Poslovni broj: Gž-602/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2) EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćnici Pauli Eškinja Orešković, odvjetnici u Biogradu na Moru, protiv tuženika pod 1) Općine Poličnik, OIB: 87120007882, zastupane po z.z. načelniku JP, a svi zastupani po generalnom punomoćniku Borisu Radmanu, odvjetniku u Zadru i pod 2) Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene Republike Hrvatske izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P- 1175/2022 od 7. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1175/2022 od 7. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužene Republike Hrvatske za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom se presudom utvrđuje da su tužitelji suvlasnici svaki u ½ dijela na dijelu nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1258 m2, na skici lica mjesta od 2. prosinca 2022. stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine, označen žutom bojom, te likom i slovima A-O-P-C-D-E-F-G-J-A i dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 129 m2, na skici lica mjesta od 2. prosinca 2022. stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine, označen žutom bojom, te likom i slovima O-B-P- O, a što su tuženici dužni priznati i dopustiti da tužitelji temeljem ove Presude u zemljišnoj knjizi izvrše uknjižbu prava suvlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

2. Tuženima je naloženo tužiteljima naknaditi trošak postupka od 1.506,38 eur s pripadajućom zateznom kamatom, a zahtjevi tuženih za naknadu troškova postupka su odbijeni.

3. Protiv te presude žalbu podnosi tužena, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. U presudi su, temeljem provedenih i analiziranih dokaza, izneseni razlozi za njeno donošenje te je istu moguće ispitati. Stoga nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud, utvrđujući da je predniku tužitelja, radi izgradnje kuće i gospodarskih objekata, od Općine Zadar Rješenjem Savjeta za društveni plan i financije, 7. siječnja 1964. te Ugovorom o davanju građevinskog zemljišta na trajno korištenje, broj 03-11373/1-1961. dodijeljena nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 696 m2, a cijeneći da je prednik tuženih i prije formalnog akta započeo s izgradnjom stambenog objekta te uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Prvostupanjski sud osnovano i pravilno, kako iz iskaza svih saslušanih svjedoka, tako i iz iskaza tužitelja utvrđuje da je i prije upravnih akata prednik tužitelja bio u posjedu prijepora, a koji je prijepor bio jasno odijeljen od ostatka okolnog zemljišta, kao i da prednika te potom same tužitelje nikada nitko nije onemogućavao ili sprječavao u posjedu istog.

8. Navedeno jasno ukazuje da je posjed tužitelja, u ukupnoj površini i po vještaku utvrđenom dijelu, zakonit, istinit i pošten te neprekinut i miran čitavo vrijeme sve od 1960.-tih godina, a što je i više nego što je potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću u ovom slučaju, budući se radi o nekretnini upisanoj u vlasništvu tuženih, pa se vlasništvo na takvoj imovini može steći posjedovanjem kroz period od 20 godina, odnosno dvostruko vrijeme 40 godina (čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. – dalje: ZV).

9. Prvostupanjski je sud stoga, nedvojbeno utvrđujući površinu koja obuhvaća posjedovanje tužitelja i njihovog prednika, a koji posjed je započeo i prije formalnog akta, nedvojbeno potrebnog radi ishodovanja dokumentacije za gradnju, pravilno ocjenjuje kvalitetu posjeda, kao i početak, odnosno trajanje posjedovanja prijepora, koje su okolnosti nedvojbeno utvrđene iskazima svjedoka čije nekretnine graniče sa prijeporom.

10. Valja navesti da se dosjelost, kao osnova stjecanja vlasništva, osniva na samostalnom posjedu koji traje određeno vrijeme. Posjed može biti različite kakvoće (zakonit, pošten i istinit ili suprotno tome nezakonit, neistinit i nepošten). Zakonit posjed je onaj posjed koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. Pošten posjed postoji ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Istinit je posjed ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Navedene kakvoća posjeda uvjetuje i različite vrste dosjelosti: redovnu - na temelju zakonitog, istinitog i poštenog posjeda, izvanrednu - na temelju posjeda koji je samo pošten.

11. Suprotno žalbenim navodima, utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa nalazom i mišljenjem vještaka geodeta, te iskazima saslušanih svjedoka koji identično iskazuju o faktičnom, mirnom i poštenom posjedu prednika tužitelja pa tako i samih tužitelja, sve u vremenskom razdoblju na koje se pozivaju tužitelji. Naime, sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, svoje je uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima, a žalbenim navodima ta ocjena nije dovedena u sumnju.

12. Na kraju valja dodati da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99), ukinuta odredba stavka 4. članka 388. ZV-a kojom je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

13. Prema shvaćanju Europskog suda za ljudske prava, izraženom u više odluka (Trgo protiv RH u predmetu broj 35298/04 od 11. lipnja 2009., Radomilja i drugi protiv RH broj 37685/10 od 28. lipnja 2016., D protiv RH broj 22768/12 od 08. lipnja 2016. godine), Ustavni sud Republike Hrvatske donio je citiranu odluku u pravcu ispravljanja nepoštenih učinaka tadašnjeg (izvornog) članka 388. stavka 4. ZV iz 1996., u javnom interesu, kako bi se zaštitila prava trećih osoba.

14. Stoga, prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava, u predmetima u kojima nema pretenzija trećih osoba, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, koje bi bile inkompatibilne s pretenzijama tužiteljice, koja tvrdi da je vlasništvo stekla dosjelošću, a u odnosu na osobe javnog prava, kao što je tužena u ovom postupku, prihvatljivo je računati u vrijeme potrebno za dosjelost i vrijeme u kojem je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, kada su se tužitelji, odnosno, njihovi pravni prednici, mogli razumno osloniti na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto.

15. Budući da je u ovom predmetu tužbeni zahtjev upravljen upravo protiv tužene kao osobe javnog prava, a u odnosu na nekretninu koja je predmet stjecanja nema pretenzija trećih osoba, nema zapreke za primjenu pravnog shvaćanja izraženog u navedenim recentnim odlukama Europskog suda za ljudska prava.

16. Pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 37/22), a koja je, suprotno žalbenim navodima, bila na snazi u vrijeme presuđenja odlučeno je o troškovima postupka.

17. Dodaje se da je u zemljišnoj knjizi prijeporna nekretnina upisana kao zajedničko vlasništvo tuženih te je i njihova obveza pa i obveza naknade troškova postupka, kao nužnih suparničara zajednička.

18. Tuženoj Republici Hrvatskoj, budući da nije uspjela u žalbenom postupku, nije priznat trošak sastava žalbe.

19. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

20. U odnosu na tuženu Općinu Poličnik, prvostupanjska presuda, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 10. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec