REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1747/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vandi Mostovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., [adresa], OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nezakonitosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. lipnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"„I. Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 31. listopada 2024. godine, kojom je tuženik ZAGREBAČKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, otkazao ugovor o radu tužitelju DĆ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije dopuštena i da temeljem te odluke radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, vratiti tužitelja SĆ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na posao, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, u roku od 8 dana.“

II Nalaže se tužitelju DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Zagrebačka banka d.d., [adresa], OIB: 92963223473, trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika od 6. prosinca 2021. dok je na radno mjesto pomoćnik direktora poslovnice zaposlen na temelju ugovora o radu od 23. studenoga 2023. za mandatno razdoblje od 1. prosinca 2023. do 31. prosinca 2025. Dana 4. studenoga 2024. zaprimio je odluku o otkazu ugovora o radu zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa (u daljnjem tekstu: Odluka). Dana 7. studenoga 2024. tužitelj je uputio tuženiku zahtjev za zaštitu prava radnika na koji tuženik nije odgovorio slijedom čega tužitelj podnosi ovu tužbu. Smatra da mu nije omogućeno pravo obrane sukladno čl. 119 st. 2 Zakona o radu. Ističe kako su razlozi za otkaz neistiniti i usmjereni ka difamiranju tužitelja, kao i u svrhu opravdanja prestanka radnog odnosa. Tužitelj u potpunosti osporava razloge za otkaz navedene u predmetnoj Odluci te ističe da je netočno da bi tužitelj isplatio S samo djelomično a da je ostatak novca zadržao na svojoj radnoj jedinici. Nadalje navodi da je prema svojoj savjesti i sjećanju učinio sve što je trebao te je Klijenta banke isplatio u cijelosti a što je Klijent potvrdio svojim potpisom. Naime, dana 22. listopada 2024. Klijent banke je zatražio od tužitelja zatvaranje oročene štednje i isplatu iznosa od 35.000,00 eura u gotovini, a Klijent banke je zamolio da se novac isplati u dvije transakcije od 16.000,00 i 19.000,00 eura što je tužitelj i učinio, odnosno predao je jedan pa drugi iznos a Klijent je potpisao potvrdu o primitku oba iznosa. Šest dana nakon spornog događaja, dana 28. listopada 2024. Klijent je uložio prigovor na transakcije koje je proveo tužitelj navodeći da je primio samo iznos od 16.000,00 eura. Tužitelj navodi kako je nejasno to da Klijent banke nije isti dan primijetio da mu novac od 19.000,00 eura predan nego je uložen prigovor tek nakon šest dana, što ocjenjuje neuobičajenim. Navodi kako mu se ovakva situacija nikada ranije nije dogodila te da nikada nije zaprimio nikakvu opomenu za svoje ponašanje i rad. Ističe kako tuženik ne samo da nije pozvao tužitelja da iznese obranu nego nije uopće utvrdio što se dogodilo s iznosom od 19.000,00 eura ukoliko isti nije isplaćen Klijentu banke kako to tvrdi tuženik. Smatra da je novac mogao ostati jedino u poslovnici banke što bi unutarnjom revizijom bilo lako utvrditi ali tuženik to nije učinio, Tužitelj nadalje navodi da tuženik nije ispoštovao niti jednu zakonsku pretpostavku o valjanosti konkretne Odluke o otkazu zbog čega je Odluka evidentno nezakonita i nedopuštena. Predlaže da sud utvrdi da je otkaz ugovora o radu nedopušten te da se tužitelja vrati na radno mjesto. Tužitelj je istaknuo da je krajem studenoga 2024. promijenio osobno ime iz HĆ u CĆ (o čemu dostavlja dokaz o odobrenju promjene osobnog imena).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu tuženik ističe kako navodi tužbe nisu osnovani. Ističe kako u odnosu na navode tužitelja da mu nije omogućena obrana prije odluke o otkazu da je počinjenje teške povrede radne obveze nedvojbeno utvrđeno nadzornim kamerama. Nadalje, prije uručenja odluke o otkazu, s tužiteljem je održan razgovor na kojem su bili prisutni njegovi neposredni rukovoditelji, EĆ i ZĆ. Tužitelju je prezentirana cjelokupna situacija i utvrđenja poslodavca te je tužitelj priznao da se sjeća klijentice no poricao je da klijentici ne bi predao sav novac. Pri tom nije znao pojasniti zbog kojeg je razloga napravio dvije transakcije za isplatu budući da je prvotno razročio cjelokupan iznos oročenog novca, te je isti u cijelosti trebao isplatiti klijentici. Također, nije mogao pojasniti gdje se nalazi ostatak novca jer je iz snimaka vidljivo da nije cjelokupan iznos uručio klijentici Banke. Iz navedenog jasno proizlazi da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku još posebno omogućava obranu, budući da se radnik o odlučnim okolnostima usmeno izjasnio. Prije otkazivanja provedeno je savjetovanje s Glavnim sindikalnim povjerenikom te je isti svojim očitovanjem od 30. listopada 2024. g. izjavio da je suglasan s namjeravanom odlukom o otkazu. Tuženik ističe da je u odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju od 31. listopada 2024. g. detaljno je opisano postupanje tužitelja na dan 28. listopada 2024. g., a povodom prigovora klijentice banke na transakcije koje je provodio tužitelj, uz navod da je klijentica preuzela iznos od 16.000,00 EUR, te je na njezinom računu utvrđen manjak od 19.000,00 EUR. Naime, nakon preuzimanja iznosa gotovine od 35.000,00 EUR s osnova provedenih transakcija tužitelj je klijentici Banke samo djelomično isplatio iznos u gotovini, dok je ostatak gotovine odložio izvan vidokruga klijentice, te joj taj ostatak nije uručio, niti ga je uplatio na račun klijentice Banke, a niti je isti vratio u trezorski odjel poslovnice. Navedeno je utvrđeno nadzornim kamerama kod tuženika, koje se prilažu kao dokaz. Ključna je snimka na kojoj je jasno vidljivo da klijentica odlazi iz Banke, a da bunt novca ostaje na printeru i da ga tužitelj stavlja u tuljac koji nije vratio u trezor. U odnosu na prigovor klijentice i zahtjev za povrat iznosa, tuženik je donio odluku o nadoknadi štete klijentici, te joj je iznos koji joj je manje isplaćen nadoknađen uplatom na njezin transakcijski račun. Slijedom navedenog tuženik smatra da je s obzirom na utvrđene povrede imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje od 26. studenoga 2024. Grada Zagreba i Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove URBROJ: 251-04-21-2-24-4 (list 6 – 7 spisa), izvadak iz Hrvatske pošte – tracking za preporučenu pošiljku (list 8 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 7. studenoga 2024. (list 10 – 11 spisa), Odluka o otkazu ugovora o radu od 31. listopada 2024. (list 12 – 13 spisa), ugovor o radu od 23. studenoga 2023. (list 14 – 16 spisa), ugovor o radu (list 17 – 19 spisa), obrazac radne uspješnosti za 2023. godinu (list 20 – 24 spisa), domovnica (list 25 spisa), fotografije snimka nadzorne kamere (list 31 – 37 spisa), dopis glavnom sindikalnom povjereniku u ulozi radničkog vijeća i očitovanje glavnog sindikalnog povjerenika u ulozi radničkog vijeća od 30. listopada 2024. (list 39 – 40 spisa), odluku o naknadi štete klijentu (list 41 – 44 spisa), povratnicu. Sud je izvršio uvid u video snimku (list 57 spisa) na ročišnom zapisniku od 3. veljače 2026., saslušani su svjedoci ZĆ i EĆ (list 75 – 79 spisa) te je saslušan tužitelj kao parnična stranka (list 68 – 70 spisa).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog postupka je utvrđenje da li je izvanredni otkaz ugovora o radu dopušten, odnosno je li tužitelj počinio povredu koja mu se stavlja na teret, kao i da li ista prestavlja razlog za izvanredni otkaz.

6. Odredbom članka 133 Zakona o radu NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neka prava iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Stavkom 2 istog članka propisano je da poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1 ovog članka ne udovolji tom zahtjevu radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenih prava pred nadležnim sudom. Uvidom u odluku o otkazu ugovora o radu utvrđeno je da nje ista donesena 31. listopada 2024. dok je zahtjev za zaštitu prava podnesen 7. studenoga 2011. te je tuženik zaprimio isti preporučenom pošiljkom 11. studenoga 2024. (povratnica koja prileži listu 82 spisa) zbog čega se tužba podnesena 9. prosinca 2024. ukazuje pravodobnom u smislu odredbe članka 133. ZR-a.

7. Odredbom članka 114 ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja z činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).

8. Odredbom čl. 119 st. 2 ZR-a propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

9. Uvidom u dopis glavnom sindikalnom povjereniku i očitovanje glavnog sindikalnog povjerenika u ulozi radničkog vijeća od 30. listopada 2024. sud je utvrdio da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu obavijestio sindikalnog povjerenika TĆ o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju te da se istoga dana sindikalni povjerenik usuglasio s namjeravanom odlukom o otkazu. Na taj način tuženik je ispunio obvezu savjetovanja prije donošenja odluke u smislu čl. 150 ZR-a.

10. Uvidom u odluku o otkazu ugovora o radu sud je utvrdio da je ista donesena 31. listopada 2024. te je navedenom odlukom tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je tužitelj sklopio ugovor o radu te da je obavljao posao pomoćnik direktora poslovnice. Sklapanjem ugovora o radu tužitelj je preuzeo obvezu izvršenja stručnog savjesnog, marljivog i kvalitetnog rada te obavljanja postavljenih zadataka pravovremeno i u skladu s pisanim i usmenim uputama nadređenih, pridržavajući se odredbi kodeksa profesionalnog postupanja, pravilnika o radu, internih akata i odluka banke te drugih propisa uz obvezu postupanja s povećanom pažnjom i pravilima struke. Dana 28. listopada 2024. klijent banke je uložio prigovor na transakcije koje je proveo tužitelj navodeći da je preuzeo iznos od 16.000,00 eura te je zatražio od strane banke, tuženika, provjeru ispravnosti provedenih transakcija, a sve to s obzirom jer na njegovom računu razvidan manjak od 19.000,00 eura. Provjerom ispravnosti transakcija provedenih od strane tužitelja, utvrđeno je slijedeće:

- tužitelj je dana 22. listopada 2024. proveo transakcije zatvaranja oročene štednje u iznosu od 35.000,00 eura i prijenosa istog iznosa na tekući račun klijenta banke, a potom je proveo dvije transakcijske isplate, jednu u iznosu od 12.000,00 eura te drugu u iznosu od 23.000,00 eura.

- nakon preuzimanja iznosa gotovine u iznosu od 35.000,00 eura s osnova provedenih transakcija isplate iz trezorskog odjela poslovnice, radnik je Klijenta djelomično isplatio u gotovini, odnosno osobno je Klijentu banke uručio dio iznosa gotovine dok je ostatak gotovine odložio sa strane i izvan vidokruga Klijenta banke na svojoj radnoj jedinici. Ostatak gotovine, koji nije uručio Klijentu banke tužitelj nije niti uplatio na račun Klijenta banke a niti je isti vratio u trezorski odjel poslovnice, što je utvrđeno uvidom u evidencije trezorskog odjela poslovnice.

- daljnjom provjerom je utvrđeno da se ostatak gotovine ne nalazi u Poslovnici, a tužitelj nije poduzeo nikakve radnje kojima bi na bilo koji način ili bilo kome od nadležnih osoba Banke ukazao na postojanje dijela gotovine Klijenta Banke, koja istome nije uručena.

11. Kako je nedvojbeno utvrđen manjak u iznosu od 19.000,00 eura na računu Klijenta a za koji nije moguće utvrditi osnovanost niti bilo koji drugi opravdani razlog nastanka istog, za Banku je nastala obveza za obeštećenjem Klijenta Banke za navedeni iznos, a dodatno je nastupila izloženost banke reputacijskom riziku. Uslijed svih gore navedenih okolnosti, koje su rezultirale trajnim gubitkom povjerenja u savjestan i pošten rad radnika a time i nemogućnost nastavka radnog odnosa tuženika u Banci, pokrenut je postupak otkazivanja ugovora o radu, te proveden je postupak savjetovanja s glavnim sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća o namjeravanoj odluci o otkazu. Kako je opisano postupanje nedvojbeno utvrđeno u snimke nadzornih kamera, a provjerom svih dostupnih evidencija nisu utvrđene druge činjenice i okolnosti koje bi ukazivale na opravdanost postupaka radnika, nije opravdano očekivati pozivanje radnika na obranu zbog čega nije pozvan na iznošenje obrane.

12. Uvidom u rješenje od 26. studenoga 2024. Grada Zagreba i Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove URBROJ: 251-04-21-2-24-4 sud je utvrdio da je tužitelj 26. studenog 2024. promijenio ime iz HĆ u CĆ.

13. Uvidom u odluku o nadoknadi štete Klijentu sud je utvrdio da je tuženik donio odluku o isplati iznosa od 19.000,00 eura Klijentici Banke povodom prigovora Klijentice na temelju reklamacije pod brojem PS-463659-2024.10.28-08;45:07- F515452-01610401 povodom događaja, odnosno štete koja je nastala 22. listopada 2024. u Poslovnici Zagreb Gradska štedionica. Klijentica u prigovoru navodi da je dana 22. listopada 2024. u Poslovnici na [adresa], zatvorila oročenje i napravila isplatu od 16.000,00 eura, uzela je novac i odnijela ga doma ali nije provjeravala iznos isplate a koji prema pregledu transakcija iznosi 35.000,00 eura te je zamolila provjeru trenutka u kojem je predan iznos od strane bankara. Klijentica traži pregled snimke kojim pregledom se utvrđuje da je Klijentica bila u Poslovnici 22. listopada 2024. te da je zatvorila oročenu štednu u ukupnom iznosu od 35.663,01 eura koji su preneseni na tekući račun Klijentice. Nakon toga bankar provodi dvije transakcije isplate gotovine 12.000,00 eura i 23.000,00 eura, zaključuje session te Klijentica na signature padu potpisuje, tj. autorizira isplatu gotovine u ukupnom iznosu od 35.000,00 eura. Trezor priprema gotovinu i šalje ju na radno mjesto. Radnik dobiva dva bunta novčanica u neutvrđenom iznosu te dio novca koji nije povezan pasicom. Sve novčanice su, koliko se vidi, u apoenima od 200,00 eura. Na brojaču ispred D prvo broji novčanice koje nisu u buntu, potom na to dodaje dio iz manjeg bunta. Drugi bunt novčanica , a treći dio, stavlja iza brojača novčanica, izvan vidnog polja Klijentice koja nakon toga preuzima gotovinu koju joj je bankara predao, sprema u kuvertu te odlazi iz Poslovnice. Na stolu kod bankara ostaje bunt novčanica koje nakon njezina odlaska prividno šalje kroz cjevnu poštu u trezor, ali je razvidno da ista nikad tamo nije stigla. Nije napravljena uplata na račun Klijentice kao protustavka u toj gotovini koja je poslana niti je utvrđen višak gotovine na blagajni – u trezoru taj dan. Daljnjim promatranjem snimki vidi se da bankar raznim manevrima uzima taj iznos iz cjevne pošte i pribavlja isti u svoju korist. Od radnika banke nije pribavljena izjava budući da je s istim danom zaprimanja prigovora otvoreno bolovanje. Krenuo je koristiti godišnji odmor od 25. listopada 2024. ali dostavlja u međuvremenu doznaku. Uvažavajući navedeno nesporno se može utvrditi da je prigovor Klijentice opravdan zbog zlouporabe djelatnika zbog čega je banka dužna obeštetiti ju za iznos koji reklamira, a to je razlika od 19.000,00 eura koja joj nije uručena. Uvidom u odluku o naknadi štete utvrđeno je da je istom odobrena naknada štete Klijentici Banke koja je nastala dana 22. listopada 2024. te se na dan 31. listopada 2024. odobrava u ukupnom iznosu od 19.000,00 eura na teret računa Poslovnice Zagreb Gradska štedionica u obračunu s osnova naknade štete klijentima u odlukama Banke.

14. Sud je tijekom postupka proveo dokaz pregledavanjem snimki koje se nalaze na USB sticku kao prilog na listu 57 spisa te je uvidom u predmetne snimke utvrđeno sljedeće.

Na snimkama je vidljiv prikaz pet paralelnih kamera koje obuhvaćaju šalter 7, šalter 8, hodnik brojačnice te dvije kamere brojačnice. Stranke su učinile nespornim da je šalter 7 radno mjesto na kojem je radio tužitelj. Na snimci je evidentiran datum 22. listopada 2024. godine. Uvidom u snimku šaltera 7 utvrđeno je da tužitelj sjeda za radno mjesto, prijavljuje se u sustav te s druge strane šaltera komunicira s klijenticom banke. Na radnom stolu nalazi se brojač novca, a uz njega dva prozirna plastična spremnika za novac. Tijekom rada tužitelj klijentici predaje dokumentaciju koju ona potpisuje u više navrata. Također je utvrđeno da tužitelj pregledava dokumentaciju, ispisuje dokument iz sustava, potpisuje ga te ga odlaže na radni stol. Daljnjim pregledom snimke utvrđeno je da tužitelj nakratko napušta radno mjesto te se potom vraća, nakon čega mu djelatnica banke donosi dodatne dokumente na potpis. Potom tužitelj iz sustava cjevne pošte preuzima prozirni plastični spremnik u kojem se nalazi novac. Iz spremnika vadi tri bunta novčanica, od kojih su dva bila označena papirnatom pasicom, dok jedan bunt nije bio označen. Dva bunta novca tužitelj stavlja u brojač novca radi brojanja, dok treći bunt ostavlja na radnom stolu.

Utvrđeno je da tužitelj nakon brojanja ponovno označava novac pasicom te jedan bunt novca odlaže iza brojača novca, izvan vidnog polja klijentice. Nakon ponovnog brojanja dijela novca isti predaje klijentici. Preostali novac iz spremnika ostaje iza brojača novca, također izvan vidnog polja klijentice. Klijentica potom sprema zaprimljeni novac u kuvertu i torbu te napušta šalter.

Nakon odlaska klijentice utvrđeno je da se preostali novac i dalje nalazi iza brojača novca, nakon čega ga tužitelj vraća u prozirni spremnik te sa spremnikom odlazi prema prostoru u kojem se nalazi cjevna pošta. Zbog kuta snimanja nije moguće utvrditi gdje je točno spremnik ostavljen. Daljnjim pregledom snimke utvrđeno je da tužitelj nastavlja rad s drugim klijentom, nakon čega uzima jedan prozirni spremnik sa stola te još dva spremnika iz ormarića.

Pregledom snimki utvrđeno je i da je brojač novca na šalteru 7 bio okrenut prema klijentu na način da su bile vidljive brojčane oznake koje prikazuju broj izbrojanih novčanica i njihov iznos.

Na snimci kamere šaltera 8 vidljivo je da tužitelj spremnik s novcem koji se prethodno nalazio iza brojača odlaže u ormarić smješten iza njegovih leđa. Također je uočeno da je nekoliko sekundi držao ruku u unutrašnjosti ormarića.

Pregledom kamere hodnika brojačnice utvrđeno je da tužitelj ulazi u hodnik noseći prozirni plastični spremnik u kojem se nalazi određeni sadržaj. Sud iz snimke može razaznati da se radi o predmetu nalik papiru, ali nije moguće sa sigurnošću utvrditi radi li se o novčanicama. Nadalje je vidljivo da tužitelj stoji u hodniku okrenut leđima kameri te rukama ispred tijela nešto odlaže između kutija smještenih uz rub hodnika, nakon čega spremnik izgleda prazan.

15. Iz iskaza svjedoka ZĆ proizlazi da je u spornom periodu obavljala posao direktorice poslovnice u poslovnici tuženika na [adresa] te da je tužitelj radio kao njen pomoćnik. Njegov posao podrazumijevao je pomaganje voditelju poslovnice u obavljanju poslova i održavanju i funkcioniranju poslovnih procesa rada poslovnice što je podrazumijevalo da tužitelj radi i sa strankama i povremeno i na šalteru. Tužitelj je korektno obavljao svoj posao. Pojasnila je da su 28. listopada 2024. zaprimili prigovor Klijentice o neautoriziranoj transakciji po kojem prigovoru su sukladno internim propisima Banke bili dužni reagirati. Njena druga pomoćnica prvo je išla utvrditi tko je obavljao spornu transakciju te je utvrdila da je to bio tužitelj. Nakon toga joj je dala nalog da pregleda video nadzor zajedno s kolegom iz sigurnosti. Nakon pregleda snimke pozvala je svjedokinju da dođe vidjeti snimku te su ju zajedno ponovo pregledavali. Na toj snimci su utvrdili da ispred tužitelja sjedi H starije životne dobi. Nakon što je tužitelj trebao izvršiti isplatu, iz trezora je došao prozirni spremnik koji zovu "piksa" s gotovinom. Tužitelj je primio taj prozirni spremnik s novcem, izvadio je gotovinu iz njega, jedan bunt novca je izdvojio i stavio iza brojača. Ostalu gotovinu je prebrojio pred Klijenticom i uručio joj tu gotovinu. Nakon toga Klijentica je otišla a bunt novca ostao je iza brojača. Nakon toga je uzeo taj bunt novca, stavio u prozirni spremnik, stavio je u cjevnu poštu koja je u zidu ali na kameri se ne vidi je li prozirni spremnik s vraćenim novcem i otišao. Paralelno su gledali kamere i u trezoru i taj prozirni spremnik u tom točnom trenutku nije došao u trezor. Nakon toga tužitelj je opslužio još jednog klijenta, uzeo je iz cjevne pošte iz spremnika nekoliko tih prozirnih spremnika i krenuo je u hodnik od trezora. Svjedokinja nadalje navodi da je pregledom snimki utvrđeno kako je tužitelj prošao kroz vrata trezora, ali nije ušao u sam trezor. Navodi da na snimci nedostaje približno deset sekundi jer je tužitelj u jednom trenutku stao, a kamera ne bilježi razdoblja u kojima nema pokreta. Nakon toga tužitelj se odmah vratio na svoje radno mjesto. Internom provjerom utvrđeno kako nedostaje bunt novca na koji se odnosila reklamacija klijentice. Nije pronađena povezana transakcija iz koje bi proizlazilo da je navedeni iznos uplaćen na račun klijentice, niti je predmetna gotovina pronađena u trezoru. Pregledom video snimki uočeno je da se u spremniku koji je nosio tužitelj nalazio određeni papir. Slijedom navedenoga donesena je odluka da se klijentici isplati naknada u iznosu od 19.000,00 eura. U svakoj situaciji kada postoji prigovor klijenta pregledavaju video snimke. Ističe da se ovakva konkretna situacija ranije nije dogodila, premda je bilo slučajeva u kojima bi klijent odmah nakon isplate naveo da mu nije vraćen dovoljan iznos novca. U konkretnom slučaju, bilo je evidentno da klijentica nije primila svu gotovinu koja joj je bila namijenjena. U vrijeme kada su se provodile navedene provjere, tuzitelj je bio odsutan s posla, pri čemu se ne može sjetiti je li koristio bolovanje ili godišnji odmor. Po njegovu povratku na posao održan je razgovor kojem su prisustvovali tužitelj, direktor regije EĆ i direktorica ljudskih resursa UĆ. Tom prilikom od tužitelja je zatraženo da pojasni predmetni događaj i pomogne razjasniti okolnosti slučaja. Isprva je naveo da se ne sjeća ni klijentice ni događaja, a potom je izjavio da se nejasno sjeća neke gospođe, ali nije mogao konkretno opisati što se dogodilo.Nakon toga više nije imala kontakta s tužiteljem, a odluka o otkazu bila je u nadležnosti odjela ljudskih resursa.Prema njezinim saznanjima, prema zahtjevu klijentice trebalo je biti isplaćeno ukupno 35.000,00 eura, dok nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi koliki je iznos stvarno isplaćen, budući da tužitelj novac nije brojao ručno, već pomoću brojača novca. Ne sjeća se je li tužitelj tijekom razgovora objasnio zašto je provedena isplata kroz dvije transakcije. Također navodi da se novac koji je bio odložen iza brojača nalazio izvan vidokruga klijentice. Dalje navodi da predmetni iznos od 19.000,00 eura nikada nije naknadno pronađen. Prema internim procedurama tuženika, tužitelj nije smio unositi prozirne spremnike s novcem u hodnik, već samo prazne spremnike. Pojasnila je da se u pravilu sav novac transportira cjevnom poštom, dok se prazni spremnici mogu fizički prenositi samo kada ih ima veći broj ili kada sustav cjevne pošte nije u funkciji.Svjedokinja je navela da klijentica nije ručno brojala novac koji joj je isplaćen, već je brojanje pratila na zaslonu brojača novca, što joj je poznato iz pregleda video snimki. Nadalje pojašnjava da ne postoji pisani nalog za isplatu, već klijent svoj zahtjev potvrđuje potpisom na dokumentu nazvanom „signature pay". Nakon potpisa dokument se elektronički pohranjuje u sustav banke te se klijentu dostavlja elektroničkim putem ili u ispisanom obliku. Klijentici je isplaćen iznos od 19.000,00 eura jer je tvrdila da upravo taj iznos nije zaprimila. Budući da je zahtjev za isplatu iznosio 35.000,00 eura, a iz video snimki nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi koliki joj iznos nije predan, postupilo se prema njezinoj reklamaciji. Između same isplate i podnošenja reklamacije proteklo je šest dana. Ne zna postoji li interni propis koji određuje rok za podnošenje prigovora, ali navodi da bi se prigovor u pravilu trebao iznijeti odmah prilikom isplate. Klijentica na dan isplate nije iznijela nikakav prigovor.

16. Iz iskaza svjedoka EĆ proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu direktora regije, te da ga je direktorica poslovnice ZĆ pozvala u poslovnicu nakon što su uočene određene nepravilnosti u postupanju te da je tom prilikom pregledao snimke koje mu je pokazala voditeljica poslovnice.Navodi da je na snimkama uočio kako je tužitelj tijekom rada s klijenticom zaprimio određenu količinu gotovine koja se sastojala od dva bunta novca. Jedan dio novca predan je klijentici, dok je drugi dio bio odložen iza brojača novca.Iskazuje da banka nikada ne zadržava novac koji je namijenjen za isplatu klijentima. Također navodi da nije u skladu s pravilima banke da se novac iz prozirnih spremnika vadi i ostavlja u hodniku. Takav novac mora biti vraćen u trezor putem spremnika koji se vraćaju kroz sustav cjevne pošte. Ističe da su svi djelatnici banke upoznati s navedenom procedurom.Dalje navodi da je, nakon prigovora koji je u ime klijentice podnio njezin sin kao opunomoćenik, donesena odluka da se klijentica obešteti. Razlog tome bila je provedena interna procedura tijekom koje su o događaju obaviješteni interna revizija, odjel sigurnosti i ljudski resursi, a svi navedeni odjeli zaključili su da je došlo do propusta u postupanju tužitelja.Prema njihovim saznanjima, novac koji je ostao iza brojača nikada nije vraćen u trezor niti je uplaćen na račun klijentice. Taj iznos gotovine nikada nije pronađen u poslovnici.Također potvrđuje da je prisustvovao razgovoru s tužiteljem nakon njegova povratka na posao te da mu je tom prilikom predočeno što mu se stavlja na teret.Navodi da se radilo o ukupnoj isplati od 35.000,00 eura kroz dvije transakcije, pri čemu je jedan dio novca klijentica zaprimila, a drugi nije. Ističe da je internom revizijom utvrđen točan iznos koji nedostaje, dok osobno nije sudjelovao u utvrđivanju tog iznosa.

17. Tužitelj navodi da je kod tuženika radio od 6. prosinca 2023. godine do otkazivanja ugovora o radu na radnom mjestu zamjenika direktora te da je njegov posao podrazumijevao rad s klijentima. U odnosu na događaj koji mu se stavlja na teret odlukom o otkazu, tužitelj ističe da se naknadno prisjetio predmetnog događaja nakon što mu je po povratku s godišnjeg odmora i bolovanja rečeno da se smatra odgovornim za određeni financijski gubitak. Prisjećajući se okolnosti, sjetio se da je toga dana u poslovnici bila velika gužva te da nije bilo dovoljno djelatnika, zbog čega je pomagao u radu na šalteru i zaprimio klijenticu koja je kasnije prijavila nestanak novca. Tužitelj navodi da je klijentica provela približno 45 minuta na šalteru te da mu je tijekom razgovora rekla kako se boji svoga sina i želi podići sva sredstva s računa kako joj ih on ne bi uzeo. Ističe da je sin imao punomoć po njezinu računu te da je klijentica bila svjesna kako će on odmah vidjeti obavijest o podizanju sredstava, ali je unatoč tome odlučila podići sav novac. Dalje iskazuje da se ne sjeća točnog iznosa koji je klijentica podigla toga dana, ali da je bilo više transakcija. Navodi da je klijentica najprije tražila djelomičnu isplatu, zbog čega je bilo potrebno dodatno odobrenje. Pojašnjava da je za djelomičnu isplatu depozita potrebna dodatna autorizacija. Nakon dobivene autorizacije klijentica se predomislila i zatražila isplatu cjelokupnog iznosa, pri čemu su se sva sredstva s oročene štednje automatski prenijela na njezin devizni račun. Navodi da se takav prijenos događa automatski prilikom zatvaranja oročene štednje. Tužitelj ističe da se ne sjeća koliki je iznos klijentica tražila za isplatu. Nakon toga, prema njegovim riječima, klijentica mu je rekla da s tolikom količinom gotovine ne može izaći iz banke jer se radi o velikom iznosu te da će dio novca preuzeti odmah, a po ostatak se vratiti. Navodi da se ne sjeća svih detalja, ali se sjeća da su bile dvije transakcije koje su potom objedinjene u jedan ukupni iznos.Dalje navodi da je iz trezora zaprimio gotovinu, nakon čega je klijentica uzela jedan dio novca, dok je za preostali iznos rekla da će se vratiti s prijateljicom koja ju je, prema njezinim riječima, čekala ispred poslovnice banke. Tužitelj ističe da je sav preostali novac koji je klijentica ostavila vratio u prozirni spremnik koji je potom vraćen prema trezoru putem cjevne pošte. Nadalje navodi da se u jednom trenutku udaljio sa šaltera te da se ne sjeća svih detalja jer je u međuvremenu došao drugi klijent. Ističe da se u ormariću za cjevnu poštu nalazilo više praznih prozirnih spremnika, kao i jedan puni spremnik za koji u tom trenutku nije znao čiji je. Kasnije je shvatio da se u tom spremniku nalazio novac predmetne klijentice. Tužitelj navodi da je taj spremnik s novcem, zajedno s ostalim praznim spremnicima, uzeo sa sobom. Dva prazna spremnika ostavio je kod kolegice na platnom prometu, dok je spremnik s novcem namjeravao osobno odnijeti u trezor, a ne vratiti ga putem cjevne pošte. Pojašnjava da ga nije vratio kroz cjevnu poštu jer se radilo o sredstvima predmetne klijentice koja u tom trenutku još nisu bila proknjižena. Ističe da je klijentica otišla te da više nije znao kako postupiti s tim novcem. Tužitelj navodi da je krenuo prema trezoru, ali da nije mogao ući jer su se u njemu nalazile kolegice. Naglašava da predmetne okolnosti opisuje prema sjećanju te da tada nije bio fokusiran na situaciju niti je mogao predvidjeti posljedice koje će iz nje proizaći. Kako nije znao gdje ostaviti novac, izvadio ga je iz prozirnog spremnika i ostavio u hodniku. Pojašnjava da je bunt novca ostavio pokraj kutija koje su se tamo nalazile jer je očekivao da će se klijentica svakoga trenutka vratiti. Tužitelj ističe da je to sve čega se može sjetiti vezano uz taj dan. Navodi da je nakon toga nastavio redovno raditi s klijentima te da je potom otišao na unaprijed planirani godišnji odmor. Tijekom godišnjeg odmora razbolio se i otvorio bolovanje, a nekoliko dana kasnije vratio se na posao. Dalje navodi da je po povratku pozvan u ured direktorice gdje su mu postavljana pitanja o predmetnom događaju. Prema njegovim riječima, regionalni direktor rekao mu je da se pokuša prisjetiti što se dogodilo jer ni njima nije bilo jasno što se zbilo. Ističe da mu je tom prilikom jedna osoba iz ljudskih resursa rekla kako je zbog nejasne situacije izgubljeno povjerenje te da je najbolje rješenje da se radni odnos prekine. Navodi da mu je uručen otkaz te da mu je rečeno kako neće biti nikakvih tužbi i da potpiše primitak odluke kako se ista ne bi morala objavljivati na oglasnoj ploči. Potpisao je primitak odluke, ali je protiv nje podnio zahtjev za zaštitu prava. Ističe da je bio u velikom šoku. Tužitelj nadalje navodi da je novac ostavio u hodniku s desne strane, pokraj kutija, ali da je nakon toga u potpunosti zaboravio na njega zbog opsega posla. Ističe da se nakon završetka radnog vremena pozdravio sa svima i otišao na godišnji odmor. Naglašava da predmetni novac nije napustio poslovnicu banke, barem ne s njegove strane. Tužitelj navodi da je kod tuženika radio od 2021. godine, najprije kao savjetnik, nakon čega je ubrzo promaknut na radno mjesto zamjenika direktora.

Ističe da prije ovog događaja nije imao nikakvih problema u radu te da je tijekom zaposlenja kontinuirano dobivao pohvale. Navodi da je u pojedinim situacijama čak štitio interese klijenata kada je postojala mogućnost da im sredstva budu oduzeta. Dalje navodi da su tijekom razgovora nakon njegova povratka na posao bili prisutni predstavnik ljudskih resursa, direktorica ZĆ i regionalni direktor EĆ. Tužitelj pojašnjava da je novac ostavio na kutijama jer je smatrao da će se predmetna klijentica vratiti te joj je želio vratiti novac kada dođe po njega. Ponavlja da se novac cijelo vrijeme nalazio pod videonadzorom. Ističe da nije uobičajeno da se novac koji klijent ostavi na šalteru odlaže na kutije te da bi u redovnim okolnostima trebao biti vraćen u trezor. Navodi da je upravo to prvotno i namjeravao učiniti, ali da nije mogao ući u trezor jer su se unutra nalazile kolegice, zbog čega je novac privremeno ostavio u hodniku. Dodaje da mu je to bio prvi slučaj u kojem je klijent ostavio novac nakon isplate. Zaključno navodi da se nikada prije nije našao u takvoj situaciji te da ne zna što je još mogao poduzeti u konkretnim okolnostima.

18. Iskaz tužitelja u bitnom se ne može prihvatiti kao vjerodostojan u dijelu u kojem opisuje postupanje s predmetnim novcem, budući da je u više segmenata nelogičan, nedosljedan i životno neuvjerljiv.

Prije svega, tužitelj navodi da se ne sjeća ključnih okolnosti događaja, uključujući točan iznos koji je klijentica podizala, tijek transakcija te način postupanja s gotovinom, iako se radilo o iznosu od ukupno 35.000,00 eura, koji predstavlja značajan novčani iznos i radnju koja se u redovnom poslovanju banke sigurno ne odvija rutinski. Takvo selektivno prisjećanje, pri čemu se ne sjeća bitnih elemenata događaja, a istovremeno se sjeća sporednih okolnosti poput razgovora nakon povratka na posao, sastava sudionika tih sastanaka i izjava koje su mu upućene, ukazuje na nedosljednost u iskazu. Nadalje, tužitelj opisuje tijek rukovanja gotovinom na način koji nije životno uvjerljiv. U tom smislu, neuvjerljiv je dio iskaza u kojem tužitelj navodi da je gotovinu najprije stavio u prozirni spremnik za cjevnu poštu, potom je iz tog spremnika ponovno vadio novac te ga ostavio u hodniku poslovnice, bez nadzora i bez jasnog daljnjeg postupanja. Takav slijed radnji nije životno logičan, jer bi svaki prosječan zaposlenik u bankarskom okruženju znao da se gotovina ne ostavlja izvan nadzora, osobito ne u hodnicima brojačnice poslovnice. Tužitelj sam u svom iskazu ističe da bi novac u takvoj situaciji trebao ostaviti u trezoru banke, pa je nejasno kako je odlučio, kako tvrdi, ostaviti ga u hodnik, neovisno o tvrdnji da je trezor u određenom trenutku bio zauzet.

Dodatno, iskaz tužitelja u tom dijelu nije uvjerljiv ni u pogledu tvrdnje da je novac ostavljen iz razloga što se klijentica „trebala vratiti". Takvo postupanje nije u skladu s uobičajenim ponašanjem u radu s gotovinom, budući da se u praksi novac ne ostavlja po prostorijama poslovnice na temelju očekivanja povratka klijenta, nego se isključivo osigurava i pohranjuje.

Ovakav opis postupanja dodatno dovodi u sumnju vjerodostojnost njegovog iskaza, osobito jer je iz iskaza svjedoka EĆ razvidno da se gotovina ne zadržava niti ostavlja izvan kontroliranih mjesta, već se odmah vraća u trezor putem za to predviđenog sustava, što potvrđuje i opći način postupanja u poslovnici. Slijedom navedenog, sud ne prihvaća kao životno uvjerljiv dio iskaza tužitelja u kojem tvrdi da je predmetnu gotovinu ostavio u hodniku, bez nadzora i bez osiguranja, i zaboravio na tu činjenicu, te takav navod ocjenjuje kao nelogičan i nepouzdan.

19. Sud dodatno ocjenjuje životno neuvjerljivim navod tužitelja da je klijentica, nakon što je zatražila i realizirala isplatu znatnog novčanog iznosa, odlučila preuzeti samo dio gotovine, dok bi preostali iznos ostavila kod tužitelja radi naknadnog preuzimanja. Takav način postupanja nije u skladu s uobičajenim životnim iskustvom niti s logikom raspolaganja vlastitim novčanim sredstvima. Naime, nije uvjerljivo da bi klijentica istodobno smatrala potrebnim preuzeti veliki dio gotovine i iznijeti ga iz poslovnice, dok bi preostali iznos, također značajne vrijednosti, ostavila bez ikakve potvrde, evidencije ili osiguranja, oslanjajući se isključivo na usmeni dogovor sa zaposlenikom banke. Dodatno, čak i kada bi se hipotetski prihvatila točnom tvrdnja tužitelja da klijentica u tom trenutku nije željela preuzeti cjelokupan iznos gotovine, sud ocjenjuje da bi se od zaposlenika banke, osobito osobe na rukovodećem radnom mjestu s iskustvom u radu s klijentima i gotovinskim transakcijama, očekivalo postupanje u skladu s pravilima sigurnog rukovanja novcem. Takvo postupanje podrazumijevalo bi vraćanje sredstava u trezor odnosno poništavanje ili odgovarajuće evidentiranje transakcije, a ne zadržavanje gotovine izvan propisanog sustava kontrole do eventualnog povratka klijenta. Stoga ni iz tog razloga sud ne prihvaća objašnjenje tužitelja kao uvjerljivo, što je tužitelj znao imajući u vidu njegov iskaz. Dodatno, sud posebno neuvjerljivim ocjenjuje dio iskaza tužitelja u kojem pokušava objasniti daljnje postupanje s predmetnim novcem nakon odlaska klijentice. Naime, tužitelj navodi da je novac najprije ostavio u ormariću za cjevnu poštu, zatim ga zajedno s drugim spremnicima uzeo sa sobom, potom ga namjeravao osobno odnijeti u trezor umjesto vratiti putem cjevne pošte, da bi ga na kraju izvadio iz spremnika i ostavio u hodniku pokraj kutija. Takav opis događaja nije logičan niti predstavlja uvjerljivo objašnjenje postupanja osobe koja je zaposlena na odgovornom radnom mjestu u banci i koja je upoznata s pravilima rukovanja gotovinom. Naime, ukoliko je tužitelj doista smatrao da predmetni novac treba biti pohranjen i osiguran do eventualnog povratka klijentice, tada nije jasno iz kojeg razloga ga je najprije odložio u ormarić za cjevnu poštu, potom ga ponovno preuzimao, nosio prema trezoru te na kraju izvadio iz spremnika i ostavio u hodniku. Takav slijed radnji ne ukazuje na jasno i dosljedno postupanje s ciljem osiguranja gotovine, već upravo suprotno, na postupanje koje odstupa od uobičajenog i očekivanog načina rada s novčanim sredstvima klijenata.

Sud pritom ne prihvaća ni objašnjenje tužitelja da nije mogao ući u trezor jer su se u njemu nalazile kolegice. Naime, čak i kada bi se ta okolnost prihvatila istinitom, ona sama po sebi ne može predstavljati razuman razlog da se znatan novčani iznos izvadi iz spremnika i ostavi u hodniku poslovnice. Životno je i logično očekivati da bi zaposlenik banke u takvoj situaciji pričekao mogućnost predaje novca ovlaštenim osobama, obratio se kolegama ili nadređenima radi daljnjih uputa ili na drugi način osigurao novac sukladno pravilima struke, a ne da ga ostavi na mjestu koje nije predviđeno za pohranu gotovine.

Posebno je nelogična tvrdnja tužitelja da nije znao kako postupiti s predmetnim novcem. Naime, riječ je o osobi koja je obavljala poslove pomoćnika direktora poslovnice (ugovori o radu koji prileže spisu, a i naveno nije sporno među strankama), koja je svakodnevno radila s klijentima i novčanim sredstvima te koja je morala biti upoznata s osnovnim pravilima sigurnog rukovanja gotovinom. Stoga sud ne može prihvatiti da osoba s takvim iskustvom i odgovornostima nije znala na koji način osigurati novac klijenta niti da je kao prihvatljivo rješenje smatrala njegovo ostavljanje u hodniku poslovnice.

20. Navedene okolnosti dodatno pojačavaju nelogičnost i neuvjerljivost iskaza tužitelja te potvrđuju zaključak suda da njegovo objašnjenje o kretanju i sudbini predmetnog novca nije vjerodostojno. Pri tome sud osobito cijeni da se opisani slijed radnji, od izdvajanja novca izvan vidokruga klijentice, preko njegova odlaganja u prostor cjevne pošte, naknadnog preuzimanja i nošenja prema hodniku, pa sve do vađenja sadržaja iz spremnika dok je tužitelj okrenut leđima kameri, ne može smatrati transparentnim i uobičajenim postupanjem s gotovinom klijenta, već predstavlja postupanje koje je objektivno onemogućilo jasan i provjerljiv nadzor nad predmetnim novčanim sredstvima.

21. Iz snimki videonadzora proizlazi kako tužitelj nije transparentno postupao s cjelokupnim iznosom gotovine koji je zaprimio radi isplate. Naime, dio novca nije prebrojan pred klijenticom niti je uključen u postupak brojanja koji je bio vidljiv na brojaču novca, već je izdvojen i odložen sa strane, iza brojača novca i izvan vidokruga klijentice. Takvo postupanje odstupa od očekivanog načina rada u kojem se cjelokupan iznos namijenjen isplati pregledava, broji i prezentira klijentu na jasan i provjerljiv način. Upravo činjenica da dio gotovine nije bio obuhvaćen transparentnim postupkom brojanja dodatno umanjuje vjerodostojnost navoda tužitelja o redovitom i slučajnom tijeku događaja.

22. Posebno značajnom sud smatra okolnost da je na snimci hodnika vidljivo kako tužitelj, noseći spremnik s određenim sadržajem, stoji okrenut leđima kameri te rukama ispred tijela poduzima određene radnje koje kamera ne može jasno zabilježiti. Nakon toga spremnik izgleda prazan, dok predmetni novac nije vraćen u trezor niti je naknadno pronađen. U takvim okolnostima sud ne može prihvatiti kao životno uvjerljivo objašnjenje da je gotovina ostavljena na kutijama u hodniku poslovnice radi očekivanog povratka klijentice.

23. Sve navedene okolnosti promatrane kao jedinstvena cjelina, izdvajanje dijela gotovine, odlaganje novca izvan vidokruga klijentice, vraćanje gotovine u spremnik bez njezina povrata kroz sustav cjevne pošte, odlazak sa spremnikom u hodnik te poduzimanje radnji koje nisu transparentne niti provjerljive iz videozapisa, upućuju na zaključak da postupanje tužitelja nije bilo u skladu s pravilima sigurnog i kontroliranog rukovanja gotovinom te dodatno potvrđuju nevjerodostojnost njegova iskaza u dijelu u kojem pokušava objasniti sudbinu predmetnog novca.

24. Sud je iskaze svjedokinje ZĆ i svjedoka EĆ u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne, budući da su isti jasni, logični, međusobno suglasni te u bitnim okolnostima podudarni s objektivnim i nepobitnim materijalnim dokazom, odnosno snimkama videonadzora čija vjerodostojnost tijekom postupka nije osporena.

Iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi konzistentan i životno uvjerljiv opis tijeka događaja, kao i način postupanja tužitelja s gotovinom, pri čemu su njihovi navodi u potpunosti u skladu s onim što proizlazi iz pregleda snimki videonadzora. Videozapisi kao objektivan dokaz jasno potvrđuju kretanje tužitelja, rukovanje gotovinom te činjenicu da je dio novca bio izdvojen iz redovnog tijeka kontrole i odložen izvan uobičajenog mjesta čuvanja i nadzora.

Posebno je utvrđeno da je tužitelj dio novca stavio izvan vidokruga klijentice, što proizlazi iz snimki videonadzora. Ova okolnost u bitnom je protivna navodima tužitelja o tome da je klijentica navodno bila upoznata s kretanjem i rasporedom cjelokupnog iznosa, odnosno da je mu je dio novca ostavljen radi naknadnog preuzimanja. Takvi navodi nije uvjerljivi ni logični, budući da iz snimki proizlazi da klijentica nije imala mogućnost nadzora nad tim dijelom gotovine u trenutku njegova izdvajanja

Iskazi svjedoka ZĆ i EĆ, u korelaciji sa snimkama videonadzora, potvrđuju da je postupanje tužitelja rezultiralo time da je dio gotovine ostao izvan uobičajenog sustava nadzora i kontrole, bez jasnog i transparentnog tijeka rukovanja novcem.

25. Sud nadalje ocjenjuje da iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi kako je tužitelj postupao na način koji odstupa od standardnog i očekivanog postupanja u bankarskom poslovanju, pri čemu je dio gotovine izdvojio i stavio izvan vidokruga klijentice. U tom kontekstu, sud cijeni da je takvo postupanje tužitelja omogućilo situaciju u kojoj je došlo do nestanka dijela novca, te da se ne može prihvatiti njegova tvrdnja o slučajnom i neplaniranom postupanju.

26. Slijedom navedenog, sud zaključuje da su iskazi svjedoka ZĆ i EĆ u potpunosti vjerodostojni i u skladu s materijalnim dokazima, dok se iskaz tužitelja u bitnim dijelovima ocjenjuje kao neuvjerljiv i usmjeren na izbjegavanje odgovornosti. Sud nije proveo dokaz saslušanjem JĆ ocijenjući da je saslušanjem osobe koja je isto bila uključena u osiguravanje pregleda snimke ne bi mogle utvrditi neke dodatne pravno relevanten činjnice. Naime navedni svjedok mogao bi samo dodatno iskazivati o činjnicama koje su već u tvrđene saslušanjem svjeodoka i pregledom viedosnimki.

27. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tuženik raspolagao potpunim i neposrednim dokaznim materijalom u vidu snimki videonadzora, iz kojih je bilo moguće u cijelosti rekonstruirati tijek događaja koji se tužitelju stavlja na teret. Iz tih dokaza proizlazi da je tužitelj postupao s gotovinom na način koji je odstupao od uobičajenog i očekivanog postupanja te da je dio novca izdvojen iz redovnog sustava kontrole i nadzora, pri čemu je nastala štetna posljedica u vidu manjka sredstava klijenta.

U takvim okolnostima, uzimajući u obzir da je odlučno činjenično stanje bilo utvrđeno na temelju objektivnih dokaza (videonadzor) te da su relevantne okolnosti već bile poznate i razjašnjene u trenutku donošenja odluke, proizlazi da poslodavac nije bio dužan posebno omogućiti tužitelju dodatno očitovanje u smislu prava na obranu. Naime, tužitelj je već bio usmeno saslušan u okviru internog razgovora s predstavnicima poslodavca, pri čemu nije dao jasno ni logično objašnjenje događaja, već se nije mogao sjetiti bitnih okolnosti, zbog čega nije bilo osnovano očekivati da bi naknadno iznošenje obrane moglo dovesti do drugačijeg činjeničnog stanja.

28. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir prirodu i težinu povrede koja se tužitelju stavlja na teret, kao i utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, proizlazi da je ponašanje tužitelja predstavljalo opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, budući da je zbog takvog postupanja došlo do trajnog gubitka povjerenja poslodavca, uslijed čega nastavak radnog odnosa nije bio moguć.

29. Imajući u vidu da radno mjesto tužitelja, odnosno tuženikovog zaposlenika, podrazumijeva rad s klijentima i rukovanje njihovim novčanim sredstvima, te uzimajući u obzir prethodno utvrđene činjenice u postupku, osobito utvrđenja iz snimki videonadzora i iskaza svjedoka, sud ocjenjuje da je tužitelj svojim postupanjem postupio na način koji objektivno i razumno dovodi do gubitka povjerenja poslodavca u njegov savjestan i siguran rad. Naime, postupanje tužitelja u konkretnom slučaju, kako je utvrđeno, odstupa od očekivanog standarda pažnje koji se zahtijeva pri radu s gotovinom klijenata, zbog čega je opravdano zaključiti da je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao osobu kojoj se može povjeriti rad s novčanim sredstvima klijenata, što predstavlja temeljni preduvjet za obavljanje njegovog radnog mjesta Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj počinio osobito tešku povredu radnog odnosa koja sama za sebe predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

30. Sud dodatno cijeni da je postupanjem tužitelja poslodavcu nastala znatna imovinska šteta, budući da je, zbog načina na koji je rukovano gotovinom klijentice i nemogućnosti naknadnog utvrđenja točnog tijeka predmetnog novca, poslodavac bio dužan klijentici isplatiti iznos za koji je ista tvrdila da joj nije predan. Time su za poslodavca nastupile neposredne financijske posljedice koje su u izravnoj vezi s predmetnim događajem.Osim imovinske štete, sud smatra da je predmetnim postupanjem narušen i ugled poslodavca. Naime, bankarsko poslovanje počiva na povjerenju klijenata u sigurnost, transparentnost i pouzdanost rukovanja njihovim novčanim sredstvima. Svako postupanje zaposlenika koje dovodi u pitanje mogućnost praćenja tijeka gotovine i pravilnost isplate klijentima objektivno je podobno narušiti povjerenje klijenata u rad banke te negativno utjecati na njezin profesionalni i poslovni ugled. Stoga sud ocjenjuje da posljedice postupanja tužitelja nisu bile ograničene samo na nastanak financijskog gubitka, već su se odrazile i na reputacijski interes poslodavca, koji je u djelatnosti bankarskih usluga od osobite važnosti.

31. Sud je imao u vidu činjenicu da tužitelj tijekom svog dotadašnjeg rada kod tuženika nije imao evidentiranih povreda radnih obveza te da je, prema vlastitim navodima i iskazima svjedoka, poslove obavljao korektno. Međutim, navedena okolnost nije od odlučnog značaja za ocjenu zakonitosti pobijane odluke o izvanrednom otkazu. Naime, predmet ovog postupka jest utvrđenje je li tužitelj u konkretnom događaju postupao na način koji predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa te je li takvo postupanje dovelo do gubitka povjerenja poslodavca. Stoga činjenica da je tužitelj prethodno uredno izvršavao svoje radne obveze ne može otkloniti niti umanjiti značaj utvrđenog postupanja koje je predmet ovog postupka, niti može dovesti do drugačije ocjene zakonitosti izvanrednog otkaza kada su za njega ispunjene zakonske pretpostavke.

32. Sadržaj odluke o izvanrednom otkazu u bitnome odgovara činjenicama koje su utvrđene tijekom ovog sudskog postupka. Naime, sud je pregledom snimki videonadzora te ocjenom iskaza saslušanih svjedoka utvrdio da je tužitelj prilikom isplate gotovine klijentici dio novca izdvojio iz redovnog tijeka isplate, odložio ga izvan vidokruga klijentice te s njime naknadno postupao na način koji nije bio transparentan niti u skladu s pravilima sigurnog rukovanja gotovinom. Također je utvrđeno da predmetni novac nije vraćen u trezor putem za to predviđenog sustava niti je evidentirano njegovo daljnje zakonito zbrinjavanje.

33. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da je upravo zbog takvog postupanja nastala situacija u kojoj više nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi sudbinu dijela gotovine namijenjene klijentici, uslijed čega je tuženik bio dužan postupiti po reklamaciji klijentice i snositi financijske posljedice predmetnog događaja. Sud stoga nalazi da razlozi navedeni u odluci o izvanrednom otkazu nisu paušalni niti proizvoljni, već su utemeljeni na objektivno utvrđenim činjenicama koje proizlaze iz snimki videonadzora i evidencija tuženika.

34. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da je činjenični opis povrede naveden u odluci o otkazu u bitnim elementima dokazan tijekom ovog postupka te da je tuženik imao opravdanu i stvarnu osnovu zaključiti kako je došlo do osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koja je rezultirala gubitkom povjerenja nužnog za nastavak radnog odnosa.

35. U odnosu na rok propisan odredbama Zakona o radu, sud utvrđuje da se događaj koji se tužitelju stavlja na teret zbio 22. listopada 2024. godine, dok je klijentica prigovor podnijela 28. listopada 2024. godine, dakle šest dana nakon predmetnog događaja, a odluka o izvanrednom otkazu donesena je 31. listopada 2024. godine.

36. Slijedom navedenog, proizlazi da je odluka o otkazu donesena unutar zakonskog roka od petnaest dana od saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji, kako je to propisano člankom 114. Zakona o radu. Naime, poslodavac je najranije 28. listopada 2024. godine, zaprimanjem prigovora klijentice, saznao za moguću povredu radne obveze, pa je odluka o izvanrednom otkazu od 31. listopada 2024. godine donesena pravodobno, odnosno unutar zakonom propisanog roka.

37. Sud dodatno napominje da okolnost što je prigovor klijenta zaprimljen šest dana nakon samog događaja nije od odlučujućeg značaja za zakonitost postupanja poslodavca, budući da poslodavac u situacijama kada je riječ o mogućem propustu u postupanju s novčanim sredstvima klijenta ima obvezu provjere svih relevantnih okolnosti i poduzimanja odgovarajućih radnji neovisno o trenutku zaprimanja prigovora.Pritom sud ocjenjuje razumnim i životno uvjerljivim da klijent nije odmah podnio prigovor, imajući u vidu prirodu transakcije, činjenicu da se radilo o starijoj osobi, kao i okolnost da klijent prilikom predmetne isplate očito nije osobno ručno prebrojavao gotovinu, već je kontrolu iznosa pratio putem brojača novca, zbog čega je naknadno uočavanje razlike i podnošenje prigovora u kraćem vremenskom razdoblju u potpunosti životno moguće i vjerodostojno.

U tom smislu, sud ocjenjuje da navedena vremenska dinamika postupanja klijenta ne dovodi u pitanje zakonitost niti pravovremenost postupanja tuženika, već naprotiv predstavlja uobičajeni slijed radnji u situacijama naknadnog utvrđivanja mogućeg manjka u gotovinskim transakcijama.

38. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da je odluka o izvanrednom otkazu donesena unutar zakonom propisanog roka te u skladu s odredbama Zakona o radu. S obzirom da je sud utvrdio da je otkaz ugovora o radu zakonit, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud utvrdi da su Odluka o otkazu, nedopuštena, a posljedično se ukazuju neosnovanim i zahtjevi tužitelja da ga se vrati na rad, kao i da mu tuženik naknadi troškove postupka.

39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a trošak tuženika sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.Tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7/2), što, uvećano za vrijednost boda i trošak PDV-a od 25 %, ukupno iznosi 625,00 eura. Sud tuženiku nije dosudio daljnji zatraženi trošak jer tuženik ostvaruje pravo na trošak prema Tbr. 7/2 te nema pravo na trošak prema drugim točkama Tarife.

40. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. lipnja 2026.

Sutkinja:

Vanda Mostovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku