinske ozljede udova i koljena. Ukazuje kako je MR lijevog ramena utvrđeno da je kod tužitelja došlo do ozljede unutarnjih struktura (mišića i tetiva) lijevog ramena, a radi čega je operativno liječen, nakon čega mu je indicirana fizikalna terapija. Stoga smatra kako je kod predmetne ozljede došlo do akutne/traumatske ozljede lijevog ramena, koje je u tom trenutku možda bilo degenerativno promijenjeno. Međutim, smatra da degenerativne promjene nisu uzrok tegoba, već upravo štetni događaj. Predlaže da se provede medicinsko vještačenje po neovisnom vještaku te da se potom poništi osporavano rješenje tuženika i priznaju dopunske dijagnoze ozljede na radu, sve uz naknadu troškova ovog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode te navodi kako je pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku sukladno važećim zakonskim propisima. Navodi kako se na temelju utvrđenog stanja dijagnoze S43.3. i S46.8. ne mogu priznati kao dopunske dijagnoze već priznate ozljede na radu s obzirom da se ne radi o ozljedi lijevog ramena koja bi bila u uzročno-posljedičnoj vezi s događajem od 7. srpnja 2022. što znači da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Kod tužitelja se radi o ekspresiji uznapredovalih degenerativnih promjena svih struktura lijevog ramena oko mjesec i pol dana nakon predmetnog događaja, što znači da i u slučaju kada bi ta dijagnoza bila u uzročno-posljedičnoj vezi s događajem od 7. srpnja 2022., postojale bi zapreke u smislu članka 67. točke 5. istog Zakona. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba Tifon d.o.o., u odgovoru na tužbu danom na raspravi održanoj 1. listopada 2024., protivi se navodima tužbe. Ne spori da je došlo do nesreće u kojoj je tužitelj zadobio ozljede, ali se protivi da se tužitelju prizna pravo po osnovi navedenih zdravstvenih stanja. Smatra da nije jasno utvrđeno da bi tužitelj zadobio takve ozljede odnosno nije jasan sam nastanak događaja s obzirom da nije bilo svjedoka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tijekom sudskog postupka održane su usmene i javne rasprave 1. listopada 2024. i 23. siječnja 2025. te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada prim. dr. sc. Mariji Zavalić, nakon čega je sud presudom poslovni broj: Us I-2561/2023-25 od 23. siječnja 2025. odbio tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog rješenja tuženika od 31. svibnja 2023., odbio je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, naložio je tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR dok je u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora odbijen. Ovo stoga što je sud našao kako su s medicinskog stajališta razmotrene sve okolnosti slučaja te je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da nema osnove tužitelju priznati dopunske dijagnoze pozivom na članak 66. i članak 67. točku 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13. i 98/19.).

6. Povodom žalbe tužitelja Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj: Usž-1430/2025-2 od 18. rujna 2024. poništio presudu ovog suda iz točke 5. obrazloženja ove presude jer je u prvostupanjskom postupku pred ovim sudom počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora iz članka 126. stavka 3. točke 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) koja je dovela do nezakonitosti prvostupanjske presude jer tužitelju nije bila dana mogućnost da sudjeluje u upravnom sporu. Naime, tužitelj je izjavio prigovor na nalaz i mišljenje sudske vještakinje te je radi otklanjanja istih bilo potrebno vještakinju pozvati da se na iste očituje bilo pisanim putem ili usmeno na raspravi. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u predmetnoj presudi navodi kako je svrha usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka upravo omogućiti strankama da se postavljanjem pitanja vještaku razjasne prigovori i primjedbe na vještakov nalaz i mišljenje, a što tužitelju u konkretnom slučaju nije bilo omogućeno (članak 82. stavak 4. ZUS-a).

7. Sud je u ponovnom postupku izvršio uvid u isprave koje se nalaze u sudskom spisu, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Marije Zavalić, kao i isprave koje se nalaze uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika , te je održao raspravu 3. lipnja 2026. na kojoj je saslušana prim. dr. sc. Marija Zavalić, stalna sudska vještakinja medicine rada kojoj su prethodno dostavljeni svi prigovori tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je ozljeda tužitelja od 7. srpnja 2022. tužitelju priznata kao ozljeda na radu i to za dijagnoze S50.9 (površinska ozljeda podlaktice) i S80.0 (kontuzija koljena). Tužitelj je 19. listopada 2022. podnio zahtjev za priznavanje dopunskih dijagnoza ozljede na radu i to za dijagnoze S46.8 (ozljeda drugih mišića i tetiva u području ramena i nadlaktice) i S43.3. (dislokacija drugih i nespecificiranih dijelova ramenog pojasa). Prvostupanjsko tijelo je pribavilo ocjenu liječničkog povjerenstva Zavoda od 6. ožujka 2023. kojom je utvrđeno da na dan ozljede nije evidentirana ozljeda lijevog ramena te da su promjene vidljive na MR nalazu degenerativne etiologije i ne mogu se vremenski ni uzročno -posljedično povezati sa ranije priznatom ozljedom na radu.

10. Tuženik je postupajući po žalbi pribavio nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 2. svibnja 2023. u kojem je utvrđeno da oko mjesec dana po događaju kod tužitelja dolazi do kliničke ekspresije uznapredovalih degenerativnih promjena koštano-mišićno i zglobno-ligamentarnih struktura lijevog ramena, zbog čega je operacijski liječen i u nastavku fizikalno rehabilitiran. Navodi se kako nije riječ o ozljedi lijevog ramena iz predmetnog događaja (jer je tužitelj u predmetnom događaju ozlijedio desno, a ne lijevo rame), već se radi o kliničkoj ekspresiji uznapredovalih degenerativnih promjena svih struktura lijevog ramena, zbog čega se iste ne mogu priznati kao dopunske dijagnoze već priznate ozljede na radu. Stoga je tuženik potvrdio rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela u kojem je navedeno kako u predmetnom slučaju postoje prepreke za priznavanje navedenih dopunskih dijagnoza u smislu odredbe članka 67. točke 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju za priznavanje ozljede na radu.

11. Člankom 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti obuhvaćaju pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade.

12. Člankom 66. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju je propisano da se ozljedom na radu prema Zakonu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

13. Prema članku 67. točki 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljeda na radu neće se priznati ako je do ozljede, odnosno bolesti, došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

14. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Marije Zavalić od 10. studenoga 2024. proizlazi kako je isto sačinjeno nakon uvida u priležeću medicinsku dokumentaciju spisa, pomnog proučavanja kasnije dostavljenog kartona pacijenta (ovdje tužitelja), uvida u kliničku sliku bolesti, propisanu terapiju tužitelju te drugih isprava u spisu.

15. Vještakinja je iznijela mišljenje da se ozljede tužitelja pod citiranim dijagnozama ne mogu priznati kao dopunske dijagnoze ozljede iz događaja od 7. srpnja 2022. i to zbog toga što tužitelj na pregledima kod kirurga 7. srpnja 2022. te osobito kod liječnika opće medicine (LOM) 6. i 8. dana nakon ozljede (13. srpnja 2022. i 15. srpnja 2022) ne spominje bolove u lijevom ramenu. Naime, da je 7. srpnja 2022. došlo do ozljede ramena, ono bi se ohladilo i tužitelj bi već drugi dan imao izražene bolove u ramenu. Iako rijetko, moguće je da ozlijeđena osoba ne osjeti bolove neposredno nakon ozljede mišića ili tetiva, dakle nije ih morao nužno imati na pregledu u hitnom prijemu, ali se bolovi pogotovo kod rupture tetiva jave najkasnije dan poslije. Stoga sudski vještak izvodi zaključak kako bi, u slučaju da je došlo do rupture tetive mišića i mišića ramena u događaju od 7. srpnja 2022., tužitelj morao imati bolove u vrijeme kontrola kod izabranog liječnika i očekivano bi izabrani liječnik to zabilježio u kartonu te opisao i status ramena na kontrolnim pregledima, propisao bi trajnu terapiju protiv bolova te uputio tužitelja na dodatnu obradu, kao što je učinio 17. kolovoza 2022. kada se tužitelj tužio na bolove u ramenu, te ne bi tužitelju bolovanje zatvorio 17. srpnja 2022. Vještakinja nadalje nalazi da se tek 17. kolovoza 2022. (41 dan nakon pada sa ljestava) tužitelj prvi put javlja LOM-u zbog bolova u lijevom ramenu. Tada V prvi put u kartonu navodi dijagnozu vezanu uz ozljedu ramena te opisuje status lijevog ramena i propisuje tužitelju lijekove što ranije nije učinio jer očito nije bilo podataka o bolovima. Vještakinja nastavno ukazuje kako LOM 17. kolovoza 2022. prvi put navodi dijagnozu S49 - dakle dijagnozu vezanu za ozljedu nadlaktice i ramena. Kao vanjski uzrok ozljede navodi šifru W01 - pad na istoj razini prilikom okliznuća, spoticanja ili posrtanja, a ne navodi šifru W11 koju je kao uzrok ozljede na radu od 7. srpnja 2024. naveo uz tada utvrđene ozljede. Po tome ni LOM ne povezuje pojavu bolova u ramenu s padom sa ljestava 7. srpnja 2022., dok je MR pretragom ramena utvrđeno da se radi o degenerativnim kroničnim promjenama koje su predispozicija za degenerativne rupture mišića i tetiva, a nije dokazana akutna ruptura. Zaključno, vještakinja iznosi ocjenu kako izražene degenerativne promjene nisu mogle nastati od 7. srpnja 2022. do učinjenog MR, a ozljeda lijevog ramena prvi put se navodi u nalazu od 17. kolovoza 2022. (te ne odgovara dijagnozi po uzroku pada s ljestava), zbog čega vještak inja zaključuje da opisani bolovi u lijevom ramenu predstavljaju akutizaciju od ranije uznapredovalih degenerativnih promjena svih struktura lijevog ramena.

16. Tuženik i zainteresirana osoba su u svojim očitovanjima na navedeni nalaz i mišljenje vještakinje iznijeli kako nemaju primjedbi, dok je tužitelj imao prigovor na nalaz i mišljenje vještakinje, radi čega je sud, slijedeći uputu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj: Usž-1430/2025-2 od 18. rujna 2024., u ponovnom postupku na raspravi održanoj 3. lipnja 2026. saslušao vještakinju kako bi ista dala odgovore na tužiteljeve prigovore.

17. Vještakinja je u svom iskazu u potpunosti ostala kod svog nalaza i mišljenja od 10. studenoga 2024. koji je dostavila sudu u pisanom obliku. Navela je i da je proučila i nalaz i mišljenje sudskog vještaka ortopeda Franića koji je u sudski spis dostavio tužitelj, a koji je iz drugog sudskog spora. Prema dr. Franiću teoretski se padom s ljestava može ozlijediti rame, međutim vještakinja Zavalić napominje kako u svom nalazu i mišljenju vještak Franić nije naveo niti jedan anamnestički podatak kojim bi potvrdio da se u konkretnom slučaju pri padu s ljestava stvarno i dogodila ozljeda ramena tužitelja, nije citirao podatke iz zdravstvenog kartona koji govore o čestim posjetama tužitelja liječniku obiteljske medicine nakon ozljede, niti se osvrnuo na to da praktički mjesec i pol dana tužitelj uopće nije spominjao da se pri padu sa ljestava udario u rame. Pritom treba reći i da je MR ramena pokazala da se radi o izrazitim degenerativnim promjenama u navedenom ramenu tužitelja, koje detaljno opisuje, kao i njihov nastanak, te navodi da u nalazu nije opisana ni akutna niti subakutna ozljeda u području ramena. Nadalje, vještakinja je u svom iskazu ponovila da je izabrani liječnik tužitelja tek 17. kolovoza 2022. prvi puta naveo dijagnozu vezanu uz ozljedu nadlaktice i ramena, dok je štetni događaj bio 7. srpnja 2022., međutim, tom je prilikom kao vanjski uzrok ozljede naveo šifru W01, što znači pad na istoj razini, dok je kada je ispunjavao prijavu ozljede na radu, naveo šifru koja se odnosi na pad s ljestava, odnosno pad ljestava na osobu. Prema tome, svi ovi detalji govore da nema jasnih medicinskih dokaza da se 7. srpnja 2022. dogodila ozljeda drugih mišića i tetiva u području ramena i nadlaktice, odnosno dislokacija drugih mišića i tetiva u području ramena i nadlaktice, te iako kod pada sa ljestava može doći do ozljede ramena u ovom slučaju, zaključuje, nema jasnih i medicinskih dokaza koji govore u prilog tome. Navod tužitelja da je on govorio liječnicima da ga rame boli, a da oni to nisu zapisali, je navod koji nije bio dostavljen u spis, a vrlo je diskutabilno bi li liječnici to propustili upisati. Iz nalaza vještaka Franića u drugom predmetu navedena je i slabija pokretljivost drugog ramena što govori o tome da je tužitelj i na drugom ramenu imao degenerativne promjene, a tužitelj je imao i ugrađeno umjetno koljeno, što sve govori o mogućim prenaprezanjima oba ramena, ali i koljena ili o osobi koja ima naprosto slabost mišića i tetiva u njihovoj osnovnoj građi. Vještakinja je potom pojasnila sindrom prenaprezanja tetiva oba ramena te je odgovorila na sva pitanja tužitelja iz kojih proizlazi da je MR ramena od 26. rujna 2022. pokazao kronične promjene na tetivama i da nema sigurnih znakova akutne rupture mišića supraspinatusa, a da je ruptura na hvatištu degenerativne naravi te da se radilo o akutnoj ili subakutnoj rupturi, to bi bilo posebno naglašeno, što u konkretnom nalazu nije slučaj. Navodi kako je moguće da je ozljeda na radu povezana s posttraumatskim impakcijskim nalazom, međutim, nije tako ako se imaju na umu i drugi diferencijalni dijagnostički uzroci. Osim toga, nigdje se u ozljedi na radu o kojoj piše tužitelj, ne spominje nikakva ozljeda kosti kao posljedica navedene ozljede . Ako se pročita analiza kosti do kraja iz navedene magnetne rezonance, vidjet će se formirane pseudociste, a pseudociste su vezane prema nalazu sa degenerativnim promjenama u području velike kvrge nadlaktične kosti. Da se radilo o frakturi kosti ili ozljede kosti to jest velike kvrge nadlaktične kosti, to bi radiolog sigurno posebno naglasio. Nadalje navodi kako je u otpusnom pismu od 16. studenoga 2022. navedena luksacija tetive BB anteriorno te da je i ta promjena opisana među degenerativnim promjenama. U odnosu na nalaz Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice od 30. prosinca 2022. u kojem je navedeno da je riječ o traumatskoj rupturi odgovara da je vjerojatno u anamnestičkim podacima navedeno ono što je tužitelj iznio kao razlog budući da je zadatak bolnice za rehabilitaciju rehabilitirati pacijenta, a ne istraživati koji su bili uzroci operativnog zahvata zbog kojeg je na liječenju. Nadalje navodi da je do operacije tužitelja u području ramena došlo zbog posljedica degenerativnih promjena i bolova koje je tužitelj imao u lijevom ramenu te je operater zaključio da se rekonstrukcijom može poboljšati i funkcija ramena, ali i smanjiti bolove pacijenta u ovom slučaju tužitelja. Na upit tužitelja je li pad s ljestava bio uzrok odlaska liječniku zbog liječenja ramena, vještakinja je odgovorila da prema medicinskoj dokumentaciji nema čvrstih dokaza da je ozljeda bila okidač za bolove u ramenu, iako je to moguće. Međutim, da je pad bio izravan uzrok bola u ramenu, vještakinja je mišljenja da bi se tužitelj u ovom periodu od nastanka štetnog događaja nadalje odmah tužio na bolove, odnosno da bi oni bili navedeni u medicinskoj dokumentaciji. Obzirom na opsežne degenerativne promjene u ramenu, a koje su utvrđene MR-om, vještakinja ne može u potpunosti isključiti da je pad s ljestava potaknuo bolove u ramenu koji su se manifestirali nakon više od mjesec dana, ali to je vrlo malo vjerojatno. Ujedno je navela kako do dana javljanja tužitelja liječniku zbog bolova u rame nije pronašla niti jedan drugi događaj koji bi mogla povezati sa tim bolovima, ali isto tako navodi da je potrebna puno manja lezija i pokret nego kod pokreta koji izazivaju oštećenje mišića ili tetiva kod zdravog mišića, odnosno mišićnih tetiva. Završno napominje kako dr. Franić nije naveo dijagnozu ozljede ramena među dijagnozama koje spominje kao dijagnoze ozljeda koje je tužitelj dobio u štetnom događaju 7. srpnja 2022.

18. Razmatranjem nalaza i mišljenja vještakinje, kao i odgovora na prigovore tužitelja, sud nalazi da je, u konkretnom predmetu, isti sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom spisa i pravilima struke, zbog čega se isti ocjenjuje vjerodostojnim. Naime, sudska vještakinja detaljno je razmotrila ukupnu dokumentaciju spisa te je logično i sustavno analizirala medicinsku dokumentaciju u odnosu na predmetni događaj nastanka ozljede tužitelja, kako raniju, tako i novonastalu iza ozljede, te je uzela u obzir okolnosti koje proizlaze iz pisanih isprava spisa predmeta. Po mišljenju suda sudska vještakinja logično ukazuje kako tužitelj u vlastoručno pisanoj izjavi, neposredno nakon nesreće, ne opisuje istegnuće lijevog ramena pri padu na ispruženu ruku niti udarac u lijevo rame, već opisuje udarac desnom rukom i lijevom nogom, dok su tek nakon učinjenog MR ramena utvrđene degenerativne promjene. Nadalje, vještakinja logično navodi i zaključuje da bi u situaciji da je došlo do rupture tetive mišića i mišića ramena u događaju od 7. srpnja 2022. tužitelj morao imati bolove u vrijeme kontrola kod izabranog liječnika i očekivano bi izabrani liječnik to zabilježio u kartonu i propisao bi trajnu terapiju protiv bolova te uputio tužitelja na dodatnu obradu kao što je to i učinio 17. kolovoza 2022. kada se tužitelj tužio na bolove u ramenu, a ne bi tužitelju bolovanje zatvorio 17. srpnja 2022. Prema tome, navedena utvrđenja sudskog vještaka, koja su logična i smislena, po ocjeni suda tužitelj nije doveo u pitanje svojim obrazloženim prigovorima na koje je vještakinja dala logične, upućene i obrazložene odgovore.

19. Stoga je sud tijekom ovog sudskog postupka odbio kao irelevantan dokazni prijedlog tužitelja za pribavom očitovanja ili saslušanjem dr. OO, kao doktora opće prakse tužitelja, te zamjenskog liječnika koji je pregledao tužitelja (pri čemu niti sam tužitelj iako to predlaže ne zna ime tog liječnika), na okolnost upisa šifre dijagnoza tužitelja, budući da spisu predmeta prileže pisani liječnički nalazi tužitelja potpisani po ovlaštenim liječnicima, u kojima se opisuju dijagnoze tužitelja i tijek liječenja, a koje nalaze je sudski vještak citirao i uzeo u obzir u svom nalazu i mišljenju. Stoga sud kraj tako sačinjenih pisanih isprava koje prileže spisu, čiji sadržaj tužitelj nije doveo u pitanje, nije našao potrebnim izvoditi dokaze dodatnom pribavom očitovanja ili saslušavanjem predloženih svjedoka. S obzirom da su okolnosti ozljeđivanja i liječenja tužitelja utvrđene iz pisanih isprava spisa, ocijenjen je kao nepotreban za donošenje odluke u ovoj stvari i prijedlog tužitelja da ga se sasluša kao stranku, odnosno da se pribavlja očitovanje zainteresirane osobe o eventualnoj video snimci njegovog ozljeđivanja. Naime, spisu prileži vlastoručno potpisana izjava samog tužitelja o nastanku ozljede (neposredno nakon događaja), te pisani liječnički nalazi, a koji nisu sporni u pogledu sadržaja, te ih je sudska vještakinja uzela u obzir prilikom izrade svog nalazu i mišljenju. Sud nije prihvatio niti dokazni prijedlog tužitelja za provedbu vještačenja po kirurgu ortopedu. Naime, iako tužitelj navodi da je doktor Franić u nalazu i mišljenju iz drugog predmeta, koje je tužitelj dostavio u ovaj sudski spis podneskom od 21. travnja 2026., povezao uzročno-posljedično ozljedu ramena sa padom s ljestava, sud ne nalazi razloge na kojima dr. Franić temelji svoje mišljenje. Pored toga, sudska vještakinja Zavalić je u ovom predmetu, pročitavši nalaz i mišljenje tog doktora, jasno, logično i obrazloženo navela kako, imajući na umu da se ne može iščitati koji je uopće zadatak vještaka bio, doktor Franić očito nije uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, pa tako niti dijagnoze, niti medicinsku dokumentaciju , a iz koje u konačnici nedvojbeno proizlazi kako se radi o degenerativnim promjenama u lijevom ramenu tužitelja. Zbog navedenih razloga, nalaz i mišljenje na koje se tužitelj poziva ne može biti osnova na temelju koje bi sud prihvatio prijedlog tužitelja za provedbu dodatnog vještačenja.

20. Prema tome, sud i dalje, nakon provedenog ponovnog postupka, nalazi da su s medicinskog stajališta razmotrene sve okolnosti slučaja te da je u upravnom postupku pravilno utvrđeno se tužitelju ne mogu osnovano priznati predmetne dodatne dijagnoze, dijagnozama već priznate ozljede na radu, budući da za to postoji prepreka iz članka 67. točke 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

21. Slijedom navedenog, a suprotno navodima tužitelja, sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na njegovu štetu , radi čega je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora odbijen je točkom II izreke ove presude pozivom na članak 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

23. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor te imajući na umu kako se vrijednost spora po članku 144. stavku 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to su u skladu s odredbama članka 144. stavaka 1. i 2. ZUS-a te Tbr. 27. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarifa) zainteresiranoj osobi priznati troškovi zastupanja na ročištu održanom 1. listopada 2024., 23. siječnja 2025. i 3. lipnja 2026., odnosno ukupno 3.750,00 eura, radi čega je, primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, riješeno kao u točki III izreke presude.

24. U preostalom je dijelu zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova ovog upravnog spora, odnosno sastava podnesaka od 21. studenoga 2024., odbijen točkom IV izreke ove presude jer se ne radi o obrazloženim podnescima s činjeničnim ili pravnim navodima u smislu Tbr. 27. t. 1. Tarife.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Sutkinja:

Dijana Filipčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku

4. U spis