Posl. br. Gž -95/2026-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Marku Drnasinu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod posl. br. Pn-292/2018 od 12. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod posl. br. Pn-292/2018 od 12. prosinca 2025. u dijelu toč. I.b) kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 9.421,90 eura.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod posl. br. Pn-292/2018 od 12. prosinca 2025. u toč. I.a), u dijelu toč.I.b) kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 2.290,27 eura i u toč. II) izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I.a) izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime materijalne štete iznos od 2.295,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.12.2025. do isplate, dok je toč. I.b) izreke odbijen tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjev, a toč. II) izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.491,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.12.2025. do isplate.

2. Protiv toč. I.b) izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu i toč. II) izreke kojom je odlučeno o trošku postupka, žalbu sadržajno podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), navodeći u bitnom da je prvostupanjski sud utvrdio njegovu suodgovornost za nastanak predmetne nezgode u omjeru od 50% iz razloga što nije imao vozačku dozvolu, a što da smatra previsok im. Navodi da u konkretnom slučaju uopće nema njegove suodgovornosti jer da je vozio propisanom brzinom kako je utvrđeno prometnim vještačenjem, a divljač ( jelen ) da mu je iznenada iz šume naletio na njega, dok da je za neposjedovanje vozačke dozvole platio novčanu kaznu. Navodi da je odluka o trošku nezakonita, te da je nejasno zbog čega mu nisu priznati troškovi postupka. Također da je tijekom postupka zatražio naknadu štete i po osnovi izgubljene zarade, a koji zahtjev da je postavljen u propisanom roku od dana završetka liječenja, pa da taj zahtjev nije u zastari. Predlaže donošenje odgovarajuće presude.

3. Protiv toč. I.a) izreke presudu žalbu podnosi i tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a navodeći da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a jer da postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika. Tako da iz presude Prekršajnog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod posl. br. Pp P-2101/17 proizlazi da je tužitelj proglašen krivim što brzinu kretanja svog vozila nije prilagodio osobinama ceste ( zavoju) i uvjetima vidljivosti ( noć ) uslijed čega da je, prilikom izlaska iz opasnog zavoja izgubio nadzor nad upravljačem motocikla i pao na kolnik, nakon čega da je u nastavku kretanja - sklizanja motocikla po kolniku lijevim dijelom upravljača, udario u tijelo divljači-košute, koja je u tom trenutku pretrčavala kolnik. Stoga da je do pada tužitelja s motocikla i gubitka nadzora nad motociklom došlo zbog brzine kretanja tužitelja koji nije imao vozačku dozvolu, a ne zbog naleta na divljač. Navodi da je zaključak prometnog vještaka Jeđuda neprihvatljiv jer da se temelji na pogrešnoj pretpostavci. Stoga da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio njegovu odgovornost u omjeru od 50% jer da je predmetna šteta nastala radnjom samog tužitelja kao oštećenika. Osporava i odluku o trošku kao pogrešnu.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu istakao da je pozivanje tuženika na prekršajnu presudu neosnovano jer da je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno kako se desila predmetna nezgoda.

5. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

6. Žalba su osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u nezgodi koja se dogodila 28.05.2017. na državnoj cesti D-517 uslijed sraza motocikla marke Honda, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je predmetne zgode upravljao sa divljači-košutom koja je pretrčavala cestu.

8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da iz potvrde PP Manastir proizlazi da se 28.05.2017. oko 01:00 sati na državnoj cesti D-517 dogodila predmetna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj upravljajući motociklom marke Honda, reg. oznake [registarska oznaka], da mjesto događaja pripada lovištu LD "Srndać" iz Belog Manastira, a koji da je imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti sa tuženikom, da je u predmetnoj nezgodi oštećen motocikl tužitelja, dok da je košuta uslijed naleta motocikla uginula, te da je tužitelj zadobio lakše tjelesne ozlijede,

- da je stranački iskaz tužitelja djelomično prihvaćen kao vjerodostojan i to samo u dijelu koji se u bitnim dijelovima ne razlikuje od podataka i utvrđenja iz priložene dokumentacije u spisu,

- da su tijekom postupka provedena dva prometna vještačenja po vještacima Hrvoju Crnoja i Saši Knjeginiću, a koji su dali dijametralno suprotne nalaze i mišljenja u svezi nastanka prometne nesreće jer je vještak Crnoja utvrdio da je divljač natrčala na motocikl tužitelja i da se ne radi o čeonom naletu motocikla na divljač, dok je vještak Knjeginić mišljenja da je košuta neočekivano izletjela sa lijeve strane bankine uz desni rub državne ceste, te da tužitelj nije mogao izbjeći nalet na divljač sa svojim motociklom pri brzini kojom se kretao,

- da je stoga proveo nadvještačenje po prometnom vještaku Draženu Jeđud , a kojeg sud prihvaća stručnim, istinitim i utemeljenim na materijalnoj dokumentaciji i dugogodišnjem iskustvu prometnog vještaka,

- da iz nalaza navedenog vještaka Jeđuda proizlazi da se predmetna nesreća dogodila kao frontalni nalet prednjeg dijela motocikla na desni bočni dio tijela divljači (košute), da je uslijed kontakta došlo do pada motocikla na desni bok, te do slijetanja s kolnika i klizanja po travnatoj bankini i odvodnom kanalu s njegove južne (desne) strane, da je nalet na divljač ostvaren na središnjem dijelu južne kolničke trake, odnosno desne kolničke trake gledano u smjeru kretanja motocikla, da se u trenutku prometne nesreće tužitelj sa motociklom kretao kolnikom iz smjera zapada u smjeru istoka, da je prethodno prošao kroz desni zavoj, gledano u smjeru njegovog kretanja, da je u tom trenutku divljač pretrčavala preko kolnika iz smjera sjevera u smjeru juga, odnosno sa lijeve na desnu stranu gledano u smjeru kretanja motocikla i kretala se brzinom oko 25 km/h, da se u trenutku naleta na divljač i u fazi prilaza mjestu prometne nesreće motocikal kretao brzinom oko 76 km/h, da je tužitelj obzirom na uvjete vidljivosti (noć) i položaj odvodnog kanala sa sjeverne (lijeve) strane kolnika, mogao uočiti divljač najranije u trenutku njezinog izlaska iz odvodnog kanala s lijeve strane kolnika, odnosno prostorno oko 7,6 m i vremenski oko 1,1 s prije dolaska divljači u naletni položaj, da tužitelj u konkretnoj prometnoj situaciji pri brzini od 76 km/h nije imao tehničku mogućnost izbjeći prometnu nesreću,

- da iz navedenog prometnog vještačenja proizlazi i da se prometna nesreća ne bi dogodila da se tužitelj kretao brzinom oko 60 km/h ili manjom, jer bi u tome slučaju divljač u cijelosti napustila kolnik prije dolaska motocikla na mjesto naleta, da je prometni znak "Divljač na cesti " sa dopunskom pločom "4 km" bio postavljen 850 m prije mjesta događaja gledano iz smjera kretanja motocikla , da udar u tijelo divljači nije ostvaren nakon pada motocikla, te da se obzirom na vremenske i prometne uvjete brzina od 76 km/h ne može smatrati neprilagođenom brzinom,

- da iz police osiguranja od odgovornosti od 01.08.2016. pod [broj police osiguranja] proizlazi da je predmet osiguranja odgovornost za štete na motornim vozilima od zaštićene divljači u okviru svote osiguranja sa podlimitom od 25.000,00 kn po štetnom događaju 50.000,00 kn agregatno godišnje,

- da iz navedene police osiguranja odgovornosti ugovaratelja Lovačko društvo Srndać Beli Manastir proizlazi da ista ne pokriva odgovornost za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, kao niti imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege, niti izgubljenu zaradu tužitelja, pa da je u tom dijelu prigovor promašene paisvne legitimacije osnovan,

- da je tužitelj tijekom postupka proširio tužbu na Lovačko društvo Srndać iz Belišća, međutim procesnim rješenjem od 08.04.2025. sud je odbio takvu preinaku tužbe jer je prethodni postupak ranije zaključen, a tuženik se takvoj preinaci usprotivio,

- da iz provedenog vještačenja proizlazi da visina štete na motociklu tužitelja samo za zamjenske dijelove zajedno sa PDV-om iznosi 34.594,40 kn, odnosno 4.591,47 eura, te da je zbog visine štete i mogućnosti skrivenih oštećenja popravak ekonomski neopravdan, pa da se šteta obračunava po načelu ekonomska totalna šteta,

- da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Osijeku pod posl. br. Pp P- 2101/17 od 30.8.2017. tužitelj proglašen krivim što je, dana 28.5.2017. upravljao motociklom "A" kategorije, za koju nema upisanu u vozačku dozvolu, kao i iz razloga što brzinu kretanja svog vozila nije prilagodio osobinama ceste i uvjetima vidljivosti, te je kažnjen novčanom kaznom,

- da je tužitelja suodgovoran za nastanak prometne nesreće jer nije imao vozačku dozvolu za upravljanje vozilom "A" kategorije i to u omjeru od 50%,

- da je u prekršajnom postupku tužitelj proglašen krivim zbog neprilagođene brzine, međutim da je sud prihvatio mišljenje prometnog vještaka Dražena Jeđuda da se nije radilo o neprilagođenoj brzini, a s obzirom da se tužitelj sa svojim motociklom kretao brzinom od 76 km/h, a na tom djelu ceste je dopuštena brzina od 90 km/h.

9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrđuje da postoji uzročno-posljedična veza između predmetne prometne nesreće i nastale štete, te uzimajući u obzir utvrđenu suodgovornost tužitelja za nastanak predmetne nezgode prihvaća djelomično tužbeni zahtjev samo u odnosu na štetu na motociklu i to u iznosu od 2.295,73 eura, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev. Odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a, odnosno prema uspjehu stranaka u postupku.

10. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. ZPP-a. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

11. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i primjenio materijalno pravo kada je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadom utužene neimovinske štete, te imovinske štete po osnovi izgubljene zarade i tuđe pomoći i njege.

12. Naime, odgovornost tuženika u konkretnom slučaju temelji se na polici osiguranja od odgovornosti [broj police osiguranja] od 01.08.2016. ( list 21 spisa ), a čiji predmet osiguranja je bila šteta na motornim vozilima od zaštićene divljači. Obzirom na navedeno, tuženik kao osiguravajuće društvo u konkretnom slučaju nije štetnik, već temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa Lovačkim društvom Srndać iz Belog Manastira ima obvezu ( u slučaju ispunjenja propisanih pretpostavki ) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe-štetnika ( konkretnog osiguranika ) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

13. Stoga, a kako dakle tuženik odgovara u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, to se njegova obveza odnosi samo na naknadu štete na motociklu jer je ista bila predmetom osiguranja, a ne i na ostale utužene vidove štete, pa je u tom dijelu pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Slijedom navedenog žalbeni navodi tužitelja su u tom dijelu neosnovani, posebno u dijelu kojim se poziva na zastaru utužene naknade štete po osnovi izgubljene zarade jer to nije niti bio razloga odbijanja tog vida imovinske štete.

15. Pri tom valja istaknuti da je tužitelj pismenim podneskom od 08.04.2025. ( list 257 spisa ) precizirao konačni tužbeni zahtjev na način da potražuje neimovinsku štetu po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 1.336,30 eura, po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 947,20 eura, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 2.229,20 eura i po kriteriju naruženosti u iznosu od 2.229,20 eura, te imovinsku štetu po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 300,00 eura i po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 2.380,00 eura, odnosno ukupno iznos od 9.421,90 eura.

16. Također tužitelj konačno preciziranim tužbenim zahtjevom potražuje i naknadu imovinske štete na motociklu u iznosu od 4.586,00 eura, a što ukupno sa naprijed iznijetim vidovima štete iznosi 14.007,90 eura.

17. Obzirom na navedeno, prvostupanjska odluka je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrđena u odbijajućem dijelu toč. I.b) izreke od 9.421,90 eura kako je odlučeno u izreci ove presude.

18. Međutim osnovani su žalbeni navodi da je prilikom donošenja odluke o zahtjevu tužitelja za naknadom štete na motociklu u iznosu od 4.586,00 eura, prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje glede suodgovornosti tužitelja, posljedično čemu je pogrešno primjenio materijalno pravo.

19. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka ocijenio da je tužitelj suodgovoran za nastanak predmetne štete u omjeru od 50% zbog neposjedovanja vozačke dozvole.

20. Međutim okolnost da je predmetne zgode tužitelj nesporno upravljao motociklom bez vozačke dozvole sama za sebe nema za posljedicu i odgovornost za štetu, već se u svakom pojedinom slučaju treba utvrđivati uzročna veza između nedostatka takve dozvole i nastale posljedice ( prometne nezgode), a time i štete. Dakle, okolnost vožnje bez vozačke dozvole sama za sebe nužno nema za posljedicu i odgovornost, odnosno suodgovornost za nastali štetni događaj tj. štetu, već tu okolnost, a kao uzrok nastanku štetnog događaja i štete treba ocjenjivati u okolnostima svakog konkretnog slučaja.

21. Pri tom treba voditi računa o tome da se predmetna nezgoda dogodila 28.05.2017., pa pitanje odgovornosti osiguranika tuženika za štetu nastalu naletom divljači treba cijeniti primjenom odredbi Zakona o lovstvu ( NN 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17).

22. Tako je odredbom čl. 77. navedenog Zakona o lovstvu bilo propisano da je lovoovlaštenik obvezatan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište. Također je čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu bilo propisano da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti.

23. Iz navedenog proizlazi da odgovornost lovoovlaštenika postoji u svim slučajevima kada nema odgovornosti za štetu vozača ili osobe ovlaštene upravljati javnom cestom, s time da se njegova odgovornost procjenjuje primjenom odredbi o objektivnoj odgovornosti za štete nastale od opasne stvari, obzirom da se divljač na javnoj cesti smatra opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik temeljem odredbe čl. 1064. Zakon o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, 155/23 dalje ZOO-a ).

24. Nadalje prema odredbama čl. 1067. st. 1., 2. i 3. ZOO -a vlasnik opasne stvari može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (viša sila), ili da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, a ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, vlasnik se djelomično oslobađa odgovornosti.

25. Dakle, u konkretnom slučaju potrebno je utvrditi da li je neposjedovanje vozačke dozvole u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi, a o čemu prvostupanjski sud uopće nije vodio računa.

26. Kako prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio suodgovornost tužitelja za nastanak predmetne štete zbog neposjedovanja vozačke dozvole, to za sada nije moguće ispitati niti pravilnost ocjene nepostojanja suodgovornosti zbog neprilagođene brzine u kontekstu žalbenih navoda tuženika.

27. Slijedom navedenog u nastavku postupka prvostupanjski sud će, u skladu sa iznijetim stavovima u ovoj odluci, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te će potom primjenom mjerodavnih odredbi ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadom štete na motociklu u iznosu od 4.586,00 eura, odnosno donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

28. Obzirom na navedeno, prvostupanjska odluka je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuta u odnosu na zahtjev za naknadom imovinske štete na motociklu i to u dosuđujućem dijelu ( toč. I.a. izreke ) od 2.295,73 eura i u odbijajućem dijelu ( toč. I.b. izreke ) od 2.290,27 eura, a što ukupno iznosi utuženi dio od 4.586,00 eura, zajedno sa odlukom o trošku ( toč. II. izreke ).

U Rijeci, 10. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec