Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-64/2026-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović u pravnoj stvari tužitelja BC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Radomiru Glumičiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radomir Glumičić i Anja Lubin, Ulica Pavla Šubića 26, 10000 Zagreb protiv tuženika 1. NC, Riverview GDNS 29, M6J, Toronto, Kanada, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po punomoćnici Ani Grbić, odvjetnici u Zadru, Ulica Mihovila Klaića 2, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. svibnja 2026. i nakon objave 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju ovjeren po javnom bilježniku Mili Fajdiću iz Gospića, Vile Velebita 3, Gospić, BROJ-OU-265/2020 od 5. lipnja 2024. zaključen između TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i NC, Riverview GDNS 29, M6J, Toronto, Kanada, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenika.

II. Utvrđuje se da je tužitelj BC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine označene zk.č.br. 307, u naravi oranica Krst, površine 398 čhv upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženici su dužni trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik navedene nekretnine.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.729,12 EUR, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi od 11. ožujka 2025. tužitelj je naveo da je na zk.č.br. 307, u naravi oranica površine 398 čhv upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisana 1. tužena dok je prema posjedovnom listu broj 153 kao posjednik upisan djed tužitelja BC (Božo) s adresom [adresa]. Tužitelj ističe da je stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine te da je vlasništvo stekao putem svog djeda BC koji je nekretninu kupio od ĐC IC temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog 28. prosinca 1960. Tvrdi da se od tada on i njegovi prednici nalaze u neprekinutom, poštenom, zakonitom i mirnom posjedu nekretnine što proizlazi iz povijesnog pregleda katastarskog stanja. Tužitelju nije poznato na koji je način 2. tuženik stekao predmetnu nekretninu niti kako ju je darovnim ugovorom prenio na 1. tuženu. Iz zemljišnoknjižnih podataka proizlazi da je nekretninu stekao nasljeđivanjem iza pok. OC temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića UPP/OS 131/2022 od 25. svibnja 2022. nakon čega je nekretnina prenesena na 1. tuženu darovnim ugovorom. Prema podacima kojima raspolaže tužitelj, ĐC imao je sina OC, a OC sina TC, ovdje 2. tuženika. Predmetnu nekretninu djed tužitelja kupio je upravo od ĐC, djeda 2. tuženika. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud sukladno članku 159 st. 2 i 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima utvrdi ništetnim ugovor o darovanju ovjeren kod javnog bilježnika Mile Fajdića iz Gospića pod brojem OU-265/2020 od 5. lipnja 2024. zaključen između TC kao darovatelja i NC kao obdarenice te da utvrdi da je tužitelj vlasnik nekretnine zk.č.br. 307 oranica krst površine 398 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz obvezu tuženika da trpe upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi i naknade tužitelju troškove parničnog postupka. Tužitelj je uz tužbu dostavio izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, prijepis posjedovnog lista, izvod iz katastarskog plana, povijest promjena na katastarskim česticama, kupoprodajni ugovor zaključen 28. prosinca 1960. između ĐC i BC, rješenje o nasljeđivanju ovoga suda poslovni broj O-505/2022 od 25. svibnja 2022. iza pok. OC, ugovor o darovanju nekretnina zaključen 5. lipnja 2024. između NC osobno i kao punomoćnice TC i uvjerenje Narodnog odbora Općine Gospić od 4. siječnja 1962.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da nije točno da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine te da se prema članku 119 stavku 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja ako zakonom nije određeno drukčije dok je prema članku 120 stavku 1 istog Zakona propisano da se vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu, a u toj situaciji pravni posao je samo pravna osnova za stjecanje prava vlasništva dok je način stjecanja prava vlasništva upis u zemljišne knjige. Tužena NC ističe da je predmetnu nekretninu zajedno s drugim nekretninama stekla na temelju valjanog pravnog posla te se temeljem istog upisala u zemljišnu knjigu kao vlasnica dok tuženik TC navodi kako je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza pok. OC temeljem rješenja o nasljeđivanju, također upisom u zemljišne knjige još 2022. te je predmetnom nekretninom raspolagao u korist tužene NC valjanim pravnim poslom te se tužena također upisala kao vlasnica u zemljišne knjige. Tuženici ističu da su još pravna pravila Općeg građanskog zakonika propisivala da onaj tko prenosi vlasništvo nepokretne stvari treba biti upisan u javne knjige i da pravo koje je stečeno dosjelošću ne može biti na štetu onog koji je oslanjajući se na javne knjige pribavio sebi kakvu stvari ili pravo još prije nego je to pravo uknjiženo. Isto tako, odredbom članka 130 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis. Proveden je očevid na predmetnoj nekretnini radi identifikacije od strane sudskog vještaka geodetske struke te dokaz saslušanjem svjedoka RC, JC, AC i CC te dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

4. Sudski vještak utvrdio je da se predmetna nekretnina nalazi u centru sela [adresa] i da je u naravi uredno pokošena livada omeđena u sjeveroistočnom i jugoistočnom dijelu starom živicom i bjelogoričnim stablima. Tužitelj je sa sigurnošću pokazao predmetnu katastarsku česticu.

5. Svjedok RC iz [adresa], star 72 godine iskazao je da od 1979. živi u [adresa], u neposrednoj blizini sporne nekretnine udaljene svega oko 25 metara od njegove kuće zbog čega ima neposredna saznanja o njezinom korištenju i posjedu. Naveo je da su predmetnu parcelu oduvijek koristili i obrađivali tužiteljev djed BC poznat kao „ B“, a nakon njega njegov sin VC, otac tužitelja. Prema pričanju mještana zna da je djed tužitelja predmetnu nekretninu kupio od osobe iz sela. Svjedok je izjavio da nikada nije vidio ni tuženike niti njihove prednike u posjedu ili korištenju predmetne nekretnine, te da su svi mještani [adresa] znali da je parcela u posjedu obitelji VC. Također je naveo da nikada nije čuo da bi tužiteljev djed ili otac bili smetani u posjedu nekretnine. BC, djeda tužitelja naslijedio je njegov sin VC. Osim SC je imao i sina N koji je umro, a iza sebe ostavio je sina T koji živi u [adresa]. On nije bio u posjedu kao ni njegov otac N, samo su pomagali ocu.

6. Svjedokinja JC iz [adresa], stara 73 godine iskazala je da nije poznavala tužitelja, njegovog oca ni djeda te da ih nikada nije vidjela u posjedu predmetne nekretnine niti da bi netko obrađivao ili kosio parcelu. Navela je da poznaje 1. tuženu od djetinjstva, kao i 2. tuženika TC te njegova djeda ĐC zvanog IC. Tvrdi da ĐC nije prodavao nekretnine za svog života. Njezina kuća udaljena je od prijepora 6-7 kilometara. Prema njezinim saznanjima, TC rekao je 1. tuženoj da je predmetna parcela njegova te joj ju je prodao ili poklonio, ali svjedokinja nije mogla potvrditi stvarno vlasništvo jer nema uvid u dokumentaciju. Iskazala je i da je parcela bila zapuštena te da je tek nakon što ju je preuzela 1. tužena vidjela da se ista uređuje po njezinom nalogu. Na parceli je vidjela da je RC ostavljao traktor, prikolicu, plug i druge priključke.

7. Svjedok AC iz [adresa], star 76 godina iskazao je da cijeli život živi u [adresa] te da su predmetnu nekretninu koristili i održavali djed i otac tužitelja. Naveo je da su Đ redovito kosili i uređivali parcelu te da ih je osobno viđao u posjedu nekretnine. Također je izjavio da nikada nije vidio 2. tuženika, njegovog oca OC niti druge članove obitelji OC u posjedu predmetne nekretnine. Prema njegovim riječima, Đ koriste predmetnu parcelu otkad on pamti, a nikada nije čuo da ih je netko smetao u posjedu. Naveo je i da se parcela nakon rata više nije obrađivala. I je posljednji put vidio na predmetnoj nekretnini prije rata. Predmetna čestica ima oko 2000 kvadratnih metara i u blizini se nalazi čest ica 1. tužene, odnosno jedna čestica dijeli predmetnu nekretninu od nekretnine tužene. Osim sina VC (oca tužitelja) BC je imao sina N i kćerku O. Tužitelj ima sestru R koja živi u [adresa]. Svjedok tvrdi da zna da su sudski riješili da ova parcela pripadne tužitelju.

8. Svjedok DC iz [adresa], star 62 godine iskazao je da nema neposrednih saznanja o ranijem posjedu predmetne nekretnine. Naveo je da je prvi put čuo za predmetnu parcelu prošle ili pretprošle godine kada mu je 1. tužena rekla da očisti i pokosi parcelu što je i učinio. Iskazao je da mu je 1. tužena rekla da je parcelu kupila, ali nije znao od koga. Također je naveo da tijekom svojih dolazaka u [adresa], kako prije tako i nakon rata, nije vidio nikoga da obrađuje ili koristi predmetnu nekretninu koja je prema njegovim riječima bila obrasla travom, trnjem i žbunjem.

9. Tužitelj BC iskazao je da je predmetnu nekretninu koristila njegova obitelj još od njegova djetinjstva, odnosno njegov djed BC zvani „ B“, a nakon njega i otac VC. Naveo je da su njegovi prednici predmetnu parcelu kosili, obrađivali i koristili za ispašu stoke te da nikada nije vidio nikoga drugoga u posjedu nekretnine osim članova svoje obitelji. Istaknuo je da je njegov djed predmetnu nekretninu kupio temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1960. godine za koji je saznao tek nakon smrti svoje majke 2022. kada je pronašao dokumentaciju. Naveo je da je nekretnina u katastru bila upisana na njegova djeda te da nije znao na koji se način 2. tuženik upisao kao vlasnik niti kako je došlo do darovanja 1. tuženoj. Također je iskazao da nakon smrti oca i djeda nije obrađivao parcelu zbog života izvan [adresa] i nedostatka vremena, ali da nikada nije napustio nekretninu niti se odrekao posjeda, već je susjed RC održavao parcelu uz njegovo prešutno odobrenje.

10. Tužena NC iskazala je da je odrasla u [adresa] te da se predmetna nekretnina nalazi u blizini njezine kuće. Navela je da je nakon povratka iz Kanade i obnove kuće željela kupiti susjedne parcele radi proširenja okućnice i sadnje voćnjaka. Prema njezinim riječima, od mještana je saznala da je predmetna parcela pripadala OC odnosno njegovoj obitelji. ŽC i njegova supruga J rekli su joj da je tu nekoliko njiva i nekoliko vlasnika. Za predmetnu parcelu rekli su joj da je od IC nakon čega je u zemljišnim knjigama utvrdila da je kao vlasnik upisan TC. Kontaktirala ga je putem Facebooka te je s njim dogovorila prijenos nekretnine pri čemu mu je dala simboličan iznos od 4.000 eura. Na temelju punomoći i ugovora o darovanju provela je upis prava vlasništva na svoje ime. Nakon upisa primijetila je da se na parceli nalazi traktor RC te ga je zamolila da ga ukloni nakon čega je angažirala svog rođaka CC da očisti i uredi parcelu. Istaknula je da joj nitko prije upisa nije rekao da bi predmetna nekretnina pripadala obitelji VC te da nikada nije vidjela tužitelja, njegovog oca ili djeda da obrađuju ili koriste predmetnu parcelu iako je u [adresa] živjela do svoje 15. godine. Tvrdi da su se na predmetnoj parceli igrala školska djeca, a zimi je tu bio led. Ističe da su se roditelji tužitelja i njezini tužitelji jako dobro poznavali. Na parceli nije vidjela ni roditelje TC.

11. Uvidom u kupoprodajni ugovor zaključen 28. prosinca 1960. utvrđeno je da je ĐC kao prodavatelj prodao BC kao kupcu nekretninu oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za iznos od 20.000,00 tadašnjih dinara te da je prodavatelj ovlastio kupca da na temelju ovog ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i da kupac stupa u posjed kupljene nekretnine odmah nakon potpisa ovog ugovora.

12. Uvidom u ugovor o darovanju od 5. lipnja 2024. utvrđeno je da je 2. tuženik TC kao darovatelj zastupan po NC, ovdje 1. tuženoj s istom kao obdarenikom darovao 1. tuženoj nekretnine, između ostalih i predmetnu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana 1. tužena u cijelosti dok je uvidom u prijepis posjedovnog lista Područnog ureda za katastar utvrđeno da je kao posjednik predmetne nekretnine upisan djed tužitelja BC u cijelosti.

14. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama proizlazi da je temeljem prijavnog lista broj 186/1960 od 26. veljače 1960. predmetna čestica otpisana u novi posjedovni list broj 153 na ime BCĆ iz [adresa] (djeda tužitelja) te da je čestica temeljem obavijesti Zemljišnoknjižnog odjela Z-10445/2024 otpisana u novi posjedovni list broj 1182 na ime NC, ovdje 1. tužene.

15. Iz Uvjerenja Narodnog odbora Općine Gospić, Odjela za privredu i financije broj EV. 4/61 od 4. siječnja 1962. proizlazi da je predniku tužitelja BC iz [adresa] odmjeren općinski porez na promet nekretnina u iznosu od 1.320,00 tadašnjih dinara.

16. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka među strankama je kao nesporno utvrđeno:

- da je predmet postupka nekretnina označena kao zk.č.br. 307, oranica Krst, površine 398 čhv upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je 28. prosinca 1960. između ĐC, djeda 2. tuženika kao prodavatelja i BC, djeda tužitelja kao kupca zaključen kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu;

- da je navedenim ugovorom prodavatelj kupcu predao nekretninu u posjed te mu izdao tabularnu izjavu za uknjižbu prava vlasništva;

- da je 2. tuženik TC temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. OC bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine;

- da je između 2. tuženika kao darovatelja i 1. tužene NC kao obdarenice **.**.2024. zaključen ugovor o darovanju ovjeren kod javnog bilježnika Mile Fajdića pod brojem OU-265/2020 te da je na temelju tog ugovora kao vlasnica u zemljišnim knjigama upisana 1. tužena.

18. Sporno je bilo je li djed tužitelja temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1960. stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine; jesu li tužitelj i njegovi pravni prednici od 1960. bili u zakonitom, poštenom i neprekidnom posjedu nekretnine; je li tužitelj pravo vlasništva stekao dosjelošću odnosno na temelju zakona; jesu li 2. tuženik i njegovi pravni prednici nakon 1960. imali bilo kakva vlasnička ili posjedovna ovlaštenja na predmetnoj nekretnini i je li ugovor o darovanju od 5. lipnja 2024. valjan pravni posao te može li proizvoditi pravne učinke prema tužitelju.

19. Ocjenjujući provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da su tužitelj i njegovi pravni prednici od sklapanja kupoprodajnog ugovora 1960. pa sve do podnošenja tužbe bili faktični, stvarni i mirni posjednici predmetne nekretnine.

20. Takav zaključak proizlazi prije svega iz iskaza svjedoka RC i AC koje sud prihvaća kao vjerodostojne, objektivne i međusobno podudarne. Obojica svjedoka žive u neposrednoj blizini predmetne nekretnine dugi niz desetljeća te su neposredno opažali način njezina korištenja. Njihovi iskazi nedvojbeno potvrđuju da su predmetnu česticu koristili, obrađivali, kosili i održavali isključivo djed tužitelja BC, nakon njega njegov sin VC, a potom i sam tužitelj.

21. Navedeni iskazi u potpunosti su suglasni s materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu.

22. Naime, iz kupoprodajnog ugovora od 28. prosinca 1960. proizlazi da je prednik tužitelja kupio upravo predmetnu nekretninu od prednika 2. tuženika te da je stupio u njezin posjed odmah po sklapanju ugovora. Iz prijepisa posjedovnog lista proizlazi da je kao posjednik predmetne nekretnine desetljećima bio evidentiran upravo BC. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama proizlazi da je još 1960. predmetna čestica prenesena u posjedovni list na ime BC. Nadalje, uvjerenje Narodnog odbora Općine Gospić od 4. siječnja 1962. potvrđuje da je predniku tužitelja razrezan porez na promet nekretnina upravo povodom predmetne kupoprodaje.

23. Sud je posebno cijenio činjenicu da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da su ĐC, njegov sin OC ili unuk TC nakon 1960. stupili u posjed predmetne nekretnine i njome raspolagali kao vlasnici ili na bilo koji način ostvarivali faktičnu vlast na istoj. S druge strane, nesporno je utvrđeno da su upravo prednici tužitelja od sklapanja kupoprodajnog ugovora 1960. bili zakoniti i pošteni posjednici predmetne nekretnine.

24. Iz iskaza saslušanih svjedoka nesporno proizlazi da su predmetnu nekretninu kroz dulji vremenski period faktično posjedovali i koristili prednici tužitelja odnosno njegov djed BC i nakon njega otac VC. Posebno je cijenjen iskaz svjedoka RC koji živi u neposrednoj blizini sporne nekretnine još od 1979. te je imao neposredna saznanja o načinu korištenja i posjedovanja predmetne čestice. Njegov iskaz sud je ocijenio uvjerljivim i životnim jer je svjedok detaljno opisao tko je koristio nekretninu, naveo da su Đ predmetnu parcelu obrađivali i održavali te da nikada nije vidio tuženike niti njihove prednike u posjedu nekretnine. Sud je posebno uzeo u obzir njegov navod da su svi mještani znali da je predmetna parcela u posjedu obitelji VC.

25. Takve navode potvrđuje i iskaz svjedoka AC koji također cijeli život živi u [adresa] te je naveo da su otac i djed tužitelja redovito kosili, uređivali i koristili predmetnu nekretninu. Sud je njegov iskaz ocijenio vjerodostojnim buduć i da proizlazi iz neposrednih opažanja stečenih tijekom dugog vremenskog razdoblja, a ujedno je suglasan s iskazom svjedoka RC u odlučnim činjenicama koje se odnose na kontinuirani posjed obitelji VC. Obojica svjedoka iskazali su da nikada nisu vidjeli članove obitelji TC u faktičnom posjedu ili korištenju predmetne čestice niti su imali saznanja da bi Đ bili smetani u posjedu.

26. Svjedokinja JC nije imala neposredna saznanja o ranijem posjedovanju nekretnine od strane obitelji VC. Sama svjedokinja navela je da tužitelja, njegovog oca ni djeda nije poznavala te da ih nije viđala na parceli, međutim sud je uzeo u obzir da svjedokinja ne živi u neposrednoj blizini prijepora već u drugom mjestu zbog čega njezina opažanja nisu kao opažanja svjedoka koji su desetljećima živjeli neposredno uz predmetnu nekretninu. Njezini navodi da je parcela bila zapuštena te da je uređivana tek po nalogu 1. tužene odnose se na razdoblje nakon rata i ne dovode u pitanje raniji višedesetljetni posjed obitelji VC.

27. Iz iskaza svjedoka CC proizlazi da on nema neposrednih saznanja o ranijem posjedu nekretnine. Njegova saznanja odnose se isključivo na razdoblje posljednjih nekoliko godina kada je po nalogu 1. tužene čistio i kosio predmetnu parcelu. Budući da sam navodi da ne poznaje tužitelja niti njegove prednike te da ranije nije imao nikakva saznanja o predmetnoj nekretnini, sud njegov iskaz nije mogao prihvatiti kao relevantan dokaz o dugogodišnjem posjedu prije dolaska 1. tužene u kontakt s nekretninom.

28. Na temelju cjelokupne ocjene iskaza svjedoka sud je zaključio da su tužitelj i njegovi pravni prednici bili u dugogodišnjem, mirnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine još od razdoblja kada je djed tužitelja BC stekao nekretninu kupoprodajom. Iskazi svjedoka RC i AC međusobno su suglasni, logični i potkrijepljeni njihovim neposrednim opažanjima, dok s druge strane nije dokazano da bi tuženici ili njihovi prednici ostvarivali faktičnu vlast na predmetnoj čestici prije nego je 1. tužena započela s uređivanjem parcele.

29. Pri ocjeni jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sud je imao u vidu odredbe članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje u tekstu: ZVDSP) prema kojima se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

30. U konkretnom slučaju odlučna je činjenica da je prednik tužitelja BC stupio u posjed predmetne nekretnine temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora od 28. prosinca 1960. zaključenog s ĐC, djedom 2. tuženika. Iz sadržaja navedenog ugovora proizlazi da je prodavatelj kupcu predao nekretninu u posjed te ga ovlastio da ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.

31. Sud je utvrdio da je posjed prednika tužitelja od samoga početka bio zakonit, pošten i istinit u smislu tada važećih pravnih pravila Općeg građanskog zakonika.

32. Naime, prema paragrafu 1461. OGZ-a zakonit i za dosjelost podoban posjed jest svaki posjed koji se temelji na naslovu koji bi bio dovoljan za stjecanje vlasništva da je stvar doista pripadala prenositelju prava pri čemu se izričito navodi da su kupnja i prodaja valjani pravni naslovi za stjecanje vlasništva dosjelošću.

33. Nadalje, prema paragrafu 1463. OGZ-a posjed mora biti pošten, dok je paragrafom 1464. OGZ-a propisano da posjed mora biti istinit, odnosno da nije pribavljen silom, prijevarom, potajno ili zlouporabom povjerenja.

34. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je posjed prednika tužitelja stečen na temelju pisanog kupoprodajnog ugovora i da je nekretnina odmah predana kupcu u posjed, posjedovanje je bilo javno, mirno i nesmetano, a tijekom više desetljeća nitko od članova obitelji ĐC nije osporavao takav posjed niti je poduzimao bilo kakve radnje radi povrata nekretnine.

35. Prema paragrafu 1468. OGZ-a, kada nekretnina nije bila upisana na ime stvarnog posjednika u javnim knjigama, vlasništvo se stjecalo dosjelošću protekom trideset godina. Slijedom toga, najkasnije protekom 1990. bili su ostvareni svi uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist prednika tužitelja.

36. Nakon stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima 1. rujna 1980. (dalje u tekstu: ZOVO) odredbama članka 28. toga Zakona bilo je propisano da savjestan i zakonit posjednik stječe pravo vlasništva nekretnine dosjelošću protekom deset godina, dok savjestan posjednik stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina. Odredbom članka 30. ZOVO-a bilo je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme tijekom kojega su pravni prednici posjedovali stvar.

37. Konačno, člankom 159. stavkom 1. ZVDSP-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme. Člankom 159. stavkom 2. ZVDSP-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Člankom 159. stavkom 3. ZVDSP-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

38. Člankom 160. stavkom 1. ZVDSP-a propisano je da se vrijeme potrebno za dosjelost počinje računati onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme tijekom kojega su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici.

39. Primjenom navedenih zakonskih odredbi sud je zaključio da su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine u korist prednika tužitelja bile ispunjene protekom roka potrebnog za dosjelost, a znatno prije nego što je 2. tuženik stekao formalni zemljišnoknjižni upis temeljem rješenja o nasljeđivanju iz 2022.

40. Pritom nije od odlučnog značenja činjenica da je kontinuitet posjeda prekinut zbog toga što tužitelj nakon smrti svojih prednika te zbog ratnih okolnosti i života izvan [adresa] i objektivne udaljenosti nije redovito obrađivao predmetnu nekretninu. Naime, za prestanak posjeda nije dovoljno samo privremeno neizvršavanje pojedinih faktičnih radnji na nekretnini, već je potrebno da posjednik jasno manifestira volju da trajno napusti stvar ili da faktičnu vlast nad stvari preuzme druga osoba protiv njegove volje. Iz provedenih dokaza proizlazi da se tužitelj nikada nije odrekao predmetne nekretnine niti ju je smatrao napuštenom, već ju zbog objektivnih okolnosti nije mogao osobno obrađivati. Također je utvrđeno da je susjed RC održavao predmetnu parcelu uz njegovo znanje i prešutno odobrenje što dodatno potvrđuje postojanje volje tužitelja da zadrži posjed nekretnine.

41. Privremeno nekorištenje nekretnine zbog ratnih okolnosti, izbivanja iz mjesta stanovanja, rada u inozemstvu ili drugih objektivnih razloga samo po sebi ne znači gubitak posjeda niti predstavlja odricanje od prava vlasništva ako iz okolnosti slučaja proizlazi da je posjednik i dalje smatrao nekretninu svojom te nije pokazao volju da ju napusti.

42. Slijedom svega navedenoga sud je utvrdio da su tužitelj i njegovi pravni prednici dokazali neprekinuti kontinuitet zakonitog, poštenog i istinitog posjeda od 1960. pa nadalje te da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stečeno dosjelošću po samom zakonu prije nego su tuženici poduzeli pravne radnje vezane uz predmetnu nekretninu.

43. Dakle, u trenutku kada je 2. tuženik TC nasljeđivanjem stekao zemljišnoknjižni upis, pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini već desetljećima nije pripadalo njegovoj obitelji, nego obitelji BC koja ga je stekla temeljem zakona odnosno dosjelošću. Zbog toga po ocjeni suda, 2. tuženik nije mogao valjano raspolagati predmetnom nekretninom. Naime, nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih sam ima (nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet). Budući da 2. tuženik nije bio stvarni vlasnik nekretnine, nije mogao na 1. tuženu prenijeti pravo vlasništva koje mu nije pripadalo. Stoga je ugovor o darovanju od 5. lipnja 2024. ništetan.

44. Ništetnost navedenog ugovora proizlazi iz činjenice da darovatelj nije bio nositelj prava vlasništva koje je pokušao prenijeti na obdarenicu, ovdje 1. tuženu NC. Osim toga, iz samog ugovora proizlazi da je NC nastupala istodobno kao punomoćnica darovatelja TC i kao obdarenica, odnosno druga ugovorna strana. Takvo tzv. ugovaranje sa samim sobom dopušteno je samo ako je izričito odobreno punomoći ili ako su ispunjeni zakonom propisani uvjeti koji isključuju mogućnost sukoba interesa. U postupku nije dokazano da je 2. tuženik dao posebno i izričito ovlaštenje 1. tuženoj da kao njegova punomoćnica sama sa sobom zaključi ugovor o darovanju pa takva okolnost dodatno dovodi u pitanje valjanost predmetnog pravnog posla. Međutim, neovisno o tome, odlučna činjenica za ovaj spor jest da darovatelj nije bio stvarni vlasnik predmetne nekretnine pa ugovor nije mogao proizvesti pravni učinak prijenosa prava vlasništva.

45. Sud nije kao odlučne prihvatio navode 1. tužene da je stekla vlasništvo predmetne nekretnine oslanjajući se na zemljišnoknjižno stanje. Naime, načelo povjerenja u zemljišne knjige ne štiti osobu koja stječe nekretninu od osobe koja nije stvarni vlasnik ako je pravo vlasništva treće osobe već ranije nastalo na temelju zakona, a osobito kada su okolnosti konkretnog slučaja upućivale na potrebu dodatne provjere stvarnog posjedovnog stanja nekretnine. U konkretnom slučaju nesporno je da 1. tužena prije stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine nije zatekla ni 2. tuženika ni njegove prednike u posjedu nekretnine te se i sama uvjerila da nekretninu koristi druga osoba.

46. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja sud je imao u vidu navode tuženika i iskaze pojedinih svjedoka iz kojih proizlazi da je pokojni BC, djed tužitelja, osim sina VC imao i drugu djecu, sina N i kćerku O iza kojih postoje daljnji nasljednici.

47. Međutim, iz provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da je iza pok . BC proveden ostavinski postupak kojim bi bila raspoređena njegova imovina i utvrđen krug njegovih nasljednika u odnosu na predmetnu nekretninu. Jednako tako, tijekom postupka nije dokazano da je iza pokojnog VC, oca tužitelja, doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim bi bili utvrđeni njegovi nasljednici i njihovi nasljedni dijelovi na predmetnoj nekretnini.

48. Predmet ovog postupka nije raspravljanje o međusobnim pravima eventualnih sunasljednika pokojnog BC ili pokojnog VC, već utvrđenje pripada li pravo vlasništva predmetne nekretnine tuženicima ili pravnom slijedu obitelji VC te jesu li tuženici valjano raspolagali predmetnom nekretninom.

49. Svaki nasljednik odnosno osoba koja tvrdi da je pravni slijednik ranijeg vlasnika ili posjednika ovlaštena je prema trećim osobama zahtijevati zaštitu naslijeđenih stvarnih prava koja ulaze u ostavinsku masu, neovisno o tome jesu li u trenutku vođenja spora konačno uređeni svi međusobni odnosi između mogućih sunasljednika.

50. Po ocjeni suda, tužitelj svoju aktivnu legitimaciju u ovom postupku temelji na činjenici da je pravni slijednik pokojnog VC i pokojnog BC te se poziva na višedesetljetni posjed svoje obitelji i da je upravo on pokrenuo zaštitu prava vlasništva za koje tvrdi da pripada obitelji BC, a tužbeni zahtjev usmjeren je protiv osoba koje nisu članovi te nasljedničke zajednice, već protiv trećih osoba koje osporavaju postojanje toga prava.

51. U postupku nije utvrđeno da između mogućih nasljednika obitelji BC postoji spor o vlasništvu predmetne nekretnine niti je u ovom postupku bilo tko od njih osporio tužiteljevo pravo da zahtijeva sudsku zaštitu prema trećim osobama pa sud nalazi da tužitelj ima pravni interes i aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka.

52. Eventualno postojanje drugih nasljednika pokojnog BC ili pokojnog VC može biti od značaja isključivo za uređenje njihovih međusobnih nasljednopravnih i stvarnopravnih odnosa, ali ne utječe na pravo tužitelja da prema trećim osobama zahtijeva utvrđenje da predmetna nekretnina ne pripada tuženicima te da je pravo vlasništva stečeno u korist pravnog slijeda obitelji VC.

53. Dakle, postojanje eventualnih drugih nasljednika ne predstavlja zapreku za vođenje ovog postupka niti dovodi u pitanje aktivnu legitimaciju tužitelja zbog čega prigovor nedostatka aktivne legitimacije istaknut od strane tuženika nije osnovan te je tužitelj kao nasljednik i univerzalni pravni sljednik ovlašten zahtijevati sudsku zaštitu prava vlasništva protiv trećih osoba koje to pravo osporavaju.

54. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je tužitelj dokazao postojanje svih zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine te da su tuženici bez valjane pravne osnove izvršili prijenos prava vlasništva na 1. tuženu.

55. Stoga je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci presude.

56. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbi članka 154 i 155 ZPP-a. Odredbom članka 154 stavka 1 ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

57. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: Tarifa).

58. S obzirom da su bili opravdani sud je tužitelju priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife i to trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 16. listopada 2025. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9 toč. 2 Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 20. veljače 2026. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9 toč. 2 Tarife), trošak zastupanja na glavnoj raspravi održanoj na licu mjesta 10. travnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 i 7 Tarife), trošak geodetskog vještačenja i izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 649,48 EUR, trošak zastupanja na glavnoj raspravi 29. svibnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR, dakle sveukupno tužitelju je priznat trošak u iznosu od 1.729,12 EUR.

U Gospiću 10. lipnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Radomir Glumičić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Pavla Šubića 26

2. Ana Grbić, odvjetnica u Zadru, Ulica Mihovila Klaića 2